Br. 42. U DUBROVNIKU 20 Oktobra 1900. Godina X. CRVENA HRVATSKA List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- ništvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 4:50 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu 8 poštom: na godinu 10 kru- | sto polugodište. R Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 hel. po retku, a oglasi koji se n&, na po godine 5 kruna, za inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. | Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. stoji 20 hel. Željeznice u Bosni. <. Prošlih dana u Beču obdržavane su konferen- cije zajedničkih ministarstva. Presjedao im je mi- nistar Goluhovski. Uz ministre bio je na konfe- rencijam i poglavica glavnog štopa barun Beck. To vijećanje urodilo je sporazumljenjem i odlu- kom, da se u Bosni gradi nova željeznička pru- ga: od Sarajeva preko Gorazde na granicu &san- džakata Novog Pazara. Kompetentai listovi pišu, da će se zatim ova pruga spojiti sa onom tur- skom od Mitrovice do Soluna, o čem u istinu ne može bit ni najmanje sumnje. Kao glavni povod izgradnji ove željeznice u Bosni navagjaju strategičke svrhe. Ali pripojenje iste sa turskom željeznicom, dakle direktna sveza Pešte, Sarajeva pak i Beča sa Solunom, svjedoči, da se novoj željeznici namijenjuju i druge daleko veće svrhe. Odavna se već čuje, da se naša mo- narhija nastoji spustit do toga grada na Egejskom moru, a danas povodom ove željeznice ti su gla- govi jako učestali. Govori se, da je ovo prvi ko- rak za okupaciju Novog Pazara, gdje su do sada samo njeke austro-ugarske čete postojale. Oku- pacija je veoma vjerojatna, jer za spojit bosansku + ga turskom željeznicom treba sagraditi kroz cijeli gsandžakat prugu do 120 km. dugu. Nu i ako baš ta činjenica ne mora nužno dovestit do okupacije, ali će sigurno dovestit do toga, da će željeznica kroz sandžakat već u prvo vrijeme tako učvrstit ondje moć Austro-Ugarske, da će faktičao bit gospodarom i zemlja će joj de facto postat ono što joj je danas Bosna i Hercegovina, te će moć slo- bodno kazat: kad me vidite odavle izać, onda mi se i nadajte! To bi bilo glede sandžakata — u najboljem slučaju. A da li će pak monarhija, pa i okupirav- ši tu zemlju, okupirati i dolje, kroz staru Srbiju do Soluna — sasvim je drugo pitanje, o kom se može tek smišljat i nagagjat, ali još ništa pozi- tivna kazat. Nu ipak pozitivno je to, da će pru- gom od Mitrovice do Soluna jurit zamašna trgo- vina izmegju monarhije, bolje rekuć Ugarske i O- rijenta, a Solun će joj bit stovarište. Trgovina će u opće biti većinom u njemačkim i magjarskim rukama, a ona iz monarhije skoro eskluzivno. Što će tada postat od zemalja uz željeznicu, nada sve od grada Solun», dade se tek slutiti, jer i mi u monarhiji jedva možemo pokazat jednu zemlju ko- ja bi stala tako na ,raspoloženju“ Nijemcima i Magjarima, kao što će im stati taj na pola divlji predjel i to turske države, o kojoj je dobro poz- nato, da za narodnosna pitanja ne ima baš mno- go srca, dok joj je najglavnije gospostvo — ma i gamo nomine — i zatim novac, A oboje će ona imat od lukavih i bogatih Nijemaca i Magjara — koji će, za uzdarje, dobit onda slobodne ruke u kultivwranju zemlje i naroda. Tako će predjel od bosanske granice kroz Novi Pazar pak do Sola- na — postat; prava zona njemačko -megjarakog gospostva i germanizacije, koja će se odanle bla- gotvorno razlijevati po cijeloj turskoj carevini. U Turskoj će se tad kud i kamo više germanizirat, nego sad u Herceg-Bosni, jer tamo će im Turska puštat slobodne ruke, kako to čini i u Aziji u svojem posjedu. Tamo niču kako gljivice iza kiše njemačka trgovačka poduzeća, njemačke naselbine sa njemačkim školama. Ali ta će ,zona“ u isto doba bit, ne kineški, nego uprav željezni zid, koji će lučit jednu od druge, dvije srpske državice : Srbiju od Crnegore. Svaka će stat u svome kutu zbijena i zaokružena od njemačko-magjarske vlasti. Supostavivši nara- vno, da se ni jednoj ni drugoj ne će krenut ni u zemljište, ni u samostalnost. Nu slabo će im vri- jedit i ta samostalnost, jer ako već ni danas ne mogu se oteti jakom uplivu Nijemaca i Magjara, lako je pomislit, kako li će tek osjećat njihov u- pliv u takovim okolnostima! Zaista ne će tada tako lako Srbiji padat na um osvajati ni Mace- doniju, dok Bosnu ne treba ni spominjat. A ne će se ni Crnagora mašat ni za južnom Dalmacijom ni za Hercegovinom. Obe će one najopreznije ču- vat, da ne izgube i ono što imadu i pazit dobro, da se ne zamjere veoma strogim susjedima Ni- jemcima i Magiarima. Tada će tek braća srbi ra- zumjet, kako je slavenskom narodu, kad se na- gje, u njihovim rukama — i ako će i tad srbi bit slobodni! Uvidjet će u kakvom su se stanju našli i kakva im još pogibao prijeti od Nijemaca i Magjar. A uvjereni smo i 0 tom, da će spoznat od kolike bi im koristi bilo, da im se za legjima mješte njemačke i magjarske nalazi jedna slaven- ska bratska država — hrvatska. Te će valjda spoznat i to, da se ta država od prije form irala, da u svoj nevoljni položaj me bi bili nigda ni za- pali. Tada će jasno se pokazat svakomu, pa i sr- bima, da su baš oni, srbi, sa današnjom svojom politikom proti Hrvatstvu i hrvatskoj državnoj i- deji radili jedino u prilog Nijemcima i Magjari- ma, a na propast koliko svoju, toliko ostalih Sla- vena na Balkanu. Ko zna, ne će li još srbi, kad ih tako Ni- jemci i Magjari pritisnu, svoju po vjeri braću u našim zemljama, koju danas protiv nas uckaju i raspaljuju, sutra ih sami kumit i molit da prista- nu uz Hrvatstvo i da složno s nama rade za ostva- renje hrvatske države na jugu monarhije, te je- dine im moguće obrane proti njemačko-magjarskoj navali ? Da, ne daleko vrijeme će svakome dokazat, da je hrvatska država u monarhiji ujedno spas Slavenstva na Balkanu ! Sastanak u Spljetu. Rezultat pravaškog sastanka u Spljetu, jest, da je načelno primljen većinom glasova kompro- mis sa hrv. nar. strankom, dok je prepušteno od- boru političkog društva da ustanovi potanje uvje- te i da ih provede. Kompromis ne dira u načela stranke prava, ne veživa stranku uz eventualni kompromis narodnjaka sa samozvanim srbima, pre- ma kojim puštaje pravašima po sve slobodne ru- ke. Bez tih uvjeta stranka prava ne bi nigda sklo- pila nikakav kompromis sa narodaom strankom. Pravaši sa ovim kompromisom imali su na umu u prvom redu opće hrvatske interese, a ne stranačke. Tako radi uvijek svaka patriotična po- litička stranka. Nu ipak stranka prava i sa ovim kompromi- gom ne samo da nije ništa izgubila ni kao stran- ka, nego se iskoristila kako je mogla više, Na sastanku bilo je žestoke oporbe sa strane manjine, koja je bila proti kompromisu, Njihovu protivnost lako je shvatiti, jer svakome stoje na l Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i | utužljivi, a dopisi šalju se Uredništva. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- EE == === === == == EEE EEE umu često puta upravo grozna postupanja narod- ne stranke proti pravaškoj, ne samo, ali i djela, koja su teško vrijegjala Hrvatstvo u opće. Te stvari, pa k tome još i mnogi poglavice narodne stranke u središnjoj i sjevernoj Dalmaciji, mnoge pravaše tako ogorče, da bi najvoljeli sa nar. stran- kom uradit onako, kako im čustvo diktira. Ali čustva često potiču na štogod, što zdrav razum i hladno razmišljanje ne bi učinili. U politici se tak- va što ne smije trpjet, nego ta ,čustva“ valja po svaki način zatvorit u se, i držat pred okom sa- mo gole interese naroda. Ipak njihovu oporbu pro- ti kompromisu, kako rekosmo, po sve shvaćamo i ne osugjujemo. Nu, kako čujemo, njekoji su, jer je bio primljen kompromis, odlučili istupiti iz hr- vatskoga političkoga društva. To ne možemo odobrit ako je zbilja istina, jer se tim samo cijepa stran- ka i ruši i onako slaba dišiplina. Svugdje u sva- koj stranci, ima raznih mnijenja, ali se ipak uvi- jek manjina pokori većini. Inačije stvari ne mogu hodit naprijed. jer dišiplina je glavni uvjet sva- koj stranci za uspješno napredovanje. Stranka pra- va u Dalmaciji ima veliki zadatak, koji mora iz- vršit, jer je od životnog interesa za hrvatski na- rod; ali za to, naravno, treba joj u prvom redu složnosti i dišipline. S ovih razloga čvrsto uhva- mo, da će se sve što se dogodilo na sastanku, 0- pet lijepo izgladit, tako da Stranka Prava neće ni najmanje patit od toga. Pravaška stranka sklopivši kompropis sa na- rodnom, lišila ju je svake borbe i naprezanja; 0- slobodila ju je maogih nepravda i bezakonja, ko- je bi njezine vogje bez sumnje počinili proti pra- vašima ; osjegurala im je koje hoće kandidate. Njoj se od nikoga ne traba bojat, nit pomoći tra- žit. Stranka prava učinivši to, postavila je narod- nu stranku u takav položaj, da ne može kazat € je imala ma i jedan cigli neznatni strančarski in- teres, koji je potakao na kompromis sa kakvim ne Hrvatskim elementom. Da pravaši nijesu prihvati- li kompromis, već se odlučili na borbu, za ugo- vore narodnjaka sa samozvanim srbima i eventu- alne nehrvatske pobjede maogi dio krivnje padao bi pred narodom i na njih, jer ovaj bi im i pu- nim pravom mogao kazat: da ste vi htjeli, toga nebi bilo! Ali danas ni najmanjeg prigovora ne može se upravit stranci prava, ma što god već na- rodnjaci učinili. Narodna hrvatska stranka, zna dobro da je narod, koga zastupa hrvatski, pozna njegove hr- vatake težnje i hrvatske interese, a zna dobro i to, da su tom narodu i njegovim težnjam i inte- resima krvni dušmani samozvani srbi. Hrvatska narodna stranka neka radi što hoće — a hrvat- ski će narod znat sudit i osudit! Srpski Glas“ i ,Dubrovnik“. Svagja izmegju ova dva organa naših samo- zvanih srba rijet bi da je zašla u ozbiljnu fazu.