U DUBROVNIKU 7. Januata 1890.

 

 

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to: prou subotu mje-

sec4 juna, jula, avgnoća, septembra

imadu uvijek po pv

godinu nor. +:60, na po god

Austro- Ugarsku, ercegovinu

2:80; sa inosemstvo fior. 4:50, i poštarski troškovi.
Pojedini broj stoji 10 novč.

ine tior. 2:25; za

U DUBROVNIKU, 6 Januara.

Nastupajuć u devetu godinu svoga opstanka,
deder da se i ovaj put, po običaju, direktno po-
razgovorimo malo sa našijem čitateljima.

Hrvatski rodoljub na pitanje: što si ? odgo-
voriće ti bez oklijevanja: ja sam Hrvat? I dru-
go ništa!

Ja sam Hrvat?! Šta je to? Šta znači, hoće,
prestavlja ova riječ?

Koliko i koliko bismo uštedili borba, smut-
nja i nevolja našemu narodu, kad bismo mi svi,
koji se imenom Hrvata nazivljemo, bili na čistu,
o pojmu i ideji, koju ovo ime u sebi sadrži! Hrvat-
stvo, hrvatski jezik, hrvatska prava, hrvatska po-
vijest, kultura, običaji, politika — sve ovo i još
mnogo toga imade u ovoj maloi riječei. No što
je ona? Zašto smo mi Hrvati? ....

Pogledajmo našu čeljad po domovini,

Jedni su sada Hrvati, a prije ili nijesu htje-
li da budu ništa, ili bijahu g tugjinom. Ali pa-
rodna ideja, osvojivši zemlju, osvojila je i njih i
oni stupiše megju pobjeditelje — ko zna zašto?
Iz uvjerenja? Iz ambicije da megju prvijem budu
prvi? ....

+ — Drugi su Hrvati i uvijek se boriše za na-

rodnu stvar. Ali njima je ime svejedno — Srbin
ili Hrvat — oni su više pristaše hrvatske poli-
tike, nego li hrvatskog plemena — i sutra, mogli
bi, vrlo lako, pristati uz Srbe, ostajuć sebi dosljedni.

Treći su Hrvati, jer je velika većina hrvat-
skog naroda katoličke vjere. Da su slučajno Srbi
katolici, a Hrvati većinom pravoslavni, pitanje je
kuda bi ovi pristali, — Imade jošte i drugijeh pri-
mjera zašto su u nas neki Hrvati — ali epome-
nusmo samo glavnije. Ne treba dokazivati, da gor-
nji slučajevi u našem plemenu u neznatnoj su ma-
njini. Nego pošto čeljad koja im pripada, razmišlja
i razložeć zaključuje, to nijesu indiferentni.

Ali mi imamo Hrvata, koji, akoprem Hrvati
po rodu, porijetlu i prošlosti, takovim se ne po-
kazuju. To su u prvom redu:

Svi domaći tugjim jezikom, ambjentom ili
inim otugjeni sinovi, koji, jer odrodi, gore mrte
ono čega se, to osjećaju, odrekoše — nego li tu»
gjinci, koji nikada Hrvati bili nijesu.

Domaće ,velike“ glave, pune ,širokih“ po»
gleda i ,usvišenih“ misli, koji osjećaju, da je za
njihovu ženijalnu veličinu narod od 4 milijun
premalen, pa smišljaju kako bi nas stopili, pre-
topili i rashrvatil, a da njihova akcija dobije
šire polje (sic.).

Ljudi koji iz inada, jer u našem izmučenom
narodu ne mogoše postati što su htjeli, uskočiše
u njegove dušmane ili protivnike.

Drugi opet savedeni ovijem ili sličnijem u-
čiteljima ne prim:še ime hrvatsko iz uvjerenja, da
to ime nije njihnre,

Neki pak odmetnuše se od svoga roda radi
vjere — ,trpske“ vjere. Da su Hrvati pravoslav-
ni, & Srbi katolici, ovi bi bili Hrvati.

Pogledajte samo koliko tu ima krivih shvata-

Pretplata i pežćaje ma tamst GOvasao: flmtste? « Duteniiči, oliia

ktob Broj prije i broj poslij h praznika || i šalju Uredništvu. 1 |
ovinu arka više, Cijena je listu t E PS kota: pa E list moa a pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša-
Ž Š . k ć . to lugo dište. 1 % a
a poštom : na godinu for. 8 na po godine fog. |, E. (irlopiiie, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se

više ti pogodbi i us razmjerni popust.
jrr re od vraćaju. Listovo goguakiuge 26 prima ni uredništvo ni upraga.

made ljudi koji se igraju opozicije, a slogu mas-
toje da pomute, ali tu su po stijedi stmo'lčni
interesi i ništa drugo. Zato ni uspjeti neće. U Dal-
maciji je malko teže takovu slosu megju Hrvati-
ma postići, jer i mi imamo naše. ,magjarone“,
proti kojim se oporba u Banovini ujedinila, :& to
je ono krilo narodne stranke, koje, ra kako. bilo,
stati će uz vladu i ne bi poništo prošlo u odlačniju
opozicijovalau borbu. Malo je drugačije u južnoj Dal-
maciji, a bilo bi puno bolje, da nije neke tradici-
je i solidarnosti. No izmegju oposicijonalnih, od-
lučnih elemenata, može i mora đa bide sloge i
zajedničkoga rada, Čemu tražiti, pod šviku čije-
nu, izlike za razdor? g tia

k

Naši čitatelji već. zadu, po ovome, kojim će
putem da krene ,Crvena Hrvatska“ krož godinu
1899. Kojim i dosle! Branićemo Hrvatstro našega
naroda sve što bolje možemo i uinijemo; našega.
se načela nećemo nikada i uz nikakvu cijenu od-'
reći, već ćemo mu vijerno služiti i promicati ga
na temelju programa stranke prava; uz to: ćemo
nastojati, da se rodoljubne sile što bolje okuplja-
ju u jedno kolo pod hrvatskim barjskom, ta'
lučnu i nepopustljiv borbu. Kose od svoga roda
i imena tugji, taj nije dostojan da ga sure gri-
je — neka gine u zaboravi i preziru; isto: tako i
onaj koji osobu svoju stvari pretpostavlja i'slogu
narodnu muti, a da se za pj čuje. Hrvatstvo! ču-
je se sa nekih strana. Polagano, ljudi — i mi

go se sa hrvatstvom u sebične svrhe slušićk Ne-
ćemo ni izroda ni špekulanata! Hrvatski ne
treba ni jednih ni drugih, njemu su jedniško po-
ibeljni i Efijakti i Herostrati hrvatski........

' e koje e na retka naše ove
misli, žalosno djelovshu osopito na ; hrvat.
sku, Jedan dio mladosti naše, širom. domovine,
misleći da služi hrvatstvu, daje se: igtabljivati ;

Jer mi smo svi Hrvati, pravi, rogjeni, ple-
menski Hrvati, po prošlosti, imenu, jeziku, rodu,
duševnoj zajednici, svi smo Hrvati — ali ne ni
radi politike, ni radi kalkila, ni radi vjere naše
— mi smo Hrvati radi narodnosti naše. Hrvati
smo, zato jer smo Hrvati !

Kako je mučna borba proti ovim krivim poj-
movima i proti izrodima imena svoga! A mi se
ljutimo na prave tugjince, koji gledaju da nas
pozoblju — u svoj interes, — dok, upravo, oni nam
ni iz daleka toliko štete ne čine, koliko ova —
hoćeš, nećeš — naša krv!

*

  
    
  
   
  
  
  
     
 
  
  
 
 
  
   
    
  
   
   
 
 
 
 
  
  
   
   

*

*

A uz to ružnijeh li pojava i megju onim, koji
se zbilja osjećaju i mazivaju svojim, hrvatskim
imenom !

Na sve strano, kudgod se okrenemo, vidimo
samo naše neprijatelje i protivnike. Na Istoku
Srbi! Šta ne rade ova naša vajna ,braća“, a da
našem puku i našoj omladini iz srca isčupaju i
svaki zametak ljubavi i osjećaja hrvatskog!! Da
bi se oni borili protiv nas sami, ni po jada: brat-
ska borba, i ako je ružna, nije u svijetu rijetka
— t& započeše je sinovi našeg praroditelja. Ali
Srbi zovu u pomoć najgore dušmane naše — ;
njihove! koji im sada veselo daju ruku, da nas
iskorijene, a tad bi na njih, na Srbe, došao red.
— Na Sjeveru imamo Magjare i Nijemce. Treba
li isticati koliko nas jedni i drugi ,ljube“, ko-
liko rade, da naš narod ne progleda i ne žive vla-
stitim životom? — Na Zapadu Talijane, koji nas
mrze svom strašću svoje talijanske duše. To osje-
ćamo u Dalmaciji, gdje se nenarodna struja sret-
DO potisnula, & osobito u Istri i Trstu, gdje upra-
vo ne uzmiču pred nikakvim srestvom, da hrvat-
skom narodu zaniječu i najneznatoiju pravicu! [
kud bismo dalje nabrajali . . . . t& ovo su činje-
nice svakome poznate.

U ovakim teškim prilikama nama su od po-

trebe samo dvije stvari i mi ćemo s njima othr- mia; [6 sa ječaa sobi pina dfie s
vati se — u našoj kući — svijem ovijem dušma- | zene, sumnja o jakosti narodnoj i Bać4.4 u
nima, pa ma još kako mnogobrojni bili. Potreba | srrajnosti, često puća vrlo pro rodne.

nam je svijesti i sloge hrvatske, biva uvjerenja na-
rodnog, ponosa i ljubavi nad imenom, rodom i
pravima hrvatskim, osjećaja da smo Hrvati ; od-
luke čvrste, da se nikada, za ništo ma svijetu na-
eg imeda i nalih prava odreći nećemo. Ovo će
sačinjati našu narodnu svijest. Potreba nam je na-
dalje, da ne ištemo sitne zadjevice; da se ne pre.
piremo je li bolje ručat graba ili kupusa; da ne
mjerimo milimetrima je li viši Petar ili Pavao; da
we izmegju nas ne tiskamo ko će ići prti, a ko

ž

Hi

ž

drugi; da ne cljepamo dlaku u četvero; da ne sis
tražimo pitanja koja nas dijele, nego ona koja nas de e
združuju, Evo ovo bi bila naša narodna sloga, O- ri