Drugo izaanje U DUBROVNIKU 17 Novembra 1900. List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- mištou lista: na godinu kruna 9, na p0 godine 4:50 krun4, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, Bosnu i Horcegoninu s poštom: na godinu 10 kru- na, na po godine 6 krun&, za inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 20 hel. ONZE/8NITITAČTŽ ZAPLIJENJENO + Don Srećko Vulović. Klete li naše sudbine! (Crna nam zemlja u ovo zadnje vrijeme progutava jednog po jednog sve naše pobolje ljude širom domovine ! Tako eto dne 8 tek. naš Perast je izgubio najboljeg svog sina, a Boka Kotorska jednu od najsjajnijih svojih zvijezda, Poslije duge i teške bolesti, podnesene kršćanskim ustrpljenjem, us- nuo je u Gospodinu Don Srećko Vulović, umi- rovljeni vjeroučitelj — profesor c. k. kotorske velike gimnazije, počasni kanonik stolne crkve Sv. Tripuna u Kotoru, vitez Reda Frana Josipa I, dopisnik c. k. središnjeg povjerenstva za uz- državanje umjet. i histor. spomenika u Beču i tit 4 i Don Srećko Vulović rodio se je u Perastu dne 15 Avgusta g. 1840.0d.č6dnih roditelja. Puč- u centralnom sjemeništa u Zadru. Na 30 septem. | bra, 1865, bi regjen svećenikom i poslat ua du- šobrižničku službu. U zabitnim selima dušobriž- | vio svrhom XVI i početkom XVII vijeka; g. 1 nikovao je punih 13 godina, baveć se našom knji- gom, te je u tu svrhu zalazio pod krovove stari- jeh (kuća, prebirao zapuštene kovčege, obilazio arhive i stare knjižaice, da nagje što bi mu slu- žilo da rasvijetli bokelku prošlost. Bio je uz to veoma točan i savjestan u vršenju svojih dušo- brižničkih dužnosti. Godine 1878 bio je imenovan vjeroučiteljem pri c. k. Vel. Gimnaziji u Kotoru, koju je službu majrevnije i najzdušnije vršio sve do svog umirovljenja g. 1899 kojega je radi če- stog pobolijevanja prije vremena sam bio zapro- sio. Radi njegovih prevelikih zasluga stečenih u dugom nizu godina bio je imenovan počasnim ka- nonikom stolne kotorske crkve, a Nj. Veličanstvo premilostivo ga je obdarilo viteštvom prigodom umirovljenja. Da si oporavi poremećeno zdravlje bješe se iz Kotora preselio u svoj rodni Perast, ali vajme! Bolest mu se je danomice pogoršavala, dok nije napokon i pokosila njegov dragocijeni život. Nje- je doista u Boki velika pras- : i Vulović je mnogo toga napisao. Njegove su učene radnje razasute tamo i amo, njeke gsu iz- date u posebnim knjigama, a njeke tiskane u knji- ževnim listovima i raznim novinama ili u ,Pro- gramima“ kotorske gimnazije. Koliko znamo, prva mu je na javnost data radnja: ,Popis i ocjena narodnih Bokeških spisa- telja i njihovih djela“, tiskana g. 1873 u ,prvom Programu“ ondašnjeg ce. k. Realnog i Velikog gimnazija u Kotoru za školsku godinu 1872-73. Naš je Vulović tada bio izloženi kapelan u selu Pokriveniku. Učiteljski zbor kotorske gimnazije bješe odredio one godine tiskati za prvi put , Pro- gram“ i cijenjaše da je najzgodnije kao u prvome programu objelodaniti štogod iz bokeške književ- ne prošlosti. Pošto to nije mogao niko od učite- lja učiniti neimajuć srestava, ondašnji privremeni ravnatelj Luko Zore zamoli ,svog vrlog prijate- lja“, našeg pokojnika, koji bješe već postigao li- jepo ime, da mu to pogodi. Vulović se rado o- dazva svojom gore spomenutom radnjom. Zatim g. 1875 je tiskao učeno djelo: ,Ka- _ tolička crkva i vjeroispovijedanje grčko-istočno u Boki Kotorskoj“ ; g. 1886 ,0 | lipa Riceputia“; g. 1887 krasnu E vijest BI. Gospe od Škrpjela“; g. 1888 šr izdao je ,Pustinjak-a“ povjesnu crticu iz kog života svršetkom prošloga i ga vijeka — iste god. 1900 tiskao je svoje vjesne bilješke o ,Nastavi u Boki Kotorskoj“ ; god. 1891 znamenitu i učenu raspravu: ,Tko bili starosjedioci Boke Kotorske“ ; g. 1892 prave o navali Kriradin-paše (Barbarosse) na | Hi pirs! pero?