Br. 46. U DUBROVNIKU 17 Novembra 1900. Godina X. CRVENA HRVATSKA List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- mištvu lista: na godinu kruna 9, na p0 godine 4:50 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- n&, na po godine 5 kruna, za inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj sto polugodište. "a oglase, priopćeno, više puta tis kaju po pogodbi i uz razmjerni stoji 20 hel. Rukopisi se ne vraćaju. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i utužljivi, a dopisi šalju se Uredništvo. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- zahvale i ost. plaća se 20 hel. po retku, a oglasi koji se pust. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Srpska propaganda Godina ima da nije srpska propaganda u o0- vim krajevima tolikim mahom i žestinom prihva- tila svoj posao, kao što u ovo majzadnje doba. Sve i svakoga bi htjeli učiniti srpskim: od crka- va do naj nižeg dućančića; od naj manjeg do naj većeg ureda, od sluge do činovnika. Osobitu paž- nju posvećuju školama i učenic'ma. Megju pukom propagiraju gdje mogu i ne mogu, srestvima koja će ih najsigurnije do cilja dovesti. Prema Hrva- tima se ponašaju tako silovito i izazivno, da su postali upravo nepodnosljivi. Početak ove razmahane propagande datira od kada je ono zadnji put bio u Dubrovniku srpski apoštol na namjesništvu u službene (!!!) pohode. Tom prigodom smo pisali: vidjeli smo g. N. Nardelli uvelike se družit sa ovamošnjim srbima. Ne ima li možda ovo putovanje kakovu misiju ? Po ono- me. što rade naši samozvani srbi od toga dana, rijet bi da je njegovo putovanje imalo zbilja mi- siju : uskrsnuti glasovitu njegdašnju srpsku pro- pagandu, koja je bila i s4m opstanak hrvatstva u Dubrovniku i boci kotorskoj stavila u pogibelj. Najveći mah ova uskrsla srpska propaganda poprimila je pak od onih dana, kad se čulo, da će narodno-hrvatska stranka ponudit srbima iz- borni kompromis. Čini se paradokson da ta stvar , imade ovakove posljedice, ali je ipak živa živcata istina. Pomoću ovoga kompromisa srbi su po- stali svijesni svoga položaja, te se sigurni osjeća- ju za svoju propagandu, i k&o da tvrgje i topove, : kojim će navaljivat na Hrvate imaju u svojim ru- kama. Organ ovamošnjih propagatora velike Srbi- je, najavio je taj kompromis da ga vladina stran- | ka sklapa sa srbima. I ,Dubrovnik“ ima pravo što je to kazao, jer u formi doduše narodno-hr- vatska stranka sklapa kompromis, ali svak zna da isti slijedio na odlučnu volju vlade u Zadru. Za to ,Dubrovnik“, koji će suviše znati i po ta- nje, kako su se stvari uredile, radosno se požu- rio, da svojim pristašama dojavi ono što je de fa- eto: vlada sklapa s vama, srbima kompromis ; vlada je s vama! Dakle? — Ne bojte se momci! udrite sa propagandom! I momci se zbilja oda- zvali, koliko su bolje mogli — do sada, a u na- prijed će i još bolje, samo Bog daj zdravlje srp- skom apoštolu, a nada sve srpskoj odvjetnici u Zadru, pravoslavnoj srpkinji. Tako nam srpska propaganda jedri jedrima punim jakog vjetra iz bijeloga Zadra. Tako nam nam se na silu unosi crnogorska kuga u ovaj naš mirni hrvatski narod! 1 ako je narod u ovim krajevima naš, hrvat- ski, te i ako su po tome i općine u hrvatskim rukama, ne smijemo mi ni najmanje omalovažiti ovu crnogorsku propagandu. Nedaleka prošlost mora nas bit dovoljno naučila, da su srbi makinacija- ma i jakim protekcijam« kadri mnogo toga ispre- vrćati i zavestiti. Za to proti toj organiziranoj i protežiranoj srpskoj propagandi moramo i mi Hr- vati urediti složnu i energičnu obranu naše naro- dnosti. Narod je hrvatski i hrvatski osjeća, ali on je nevježa .... treba dakle biti na oprezu da ga prevejane crnogorski plaćenici ne zavagjaju i ne zaštrašuju, kad ne će da im glavu prigne. Treba nam uvijek visoko i odvažno isticati hrvat- stvo i ništa drugo nego hrvatstvo, neka se u na- rodu drži budna narodna svijest, te smo uvjereni da će i ova srpsko-crnogorska propaganda, sa svim njezinim zaštitnicima i zaštitnicom i još sra- motnije svršit, nego li je ona otrag koju godinu i dotičnim zavoditeljima i još bolje dokazat da se narodnosti ne navrću. + Don Srečko Vulović. Klete li naše sudbine! Crna nam zemlja u ovo zadnje vrijeme progutava jednog po jednog sve naše pobolje ljude širom domovine ! Tako eto dne 8 tek. naš Perast je izgubio najboljeg svog sina, a Boka Kotorska jednu od najsjajnijih svojih zvijezda. Poslije duge i teške bolesti, podnesene kršćanskim ustrpljenjem, us- nuo je u Gospodinu Don Srećko Vulović, umi- rovljeni vjeroučitelj — profesor c. k. kotorske velike gimnazije, počasni kanonik stolne crkve Sv. Tripuna u Kotoru, vitez Reda Frana Josipa I, dopisnik c. k. središnjeg povjerenstva za uz- državanje umjet. i histor. spomenika u Beču i t. d. i t. d. Don Srećko Vulović rodio se je u Perastu dne 15 Avgusta g. 1840 od čednih roditelja. Puč- , ku školu svršio je u ovom svom rodnom mjestu, a gimnaziju u Dubrovniku. Bogoslovlje je učio u centralnom sjemeništu u Zadru. Na 30 septem- ' bra, 1865, bi regien svećenikom i poslat ua du- ! šobrižničku službu. U zabitnim selima dušobriž- \ nikovao je punih 13 godina, baveć se našom knji- gom, te je u tu svrhu zalazio pod krovove stari- jeh ikuća, prebirao zapuštene kovčege, obilazio arhive i stare knjižaice, da nagie što bi mu slu- žilo da rasvijetli bokešku prošlost. Bio je uz to ' veoma točan i savjestan a vršenju svojih dušo- brižvičkih dužnosti. Godine 1878 bio je imenovan vjeroučiteljem pri c. k. Vel Gimnaziji u Kotoru, koju je službu najrevnije i najzdušnije vršio sve | do svog umirovljenja g. 1899 kojega je radi če- | stug pobolijevanja prije vremena sam bio zapro- , sio. Radi njegovih prevelikih zasluga stečenih u dugom nizu godina bio je imenovan počasnim ka- nonikom stolne kotorske crkve, a Nj. Veličanstvo premilostivo ga je obdarilo viteštvom prigodom umirovljenja. Da si oporavi poremećeno zdravlje bješe se iz Kotora preselio u svoj rodni Perast, ali vajme! Bolest mu se je danomice pogoršavala, dok nije napokon i pokosila njegov dragocijeni život. Nje- govom smrću nastala je doista u Boki velika praz- nina, koja će se kasno moć ispuniti. Zato za njim punim pravom jadikuje rodni mu grad tužni Pe- rast i žali ucviljena naša Boka. A imadu za kim! Don Srećko Vulović bio je uprav uzorni sve- ćenik, vješti besjednik, vrijedni rodoljub, vrsni književnik i neutrudivi radiša u pravom značenju ove riječi, kao malo ko na daleko. On je razvijao za dugo opsežan rad, posvećujuć sve sile, sve vrijeme vjeri i otačbini. Poput marne pčele, kako ga je ono običavao zvati neumrli naš D,r Rački, koji ga je baš puno s njegova rada cijenio, — svojim umom i zlatnim perom neprestano se je trudio da upozna šire općinstvo i strani svijet 8 našim povjesnim i umjetničkim spomenicima, u opće a bokeškom našom povješću. Vulović je mnogo toga napisao. Njegove su učene radnje razasute tamo i amo, njeke su iz- date u posebnim knjigama, a njeke tiskane u koji- ževnim listovima i raznim novinama ili u ,Pro- gramima“ kotorske gimnazije. Koliko znamo, prva mu je na javnosti data radnja: ,Popis i ocjena narodnih Bukeških spisa- telja i njihovih djela“, tiskana g. 1873 u ,prvom Programu“ ondašnjeg ce. k. Realnog i Velikog : gimnazija u Kotoru za školsku godinu 1872-73. Naš je Vulović tada bio izloženi kapelan u selu Pokriveniku. Učiteljski zbor kotorske gimnazije " bješe odredio one godine tiskati za prvi put ,Pro- ' gram“ i cijenjaše da je najzgodnije kao u prvome ! programu objelodaniti štogod iz bokeške književ- ne prošlosti. Pošto to nije mogao niko od učite- lja učiniti neimajuć srestava, ondašnji privremeni | ravnatelj Luko Zore zamoli ,svog vrlog prijate- lja“, našeg pokojnika. koji bješe već postigao li- jepo ime, da mu to pogodi. Vulović se rado o- dazva svojom gore spomenutom radnjom. i Zatim g 1875 je tiskao učeno djelo: ,Ka- tolička crkva i vjeroispovijedanje grčko-istočno u Boki Kotorskoj“; g. 1886 ,O0 dopisivanju izmedju Antona D.ra Bizantia kotorskog plemića i O. Fi- lipa Riceputia“; g. 1887 krasnu i kritičnu ,Po- vijest BI. Gospe od Škrpjela“; g. 1888 tiskao je i ocijenio ,Bove d' vro“ rukopisno djelo Benedik- tinca Kotoranina O. Timoteja Cisille, koji je ži- ' vio svrhom XVI i početkom XVII vijeka; g. 1900 ! izdao je ,Pustinjak-a“ povjesnu crticu iz Bokeš- | kog života svršetkom prošloga i početkom naše- | sa vijeka — iste god. 1900 tiskao je svoje po- | vjesne bilješke o ,Nastavi u Boki Kotorskoj“ ; — god. 1891 znamenitu i učenu raspravu: ,Tko su ' bili starosjedioci Boke Kotorske“ ; g. 1892 ,lz- ' prave o navali Kairadin-paše (Barbarosse) na Ko- ' tor g. 1539; — g. 1896 ,Opazke“ na Gjorgja Stratimirovića monografiju: O prošlosti i neimar- _ stvu Boke Kotorske“, — i t. d. Ko bi mogao nabrojiti sve štogod je ispisalo Vulovićevo pero? _— U zadnje vrijeme bio je počeo spravljati za Akademiju u Zagrebu jedno djelo o Zmajeviću i bio je zamislio jednu raspravu o Dominikanskom samostanu i o crkvi Sv. Nikole u Kotoru, nu na žalost bolest ga je zapriječila, da u djelu svede svoju nakanu. — Svakako njegovi spisi osiguraše mu neumrlo ime. Cijenimo da nećemo ni malo proćerati ako ga usporedimo, i stavimo uz bok s drugim slav- nim Peraštaninom Andrijom Zmajevićem, Barskim nadbiskupom, koga Dr Rački zove jednim od.na- jodličnih sinova našega hrvatskoga naroda. Don Srećko Vulović je bio u dopisivanju s razniim učenjacima i sa svim našim glasovitim ljudima. \ t i \ | Svak se je divio darovitosti uma, dobrostivo- i sti srca, milostivosti ćudi našeg Vulovića, koji je | gve za vjeru i za narod žrtvovao radeć danju i i! noća dok nije eto skončao i isto zdravlje za onu vjeru kojom mu je plamtilo lijepo i bogoljubno srce i za milu hrvatsku domovinu, koju je žarko ' djelom ljubio, a kojoj se nije do smrti iznevjerio, Neka je slava i neumrla spomen u harnom narodu Don Srećku Vuloviću! Bog udijelio vječ- te starim književnim dragocijenostima, kao što i | čni pokoj njegovoj plemenitoj duši i svjetlost vječ- , na svijetlila njemu! —