U DUBROVNIKU 7. Januata 1890. List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to: prou subotu mje- sec4 juna, jula, avgnoća, septembra imadu uvijek po pv godinu nor. +:60, na po god Austro- Ugarsku, ercegovinu 2:80; sa inosemstvo fior. 4:50, i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. ine tior. 2:25; za U DUBROVNIKU, 6 Januara. Nastupajuć u devetu godinu svoga opstanka, deder da se i ovaj put, po običaju, direktno po- razgovorimo malo sa našijem čitateljima. Hrvatski rodoljub na pitanje: što si ? odgo- voriće ti bez oklijevanja: ja sam Hrvat? I dru- go ništa! Ja sam Hrvat?! Šta je to? Šta znači, hoće, prestavlja ova riječ? Koliko i koliko bismo uštedili borba, smut- nja i nevolja našemu narodu, kad bismo mi svi, koji se imenom Hrvata nazivljemo, bili na čistu, o pojmu i ideji, koju ovo ime u sebi sadrži! Hrvat- stvo, hrvatski jezik, hrvatska prava, hrvatska po- vijest, kultura, običaji, politika — sve ovo i još mnogo toga imade u ovoj maloi riječei. No što je ona? Zašto smo mi Hrvati? .... Pogledajmo našu čeljad po domovini, Jedni su sada Hrvati, a prije ili nijesu htje- li da budu ništa, ili bijahu g tugjinom. Ali pa- rodna ideja, osvojivši zemlju, osvojila je i njih i oni stupiše megju pobjeditelje — ko zna zašto? Iz uvjerenja? Iz ambicije da megju prvijem budu prvi? .... + — Drugi su Hrvati i uvijek se boriše za na- rodnu stvar. Ali njima je ime svejedno — Srbin ili Hrvat — oni su više pristaše hrvatske poli- tike, nego li hrvatskog plemena — i sutra, mogli bi, vrlo lako, pristati uz Srbe, ostajuć sebi dosljedni. Treći su Hrvati, jer je velika većina hrvat- skog naroda katoličke vjere. Da su slučajno Srbi katolici, a Hrvati većinom pravoslavni, pitanje je kuda bi ovi pristali, — Imade jošte i drugijeh pri- mjera zašto su u nas neki Hrvati — ali epome- nusmo samo glavnije. Ne treba dokazivati, da gor- nji slučajevi u našem plemenu u neznatnoj su ma- njini. Nego pošto čeljad koja im pripada, razmišlja i razložeć zaključuje, to nijesu indiferentni. Ali mi imamo Hrvata, koji, akoprem Hrvati po rodu, porijetlu i prošlosti, takovim se ne po- kazuju. To su u prvom redu: Svi domaći tugjim jezikom, ambjentom ili inim otugjeni sinovi, koji, jer odrodi, gore mrte ono čega se, to osjećaju, odrekoše — nego li tu» gjinci, koji nikada Hrvati bili nijesu. Domaće ,velike“ glave, pune ,širokih“ po» gleda i ,usvišenih“ misli, koji osjećaju, da je za njihovu ženijalnu veličinu narod od 4 milijun premalen, pa smišljaju kako bi nas stopili, pre- topili i rashrvatil, a da njihova akcija dobije šire polje (sic.). Ljudi koji iz inada, jer u našem izmučenom narodu ne mogoše postati što su htjeli, uskočiše u njegove dušmane ili protivnike. Drugi opet savedeni ovijem ili sličnijem u- čiteljima ne prim:še ime hrvatsko iz uvjerenja, da to ime nije njihnre, Neki pak odmetnuše se od svoga roda radi vjere — ,trpske“ vjere. Da su Hrvati pravoslav- ni, & Srbi katolici, ovi bi bili Hrvati. Pogledajte samo koliko tu ima krivih shvata- Pretplata i pežćaje ma tamst GOvasao: flmtste? « Duteniiči, oliia ktob Broj prije i broj poslij h praznika || i šalju Uredništvu. 1 | ovinu arka više, Cijena je listu t E PS kota: pa E list moa a pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- Ž Š . k ć . to lugo dište. 1 % a a poštom : na godinu for. 8 na po godine fog. |, E. (irlopiiie, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više ti pogodbi i us razmjerni popust. jrr re od vraćaju. Listovo goguakiuge 26 prima ni uredništvo ni upraga. made ljudi koji se igraju opozicije, a slogu mas- toje da pomute, ali tu su po stijedi stmo'lčni interesi i ništa drugo. Zato ni uspjeti neće. U Dal- maciji je malko teže takovu slosu megju Hrvati- ma postići, jer i mi imamo naše. ,magjarone“, proti kojim se oporba u Banovini ujedinila, :& to je ono krilo narodne stranke, koje, ra kako. bilo, stati će uz vladu i ne bi poništo prošlo u odlačniju opozicijovalau borbu. Malo je drugačije u južnoj Dal- maciji, a bilo bi puno bolje, da nije neke tradici- je i solidarnosti. No izmegju oposicijonalnih, od- lučnih elemenata, može i mora đa bide sloge i zajedničkoga rada, Čemu tražiti, pod šviku čije- nu, izlike za razdor? g tia k Naši čitatelji već. zadu, po ovome, kojim će putem da krene ,Crvena Hrvatska“ krož godinu 1899. Kojim i dosle! Branićemo Hrvatstro našega naroda sve što bolje možemo i uinijemo; našega. se načela nećemo nikada i uz nikakvu cijenu od-' reći, već ćemo mu vijerno služiti i promicati ga na temelju programa stranke prava; uz to: ćemo nastojati, da se rodoljubne sile što bolje okuplja- ju u jedno kolo pod hrvatskim barjskom, ta' lučnu i nepopustljiv borbu. Kose od svoga roda i imena tugji, taj nije dostojan da ga sure gri- je — neka gine u zaboravi i preziru; isto: tako i onaj koji osobu svoju stvari pretpostavlja i'slogu narodnu muti, a da se za pj čuje. Hrvatstvo! ču- je se sa nekih strana. Polagano, ljudi — i mi go se sa hrvatstvom u sebične svrhe slušićk Ne- ćemo ni izroda ni špekulanata! Hrvatski ne treba ni jednih ni drugih, njemu su jedniško po- ibeljni i Efijakti i Herostrati hrvatski........ ' e koje e na retka naše ove misli, žalosno djelovshu osopito na ; hrvat. sku, Jedan dio mladosti naše, širom. domovine, misleći da služi hrvatstvu, daje se: igtabljivati ; Jer mi smo svi Hrvati, pravi, rogjeni, ple- menski Hrvati, po prošlosti, imenu, jeziku, rodu, duševnoj zajednici, svi smo Hrvati — ali ne ni radi politike, ni radi kalkila, ni radi vjere naše — mi smo Hrvati radi narodnosti naše. Hrvati smo, zato jer smo Hrvati ! Kako je mučna borba proti ovim krivim poj- movima i proti izrodima imena svoga! A mi se ljutimo na prave tugjince, koji gledaju da nas pozoblju — u svoj interes, — dok, upravo, oni nam ni iz daleka toliko štete ne čine, koliko ova — hoćeš, nećeš — naša krv! * * * A uz to ružnijeh li pojava i megju onim, koji se zbilja osjećaju i mazivaju svojim, hrvatskim imenom ! Na sve strano, kudgod se okrenemo, vidimo samo naše neprijatelje i protivnike. Na Istoku Srbi! Šta ne rade ova naša vajna ,braća“, a da našem puku i našoj omladini iz srca isčupaju i svaki zametak ljubavi i osjećaja hrvatskog!! Da bi se oni borili protiv nas sami, ni po jada: brat- ska borba, i ako je ružna, nije u svijetu rijetka — t& započeše je sinovi našeg praroditelja. Ali Srbi zovu u pomoć najgore dušmane naše — ; njihove! koji im sada veselo daju ruku, da nas iskorijene, a tad bi na njih, na Srbe, došao red. — Na Sjeveru imamo Magjare i Nijemce. Treba li isticati koliko nas jedni i drugi ,ljube“, ko- liko rade, da naš narod ne progleda i ne žive vla- stitim životom? — Na Zapadu Talijane, koji nas mrze svom strašću svoje talijanske duše. To osje- ćamo u Dalmaciji, gdje se nenarodna struja sret- DO potisnula, & osobito u Istri i Trstu, gdje upra- vo ne uzmiču pred nikakvim srestvom, da hrvat- skom narodu zaniječu i najneznatoiju pravicu! [ kud bismo dalje nabrajali . . . . t& ovo su činje- nice svakome poznate. U ovakim teškim prilikama nama su od po- trebe samo dvije stvari i mi ćemo s njima othr- mia; [6 sa ječaa sobi pina dfie s vati se — u našoj kući — svijem ovijem dušma- | zene, sumnja o jakosti narodnoj i Bać4.4 u nima, pa ma još kako mnogobrojni bili. Potreba | srrajnosti, često puća vrlo pro rodne. nam je svijesti i sloge hrvatske, biva uvjerenja na- rodnog, ponosa i ljubavi nad imenom, rodom i pravima hrvatskim, osjećaja da smo Hrvati ; od- luke čvrste, da se nikada, za ništo ma svijetu na- eg imeda i nalih prava odreći nećemo. Ovo će sačinjati našu narodnu svijest. Potreba nam je na- dalje, da ne ištemo sitne zadjevice; da se ne pre. piremo je li bolje ručat graba ili kupusa; da ne mjerimo milimetrima je li viši Petar ili Pavao; da we izmegju nas ne tiskamo ko će ići prti, a ko ž Hi ž drugi; da ne cljepamo dlaku u četvero; da ne sis tražimo pitanja koja nas dijele, nego ona koja nas de e združuju, Evo ovo bi bila naša narodna sloga, O- ri