F položiti mandat, mi ne znamo, ali to je sad nuz- gredna stvar. Hrvatski narod pokazao je, da ne trpi, da se na pjemu počinjiju smutoje i atentati u _ tugje ili osobne svrhe. Ovo je vrlo utješljiva pojava. Hrvatska drama u Sarajevu. — Iz $a- jeva javljaju, da je hrvatska arama iz Zagreba oba neopisivi entuzijazam u glavnome gradu e. Osobito su slavljeni Fijan i Strozzijeva. Napokon!! — Čitamo, da je bosanska vlada dozvolila uekuu našim društvima, da se mogu nazvati imenom hrvatskim, sto Srbima dosle za ime srpsko nije kratila. Ova nejednakost sada is- čezava, pa time tek u imenu dobivamo ono što Stbi odavna posjeduju — a ostalo? Ipak oni ne- prestano trube, da bosan. vlada protežira hrvatstvo ! Srpski prvak u Dalmaciji. — Više puta čitasmo u organu ,Srpskog Brastva“ Dubrovniku hvalospjeve o harakteru, patrijotizmu t.d., it.d. presjedniku istug društva, Srbinu katoliku iz Splje- ta dru. Bakotiću. Deder da i mi malo doprinese- mo njegovoj jefiinoj slavi, da se vidi ko je taj dr. Bakotić. Dr. 1. Bakotić već je star čovjek, koji u zrelim svojim godinama nije bio Srbin, nego Hrvat. On je dakle hrvatski renegat, odrod. Po naravi prkosan, on je u Hrvatskoj kao odvjet- uik želio dobit stallum u nekom drugom mjestu, To mu nije pošlo za rukom, a Bakotić je onda pronasao, da u njegovim žilicama teče srpska krvca. Svak po ovom vidi da je on pravi pravca- ti Srbin, ne iz inada i mržnje nego iz .... uvjerenja. No i pravo je da je takav vogja, jer takvi su svi naši Srbi na ,primorju“ — genetični, ko- rjeniti Srbi. Boljega prestavnika ne mogoše da nagju. On je sinteza našeg Srpstva i njegova postanja. Afrić umirovljen. — Čujemo a obzirom na godine službe lakv da bude istina, da će bit brzo umirovljen nadupravitelj dalmatinske pošte i brzojava gosp. Petar Afrić. Sa gosp. Afrićem po- šav bi sa javnog mjesta jedan od najmarkantnijih činovničkih pojava, koji se poslužiše narodnom strank.m, kad je ova postala većinom. Njezinim uplivom postavljen na ovo mjesto, stranka je poslije više prigoda imala, da se na nj požali, kao Hrvata. Mi mu nećemo to u grijeh upisati. Reći ćemo da nije drugo nego prevelika skrupuloznost, koja u- čini, da prečesto puta naši ljudi, na javnom po- ložaju, iz straha da im se ne kaže da su pristra- mi, u svojoj nepristranosti tako pretjeraju, da bu- du na ubar protivnoj stranci. Svakako mora se pr' nati, da je za materijalni razvitak pošte i br- ra u Dalmaciji Afrić dosta zaslužan. će biti ujeguv nasljednik? Čujemo da je zjedan veliki talijanaš, sada u Beču. Ni- kagv sana javnog uredovanja ne dolazi toliko u doticaj sa općiustvom, koliko pošta i brzojav. A pošto cijela Dalmacija govori hrvatskim jezi- kom, mislimo da bi se ovdje“ imalo preporučiti čovjeka, koji neće biti protivan jeziku i narodnom harakteru zemlje. Nego mi ćemo poć i dalje: ako u Beču na nijedan način neće da nasljednik Afrića bude Hrvat — ovuda, iskreno kažemo, volimo da nam pošlju kakva nepristrana i savijesna Nijemca, ne- go li Talijanasa, pa makar on bio i domaći sin! Ovo je vrlo tesko i mučno reći, ali postupanje naše odnarogjene talijanaške burokracije, pune mržaje i animoziteta proti svemu što je naše, na- rodno, valja da nas na ovo dotjera. A talijanaški činovnici neka sebe krive, za ove i slične izjave, koje se čuju koliko s narodnjačke, toliko s gre. vaske strane, jer posljedice ne mogu izostati Evo, na ovo nas naguraše! Naši zastupnici imali bi sve sile uložiti, da budemo zli proroci, te da se hrvatski značaj zem- lje u ovom 1 svakom imenovanju u obzir uzme. Gradska Kronika. Imenovanje. — Dosadašnji o sei Palunko imenovan je prepozitum sarajevskog vr! bosanskog kapitula i takvu je postao adlatus slav- našega Stadlera. Čestitamo mu na zasluže- iskaza, birejuć i prodiacaju mjesto. Dum Vice Palunko do oaf moi ma rad ll A vitelj sjemeništa, koje je pod njegovim nadzorom o asde ile — 0 um poi p običa- sstavnici oblasti JA JENA E Pruici preć. prof. Vicko | na uspomenu miju. Početak na 6 ura po p. Hrvatska Glazba. — Hrvatska stranka u Dubrovniku mije mogla ljepše započeti novu go- dinu nego proslavom svoje novoustrojene e ske Glazbe. Ima već mnogo da dubrovački - ti osjećaju potrebu svoje muzike, te zaslugom Odbora, požrtvovnošću rodoljuba, a najviše na- stojanjem g. Marka Mitrovića, evo se napokon dočeka i taj dan. U jutro rano 'na novu godinu obisla je Glazba grad u lijepim novim montura- ma. Zatim je bila svečana misa u crkvi sv. Vlaba uz pjevanje naših vrlih pjevača i glazba je opet obišla grad i predgragja uz pratnju velikog mno- štva gragjanstva, a tako isto i pred večer, uz mnoštvo naroda, koje joj je neprestano klicalo i pljeskalo. Na 7 sati u velikim društvenim prosto- rijama, gdje je prije bila ,srpska“ Štionica — počela je prekrasna društvena svečanost sa kra- ljevskom i hrvatskom himnom uz klicanje dup- kom pune dvorane slušatelja svakog stališa. Zatim je preč. kanonik dum Mato Pišta blagosovio dru- štvo. Prije blagosova upravio je Društvu i pri- sutnim prekrasni govor, u kome spomenu utje- caj glazbe na narodni život i na svijest hrvatsku; značaj Dubrovnika u današnjoj našoj borbi za ži- vot i opstanak i cilj naš zajednički u ujedinjenju Hrvatske, kome će takogjer i glazba da služi, Završi svoj govor temeljnom idejom svakoga Hr- vata: sve za vjeru i domovinu, koja se zrcali u kratkoj ali krasnoj lozinci: Bog i Hrvati! Ovaj značajni i podulji govor, preč. Pište, izrečen lju- bavi i mladenačkim oduševljenjem, bi pazljivo sa- slušan, ali mnogo puta prekinut burnim i nepre- stanim klicanjem i odobravanjem. Čujemo, da će isti bit, ma korist Glazbe, i napose otštampan. Zatim, iza blagosova, Hrvatska Glazba otsvira vi- še komada, megju kojim i novu Mitrovićevu ko- račnicu, te Pozdrav Dubrovniku, što je sastavio mladi, ali vrlo valjani njezin učitelj g. Novak. Oba učitelja Glazbe i ,Gundulića“ gg. Novak i Lederer izvedoše na violinu uz pratnju glasovira Beriotovu ,Scene de Ballett,“ gdje smo ge divili njihovoj više puta dokazanoj i potvrgjenoj vješti- ni. Gosp. Nikša pl. Ghetaldi pjevao je svojim kra- snim baritonom romancu iz opere Nikola Zrinj- ski i Lisinskova romancu Prosjak, Zatim su &8e opet producirali na glasoviru i violinu gg. Lede- rer i Novak, a glazba je odigrala potpourri hr- vatskih pjesama i završila umietnički program 8sa davorijom i koračnicom Bog i Hrvati. Neiskazano veselje, koje se svakomu na li- cu čitalo, ona pazljivost i urnebesno pljeskanje što je pratilo svaki komad najbolje svedoči o us- pjehu zabave i o radosti, što ju je Dubrovačko Hrvatstvo osjetilo, jer je dočekalo ovaj dan. Na srebrnu siniju panula je lijepa svotica na uhar mladog društva a prispjelo je više brzojavnih pozdrava. iza umjetničke zabave, nije se moglo inače, nego da započne ples, koji je živahno, veselo i neprisiljeno trajao sve do sutra. Na ponoća bi prekinut sa večerom, koja progje u lijepim pri- godnim nazdravicama, klicanju i veselu pjevanju. Tako stupi u život Hrvatska Glazba u Du- brovniku. Koliko je ona protivnicima zazorna i mrska, dokaz u tome, da su po bijelu danu stali insultirati, a srpski delije — nauckani od svojih prvaka — osobito napadoše nevinog učitelja, koji nikoga ne provocira, nego se mirno i uzorno pod- šea- Preparandija u Dubrovniku stupio je u mi- daljaje jedan od najtevajih 1 s sci Di u ih mu- | ega! se ilotamje_ća Ko ovako pišu o našim uprav zaslušojm Budalaštine. — ,Nesavisnost“ srpski list koji islasi u i savodi Hr- vate, svakom pohvalom onu srpsku po- rjanicu od Matijevića, koji, dobije pristao je da se talijanatima izruči uprava a roria »Nezavisnost* veli, da ako su sa Talijanašima, nijesu ništa kri dol, Orki, nogo io ui vaši!l! Mi smo ih na to prisilili! a čim ? Kako? Ili u nazar- vladanja Nj. Vel., našega Premilostivoga Ćesara i Kralja Frana Jo- sipa 1. svečanu glazbenu i deklamatornu akade- Misko. — Nema ništa, nego inije, Mo Abramia i i Dldiaćik' 08 gorodi Ub.ju ob udi $ n nomo. Što ? Ganiže 0, — ge na i nem m | Modni. e sad vlada u Legi, je poso i m tebodu; o snujn = = nim zakonima stoji, da Srbi moraju imat a Dubrovniku i da im je zato trija svakim srestvom? Ako je tako — 1 . Hrvati! Čuvajte se ovisne , e Požar. — Na novo ljeto u veče je nekako u fotografskom atelieru "Ar tuna Mi će. Kao oušea kuii. Nlžakikia pri samu čećan 0: jel, salu! s prvi na mjestu. av se u očitu pogibelj, pogasiše vatru — moglo se dogodit velike nesreće. Dragom prigodom opa- zilo se već, da nijedna naša štrcaljka u gradu ne odgovara svrsi. i 6 Dubrovački počeo. — Balkan i koj krca rudu. — rice na putu iz uxa u Cardiff krcat priječaka. — Galeb, iz Nowcnasnh za Milaz, Spona, 1 ovu žita. — Hartington na putu u ah u Ame- riku. — Istok ua putu u Filadelfiju. — zo u Župi iskrcava žito. — Oskar na puta is Rijeke u Cette krcat dužica. — Praszatius na putu iz Newportnews (Savannah) put Trsta i Rijeke kr- cat pamuka i fosfata. RAREEINSN Teatar. — Na 21 ov, mj. doći e ća- lijansko operno društvo će u 20 većeri dati: "Il Rigoletto, I Puritani i La del destino. ni u========—=—a 3+ 3 Diskoras na Poljani. , , Vlaho. — Ivo dobro jutro! Gjavo me natanćo poć legat artikule od Dubrovnika“ povise elecijoni, komiiro- mes& i drugijeh posala. Ma, brate, ja ti u velikom politici vele ne peškam — spjegaj mi neke. punta. Ivo. — Hoću drage volje; reci što...: sez Vlaho. — Prima di tutto oni govoru, da su učinili-le- ga s talijanima i:da im je bilo drago. Padroni!... ed io in questo non e &ntro. Ma govoru opet, da * je bolje s Talijanima nego s. bi tu ga do- davaju nešto nama, Oli sa naši \Magjarima ? Ivo. — Ja mislim dž je to bilo tpi prav 04 tovara, a neka mi prostu na terminu. Jerbo valja da znaš, da oni ne mogu ovamo činit legu s Magjarua, jer Magjara ovdi nema, nego Talijanaša i s njima je činu. A tamo u:Hrvatskom oni Srbi, gjegod ih ima svud su s Magjarima i.Magjaronima proti pravijem Hrvatima Svi sostenjaju Magjare koštra' našijem. Sad prosudi ti čija je politika magjarska: oli Hr- vata koji se ervu sto tiše mogu, oli Srba koji gjare pomažu. Od 25 doputata Srba nema sijedan kontra Magjarima, a Svi kontra aa&m& ii) iii Vlaho. — Dušque tamo s Magjarima, a amo s Talija- našima? | još imaju face onako lagas$i.;sa | Ivo. — Oli misliš da im kogod tjeraja. Vlaho. — A što pišu, da su i Hrvati činili s talijanašima. Kad je to bilo? Jage ne spominjem. Ivo. — Ni ja, Vlaho. To je tako bezoćaa laž, da se 4Qu- dim kako su je mogli upisat u sred Dubrov Nigda nikakva kompromesa nijesmo mi činili g ta- lijanašima, ni u Dubrovnika ni u Kotori. U Kotgru je Lega“ i sad i vazda bila sajedno 'Srbima!#U Dubrovniku jes, jedan put, jedan dio talijanaša vo- to za Hrvata, našega pok. gospara Vlaha, a jedan za Frana, Ma niti je tu bilo kompromeša, niti smo im mi išta obećali. Neka tako dogju votat i opet, pa ako će i Srbi, ko hi može ? mi uji- ma dat — to je nesto drugo | teči im, da je jedno ona elecijon, a drugo elecijon Matijuvičk; xa koju su «Srbi dali talijanašima-jesik u komani i magjorašicu u aministracijoni. Što, luduju 2... | Vlaho. — Da sašto tako pišu ?\ ,. | | Ivo. — Za one u Srbiji; auci ga ope u Crnoj Gori, jer, para, da je sad u Lovčen. Valja umjet u- čić lijepe gem. | Vlaho. — Job sam te ćio pitat, što“ ono hoće rijet la , smo mi imina & oni svijetlo PJ, xa] | Ivo. — Mi smo im tmina jerbo smo im prid" : kako vragovi, tskošnaš dutui 4 oli lu do la luce, kaspito! Mogli bi 66 adumif-ebalšcšip dis im redatura — gvijetli lukjarnar, Vlaho, < No, moni; se; para 2da zo Q [oboni lie Questo senso, nego da su oni moderni, a mi gradi. Cošl almeno mi D886 kona nvar8 Ivo. — Moderni s onakijom kalugjerimA i 4 vje. rom ?11 Svijetlo iz Cetinja ž, ne stu- DnE=ENISET oso SE ORO + *j& govorim. Vi- gji per osempio Pilata: kad klobuk, altroc- che ford — lantorna1_" Mira tak Vlaho. — Jes ljeti, ina simf ja \moge, kakvoga vraga ubiti, — 4 još .ti_tu. SPALA SRNA oi i x borebov ntore.+ Ivo. — To sme sam to | je da kleknu prid nase ae su pitali. 1 ti logaš to \ da lii me piu: sa mać ego ša Oto ob dravio te i molio nas