List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otproe- |
mištvu Usta: na godinu kruna 9, na po godine 4:50 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem or

u kuću i za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru-
na, na po godine 5 kruna, za inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj više puta

stoji 20 hel.

U DUBROVNIKU 22. Decembra 1900.

a dopis

sto VN
, priopćeno
po pogod

 

ree »Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i
ištvu.
Ko ne vrati o kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša-

zahvale i

bi i us
a Baku po pogodi i tr rasmlerai POPOL. 1 odio ni apr.

SEE 20 hel. po retku, a oglasi koji se

 

Kapituo Dubrovački i

Dum Ivo Stojanović *)
(Nastavak. Piše A. L)

A što govore ti veliki spisatelji počamši od
Bessariona, pak preko Lea Allatiusa, Le Quiena,
Hergenrčthera do najnovijih? Svi dokazima teme-
lje da je katolička crkva na istini, a da je rišćan-
ska na krivomu putu. Bili to bilo moguće, da je
obim crkvama ista vjera? A crkva učeća? Naša
kroz razne Pape do slavnoga Lava XIII pozivljeći
rišćane da se povrate majčinu krilu — crkvi —
kojoj su se iznevjerili, osugjuje njihovo učenje.
A njihova ? Kroz encikliku Carigradskog Vaselen-
skog Patrijarhe, kroz debelu knjigu vladike Mi-
laša, ustaje na Rim, da je uveo protuevangjeoske
novotarije, i priznavaju da smo jeretici i lažipro-
roci. Dosljedno tome sinode Jeruzolimska i Cari-
gradska bacile su na nas anatemu. Učeće crkve
to kažu, a mi, ako ne ćemo da ostupimo iz skupa
vjernika, kako da se ne prilagodmo nauci crkve?
Istina neki naši bogoslovci feoretički dokazuju,
predajom istočne crkve, glavui,ciu njihovijem nau-
čiteljima, i bogoslovnim razlozima, da se je do nx
vijeka po obim crkvama temeljilo, da je istina
vjere: Proishogjeaje Duha sv. od Sina; da vrijedi
krštenje poljevanjem ne samo za klinike; da se
valjano posvećuje kruhom prjesnijem; da se po-
svećenje vrši samim riječima, koje je izustio pri
posveti Božanatveci spasitelj; da vrijedi pričešće-
nje i pod jednim vidom; da je Bog u crkvi osta-
vio vidljivoga domaćina sv. Oca Papu; da praved-
nici i prije općenitog suda uživaju savršeno bla-
ženstvo, ili potpune muke prama osudi; i da kad
bi se istočnjaci držali nauke starodavne svoje cr-
kve, i ezplicite ispovjedali tu nauku, kako su se
najsvečanije obvezali u Florentinskom Saboru, tad
bi bili kako unijati istovjerci snama, sačinjavali
bi jednu crkvu s nama. Ali kako je danaa4, nije-
dan bogoslov ne može zanijekati da u Petrogradu
i u Zadru, u Carigradu i u Biogradu, kod rišća-
na sve te istine nijesu drago nego protievangjeo-
ske novotarije, prave jerese, kako njihova učeća
crkva i bogoslovci danas temelje. A ako je baš
tako, kako onda spojiti jeres i pravu vjeru, svje-
tlost i tamu da budu jedno? Dakle ko veli, kako
pokojnik, ne teoretički nego na prosto da obe cr-
kve imadu istu vjeru, kaže historičnu i bogoslov-
nu laž. A ako je tako učenje rišćanske crkve,
koje bi posljedice proizišle? Pod Patrijarkom Ći-
rilom g. 1756 sinoda je svečano izjavila, da naše
krštenje ne vrijedi. Po toj nauci dakle mi ne bismo
bili kršćani; grijeh bi nas istočni pratio, i mi bi
smo se osudili bez milosrgja; kad je danas nauka
te crkve da posvećenje ne vrijedi, mi bi smo se
klanjali prostomu komadu kruha kao Bogu; mi
bi smo priznavali poglavicom crkve mješte lsusa
slaboga čovjeka. Eto do kojih se posljedica dolazi,
uz današnju nauku rišćanske crkve, & kamo li da
imamo istu vjeru. Rišćani ako su osvjedočeni da
je nauka njihove crkve pravovaljana, priznati će i
sami da ne prećerujemo. lstina nagje se i koji
njihov popo, te reče da je to sve isto, da su ma-
le razlike, ali to radi lukavo da zavede, jer dogje
li mu do šaka koja nesvjesna ženica, ah! onda o-

kreni, obrni, nema spasa dok se ne porišćani. Nu
e) a ove članke Uredništvo ne odgovara. Ur.

pitajte ih što bi rekli jednomu od njihovih da
se ima pokatoličiti? Krvava košulja tužnih Rusi-
na. glasno svjedoči da li drže da nam je ista vje-
ra! Na sve ovo što je mogao pokojnik odgovori-
ti? Videći da je nauka rišćanske crkve u nave-
denim istinama protivna učenju katoličke crkve,
ili opozvati što je napisao i biti s nami, ili na
žalost okrenuti sa zla na gore.

*
* s

U V.oj tački zamjerili smo pokojniku, jer
kaže, da je Papinski legat dopustio porobiti Lo-
pugjane. Što nam kaže povjest? Ovo: Bivši do-
šla u Jadransko more papinska mornarica od 16
galija, Lopud podnese strašnu štetu. Dok morv-
vogja Marko Grimano Patrijarha Oglaja, zadržaje
se u razgovoru sa čri vlastelina, koji mu dogjoše
na poklon, Proveditur, vogja 12 galija, te su sta-
le usidrene pod Lopudom, dopusti pljačkanje, i
ako je bio pučanstvo osigurao da će mirno otići,
kako je i došao. Pljačkanje se slučilo dne 2 Srp-
nja, i trajalo je od 16.e ure do 2.6 noći. Nije bo-
ljela toliko šteta, koja je bila velika, ,koliko da
su bili zasužnjeni 4 vlastelina, 14 kapetana, i 150
osoba prikladnih za mornare. Sutra dan biše od-
premljeni Pavao Sorkočević i Jero. Gradić, da odu
u Moluatu, i Patrijarki se izjadaju o uvrijedi i
šteti otočanima nanešenih. Patrijarha, koji ne zna-
dijaše još ništa o tomu, začudi se, i pod prijet-
njom smrti naregjuje svojoj vojaci, da kroz dvije
ure, donesu vas plijen ispred njega. A ugledavši
izmegju ostaloga, krunu od srebra, koju su digli
Gospi od Šunja u župnoj crkvi, svetogrdnog lu-
peža učini objesiti pred istim poklisarima, te na-
krcav brod plijenom, šalje u grad svoga kapelana, da
pita oprost od vlade, izjavom, da on za to nasilje
ništa nije zoao, i otposlav porobljene, pridodav da na
svome povratku bio bi naknadio i najmanju štetu“,
Domaća nam povjest to kaže, pak kako se može
baciti krivnja na legata, kad je bio u Captatu,
dok je njegov podregjenik to divlje djelo izvršio?
Kako ga bjediti, kad je on odma podpunu zado-
voljštinu za zločin podao? Da je dopustio kako
veli Dum Ivan, i on bi bio sudionik zločinu! Ali
povjest protivno kaže i oslobagja ga svake odgo-
vornosti. I još ,Dubrovnik“ ima obraza tomu nado-
vezati: ,To je istorijski fakat. Povjest ne xna za
napadaje već za istinu.“ Tužne i nevoljne povje-
sti uz take majstore! A kamoli da bi smo mi ho-
tjeli, da se sa ljubav popovstva falsifikuje povjest
$ nauka. Ne, ne gospodo moja, dokumentirana po-
vjest bilo u dobru, bilo u zlu ne da se zatajati,
a još manje izopačiti ili iskriviti; ali zašto priba-
dati i prigovarati, gdje tomu mjesta nema? Zašto
tendenciozno podmećati Rimu, što ga ne utišti?
Jedan pravi svećenik gledao bi opravdati, dokle
se razložito može, da je sve to legat i svojevolj-
no dozvolio, a kamoli go, ni kriva ni dužna, gr-
dnim zločinom opteretiti? To se zove očito biti
nazuban, pristran, pakostan; a kad je pokojnik
tako o Rimu pisao, koje ćudo, da nas je popove
šibao i ocrnjivao? Jer koje će savjesno čeljade,
a' pomanjkanja pojedinih, vas jedan stalež izlagati
ruglu? Koje će kazati da su prosto orugje u ru-
kama brutalne sile? ,Dubrovnik“ dakako kliče:
Priznajemo, popovima je teško to čitati, još kad
je napisano od popa; ali je s druge strane
istina.“ Per nobile fratrum! U ime
mi smo imali pravo da ustanemo na

i

vale da smo mi vladina štompelica, ili bolje poli-
cioti. Takove ogrde, zasluživale su stroži odgovor
i postupak, ali se ne kajemo da smo uvijek na-
ginjali na mirne i dobre, kolikogod nas boljelo,
da smo nepravedno bili napadani po svećeniku
bratu. Primjetbi pokojnika 0 perpetuam, , Dubrov-
nik“ je priljepio svoju krpicu, i to rekavši jednu

laž. On piše: ,presvjetli biskup na tu skoro dr-
žatom sinodu u Dubrovniku, preporučio je, da se
ne smiju držati mlade slušbenice.“ A kad tamo
presvjetli g. biskup o tome nije ni vragute riječi
proslovio. Od prisutnih nijedan nije mu mogao
rijeti da je bilo govora, o čemu se ni govorilo
nije; dakle ili je ,Dubrovnik“ zlobno za satiru to
izmislio, ili ga je neko nasamario, kako ide i to-
ka. Mi ne tražimo razaznati kako je baš u stva-
ri, ali bi i ,Dubrovnik“ imao otvoriti oči kad piše,
i ne napadati desno i lijevo, i za politička svoju
strast, ne obzirati se ni na biskupe, ni na popo-
ve, ni na fratre nego vigjeti sve u njima crno i
crno kako pako.

Mogao bih tako proslijediti i tačku po ta-
čku, razčinkati spis i opravdati ga od nesmotre-
nih opazaka ,Dubrovnika“ ; ali volim prikrajčiti uz
još neke opaske. Kad je pres. g. biskup kao opo-
menu pokojniku otpremio naš spis, kaže nam ,Du-
brovnik“: ,Toliko se je dum ivan bojao ove pri-
jetnje (priziva na Rim), da nas je bio zamolio,
da mu pripustimo podlistak , Dubrovnika“ sve dok
uzmože pisati.“ Kad se promisli da svaki od nas
pri regjenju, svećano se zavjetuje biti pokoran
svome biskupu i njegovim nasljednicima, a gleda
se na odporni postupak pokojnika, koji na taj
način prkosi svome starješini, ako je istina što
» Dubrovnik“ kaže, kako da se ne prizna i golemo
naše ustrpljenje i uprav otčinsku dobrotu pres.
g. biskupa ? Zaamo da su to , Dubrovniku“ sprdance,
jer kad temelji da je katolička jerarhija neprija-
teljica srba, naravno je da povlagjiva i pljeska,
kad loši koji pop roti se s njima i ustaje na tu
jerarhiju, pak time i tlačio svećano svoje obeća-
nje pri regjenju! Ali hvala Bogu takovih nema;
možda koji pojedini svećenik iz ,genetičkih* raz-
loga naginje na srpstvo — rari nantes in gurgite
vasto — ali sam uvjeren da niti jedan od tih ne bi
prkosio svome redovitomu otcu i pastjeru, niti
odobravao sve što ,Dubrovnik“ brčka. U ostalom
neka se tješi ,Dubrovnik“, nije on sam liberalac
takve fele, i mi Hrvati imamo ih takovih, ako ne
i gorih; ali kolikogod bili-Hrvati, i to pravaši,
dapače ,čisti“, kad ne poštuju po Bogu postav-
ljene pastjere, kad ustaju na naše svetinje, mi ih.
kudimo, mi ii sdbijamo baš kako što s ,Dubrov-
nikom“ čiaimo. Neka čita kako njekoliko starče-
vićanaca osugjuju bogumrsko ,Novo Svjetlo“. Ne-
ka sluša kako čisti pravaš velć, Prodan sječe D.ru
Mili Starčeviću: ,Što će reći rišćanin i muslima-
nin, kad to usćita 12 ustiju onih katolika, kojih
rad i život nijeu protimbi dužaostmi prama vje-
ri? Preziruć pastire, zar će častit ovce?.. ,,Bi-
skupi se nikomu u politici ne nameću, niti mogu
namećat kao vogje! To je sve istina, ali istina
je takogjer, da je svaka nauka i djelo tako s' o-