pedopušteno, bilo i pogibelji otpaia od katoličke istine; bilo s pogibelji saučestvovanja u obredu jeretičkom ili skismatičkom; bilo radi sablazni vjernika; koje pogibelji jer se redovito s općenja in divinis u praksi sluče; a budući wniversim op- ćenje takovo zabranjeno i po naravnom i po bo- žanstvenom pravu: s toga da se ponovno ne po- stave sličoa pitanja, u istoj je Odredbi izričito kazano: Vjerovjesnici biti će obavješćeni da ni- kako ne smiju općiti in ritu schismatico. A to i razloga, jer kolikogod bio utvrgjen u vjeri, ne može a da ne sablazni druge; i jer ma koji bio obred kod inovjeraca, nemoguće je a da nema što proti vjeri, u njihovim se bo crkvama ili slavi koji raskolnik, kako svetitelj, ili postoje slike ili moći takijeh; ili se slave preminuli u raskolu ; ili se spominju Patrijarsi ili biskupi njihovi, koji se uzvisuju kako vjestnici prave spasonosne vjere. Dakle oni katolici, koji opće, od krivice opakog općenja, ili barem od sablazni ne mogu se oprav- dati.“ — Ta naredba veli još: da nema oblasti koja bi u tome mogla otpustiti, niti rasloga koji bi mogao opravdati. Godine 1818 upitana sv. kon- | gregacija da li smiju prosti vjernici pohoditi crkve jeretika, odgovori: 1. Ne smiju da prisustvuju o- bredima. 2. Ne smiju radi sablazni. 3. Smiju ako idu samo vigjeti kakva je crkva iz znatiželjnosti. To su očite naredbe, koje stežu dušu pod smrtni grijeh, i koje utištu proste vjernike, a kamo li ne bi svećenike, koji su ako iko pozvani da vrše propise crkve svoje. Neimenovani učitelj morale dobro je govorio da imamo poštovati njihov obred, a ko ga bolje poštuje do Rima, koji na svoje troš- kove izdržava zavode, da se ti obredi sačuvaju i vrše. Poštovati obred nije općiti in sacris. Neka je takogjer da imadu isti red i posvećenje, i da kad progju na uniju ne bivaju iznova rukopolo- ženi; ali ni to nema odnošaja nikakvog sa zabra- nom općenja in sacris. Na pr. apostata Vuličević ostao je pravi pop, tako da bi mogao pravovalja- no i ako svetogrdno posvećivati; ali koji će pri pameti kazati da je prosto vjerniku, prije nego li se on pokori, prisustvovati svetogrdnom njego- vom posvećenju? Prastari je aksiom: qui bene distinguit bene docet Nije pitanje dali su rišćan- ski popovi pravovaljano regjeni, nego da li se smije općiti s njima in sacris? Nek ,Dubrovnik“ dobro utuvi u glavu onu: ne sutor ultra crepi- dam, nek se ne prti u crkvena i bogoslovna pi- tanja, ili kad li baš hoće što o tome progovoriti, a još više prigovarati, nek prije dobro prouči vjeronauk; takv ništa lašnje da namjerom da is- ćera lisicu, ne isćera vuka, to jest, da spozna živu istinu one vjere, koju je pri krštenju primio; . ali uzmimo ne vjeru kao praznu riječ, nego ži- votvornu vjeru, posvjedočenu dobrim djelima; jer pravo veli sv. Pavao: fide sine operibus mortua est. Bog mi je svjedokom da bi mu to iz srca želio. Tijem sam dokraičio što sam namislio Stvar asTRNAVONROO8= ale a) —>m oc GI OI Rlm EPITAFIJ LJUBAVI Priopćuje Berislav. (Svršetak.) Sva naša nastojanja, da izravnamo ovu afe- ru ostadoše jalova. Ljubov suparnik rijetkom ve- likodušnosti pristajao je na sve moguće časne u- slove, da bi došlo do izmirenja, ali Ljubo ni za ' dlaku nije popuštao. Uskos protivnosti te je on imao protiv dvoboja, koji je smatrao taštim o- statkom sredovječnih predsuda, najvećim apsur- dom, u opće negacijom kriterija i razbora, uskos vjeri, koje se je svojski držao, pak premda se je i samo njegovo etičko shvaćanje čovječjih dužno- sti i prava protivilo dvoboju, ipak je htio da pu- šćanom zrnu izloži svoj život. Oh život mu je bio dodijao, svijet nije za njega više imao nikakovih atraktiva; on je svudi jevao samo glogot i trnje. smrt je tražio, smrt je vapio! Zadnje o, koje on posla Adi u oči dvo- boja bi no riše njegovo potresno duševno stanje. Zadnji jauk te su ispuštali gla- dijatvri i je bol, & Ljubov je strajio pjesmom ushita. A i naravno, jer oni su žalili za prestankom života, njihov je zadnji dab ragjala kukavna mržnja motna zloba za gubitkom podlog i ropskog kubu- renj*, a njegov je ragjao postig željene smrti. vijek se je mogla mnogo bolje obrazložiti, a ja sam u- ' činio što sam mogao prama kuksvnim vlastitim silama: ali ipsk uhvam da sam dukazao: 1. Da ,Dubrovnik“ kad je objelodanio spis ka- pitula učinio je stvar nepromišljenu; ako ne za drugo barem s ljubavi prama pokojniku; 2. Da pokojnikom počam od pres. g. biskupa svi smo postupali na najblažiji način, obzirom na godine, na razložite zasluge istoga itd. 3. Da me je nesmotrenost vajnih mu prijatelja u- silovala da mnogo toga kažem, što bi se bilo da- lo premućati. Spis kapitula, prilog kulturnoj i političkoj povjesti grada Dubrovnika, kad dogje u ruke potomaka naići će na ove opaske; a po- tomci će bez dvojbe razabrati gdje je pravica, gdje li istina. To je za nas prava utjeha. Gledao sam izbjegavati osobnosti, i uprav mi je žao da me na to odurno polje pozivlje odlični prijatelj lista, jer cijenim to je zadnje srestvo u spisatelju, kad \ mu je propast pred očima. Nek se upukoji i ako me rado, sačiću i na to polje. ti s + Što je to bilo? ,Dubrovnik“ kaže: ,Za vri- jeme biskupovanja g. Vodopića, bio je amo do- stavio onu neku famoznu okružnicu, i tražio da ' je ondašnji kapitol potpiše, prijeteći da, ako je ne potpiše, pukouće razdor izmegju kapitula i seoskih popova“. Na to da bi bio pok. Tonini rekao: ,mi smo do brka siti njegovog prećeranog i neumjesnog zapredanja“. A ja mu odgovaram: Ako je grad izgorio, veli poslovica, pisma su o0- stala. Tako i ja mogu pismima posvjedočiti što eto kažem. Po gradu se prosule gadne anonimne, a u ,Dalmati“ osvanule neke takogjer lažbene cor- rispondenze, na pokojnog dobrog Vodopića. On trpio ustrpljivo i trpio; a u neke pozvao vas kler ispred sebe i rekao da ako je koji pop tome su- djelovao on ga suspendira. Ja, koji sam se nepre- stano dopisivao sa pokojnikom, komu i pod zem- ljom posvjedočavam vječitu svoju harnost, u jed- nom listu kazah mu, da bi bilo dobro da se i mi podregjeni njegovi sinovi odazovemo, da svi- jet vidi da smo složni s njime, a da kojemu Judi pune mraz na obraz. Pridobri biskup begeniso, i ja sastavio prosvjed nas zdvornijeh svećenika. Vas kler iz svih pet dekanata potpisao prosvjed. Kad je to bilo gotovo preuljudno zamolih kapituo, da | ili pristanu uza nas, ili svojevoljno sastave adresu na biskupa po sebi. Kapituo je vijećao o tome, i i cijenio je sh dno da se ne dade nikakva izjava, | nego mučnim prezirom da se odbije gadljavi na- | padaj; ipak prepuštajuć pokojnomu biskupu da odluči, bi li se kler odazvao ili nebi. Pokojnik listom sve mi to javlja, i kaže da kad je stvar do njega došla, on želi da se ne da ikakva izjava, a da se ne bi reklo da je to po njegovu uplivu. I tako je stvar svršila. — Pak gdje su tu pri- jetoje. gdje li prećerano i neumjesno zapredanje ? Zar je zapredanje odazvati se za svog oca? Sami czmazzmzmmmLzeommERČLđćsaAJPZLd=mLAO === mqpRaLLOJERPapPaNJEaaNnNJIJO porod, bitisanje i smrt, mnogih nailjepših nada, | majgroznijih razočaranja, one karakterišu moj ži- | vot i moju ..... smrt. Moju smrt! zapamti Ado! Do jučer, da tako rečem, živio sam pojen i nadama, čelo mi je svijetlila aureola božanstvene ! ekstaze, oči su moje iskrile blijeskom ljubavi, u- sta su moja odjekivala ljubavnom himnom, misli su bujale ljubavnim životom, a srce je plovilo u oriflarni najkrepčijih najbogodanijih čuvstava, a danas? a sada? ne smažen riječi, da ti kažem, da : ti ma samo natuknem kako mi je sada! | Spominješ li se one orfejeve priče. Jednu | jedinu misao nijetio, jednu je čežaj gojio: dobiti opet Euridika. I u času kad ju je vidio, kad mu je srce zakucalo potresnim veseljem, da će ona iti opet njegova, nesmiliena neumitna mu je ne- besa za uvijek oteše! Oči su ti se orosile kad si čitala onu orfejevu neviju, pak nadam se, da će ti se orositi sada, kad čitaš moju. Ado, obožavana tebe mi oteše! Ado i Na, nijesu mi te drugi oteli, ti mi se sama iznevjeri, ti si na mome životu usadila crni vje- čiti križ! A neproklinjem te, ne osugi ! ar ? TT m zo štila časove neizrecive, nepojmive slatko- sti, da jedan jedini takov časak preobilato na- knagjuje vječnost pstnje. ja su kanonici vijećali, a preč. Boschi i Alibranti ko- ji su onda pripadali kapitulu mogu najbolje ka- zati, da li istinu kažem; dočim kako da se vje- ruje jednomu doušniku, koji nije niti je mogao čuti što se tu govorilo? Buffvni! » Dubrovnik“ mi prigovars, da dok u općini ustajem da se ukine talijanština, u uredu kako župnik upotrebljavam ju. Općina je samovlasna, »Dubrovniče“ moj, i pravo je da proglasi hrvat- ski jezik uredovnim, dočim ja moram vezati gdje mi zapovidu u uredu. Ipak kazati ću nešto ,Dub- rovniku“ što cijenim da će mu biti pridrago. Ne- ka dakle zna da kad sam preuzeo ured, našao sam da od davna do onoga dana nije se pisala niti najsitnija stvar u hrvatskom jeziku, sve je bila latinština ili pusta talijanština, tako i kad je pokojnik bio grsckim župnikom. Ne da se pohva- lim, ali treba kad me potežu za jezik, s prvoga dana kad sam preuzeo ured dogovorno sa vrlim mojim pomoćnicima, i Matice i zapisnici i dopi- sivanje uregjuje se u hrvatski, osim onih spisa koji moraju da budu latinski ili talijaoski, jer se drukčije ne može. Neka se služi osvjedočit će se svojim očima. »Dubrovnik“ bulazni kad veli da ja kao sve- ćeuik, pjesnik i književnik od savisti ustadeh na blagopok. Vodopića i Stojanovića. Sam spozna- jem slabost svoju; niti sam pjesnik niti književ- nik. Vodopić je bio i jedno i drugo, a što znam njemu niti sam, niti je bilo moguće što prigovo- riti; pokojniku jesam prigovarao sli niti kao pjes- niku niti kao književniku, nego baš s toga, što je izazvalo ovu polemiku. Samoobrana nije, dok je pismo kapitularno i vlastoručni potpisi; neo- preznosti neko se je imao odazvati, a to je me- ne dopalo kao tajnika kapitula. Sad ,Dubrovniku“ ostaje prosto polje, neka govori što ga volja, imam prećijega posla nego se s njim natezati; s moje će strane uživati ne samo primirje nego i potpuni mir, dok ne bude zadirkivao, ono što i meni i svakomu katoliku najsvetije je, vjera i posvećeni pastijeri duša na- ših Žao mi je da je loše prošao on, sijedi du- brovčanin i odlični prijatelj lista; ali neka se tješi, i sam priznajem da je pegula pegula! ( Svršetak.) Pogled po svijetu. Austro-Ugarska. — Po glasu ,Neue Fr. Presse“ carev. vijeće sastati će se prvih februa- ra. ,Abend post“ donosi zvaničnu izjavu, da po- što je dalmatinski sabor odbio povišenje prireza na rakiju, sva vladina akcija u tom pogledu osta- je uništena. S toga je vlada u svim saborima po- tegla na se zakonsku osnovu na rakiju. U ga- stupničkoj kući u Ugarskoj proračun ministarstva za Hrvatsku primjen je bez primjetbe. Crna Gora. — Ruski car darovao je Crnoj Gori (a knjazu u ruke) pet milijuna franaka za Pak da nije lijepa takova smrt? Zapjevao je pjesnik da ,i nada zadnja Bo- žica ostavlja rake,“ nač nije istina. Nada me je već ostavila, a ipak još živem. A vjeruj mi kad bi se još nadao bilo bi grozno. Tebi će se činiti da je ovo paradoksoa a ipak nije. Što je nada drugo, nego obmana, ilu- zija, koja vodi do razočaranja? Život mora da dovrši sa smrću, veselje sa dreseljem, pak i nadu mora da zakopa razočaranje. Oh bolje, mnogo je bolje znati izvjesno svoju sudbinu, a tim bolje dok sam siguran, da ću ispustiti zadoji svoj dah narkotizovan živom sjetujom na prelesmi srkaj tvojih poljubaca. Da ja ću umirati, tebe neće biti do mojega odra, &a ipak ću sisati ambrozijski med tvojih poljubaca. Ponavljam: pak da nije lijepa takova smrt! Da, tako je lijepa, da već sada na nju računam. nju želim, nju pohlepno jem. Pušćano zrno, koje će — stalno #e nadam — prostrijeliti moje srce, biti će i zadnja milost, prvo i zadnje milovanje Sud Biti će mi kao, da je tvoj ni bac prodro do moga srca, & krv E: njega mazliti biti će mi kao da je rosa tvoga slatkog va. Da, Adu, tebe daleku zamijeniti će smrt, Od tvoga poljupca sam živio, tvojim ću poljup- cem i umrijeti. Pak i treći put: da takova Šiška po p nije lijepa