Br. 47. U DUBROVNIKU 24 Novembra 1900. Godina X. CRVENA HRVATSKA List izlazi svake subete kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- mištou lista: na godinu kruna 9, na po godine 4:50 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- na, na po godine 5 kruna, sa inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 20 hel. Pretplata i utužljivi, a dopisi Ko ne vrati list, sto Mngaičia. u se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i redništvu. vođe < <a. priopćeno, zahvale i ost. više tiskaju po pogodbi i uz razmje Rukopisi io vraćaju. Listove tria: ne prima ni uredništvo ni uprava. doš ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- SRE EPA SNNNASAA a oglasi koji se Kapituo Dubrovački i Dum Ivo Stojanović (piše A. L) Dok je ,Dubrovnik“ crnijem rubom i mno- gobrojnijem sažalnicama veličao pokojnoga Sto- janovića, glavnog svoga saradnika, i za njegovu stranku jako zaslužna, ako ne baš toliko u Du- brovniku, svakako malo na dalje, i ja priznava- jući u razložitoj mjeri pokojnikove zasluge, a u koliko znam i sva gg. kanonici nijesmo, niti smo imali uzroka da zamjeramo. Mi smo se i pokoj- nikom pred samu smrt alalili, mirbožili; iz dna smo mu duše zavapili: pokoj vječni daruj mu Gospodine i svijetlost vječna svijetlila njemu ; ne- krvne smo žrtve za blagopokoj mu duše prikaza- li, a i sad svaki dan za to molimo: jer čeka i nas što i njega! Ali kad ,Dubrovnik“ hoće da u stanovite svrhe izrabi ojegovo ime kako za života, tako i po smrti; kad — zamjerne nezahvalnosti ! — premeće pokojnikove kosti; kad sam ruši jednom rukom, što je drugom sagradio; kad mješte po- kriti mane i nesavršenosti pokojnika, on ih bez milosrgja iznaša, kad ih veliča, kad podmeće po- kojniku, što nije moguće, da je govorio, dužaost je, da se to ne dopušti, i bracki pjetet pozivlje me da stvari dovedem u tor pravice i istine. Kad sam načeo ovo pisati, zavapio sam dobroga i mi- lostivoga Boga, da u obrani pravice ne prekora- čim nuždne granice samoobrane, i da dušu ne o- griješim prama pokojniku : jer po onomu, što pri- čaju vajni njegovi prijatelji, trudno, a da se koja ne izmakne: ipak gledati ću samo opotrebito rijeti, a to sine studio j sine ira. »Dubrovnik“ temelji: ,Objelodanjenjem spi- ga kapitula ne povrijegjujemo nikakovu tajnu, jer je on već kao uredovni spis zabilježen u knjizi kapitula. Kad gospoda kanonici i svećenici za to znaju .... nema nikakve štete po samu stvar, a- ko i šira publika što o tome podrobnije i vjer- nije dozna.“ Dočim temeljim, da je uprav tajna povrijegjena, jer i ako je list u knjizi zabilježen, to je sasma skromna, privatna, domaća stvar, ta svak pere svoju rubeninu u sebe doma. Knjiga kapitularnih akata prelazi od tajnika do tajnika, i nitko ne smije u nju zaviriti, jer pokle kapituo čini osebinu, sa svojim pravilnikom i sa dišipli- narnim pravima, da se štedi svačije poštenje, za- pečaćena je sa sedam pečata. Osim kanonika stol- nih i biskupa nijedan svećenik ne zna, niti može znati za spise i odluke kanonika, koji sami vije- ćaju i odlučuju, a ako se uzme koji svećenik ka- ko perovogja, zavezana su mu usta, kako i &va- kom kanoniku. Svećenici dakle nijesu za to znali, kanonici bili su obvezani na tajnu, pa kako nije prosočiti tajnu, kad se iznaša, kako , Dubrovnik“ čini? Ja — a što znam i sva gg. kanonici — ni malo ne želimo da je taj spis prodro u jav- nost; jer dopokon, dok postoje navedeni dokazi, kojim je ,Dubrovnik“ pokušao ublažiti smisao, kolikim uspjehom vigjet će mo, ali nije ih, niti ih je mogao zanijekati, dotle, kO nije šenuo pa- meću priznati će, da smo se imali za što potuži- ti, dapače da smo imali dovoljno uzroka da i od- vašnije postupamo. Spis se bo ne osvrće na mi- serije stranaka, a kanonici, jer imadu vašao poli- tičko mnijenje, ne bi se u to upuštili; spis dapače to navlaš odbija, nego se je radilo o najvećem dobru, o našoj vjeri, koju indiferentizam i preće- rano srpstvo potkapa, a ortak je utomu, uhvamo ne hote, bio i pokojnik. Očita je bila želja da spis ostane tajan; jer da je koji od mas bio tako nadrt ua pokojnika, kako hoće ,Dubrovnik“ da do- kaže, nebi se bio poslužio tim skromnim pismom, nego za javne čine i članke bio bi po javnoj štampi opominjao pokojnika, toli više, kad je bilo dovoljna uzroka, kako bijelodano po spisu proi- zlazi. A ako smo mi pokojnika štedili, jasnije od sunca prosjeva istina, da nam nije bilo do bruke i inada; te kad smo ga mi štedili tim su ga više imali štediti prijateljstva i harnosti radi, gg. oko » Dubrovnika“, kad su dobro znali da tijem ne či- ne nikakovu uslugu spomeni pokojnikovoj. nego da davaju povoda da se i dalje saznade za mane pokojnikove. U tome je bio sporazuman s nama i prežaljeni, kako sam svečano javlja Pres. Prep. g. Biskupu, a toj izjavi vjerujemo radi časti i po- štovanja prama pokojniku. Ali bilo baš da je re- kao g. Fabrisu ,ako prije umrem štampaćeš onu protestu od riječi do riječi“, pitamo, je li bilo shodno tu želju izvršiti, koju on po naravi svose- bit, možda je naprasito izrazio? Jer ako se je pokojnik, što ja neću da vjerujem, izrazio da se njegovi spisi imadu predati urednišivu ,Dubrov- nika“, da nebi dospjeli u ruke ,huncuta“, svatko će razložito zaključiti, da je govorio u silnoj uz- bugjenosti, da ga je onaj čas bijes zanio; jer taj se epitet pristoji jedino osugjenom hajninu, nika- ko ljudima, koji su sproveli sublizu čitav vijek na taj način, da su zaslužili i crkvena, a neki i gragjanska vanredna priznanja, a uhvamo i od svijeh poštenijeh, koji će se iznabušeni zgražati na ogavnu pisaniju lista, koji se nazivlje imenom najpitomnijega, najskladnijega grada na svijetu (razvratno u svemu pak i u temu!); i koji dobro pozuadu i dubrovački kler i pokojnika. Ta sa- ma izreka, ako istinita, što ponavljam ne mogu vjerovati, dostatna bila da dokaže dokle je strast pokojnika bila zaslijepila; &a njegov pravi prijatelj, kakav se prodaje urednik ,Dubrovnika“, bio bi sažalio i pokrio golotinju prija svoga i grdnu ne- pravicu prama kolegama, i nebi to telalio i be- zobrazno iznosio na pazar. A kud je to učinio, do njega je, ako znade što je poštenje, da doka- že da smo taki bili prama pokojniku : ta svi su spisi u njegovim rukama, a mi stojimo nepomič- po na biljeci. Zaključimo: tim što iznaša spis, vrijegja pokojnika, koji izlazi operušan; a kad nesmotreno iznaša neke izreke, snizuje pokojnika do take niske granice, koje ne bismo znali skladnom riječi naznačiti, jer čuvjek nešto ugla- gjen i u žestini plama, služi se izrazima, koji su dolični, da poštuje svoju čast, ako baš neće o- nu drugijeh. * .o. »Dubrovnik“ priglavljiva: stojeći uvijek na u- sluzi na obrani istine i potištenijeh .., spravan sam dokazati što rekoh... da je pokojnik bio pravi mučenik.“ Znatiželjno isčekujem da to i do- kaže, jer barem od kad sam ja u kapitulu, vidio sam da pokojnik nejlagodnije šive, u nas bi rekli, kako bubreg u loju. U kor bi došao, kad bi ga volja bila ; a zatvoriću oba Oka, kad ustemeljim da je to bivalo svaki drugi daa, i to još od oada, kako mi kažu, kad je bio jedriji i krepči; nika- kva ga slažba, nikakva ga briga cijeć nas nije morila. Ni predavanje vjeronauka, ni Stanak sv. Vlaha, ni Sjemenište, ni kongregacija Popova, ni ispitivanje mladomisnika, niti župnika pri natje- čajim, ni propovjedanje kroz mjesec Svibanj, Li- panj, ili u drugim prigodama preko godina, ni is- povijesti, ni duhovne vježbe nijesu ga ometale. I gragjanska skrb pri toliko ustanova i zavoda bila mu deveta. Ogradio se kineškim zidom od svijeh nas, i živio po svome ćeifu Bez zamjerke, da nije ona strašna redde rationem vilicationis tuae! koji od nas ne bi želio tako se bezbrižno dočepati slave mučeništva, uz tako lagodne prili- ke? ,Dubrovnik“ veli, da je pokojnik uvjek go- vorio: ,moja je kvjetanca velika, ali je krvava“. Neka nam on odgonene tu zagonetku, koja je za mene nerazriješiva, kad, kako smo vigjeli, od naše mu je strane sve prosto bilo, koliko da nas i ni- je. Biti će pokojnik imao svojijeh križa, ta u do- lini smo suza, kako ih ima svaki od nas, ali po uami spavao je spokojno svoje sne: to je istina koja se ne da poreči. (Slijedi). Hrvatski sabor. Na 15 tek. poslije stanke od 9 mjeseci, o- tvorea je hrvatski sabor previšnjim kraljevskim reskriptom. Taj reskript glasi : Mi Franjo Josip I., po milosti božjoj cesar austrijski, kralj; česki itd. Apoštolski kralj kraljevin& Hrvatske i Slavonije i Dalmacije, Dragutinu grofo Khuenn Hedervary-a. Vijerni nam iskreno mili! U savezu sa kraljev- skim otpisom Mojim od 20 Februara 1900 nala- zim odrediti, da sabor kraljevini Hrvatske, Sla- meljeno na slobodnom izboru, sa porukom sustrij- skog nadvojvode i českoga kralja; Ferdinanda I. od 5 decembra 1526; oaglecomn 6 OURRJNANA"'T.