Br. 44. CRVENA HRVATSKA u se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i redništvu. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je mištou lista: na godinu kruna 9, na po godine 4:50 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu 8 poštom: na godinu 10 kru- godine & kruna, za inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj na, na po stoji 20 hel. mn nn mmm U DUBROVNIKU 3 Novembra 1900. mm nn ———RllOo Pretplata i oglasi pl listu unaprijeda u Otprav- utužljivi, a dopisi šalju se sto polugodište. više puta tiskaju po pogo mm m m s s. —— Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. dbi i uz razmjerni Godina X. smatra se da je predbrojen i za doša- plaća + 20 hel. po retku, a oglasi koji se pus Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Hrvatski sabor. Došaste sedmice otvara se hrvatski Sabor u Zagrebu. Hrvatski narod je razdijeljen na pokra- jine i pod razne režime, kako to nije nikoji na- rod u Europi. Neka nam se samo iznese jedan o- vakov primjer. Imamo Banovinu, sa svojom vla- dom, Herceg-Bosnu sa svojom i to apsolutisti- čnom, a hrvatske zemlje u Austriji opet sa razli- čitom vladom. I kako da nije dosta ni to, zemlje u Austriji suviše rascijepane su u pokrajine ! To znači bit upravo razdrobljen ! Ipak i u toj bezpri- mjernoj razdrobljenosti cijeli hrvatski narod osje- ća i spoznaje da je Sabor u Zagrebu njegov op- ći, zajednički Sabor, koji raprezentira sve Hrvate, premda u nj ne dolaze no zastupnici samo iz je- dne hrvatske zemlje. Jer i ako je naš narod tako umjetno razdijeljen, ou je svojom narodnošću, svo- jom dušom, svojom narodnom idejom jedan, jedin- stven — hrvatski narod! Dok ostale hrvatske zemlje gledaju ma Sabor u Zagrebu sa gledišta te narodne jedinstvenosti, nas u Dalmaciji on i sa druge strane k sebi vu- če. Dalmacija pripada Trojedaici i hrvatski Sabor | nosi naslov: Sabor trojednih kraljevina : Dalma- cije, Hrvatske i Slavonije ! Ali gdje je Dalmacija dan danas u tome Saboru ? Na žalost i našu teš- ku nesreću u samome naslovu ! Naši hrvatski za- stupnici ne sjede u sabornici u Zagrebu, kako što bi ih po pravu išlo i po tolikim kraljevim obeća- njima. Njih Nijemci i Magjari odmaknuše od na- še prijestolnice i navratiše u njemački Beč. Tek četrdeset godina progje, od kada je zadnji put na hrvatskom Saboru bila zastupana i Dalmacija, a to znamenite one godine 1861. Bila su megju njima, | kako je poznato, i dva odlična naša Dubrovčanina : \ pjesnik Medo knez Pucić i Miho Klaić. Ali to je bilo njegda, danas je zastupanje naše uže domo- vine na našem hrvatskom Saboru — povjesna predaja mlagjim, a starim, koji se toga sjećaju, slatka uspomena. A ko je kriv da i danas hrvatski dalmatinski zastupnici ne idu u Zagreb? Najprije njemačke austrijske vlade, koje su u brzo shvatile važnost ove pokrajine, i za šta će im danas sutra služit, ako ostane u njihovim rukama, te zapriječiše, kao što i danas priječe što bolje mogu sjedinjenje g Hrvatskom. Ali ipak cijenimo najvećma su opet krivi sami naši Hrvati, što su podlegli intencijama tih vlada, a nijesu uvijek složno i odlučno tražili sjedinjenje, što je tim lakše, kad je i svako pravo na našoj strani. Nego, kako god već bilo, taj se sabor troje- dnih kraljevina : Dalmacije, Hrvatske i Slavonije sastaje, ako i bez Dalmacije, te i mi i cijeli hr- vatski narod s pravom i razlogom pita, što li će mu donijet ? I osim naše razdrobljenosti u sva- kom pogledu zlo stojimo. Velevažna pitanja kao što je ono sjedinjenja s Banovinom, riječko pita- nje, pitanje financijalne neodvisnosti od Ugarske, promjena izbornog reda u Hrvatskoj itd. čekaju na svoje riješenje. Razni planovi se provagjaju kroz hrvatake zemlje, osobito izgradnjom željez- nica, planovi pogubni hrvatskoj narodnosti, jer ih provagjaju Nijemci i Magjari u svoju korist. Što će hrvatski Sabor sa tim stvarima, od kojih mao- gi odlučuju i o našem opstanku, Ako se možda ovoga puta ne dogodi štogod nova i neočekivana, inače nema nikakva izgleda da će i jedna bit bar samo riješena radom, jali ti inicijativom Sabora, & o njekim neće se moći nit raspravljat. Takovo bo je današnje stanje hrvatskog Sabora. Saborska magjaronska većina sa banom Khuenom na čelu pretvorila je taj Sabor gotovo u jednu pokrajinsku dietu, dok bi mogao i morao pravi narodni parlame- nat biti. Većina ne poduzimlje ništa, a već unaprijed zna, da će sve predloge hrvatske opozicije, koliko god bili pravedni i korisni, odbijat. Hrv. opozicija zna da će svi njezini napori, da parlamentarnim putem nješto stvarna postigne za narod ostat bez svakog uspjeha. Njome ne preostaju nego moralni uspjesi i moralue pobjede nad većinom, opet samo za narod, a ne i za većinu, jer ona je u svome grijehu tako otvr- nuta i okorjela, da svi mogući moralni porazi ne čine joj rijet bi ne caldo ne freddo. Ta ona je u saboru pod tugjom komandom ! Ali moralni uspje- si opozicije imaju i te kakvog upliva i odraza u parodu. A narod, koji zna dobro, kako stvari stoje u Saboru i ne traži za sada drugo od hrvatske o- pozicije, za to je ona dužna radit u tom smislu, što bolje može i umije. Valja i to imat na umu da opozicija raprezentira hrvatski narod, dok 0 većini u Saboru to se ne inože ni najmanje kazat, U svojoj opoziciji naš narod sebe gleda. Kako svakog puta, tako i ovoga već unapri- jed možemo kazat da će članovi opozicije izreći mnogo dugih i učenih govora. Nu sami govori ne mogu nikako ispunit zadatak opozicije u Saboru. Na žalost oni se na to skoro ograničiše. Prizna- jemo, za izradit one i onakove govore potroši se mnogo vremena, sli zar ne bi mogli bit dosta kraći, a po tom uadešeni i birani mnogo zgodnije po zadatak opozicije? One duge i dosta suhe a- kademične rasprave i govorancije dižu svaki ži- vot radu opozicije, dok je cijenimo baš glavni zadatak opozicije da pokaže što više šivota, jer će tim i narod držat živim i budinim. Za to bi valjalo vrijeme saborisanja trošit u kojekakve druge agitacije, neka držu živo! Opozicija mora udesit svoj rad — sa sada — tako da cijeli hr- vatski i slovenski narod prati sa što većom na- petošću saborisanje, da iščekiva novine iz Zugre- ba kao ozebao sunce, da se svuda megju Hrvati- ma govori i raspravlja o saborisanju. Što rekos- mo neka bude bez zamjere, Čekamo otvorenje kr- vatskog Sabora ! Srpska politika. U zadnjemsvom broju ,Dubrovnik“ najavio je kompromis ponugjen od hrvatske narodne stran- ke samozvanim srbima u Dalmaciji za dojdućih izbora. ,Dubrovnik“ kaže da su oni za kompro- mis, te kuša opravdati taj postupak. Sudeći po članku, bio je to veoma ugodan posao. A ka- ko i mne bi! Valja poznat srpsku politiku u 0- vim zemljama i njezine namjere, kako što je to oni sami poznaju ! A nama se valja sjetit, ma ne ćemo baš nego samo Baljakova govora u Beču proti našoj željeznici, i onih hodočašća na Cetinje i Crnogorskog sekretarstva u Dubrovniku, za poj- mit kolikom se je nasladom te i prekrivenom po- rogom napisao prošli uvodni članak u ,Du- brovniku“. Prošle godine“ — veli #6 u tom članku — »pred općinske izbore bijašo se podigla kuka i motika na Srbe na Primorju, kao na tobožnje ve- like izdajnike i antidinastičare. Posljedica je bila, da su izgubili dvije općine : Dubrovnik i Skradin“. Ovdje je ,Dubr.“ morao kazat, sko ne radi dru- goga, a ono radi istinoljublja, da nijesu Srbi sami Izgubili dubrovačku općinu, jer je nijesu sami nigda ni imali: izgubili su je, u pola sa sutono- mašima, kako što je i dobili u pola sa autono- mašima. Kad se nijesu sramili sklopit kompromis sa talijanaškom strankom, za što se sada srame to pošteno slavensko djelo i spomenut ? Dalje: ,Ove godine“ pred izbore za car. vi- jeće, vladina stranka ili ti stranka većine skla- pa izborni kompromis sa istijem Srbima na Pri- morju (Srbi ,od Zagorja“ obitovaju, po njima, nje- štu iu Herceg-Bosni i Banovini, a najvećma u Sr- biji i Crnojgori, gdje je i glava avijuh Srba, bilo pravih, bilo samozvanih) protiv kojijeh je onaku borbu vodila. Čemu ovako proturiječno i dvolično postupanje? Sad su Srbi na Primorju lojalni, sad nelojalni, prama prilikama i vjetru odkuda duva. Ako Srbi (na Primorju?) čemu služe tad su lo- jalni, i ako im se ima što oteti, (što?) tad su nelojalni“. U ovo desetak zadnjih citiranih redaka stoji tešište članka, te ,Dubrovnik“ tu vrlo luka- vo upotrebljava nazive vladina stranka ili ti stranka većine, a ipak u kompromisu, što će ga potpisat prestavnici obe stranke, ,Dubr.“ vrlo do- bro zna, da se ti nazivi ne će nalazit, već mješte njih stati će: hrvatska narodna stranka ! Na kraju članka govori da će Srbi na Pri- morju primit i ovoga puta ponugjeni izborni kom- promis, ne zbog koristi koja im se pruža, već da dokažu (!!!) da ne bježe od bratskog (!!l) dogo- vora (!!!) i sporazuma (!!!); kad bi pazili na ko- rist (koju ?), koju im kompromis pruža, zaista se ne bi mogli oduševit, jer on samo ispravlja ne- pravicu počinjenu im u sjevernoj Dalmaciji sa o- kruženjem izbornih kotara. (Dakle korist od man- data l). Oni koji se mogu i moraju tužiti na izbor- ni red u Dalmaciji, nijesu s z. Srbi, već baš mi Hrvati, jer valja znati da ;taj red rišćane, Srbe, u Boci kotorskoj ubraja u veleporeznike, ako pla- ćaju samih 50 for. poreza, dočim u svoj ostaloj pokrajini zakou zahtijeva 100 for. poreza, Da nije ovakoga reda, kompromisa ne bi ni bilo, jer tada ne bi ni združeni Srbi i autonomaši mogli prodrijet u veleporeznicima, te ne bi ni autonomaš mogao bit biran, budući je jedini uzrok ovome kompro- misu, po wuvjeravanju hrvatske nar. stranke, da Srbi ne sklope kompromis sa autonomašima i ta- ko pošalju jednoga talijanaša u Beč. Sa tom manovrom od zastupnika veleporez- nika srbi umiju spasit svoju posiciju. Srpski bo- govi i božice na namjesništvu presiraju narodnja- ke; morate učinit kompromis sa Srbima! Pred