ovih škandala za njihovo ukinuće. Mi samo zah- tijevamo neka se po starim. pravilima one urede. To zahtijevamo i to se mora učinit sada. Misli- mo da je to mnijenje svih pravih dubrovčana, pak ga zato izrazujemo. Za sada ovoliko, sigurni da ćemo biti usiljeni višekrat baviti se o istome predmetu. Očevidni svjedoci Domaće vijesti. Izbori. — U nedjelju bio je u Zadru sasta- nak pouzdanika narodno-hrvatske strauke i onih srpske strauke, da uglave kompromis za dojdućih izbora. Da je kompromis sa strane srba primljen o tome nema sumje, suviše čujemo da su sjevero- dalmatinski rišćani zatražili opet Baljaka, koji se, kako je poznato, odrekao maudata. Ako je ovo i- stina srbi ,liberali“ i opet smotali su Milaša i pravoslavlje s njime. Evala im! Narodna hrv. stranka nije mogla veću ludost počinit, nego li je ovaj kvmpromis sa srbima, to je oćevidno već sada, a do malo vremena bit će i još očevidnije. Stranka je sa ovim; kompromisom oprala i rehbabilitirala srbe i pod njegovim plaštom omo- gućila ih da i na dalje i još žešće rade, što su i prije radili, a da im ne može niko ništa. Za tim su baš hodili na Cetinju, i svoj cilj su evo po- stigli presijom preko Zadra, gdje ima i suoi fedeli. Ali narodna će stranka učinit i drugu ludost, a to biranjem L. Zore za zastupnika. Što će joj taj čovjek ? On je srbin, ne vele javni, ali gorlji- vi potajni, a drži se Hrvata perchč torna conto: koliko za njegovu osobu, toliko za srpstvo, čije interese ovako može uspješno da provagja; a i o- vom kompromisu je igrao svoju odregjenu ulogu. Što čini taj gospodin kao zastupnik ? Svojim ko- jekakyim idejam, muti pojmove u hrvatstvu, i u Beču poteže 10 for. na dan i šeta kako beg, a kao zastupuik ne čini službu od profesora, ali na- ravno poteže i tu oću! Eto, ovo se može kazat o L. Zori i toga čovjeka nar. stranka birat će za svoga zastupnika, a ne će, kaku čujemo, njezinog pristašu, Hrvata dušom i tijelom i značajna čo- vjeka g. Tončića, koji je za narodnu stranku to- liko uradio, toliko pretrpio i u samoj tamnici čamio ! Ali Zoru hoće na Cetinju! Pišu nam iz Perasta 11 Novembra: Smrt preč. prof. Srećka kan. Vulovića u crno je zavi- la ovaj mu rodni grad. Svak bez razlike žali nje- gov još rani gubitak. Jučer mu je bio sjajni, ve- ličanstveni sprovod komu prisustvovaše sve mje- sne vlasti i zastupstva, kao što i ona iz Kotora i iz raznih mjesta Boke. Bila je i sva gimnazijal- na mladež s učiteljskim zborom, hrvatska glazba iz Kotora i zaslužna kotorska radnička zadruga pod društvenim barjakom. Svijeta baš mnogo. U ime učiteljskog zbora izrekao je u grobištu po- hvalno slovo u slavu pokojnika veleuč. prof. se- gvić. Zadnje odriješenje podao je, prije nego je mrtvo tijelo bilo položene u grob, naš presvijetli i prepoštovani diocezanski biskup prag. Frano Uceellini. Bog obdario zaslužnom nebeskom nagradom Don Srećka Vulovića ! Gradska Kronika. Općinska sjednica. — Jučer po podne Op- ćinsko Vijeće držalo je sjedaicu sa 13 tačaka dnevnog reda Bila je jednoglasno odobrena po- godba sa općinskim liječnikom u Gružu. Izabran je odbor gospogja za dijeljenje kruha od Amer- lingove zaklade, i to g.gje: Angjeli Jele, Bibica Kate, Dabrović Jelinka, Šilje Ema. — Puduzet- nicima bunara na Brgatu dodijeljeno je 76 kr. odnosno 38 uadnica, na koje im se u pogodbi obvezaše seljani, a ne dadoše ih. U povjerenstvo za izbor zastupnika grada na Car. Vijeću izabra- ni su kao općinski prestavnici g.g. M. Katićić, Gj. Margaretić, A. Milić. — Za popravak apside u crkvi BI. Gospe od Rozarija dodijeljeno je uz prijašnje 100 kr. još 100 kr., ukupno 200 kr., sa tom je svotom pripomogao i Zem. Odbor, — Predloženi su pravilnici za javne poslužnike i jav- aa kola, sastavio ih opć. komisar g. Koego, i predana su na razvid odboru gg: Dr, M. Čingri- ja, B. Mičić, P. Orepić. — Selu Sustjepanu u Riječkoj Općini dozvoljeno je. da sa vodovoda civ- lju može dvvestit vodu u selo. — Tražba g. L Pitarevića od 6600 kr za gradnju megja uz put probit kroz njegove baštine, nije primljena, jer se na to prijašnia Općina nije obvezala, koja je put ila. Gosp. Pitarević je doduše dao muk- te zemljište prijašnjoj Općini, i to se mora po- hvalit, ali ne smije se ni to zaboravit, da je sile jer je bez eu 1 2! put o i to kroz njegovu gia : vrijednost te će i daleko nadoknadit gubitak zem- ljišta za put. — Molbenica g. Andra Puljizevića i družine da se ne gradi kuća za umobolne na Nuncijati, odbijena je, jer ne temeljita. (Drugi put kazat ćemo i našu 0 toj stvari.) — G, Petar Simoni riješen je globe od 40. kr. zbog nepre- mi stoji na dusi, da š njime dogjemo na čisto i nešenja sijena iz Pila u odregjenom roku, jer nemoguće mu bilo naći magazin. — Dvije zadnje tačke dnevnog reda: molbe za opć. pripadnost i molbe za potporu ostavljene su za druge sjednice »Dubrovniku.“ — U zadnjem broju ovoga lista, kaže se da oni ne znaju, koji je to učenik K. o kome smo mi govorili prošloga puta. Drugo nijesu ni mogli ni smjeli odgovorit, jer su to taj- ne i obveze uredništva, a napokon u interesu im je i lista i stranke, da pomoću tog reportera te- roriziraju i onako malobrojne profeture Hrvate na gimoaziju, i Sada pitamo ,Dubrovnika“ znali i zašto su : pa 10 tek. dva crnogorca i jedan drugi vlašić (svi iz ILog razreda) odvukli u srpsku ,Slogu“ jed- noga učenika takogje IL.og razr. Hrvata i od hr- vatskijeh roditelja? Od nazad dvaestak dana upali mi baš u oko ne obični dogovori i sastajanja neke čeljadi. Kako se prpoše, kako se miću, rek bi il će pre- inačit ili upropastit vasioni svijet. Nagagjam, ma ne znam što jo. Megjutim jedno jutro zaustavi me prijatelj u gradu, pa izmegju razgovora doda mi i ovo: ,Srbi ti se brate fale, da imadu u ru- kama delle tremendi lettere pok. dn. Ivana i da će ih štampat u Dubrovniku“. Ostah zabezeknut. Nagje se prorok Danijel i odgonene Baltasaru zagonetku. — Crna neharnosti dokle si doprla! Ja sam vas za života, ako i za inad, pomago, & vi meni sad, kad su oledenila usta moja, ovako odvraćate? Sve što razuma ima, sve što do časti drži, osudilo je neharnost, nepromišljenost i la- koumnost vašu. Kako ste naopako shvatili djelo milosrgja, radi kojega ste mene nekoč toliko uz- nosili! — Ono kaže: obuci gole, a ne otkrij po- , krivene, a vi ste otkrili i vas i mene. — Al što čujem? S kim se gubim? — Čudna kora! Sjed- | == »Quello 1 ' 3 | »Chiusi subito sotto chiave, nč lo revelai a per- ne strane ore se riječi: salulem ex inimicis no- stris, a s druge odjekuju one: mentita est ini- quitas sibi. Svakomu svoje. — U osvit dvadesetoga vijeka, u cvijetno doba ljuskoga znanja i umijeća kojekakvi pušljivi leventa da te prevari i nasa- mari, vala žalosno je, još žalosnije, ne šćapneš li umah tog deliju, te š njim fuk u ropotarnicu. Svakomu svoje, govori pravica. Je I' da? Al kud bi tada slikar umjetoik (prosti mi, lijepa božice Minervo) g. Marko Gregcvić i njegove pravoslavne- strogo-staro-polak-grčko-strogo -polak - novo - ruske- slike Pi I. Ta bome u selo Reževice .... Ne- ka, kad će im se bar za grob znati, inače, bilo je da se preporuči ,Dubrovnikovu“ referentu, da ih u gradu pri ćošku ulice ,lončarice“ užicom privjesi, te vlahinjam po dvadeset filira svaku razpazari. Hoće se baš kuraže od jednoga nez- najše onake dječje izlizane figurine slikama naz- vati, i još k tomu lijepe i ukusne, izragjene (čwj- te i čudite se!) u nekakvom stilu strogo pravo- slavnom na pola starom (grčkom) na pola no- vom (ruskom) !!... 18, kokote balabane, što je to? je li muško, je li žensko? il je šišmiš?! Slike (1) g. Marka Gregovića od njega izlo- žene u atriju Bondina kazališta, modelirane po kakvim bakrorezima, nemaju nikakve umjetničke «rijednosti, te su s toga ispod svake umjetničke ocjene i kritike. — Grehota ono lijepih 800 se- ljačkih forinta, i oni lijepi drveni ikonostas. Kritičar. Molim gosp. Uredniče da mi uvrstite ovo par redaka u Vaš cijenjeni list, na čem Vam u- naprijed najljenše zahvaljivam. Pisac. Dum Baru Broilli... filius liberae. — U br. 44. ,Crvene Hrvatske“ upravili smo Dum Baru Broilli poziv da nam iskreno izjavi, je li krivo ili istinito ono opće mnijenje u Dubrovni- ku, po komu on je dopisnik famoznog , Dalmate“ i po komu njemu se pripisuju ovi dopisi iz našeg grada u ,Dalmati“, proti našim crkvenim dosto- janstvenicima i svećenstvu, te da istodobno osudi t& zloglasne dopise, ako mu je do svog glasa i svečeničke časti. Dobri Dum Baro, nakon toga iva, nešto je zamrčio u ,Dalmati“, nu treba mu odvra- timo, kako sve što je zamrčio, našemu upitu ni najmanje ne odgovara. On nam je jedino upravio neke opomene iscrpljene iz Seneka, iz Voltaire, iz sv. Pisma, iz svoga časoslova, kojim bi se, ri- jeti ćemo iskreno, on sam mogao okoristiti, a možda i osloboditi od vraga, koji ga napastuje. Zato mu mi slobodno kažemo, da ono opće mni- jenje ostaje isto, i ostati će, dokle god dobri Dum ne bude čisto i bistro izjavio, da on nije podnipošto dopisnik ,Dalmate“, da oni famozni dopisi nijesu njegovi, pače da on ih presire i 0- sugjuje Nadodati ćemo, kako nas je Dum Baro iznenadio u svome potpisu sa svojim novim na- slovom; ou ispod svoga imena i prezimena uaziv- lje sebe i filius liberae te 02 e i mjesto sv. Pisma odakle ga je o. Po tome možeme za- ključit, da u Dubrovniku žive i radi i Baro Broilli sa naslovom: fili da nam odgovori bistro je li ili nije i to baš ka- ko zahtjeva sv. Pismo. Isti pisac. Izjava. Zadrji ,Dubrovnik“ u uvodnom članku nosi spis Preč. Dubrovačkog Kapitula ma Presvijetlog Biskupa odnosno blagopokojnog kanonika i dekana dn. Ivana Stojanovića. Mjesna censura, kako ču- jem, zaplijevila je taj članak, ali je ipak došao do znanja cijeloga Poradi riječi kojima je g. Urednik ,Dubrov- nika“ opravdao objelodanjenje rečenog spisa na- lazim potrebito kazati istinu na znanje općinstvu. G. Urednik ,Dubrovnika“ dakle piše: ,Kad »8mo mjeseca Aprila ove godine išli po običaju guzeti u dum Ivana podlistak za list ,Dubrovnik“ ulašli smo ga u sobi s jednim spisom u ruci. »Na to će on: ,Vidiš, ovo je protesta ili ti bolje "optužnica protiv mene i moga rada. Može biti ,da dogje vrijeme, da ja ovo štampam, kao i ne- »Ke druge stvari. Pa neka svijet sudi i mene i nhjih.“ Poslije toga više se puta povraćao na to »i jednom mi reče: ,Ako prije umrem, štampat »češ onu protestu od riječi do riječi. Neka se »Zna.“ ,Ovu želju pokojnikovu ispunjamo ... .“ Zbilja tako? To g. Urednik , Dubrovnika“ ne može ničijem dokazati, a potpisani, uoblašten, najautentićnije će dokazati baš protivno, t. j. da niti je pokojni dm. Ivan onu protestu kazao U- reduiku ,Dubrovnika“, a kamo li mu naredio da ju, poslije njegove smrti, štampa, niti, objeloda- njenjem onog spisa g. Urednik ispunja želju po- kojnika. A evo dokaza. U odgovoru što ga je pok. kanonik Stojanović dao dne 4 Aprila o. g. Presv. Biskupu, kaže: "Quello scritto (t. j. pismo Kapitula) lettolo, ,Sona, nč 10 rivelero, perchč di pili di un me- ,se ho deciso di non parlare de' fatti miei ad al- neuno qualche cosa, il che prima faceva. Nessuno sa niente nč da me lo saprd.“ A niže u istom odgovoru. baveći se riječima u pismu Kapitula: ,da će, ako ovo ne usprudi, obratiti se (t. j. Kapitul) za lijek Nunciju ili Rimskim Kongregacijam“ nastavlja : »Allora sara giocoforza rispondere“. Pa tvr- di da ne će moći bit osugjen ,che dopo una lun- ga discussione. E questo si farebbe con qualche #ltra persona dotta fra i miei amici non gia mai , e0i redattori del foglio ,,Dubrovnik“. Nave- dene riječi iz odgovora pokojuog dm. Ivana mo- že slobodno gosp. Urednik ,Dubrovnika“ doći či- wa < potpisanoga na Kuriji, pa i svaki drugi o želi. Molim Vas g. Uredniče, da ovu moju izjavu uvrstite u Vaš cijenjeni list na obranu karaktera pokojnog dum Ivana Stojanovića. Sa osobitim što- vanjem Don Ivan Fabris Dubrovnik, 16 Novembra 1900. biskupski tajnik. Opaska Uredništva. — Po ovome pismu pok. dum Ivana Stojanovića upravljenom pres. biskupu Dru. Josipu Marceliću, proizlazi logično slijedeći zaključak: Ili je pok. kan. dum Ivan Stojanović radio posvema dvolično, te jedno govorio svome biskupu i svojom poštenom riječi; napisanom svo- jom vlastitom rukom jamčio, a sa svim protivno tome radio sa urednikom ,Dubrovnika“ g. Fabri- som: ili je pok. dum Ivan Stojanović zbilja odr- žao svoju riječ i svoje obećanje, kao što to sva- ki pošten čovjek mora učinit; ali u ovome slu- čaju je jasno, da je sve laž što je o tome pisao g. Fabris u 45 br. ,Dubrovnika“ i da se je on domogao toga spisa bez ikakve privole i zna- nja pok. kan. dum Ivana Stojanovića. Dubrovački Parobrodi. — Balkan u Ser- pi. krca rudu. — Gundulić u Cardifu krca am. ugalj. — Beatrice na putu iz za Trst prazan. — Presj. Becker na putu iz Rio Ja- nerio za Anversu. — Naprijed na putu iz Braile za Barćelonu, krcat rude. — Prasattus krca u Trstu dužice. — Istok na putu za Cette. — £F- pidauro odtputovao je iz Onalje za Sulinu. — Orjen na polasku je iz Cette za Dunav. s U ponedjeljnik 19 tekućega držaće se u Općinskom Uredu javna dražba za unajmljenje prvog poda u kući u ovom gradu pod Br, 890, U utornik 20 tek. dražba za dućana prvoga sa sjeverne strane ispod mor ra ne kuće. U srijedu 21 tek. dražba m drugoga dućana sa sjeverne strane ispod gorire- čene kuće. U četvrtak 22 tek. dražba za neri rk ispod