— Bokeška mladeži! Živoš Don Srećka Vu- lovića nek nam bude uzor vrline, uzor poštenja i neslomiva značaja, uzor rodoljublja, uzor marlji- vosti i radinosti, — uzor kršćanskog življenja i savjesnog vršenja svojih dužnosti ! M. atom Izborni kompromis sklopljen izmegju narodno-hrvatske stranke i stranke prava. Eksekutivni odbor kluba narodno-hrvstske stranke, sastavljen od PN. gospode Ivana viteza Vrankovića, D.ra Vicka Ivčevića, Dra. Petra Klai- ća, profesora Boža Korlaeta, profesora Antuna Nisetea, saborskih zastupnika, koji se nahode u Zadru, i naročiti odbor imenovan od odbora nHr- vatskog političkog društva u Splitu“, usljed za- ključka prihvaćena dne 11 listopada t g. na sa- stanku stranke prava u Splitu, sastavljen od P.n. gospode D.ra Ante Trumbića, D.n Jurja Biankini i D.ra Leonarda Tommasea — sporazumno ugla- , vljuju na nastajne izbore na carevinsko vijeće, urečene vladinom obznanom 15 rujna 1900 Br. 4181-pres. sliedeći kompromis : I Stranka prava imat će tri izborništva i to: 3 ke prama srpskoj stranci, proti kojoj može raditi svugdje i stavljati joj svoje protukandidate. bi sastavljena od pet lica, od pet gorljivih Srba. i Taku nepravdu ne mogavši pretrpjet čianovi V. Ovaj izborni ugovor vrijedi samo za pred- | Hrvati, utekoše se crkovnom starješini, koji na- stojeće opće izbore za carevinsko vijeće, tako da | redi da prošle nedjelje u crkvi s. Vlaha, pod pre- poslije nego se isti obave, izgubit će svaku moć | gjedništvom kanonika Alibrant. i rektura crkve, Ovaj ugovor biva sastavljen u dva jednaka , Vlahušića, bude se iznova sakupiti cijelo društvo, izvorna primjerka, od kojih jedan ostaje kod go- spodina Ivana vit. Vrankovića, a drugi kod gosp. Dr. Ante Truabića. U Zadru, dne 3 studenoga 1900. Ivan Vranković Dr. Ante Trumbić Dr. Vicko Ivčević = Dn. Juraj Biankini Dr. Petar Klaić Dr. Leonard Tommaseo Prof. Božo Korlaet Prof. Ante Nisiteo Srpska bruka u crkvi S. Vlaha u Dubrovniku 11 Novembra 1900. Šesnaestog vijeka brojilo se u Dubrovniku do 17 bratovština, i obrtnih korporacija ujedno. O njihovom cilju, statutima, matrikulam, u- pravi i odnošajima sa crkvom i državom, vrlo u- čeni i zaslužni Dr. Kosto Vojnović napisao je znatnu raspravu, koju je na svijet izdala natrag malo dana u dva sveska Hrvatska Akademija u izborništvo vanjskih općina Korčule-Pelješca-Du- Zagrebu. U toj raspravi nalazi se vrlo bistro o- brovnika i Cavata, ono vanjskih općina Sinja-Imot- | značeni pravi cilji ovih bratovština i korporacija, | skog- Neretve i Makarske i ono vanjskih obćina a ti su megjusobna kršćanska i bratska ljubav, Benkovca-Biograda-Zadra-Paga i Raba. širenje i uzdržanje pobožnosti, obrana radnika Glede ostalih izbornih kotara, narodna hrvat- | proti bijedi nastaloj od bolesti i od drugih nevo- ska stranka po sebi će odrediti kako da postupa. : lja, uzdržanje morala u puku, tako da kogod je IL. E da se predsusretne svaki nesporazumak ' bio nemoralna života nije smio mi približiti se pri biranju biranih birača, odregjuje se, da će | društvu, a kogod bi upao u kakvo nemoralno dje- svaka stranka pridržati one općine, što ih je ima- la posljednjim obćim općinskim izborima, izuzam- ši seoske odlomke općine Makarske, gdje će na- lo, bio je odmah iz društva izagnan. Rečena druš- tva imala su svoje starješine, tako zvane Gestal- | de i oficire, imala su svoje statute i matrikule, i rodno-hrvatska stranka birati svoje birane birače u izborništvu V. kurije, a stranka prava svoje u. izborništvu vanjskih općina. Suviše izuzimlje se , kojega vigjela se na ojihovu barjaku. općina omiška, kojoj se prepušta da u smislu o- voga ugovora bira svoje birane birače u izborniš- tvu megjusobnim sporazumom pripadnika obijuh ugovarajućih stranaka. III. Ovaj će ugovor imati taj posljedak, da će stranka prava postaviti kandidate u izbo:niš- tvima, koja su za nju odregjena i naznačena u poglavlju I, a narodno-hrvatska stranka svoje kandidate u svojim izborništvima, te će pripadni- ci jedne i druge stranke biti dužni da glasuju sa- mo i isključivo za onoga kandidata, što će ga po- , staviti ona ugovorna stranka, kojoj je dotično iz- borništvo doznačeno. IV. U slučaju da bi narodno-hrvatska stran- ka sklopila izborni kompromis sa srp:kom stran- svoj imetak, koji je nadasve sastojao u redovitoj isplati prinosa pojedinih članova. Svetkovali su svake godine svoga nebeskog pokrovitelja, slika Žalibože, tekom vremena mnoge te bratov- štine i korporacije posve su isčeznule, a njeke ži- vu još, ali posve u tjesnom stanju. Nu što je go- re, padnuvši pod upravu srpskih agitatora, posta- ju srestvom srpske propagande i srpskih demon- stracija. Megju drugim tako još životari, korpo- racija zajedno združenih šavaca i brijača pod ba- rjakom Sv. Omobona. Eto jč osma godina da tr- pi za svoje upravitelje Marka Marića i Mata Ra- dulovića, gorljive srbine. Pošto se približivala sve- čanost Sv. Omobona, pokrovitelja ove korporaci- je, trebalo je odrediti kako da se proslavi i isto- dobno odabrat novu Upravu. Gestald Marko Ma- ' rić u Crkvu Sv. Josipa pozove u tu svrhu člano- kom, izričito se ovdje ustanovljuje, da stranka ' brijače Hrvate, da tako srbi ostanu u većini i prava u taj kompromis ne ulazi ni malo ni vele, i da odsele kao i dosele ima sasvim slobodne ru- amREE——um——————======—===—= EPITAFIJ LJUBAVI priopćuje Borislav. (Nastavak. Vidi br. 44. i 45.) Vi, sigurna sam, ne ćete naći u ovoj pjesmi onu čustvenost, onu plastičnost, koju ja nalazim ; jer osjećam, da sam u ovome subjektivna i da precjeajujem Ljubove radove; da, znadem, da pri ocjenjivanju onoga, te Ljubo napisa, više prevla- gjuje srce, nego pamet, ali to mogu smjelo tvr- diti, da kad bi se bio čudesnim slučajem namje- rio na dijevu, te bi ga bila istim njegovim pla- mom obljubila, i dosljedno tome, kad ne bi bila uzrokom njegove rane smrti, da bi on bio propje- vao pjesama, po kojima bi i njegovo ime slovilo diljem naše domovine. Ljubav, sama ljubav, vije pjesme: pjesme bez čustava ne može da bude. Vi od mene i koju gorčiju čuti o Adi, mislite, da govorim iz Sie Ji: ču se mi nje, nč, ticali ju bi on bio ljubio. sjegova ljubav bila doži- je koju god drugu = skupa s žive za jednu misao, za jednu že- lju, za nadu, za jedan osjećaj; ljubavna čež- sje motala ja je, ines sernm PRVA. ljubav ljubavnim mislima morala je usuuti. Morala je da na sebi iskusi istinitost La Roche- riječi: ,L' amour est & I' 4me de ce- lui qui aime, ce que I' &me est au corps qu' ell gnime“, Morala je skupa s njime, kako je neumr- nove društva, isključivši u pozivu braću šavce i dobiju opet upravu srpske stranke. I tako uprava gumm==—=—=———————= === === = li Hugo pjevao, ,biti u dva, a biti jedan sami“, On mi je često govorio, a znala sam i bez toga, da on Adu svudi vigja, čuje, da mu sve o njoj govori. Njemu su morski talasi rajskim sinfonija- ma pjevali ujezino ime; zvijezde su trepćele sja- jem njezinih očiju, cvijeće je dočaravalo njezinu ljepotu, u ptičijem je biljisu on slušao melodiju njezinog glasa, u ikonama on je nalazio Adine sličnost. Tako je on Adu ljubio, a je li moguće i pro- misliti, da bi ora takovom ljubavi njemu odvra- ćala? Gdje naći takovu Fenić? Ljubav pak prava dotraje jedino onda, kad ju oboje jednako nijeti. Ne, Ada ga nije tako ljubila. On je bio za nju prvo stvorenje, koje je pro- treslo njezinim sućstvom. Oa je bio za nju sun- čana zraka, te rastali led, koji je kao grobna plo- ča tištio rijeku, a ova s prvice zazlati se sunče- vim žarom, ali poslije bježi dalje noseć sobom onu zlatnu kišu, i. poi crijeti, te se do nje pružaju, kao voljo& ih učini dionicima svoje bajnosti, svojih uresa, nehajna na sunčevu blago- dat; a koja korist od toga suucu, koje ju i dalje prati svojim zlatnim pogledima, kao da želi oba- viti ju svojim ogojevitim zrakama: tako i Lju- bo žarkom je bujicom svojih čuvstava odvalio ploču, koja je sapinjala Adina čuvstva, a& ova su 8 zastrujila, zabujala zahvalom prama njemu ali kasnije . . ...-.. Al nč, neću da pretičem niz ovih dogogjaja. Ljubo je živim plamom svoje duše, svojom bujnom faotazijom, svojim pjesničkim zanosom njoj odgalio sve što je u srcu ćutio, a koju vojčicu ne će ganuti prve riječi o ljubavi? Oaa je uz prisustvo članova nepravedno iz društva isklju- čenih, da raspravlja za imenovanje nove uprave, te u miru i slozi dokonča svaku razmiricu. To nije bilo po volji srbima, te uz pripomoć dum Pe- ra Fizzovića, jedinog popa srbina u Dubrovniku | i Rude Marića, koji da rečemo mimogred, od- gojea bi od propale srpske Dubrovačke Općine *) | pogje za rukom srbadiji uvrstiti u članove korpo- racije šavaca i brijača množinu crevljara, papu- | čara i gidara, i uvestiti ih u Crkvu S. Vlaha, | prošle nedjelje, da biraju novu upravu korporaci- je šavaca i brijača! Kaže se, da se izmegju tih novih članova, vigjelo u crkvi i rišćana. Zastaloo je da mnogi od ovih iščekivahu izvan Crkve ri- ješenje posla. Slijedi sada da letomice opišemo grdai pri- | zor, tom zgodom vigjen u crkvi slavnog dubro- vačkog pokrovitelja. Biskupov delegat kan. Ali- | branti, otvori sjednicu molitvom, pak upravi braći | zgodan govor, pozivajuć ih da po svojim pravili- | ma budu riješit svaku razmiricu, koja megju nji- ! ma opstoji. Netom svrši govorit biskupov delegat pravnik R. Marić, o komu je bilo govora, zapita riječ i stane zahtijevat, da se odobri i pripozna što već bi od njegove stranke zaključeno. Na to braća Hrvati, isključeni bez uzroka iz korporaci- je, stanu protestirat, pak pitat od prijašnje upra- ve maticu, statute, uzrok prodaje grobova, negda od samog kotarskog liječnika zapečatanih, stanu pitat gdje su dupliri, gdje su računi prošaste ad- ministracije. Nu sve bi uzaludno. Sa strane srp- skih članova, podigne se neopisiva bika, pa baš po Dantu: Voci alte e fioche e suon di man con I elle. Pobuna bi taka, da je delegat Biskupov usi- ljen bio raspustit sjednicu, a Rektor Vlahušić za- prijetit pozivom policije, Ovaj škandal dospije sa grabežom prestarog barjaka, koji srbi odnesoše iz Crkve, uz pljeskanje i glasno odobravanje rišćana ! koji, kako rekosmo, iščekivahu riješenje posla na vratima crkve sv. Vlaha. U oči svečanosti sv. O- mobona, srpska glazba igrala je pred crkvom sv. Vlaha i preko straduua svoje srpske koračnice, dok se srpska fukara po krčmama i ulicami de- | račila, veseleći se da joj je pošlo za rukom uči- niti ovakav škandal. Do tolike drzovitosti, došli su srbi u hrvat- skomu Dubrovniku; oni ne puštavaju u miru ni sam hram sv. Vlaha, ne obaziraju se niti na naše svece, ni na najmilije naše predaje ! Sada da re- čemo svoju o našim bratovštinam i korporacija- ma. Mi nijesmo podnipošto sada nakon svih *) Odgajan je i sada od hrvatske općine. Op. Ur. ss===m=e=>==m === m=m=zEEEJERENESIN uzrujanost, simpatiju, nagauće, privlaćivost, užeg fantazije, pak recimo i samilost sto je oćutila pri prvim njegovim riječima okrstila ljubavlju i izre- kla zamašite i usudne riječi: ,ljubim te“. Varala ga je, a nije shvaćala, niti je htjela da ga vara! Kakove nepravice, kakove užasne nesreće prou- zrokujemo mi, a da ne želimo, a da ne znamo! Cigla riječ izuštena od nas našom prirogjenom nestašnosti, kadra je da za uvijek unesreći mla- do srce, koje joj se slijepo povjerava, koje u njoj nazrijeva postig i ostvarenje najžarčih želja, naj- zlaćanijih nada! Ljubiti, ali u ljubavi uživati, &a nč trpiti za ljubav, to je bila najpreča Adina želja; ljubiti pak i trpiti za ljubav, to je bila Ljubova lozinka Ra- zličito, oh mnogo različito oni su shvaćali ljubav, a ovo je različito shvaćanje bilo izvorom Lju- bove propasti. A on, bijedni Ljubo, prekoravao je sebe da je ne ljubi kako je morao! Ooa je po našem običaju — ja ne škrtarim kudnjama na slabi spol, a u tome smo mi sve iskrene — obilovala spoljašajim iskazima ljubavi, jer to nam malo muke stoji. U opće u mladoj neiskusnoj djevojćici sve otsijeva aureolom ljuba- vi. Posmjeh, suza; uzdah, pogled sve su tributi ljubavi, koje obično ne ragja ništa drugo nego mebanička navada ili urogjeno i u nama naravno kaćiperstvo; & vi im muškarci slijepo povjercjete; da oni su sigurna meka, kojima vas znamo uloviti. Ada se je dakako uspješno njima poslužila. A ovi isti tributi, koji su začarali i zatravili Ljuba, ovi isti vre pite teškobne . ali, koje su ga kao ljute Srde na mrtvo proganjale. nastaviće 8e.