Osim naše ,braće“ samozvanih srba, koji su
sada u neprilici, kako pas imaju napadat, ima u
Dalmaciji još neko ,u neprilici“ — a to su na:
rodnjaci. U Zadru su odlvčili sklopit kompromis
sa srpskom strankom. Al: pošto de facto te stran-
ke nema, nego naproćiv 078 oji srpska anarhija, sed
su u velikoj reprilici, ksko i s kime imaju uglavit u-
vjete kompromisa. K*ko i bilo, da jedan  narod-
njak, kome je veoma m1.0g0 stalo da ne izgubi mandat
na carev. vjeću, koscepira i predloži ženijalnu
ideju, da naime boli narodnjaci prije izmire sr-
be megiu sobom i da im tako bar za ovo vrije-
me urede strenku — & onda neka sklope kom-
promes? Lijepo! Ali dugi ne bi htjeli ni čut 0
tome. Za to mislimo da će morat ugovarat sa po-
jedinim grupama: u Zadru sa episkupom Milašem
i njegovim; u Boci sa Trojanovićem i njegovim,
a s druge strane sa Račetom i njegovim; u Du-
brovniku in prima sa Fabrisom, koji na ovu stvar
odavna reflektira, što so najbolje vidi po njegovu
pisanju u ,Dubrovniku“, te s Toni Puljezom, Ma-
tijevićem i sa Špirom Gerunom! — Ovake ko-

medije !

nice javila na drugome mjestu u istom broju —
ako nije u uvodnom članku, gdje joj je bila na-
mjera govorit samo o željeznici od Sarajeva do
granice Novog Pozara.

U istom bro(u ,Jadinstvo“ piše, tobož citira-
jući iz našega lista:

Da je ,stranka prava sa kompromisom osi-
gurala sebi koje hoće mandate.“ Molili bi smo g.
Antonija, da nam pokaže gdje se ta rečenica ili
barem njezina smisao nalazi u ,Crvenoj Hrvat-
skoj“? Ne tražimo mnogo!

Izbori u Dalmaciji. — Javljaju nam da će
do brzo nastati pregovori o provedbi izbornog
kompromisa. Srbi će opet dobiti šibensko-kninski
kotar vanjskih općina.

Na geografskoj karti, koju svake godine pri-
redi jedna bečka nakladna kuća označene su na-
rodnosti raznim bojama po izbornim kotsrima.
Dalmacija je sva omaštena sa jednom bojom, sa-
mo gori na sjeveru od Hrvatske i Velebita pa do
mora ima raznobojni pas. Upravo je prekinuta na

 

Pogled po svijetu.

da je ,Crv. Hrv.“ o predstojećoj gragji te želje2-

Hrvatski jezik na sudu. — Hrvatski li-
stovi donose da sudbeni tajnici u Zadru gospoda
Maroli i Mandolfv, već šalju svoja izvješća držav-
nom odvjetništvu i pokrajinskom sudu na hrvat-
skom jeziku. Osim ovih i mnogi drugi sudci, me-
gju kojima i neki savjetnici, oslanjajući se na po-
znate razloge i rješitbe vrhovnog suda u Ferrije-
voj istrazi (da nikakav zakon ne naregjuje da nu-
tarnji jezik kod sudova u Dalmaciji mora bit ta-
lijanski) šalju izvješća i prizivnom sudištu na hr-
vatskom jeziku.

To je patriotično! To je izgledno! Želili bi-
smo da se što počme u ovom smislu i na našem
sudu u Dubrovniku.

Frankova žrtva. — Megju onim, koji su
dru. Franku oponirali prigodom njegova posjeta
u izborni kotar, bio je i učitelj Gjuro pl. Šalaj.
Frank i njegovi zaključiše, da će mu se osvetiti
i doista, on je bio odma premješten u jedno naj
zabitnije selo u Slavoniji, u ,B<govo - razdolje.“
Ovaj bijedni učitelj sada u jednom otvorenom pismu
dru. Franku kaže : , Mislim, da će Hrvati otvoriti oči,

Austrija. — Vlada ministra Korbera sazva-
la je u Beč povjerenike bivše većine carevinskog
vijeća, da raspravi pitanje, kako bi se moglo po-
moću feudalnog posjeda, Poljaka, iužnih Slavena
te katoličkih Nijemaca stvoriti većinu bez
Na skopštini ipak nije došao mijedan zastupnik

Korberova vlada izdala nalog, da se u idućim
izborima strogo postupa proti onim, koji su po-
megali :češku opstrukciju, nadat c> je pritisku
vlade da ne budu izabrani Spinčić, Laginja. Bian-
kini i Trumbić, i to tim više, što se nijesu pre-
ma pozivu vlade došli na taj sastanak.

Za obnovu prijašnje većine, desnice,
nikakva izgleda.

Domaće vijesti.

Nadbiskup Carev. Pišu sa Hvara: Presv.

 

biskup nadbiskup hvala Bogu ide svegje na bolje, '

Čeha. '

|

|

tako te se nadamo da će se do malo dana sa- |!

svim oporaviti.

Radosno donašamo ovu vjesticu na utjehu
mnogih prijatelja i štovatelja Presvijetloga, čigo-
va bolest ih je ne malo uznemirila. Bog ga po-
živio !

Bedastoće u Dalmaciji. — Neki L. P. Re-
ja iz Arbanasa cijenio se pozvanim da i on reče
svoju“ o ukoru nadbiskupu Stadleru i o klerika-
lizmu, pak je u to ime poslao u » Hrvatsko Pra-

vo* nekakvu drljariju proti Stadleru.
Svjetovali bi smo časnog don Ivara Prodana

da tome g. Relji prolazi, kao intimnom prijate-
lju, ,Dubrovnik“, on bi g? do kraja podučio kako
valja o tim predmetima pisat.

Omladina“ pa Visu prosvjedovala je, da je
ona, cijela poslala brzojav biskupu Strosmajeru,
jer se omladina na Visu, reče, kupi oko časnog don
IveProdana i Dra. Franka! Salute don Ive!

Kako , Jedinstvo“ piše! — U broju od
prošlog utornika, ovaj list spočitava nam, što u
zadnjem uvodnom članku nijesmo govorili o že-
ljeznici Spljet-Bugojno. Kad ovaj skladni list ne
bi imao na umu opsjenjivanje, bio bi nadodao,

Em
PODLISTAK.

 

EPITAFIJ LJUBAVI
priopćuje Borislav.

Spomenar! Koji je muškarac sa barem šest
gimnazijalnih razreda, te nije načrčkao u kojem
spomenaru ? Koja je djevojčica koja nema apome-
nara, i da se njime ne ponosi kao najboljim ure-
som ? Nekoliko redaka nabacanih, natrpanih rije-

gičnom šipkom dirnuti — ode, soneti, elegije, bu-
garke, nenije, anakreontike, seline, glose i tako

» 4 tako e. Pjesama — oprostite ,Musis
i“ — kao gljiva, a pjesnika puna prgršt. Ko-
liko god bio protivan ovim spomenarima, te nije-

stovarište pukih konvecijonalizama
komplimenat, ipak ne možeš, a da
štogod, kad te zamoli koja lijepe,
Evina ćerka, učinio bi za nju i štogod
kamo li ne bi nanizao par čšantavih stihova,
ili sroka; barbarskih ili Ž.

+
!

 

 

i

 

- gnijezde u mome

“u odmakloj starosti, ne doživiš

ni hrvatski ni slovenski. Budeći je još od prije i odkako je narodna svijest pobijedila, prodro pro- |

pa će vidjeti u Vašem činu da ste Vi i visoka
kr. vlada isto, premda riječima tvrdite drugo.
Čini govore.
Ja bih si imao tim što nijesam Vaš pristaša
steči velikih zasluga, ali gle razočaranja! Stekao
sam si moralno i materijalno ubojstvo. Ostaviti

dva komada. To je kotar, po kompromisu, daro-

van srbima.
U tome kotaru, i ako ima dosta pravoslavnih,

ipak su Hrvati u ogromnoj većini, te nije nikada, |

tivnik, nego sada, kad su sami Hrvati prisiljeni da ,
za nj glasuju. mi je ženu i djecu, — ono, što mi je osim do-

Ali tako hoće oni u Zadru, a njihova je vo- | movine najmilije i najdraže, pa poći u ,Begovo-
lja sveta. | razdolje“, gdje ću u svojoj sobici razdvojen od svi-

No kad se na ovaj način pokorno sluša — | jeta moći razmišljavati o ,svemogućtvu dra. Jo-

 

nema | onda je djetinjasto junačiti se proti narodnoj stran- | sefa Franka.“ — To je Vaše djelo! Zar tako radi
| ci grofa Khuena, jer to je danas jedina oporbena

tobožnji slavljeni prvi Hrvat ?“
Nadalje kaže: ,Ovdješnji narod je uvidio,
da ga hoćete odvesti u Peštu, kamo ste i Vi i-
| zabrani.
Zašto nijeste ni jednom riječi spomenuli svoj

žica, na kojoj igraju mnogi narodnjaci — u Dal-
maciji. Gosp. grof Khuen provagia ovemo od pri-
like istu stvar. (,Novi L*“)

Neide propaganda! — Kako javljaju beo- | raji a
gradski listovi povratit će se Zmaj Jovan Jova- | glasoviti isbor s Poštu pred narodom ? Bojali ste
se istine, koju bi vam narod zagrmio.

nović iz Zagreba opet u Biograd. Da nije i to u- |

pliv Drago Mašine po srijedi Ko Vam je vikao pod slavolukom :_, Živio !“

Ovaj najveći srpski pjesnik jest na riječi naj- koje pred 7 godina g. Denk načinio, a općina sru-

SOJE : a y šila ? Narod!
veći prijatelj Hrvata. Ali svojim radom u Zagre- , : e i :
bu dokazao je, da se ne može uzdiguuti nad aru- Ko Vam je sada pod istim slavolukom vikao :

ge šoviniste. | Živio 1“? Niko! Bili ste sigurno razočarani, kad

| ste došli pod slavoluk, a mi živa duša Vam nije
Dalmatinski Namjesnik u Carigradu. —  viknula : , Živio !“
Ovih dana boravio je u Carigradu naš Namjesnik Onda je slavoluk oblast srušila, a danas ga
preuzv. g. David pl Rhonfeld. Tamo je bio veo- , je štitila!
ma lijepo pričekan. Sultan je Davida i visoko o-

I
|
ki Oto _visoko 0- i To narod vidi i klima glavom, pa se pita:
dlikovao pa tako isto i njegovu gospogiu. koja je ; "Da li je to onaj isti Dr. Frank, koji pred 7 go-
dobila Šefakatov red.
!
|

dina tolikim slavljem ovdje dočekan ?

Hrvatsko društvo u Beču ,,Prosvjeta“ ,Ne, nije,“ odgovara si marod. ,Ta vidimo
priregjuje due 12 novembra 1900 koncerat sa ple< da on i njegovi 8 vladom drže: njekoč mu je
som u dvorani Seifert, XVI., Otakringer strasse, ! glavoluke rušila, a sada mu ih diše.“
uz sudjelovanje društvenog pjevačkog i tambura-

| — Di, ali danas je dr. Frank, vogja i pre-
škog zbora. Za vrijeme plesa svirat će glazba bos.-

Prekrasno !“ I još ima Hrvata koji ga sli-

i

jede ??

sjednik ,čiste“ stranke prava.
berceg. pješ. puk. Čist prihod namijenjen je za
društveni barjak.

EZENJEENEENEEENEEENENEENENENN NEEE RR EJ njin
žalosnu njegovu bijografiju. Skoro od riječi do ri-

ječi pišem ja sada onako, kako je od nje dočuh,

| i sami je naslov od nje. U

Skupa odrastosmo, skupa sprovedosmo najljepše
dane zelene naše mladosti, ti si prva čula moje
glase, prva si otirala moje suze, prva si primjeti-
la moje tjeskobe, prva si tješils jadnika mene, a
Epitafij ljubavi.

Ne daleko Splitu, viri iz mora maleni otočić
Vranjic. Plače ga Jadran, draga ga Jadar; a ni
goletni Mrijap, ni vrletai Kozjak, ni zlatoi Mosor

ge mogu da ga se dosta nagledaju. Okolna polja

tebi prvoj otkrih moru, koja je kinila moje srce,
ala moje grudi, ništila moje žiće; pak uprav
za to, ti si prva a i zadnja, kojoj ću štogod u
spomenar napisati. Što da ti pišem ? Ti istom gju-
liš; zora za tebe istom sviće; svijeta još ne zpa-

deš, a želim ti — kunem ti se nevinosti tvoje | ragjaju maslinama, simbolom mira; a i jest sveti,
mladosti — da ga i ne upoznaš; pak s toga i | tajanstveni mir, te se onuda laši; ragjaju i lovo-
neću da zaronim u dubinu čovječje špilje, koju | rom simbolom slave, da ovjenčaju vu čovjeku

te se na njemu rodio, čovjeku, kojim bi se i ve-
liki narodi dičili, čovjeku, koga resi i znanje i
značaj, i zdrav razum i pošteno srce, & nada sve
gordi, nesebični patriotizam: Don Franu Buliću.
Pitomo i divlje u naravi, estetičkim se akordom
spojilo u ovom predijelu. Nad njime strše sure
litice Kozjaka, okolo njega nižu se ravne livade,

svijetom nazivljemo, neću da okaljam tvoju djevi-
čansku dušu, kletvama i vapajima, te se najviše
srcu i koji bi najragje, da pro-
vale iz njega. N& neću! Za tebe — jedino za te-
be — nalazim još toliko snage, da željom okitim
stranice tvoga slbuma. Di, Irmo, želim ti da ni
jada. kakovih se ja

dostadoh u mojoj ranoj mladosti. Drugi, koji ne- | okićene zelenilom i cvijećem; do njega koče se
zna mojih ,bol krutih i nevolja ljutih“, drugi će | goli grebeni, koji, kano da se stide svoje goloće
se zlobuo nasmijati ovim retcima, drugi će pro- | i neobraslosti, skoro sasvim se skri u moru.
mislit ovo su fraze kakvoga golobrčića. Ti, koja | A i more i rijeka Jadar kano da hoće, da se sla-
znadeš vajnu istinu ovih redaka, ti se nećeš na- | žu sa okolnom naravi; sada ljupko žubore, kao mi-
smijati; nego ćeš naprotiv spustiti suza na ovaj | lotne i čustvene pjesmice zaljubljenog stvorenja;
epitafij moje ljubavi. Da, epitafij moje ljubavi, jer | gada prkosni i siloviti mu klam lomnjavom i pras-
u ovim se retcima sastoji cijela sinteza moga ži- | kom prše more u virove, vitlaju vodu nad one
vota. Irmo, to je jedino što od tebe tra- | gudure. Kada je mirno kličeć ovo je

žim; od tebe, koja si zadoje biće od koga je što | života, ovo je oda ljubavi; kada se valovi

odbijaju valovnom slutom vapiš

Moriturus je pogodio. Morsm prizaati, ja smrti. — Vi moga prijatelja, mogla bi
a E i od so \ieto toi jevke, nijeste vali, ali kad Vam sada opisah
Pešta mi je gospogiica Irma lspričala kratko ali — kako mogoh — onu prirodu, možete da ga u-