F

položiti mandat, mi ne znamo, ali to je sad nuz-
gredna stvar. Hrvatski narod pokazao je, da ne
trpi, da se na pjemu počinjiju smutoje i atentati u
_ tugje ili osobne svrhe. Ovo je vrlo utješljiva pojava.
Hrvatska drama u Sarajevu. — Iz $a-
jeva javljaju, da je hrvatska arama iz Zagreba
oba neopisivi entuzijazam u glavnome gradu
e. Osobito su slavljeni Fijan i Strozzijeva.

Napokon!! — Čitamo, da je bosanska vlada
dozvolila uekuu našim društvima, da se mogu
nazvati imenom hrvatskim, sto Srbima dosle za
ime srpsko nije kratila. Ova nejednakost sada is-
čezava, pa time tek u imenu dobivamo ono što
Stbi odavna posjeduju — a ostalo? Ipak oni ne-
prestano trube, da bosan. vlada protežira hrvatstvo !

Srpski prvak u Dalmaciji. — Više puta
čitasmo u organu ,Srpskog Brastva“ Dubrovniku
hvalospjeve o harakteru, patrijotizmu t.d., it.d.
presjedniku istug društva, Srbinu katoliku iz Splje-
ta dru. Bakotiću. Deder da i mi malo doprinese-
mo njegovoj jefiinoj slavi, da se vidi ko je taj
dr. Bakotić. Dr. 1. Bakotić već je star čovjek,
koji u zrelim svojim godinama nije bio Srbin,
nego Hrvat. On je dakle hrvatski renegat, odrod.
Po naravi prkosan, on je u Hrvatskoj kao odvjet-
uik želio dobit stallum u nekom drugom mjestu,
To mu nije pošlo za rukom, a Bakotić je onda
pronasao, da u njegovim žilicama teče srpska
krvca. Svak po ovom vidi da je on pravi pravca-
ti Srbin, ne iz inada i mržnje nego iz ....
uvjerenja.

No i pravo je da je takav vogja, jer takvi
su svi naši Srbi na ,primorju“ — genetični, ko-
rjeniti Srbi. Boljega prestavnika ne mogoše da
nagju. On je sinteza našeg Srpstva i njegova
postanja.

Afrić umirovljen. — Čujemo a obzirom
na godine službe lakv da bude istina, da će bit
brzo umirovljen nadupravitelj dalmatinske pošte i
brzojava gosp. Petar Afrić. Sa gosp. Afrićem po-
šav bi sa javnog mjesta jedan od najmarkantnijih
činovničkih pojava, koji se poslužiše narodnom
strank.m, kad je ova postala većinom. Njezinim
uplivom postavljen na ovo mjesto, stranka je poslije
više prigoda imala, da se na nj požali, kao Hrvata.
Mi mu nećemo to u grijeh upisati. Reći ćemo da
nije drugo nego prevelika skrupuloznost, koja u-
čini, da prečesto puta naši ljudi, na javnom po-
ložaju, iz straha da im se ne kaže da su pristra-
mi, u svojoj nepristranosti tako pretjeraju, da bu-
du na ubar protivnoj stranci. Svakako mora se
pr' nati, da je za materijalni razvitak pošte i br-

ra u Dalmaciji Afrić dosta zaslužan.

će biti ujeguv nasljednik? Čujemo da je

zjedan veliki talijanaš, sada u Beču. Ni-
kagv sana javnog uredovanja ne dolazi toliko
u doticaj sa općiustvom, koliko pošta i brzojav.
A pošto cijela Dalmacija govori hrvatskim jezi-
kom, mislimo da bi se ovdje“ imalo preporučiti
čovjeka, koji neće biti protivan jeziku i narodnom
harakteru zemlje.

Nego mi ćemo poć i dalje: ako u Beču na
nijedan način neće da nasljednik Afrića bude
Hrvat — ovuda, iskreno kažemo, volimo da nam
pošlju kakva nepristrana i savijesna Nijemca, ne-
go li Talijanasa, pa makar on bio i domaći sin!
Ovo je vrlo tesko i mučno reći, ali postupanje
naše odnarogjene talijanaške burokracije, pune
mržaje i animoziteta proti svemu što je naše, na-
rodno, valja da nas na ovo dotjera. A talijanaški
činovnici neka sebe krive, za ove i slične izjave,
koje se čuju koliko s narodnjačke, toliko s gre.
vaske strane, jer posljedice ne mogu izostati Evo,
na ovo nas naguraše!

Naši zastupnici imali bi sve sile uložiti, da
budemo zli proroci, te da se hrvatski značaj zem-
lje u ovom 1 svakom imenovanju u obzir uzme.

Gradska Kronika.

Imenovanje. — Dosadašnji
o sei
Palunko imenovan je prepozitum sarajevskog vr!
bosanskog kapitula i takvu je postao adlatus slav-
našega Stadlera. Čestitamo mu na zasluže-
iskaza, birejuć i prodiacaju
mjesto. Dum Vice Palunko
do oaf moi ma rad ll A
vitelj sjemeništa, koje je pod njegovim nadzorom

o asde ile — 0 um poi p običa-

sstavnici oblasti
JA JENA E Pruici

 

preć. prof. Vicko |

na uspomenu

miju. Početak na 6 ura po p.

Hrvatska Glazba. — Hrvatska stranka u

Dubrovniku mije mogla ljepše započeti novu go-
dinu nego proslavom svoje novoustrojene e
ske Glazbe. Ima već mnogo da dubrovački -

ti osjećaju potrebu svoje muzike, te zaslugom

Odbora, požrtvovnošću rodoljuba, a najviše na-

stojanjem g. Marka Mitrovića, evo se napokon

dočeka i taj dan. U jutro rano 'na novu godinu

obisla je Glazba grad u lijepim novim montura-

ma. Zatim je bila svečana misa u crkvi sv. Vlaba
uz pjevanje naših vrlih pjevača i glazba je opet

obišla grad i predgragja uz pratnju velikog mno-
štva gragjanstva, a tako isto i pred večer, uz
mnoštvo naroda, koje joj je neprestano klicalo i
pljeskalo. Na 7 sati u velikim društvenim prosto-
rijama, gdje je prije bila ,srpska“ Štionica —
počela je prekrasna društvena svečanost sa kra-
ljevskom i hrvatskom himnom uz klicanje dup-
kom pune dvorane slušatelja svakog stališa. Zatim
je preč. kanonik dum Mato Pišta blagosovio dru-
štvo. Prije blagosova upravio je Društvu i pri-
sutnim prekrasni govor, u kome spomenu utje-
caj glazbe na narodni život i na svijest hrvatsku;
značaj Dubrovnika u današnjoj našoj borbi za ži-
vot i opstanak i cilj naš zajednički u ujedinjenju
Hrvatske, kome će takogjer i glazba da služi,
Završi svoj govor temeljnom idejom svakoga Hr-
vata: sve za vjeru i domovinu, koja se zrcali u
kratkoj ali krasnoj lozinci: Bog i Hrvati! Ovaj
značajni i podulji govor, preč. Pište, izrečen lju-
bavi i mladenačkim oduševljenjem, bi pazljivo sa-
slušan, ali mnogo puta prekinut burnim i nepre-
stanim klicanjem i odobravanjem. Čujemo, da će
isti bit, ma korist Glazbe, i napose otštampan.
Zatim, iza blagosova, Hrvatska Glazba otsvira vi-
še komada, megju kojim i novu Mitrovićevu ko-
račnicu, te Pozdrav Dubrovniku, što je sastavio
mladi, ali vrlo valjani njezin učitelj g. Novak.
Oba učitelja Glazbe i ,Gundulića“ gg. Novak i
Lederer izvedoše na violinu uz pratnju glasovira
Beriotovu ,Scene de Ballett,“ gdje smo ge divili
njihovoj više puta dokazanoj i potvrgjenoj vješti-
ni. Gosp. Nikša pl. Ghetaldi pjevao je svojim kra-
snim baritonom romancu iz opere Nikola Zrinj-
ski i Lisinskova romancu Prosjak, Zatim su &8e
opet producirali na glasoviru i violinu gg. Lede-
rer i Novak, a glazba je odigrala potpourri hr-
vatskih pjesama i završila umietnički program 8sa
davorijom i koračnicom Bog i Hrvati.

Neiskazano veselje, koje se svakomu na li-
cu čitalo, ona pazljivost i urnebesno pljeskanje
što je pratilo svaki komad najbolje svedoči o us-
pjehu zabave i o radosti, što ju je Dubrovačko
Hrvatstvo osjetilo, jer je dočekalo ovaj dan. Na
srebrnu siniju panula je lijepa svotica na uhar
mladog društva a  prispjelo je više brzojavnih
pozdrava.

iza umjetničke zabave, nije se moglo inače,
nego da započne ples, koji je živahno, veselo i
neprisiljeno trajao sve do sutra. Na ponoća bi
prekinut sa večerom, koja progje u lijepim pri-
godnim nazdravicama, klicanju i veselu pjevanju.

Tako stupi u život Hrvatska Glazba u Du-
brovniku. Koliko je ona protivnicima zazorna i
mrska, dokaz u tome, da su po bijelu danu stali
insultirati, a srpski delije — nauckani od svojih
prvaka — osobito napadoše nevinog učitelja, koji
nikoga ne provocira, nego se mirno i uzorno pod-

šea-

Preparandija u Dubrovniku stupio je u mi-

daljaje jedan od najtevajih 1 s sci Di u

ih mu- |

ega! se ilotamje_ća Ko ovako

pišu o našim uprav zaslušojm

Budalaštine. — ,Nesavisnost“ srpski list

koji islasi u i savodi Hr-

vate, svakom pohvalom onu srpsku po-
rjanicu od Matijevića, koji, dobije
pristao je da se talijanatima izruči uprava

a roria »Nezavisnost* veli, da ako su

sa Talijanašima, nijesu

ništa kri dol, Orki, nogo io ui vaši!l! Mi

smo ih na to prisilili! a čim ? Kako? Ili u nazar-

vladanja Nj. Vel.,
našega Premilostivoga Ćesara i Kralja Frana Jo-
sipa 1. svečanu glazbenu i deklamatornu akade-

 
 
 
 

Misko. — Nema ništa, nego inije, Mo Abramia i

i Dldiaćik' 08 gorodi Ub.ju ob udi $

n nomo. Što ? Ganiže

0, — ge na

i nem m | Modni.
e sad vlada u Legi, je poso

i m tebodu; o snujn

=
=

nim zakonima stoji, da Srbi moraju imat a
Dubrovniku i da im je zato trija

svakim srestvom? Ako je tako — 1 .
Hrvati! Čuvajte se ovisne , e
Požar. — Na novo ljeto u veče je

nekako u fotografskom atelieru "Ar

tuna Mi će. Kao oušea  kuii. Nlžakikia

pri samu čećan 0: jel, salu! s

prvi na mjestu. av se

u očitu pogibelj, pogasiše vatru — moglo

se dogodit velike nesreće. Dragom prigodom opa-
zilo se već, da nijedna naša štrcaljka u gradu ne
odgovara svrsi. i 6
Dubrovački počeo. — Balkan i
koj krca rudu. — rice na putu iz
uxa u Cardiff krcat priječaka. — Galeb,
iz Nowcnasnh za Milaz, Spona, 1 ovu
žita. — Hartington na putu u ah u Ame-
riku. — Istok ua putu u Filadelfiju. — zo
u Župi iskrcava žito. — Oskar na puta is Rijeke
u Cette krcat dužica. —  Praszatius na putu iz
Newportnews (Savannah) put Trsta i Rijeke kr-

  

cat pamuka i fosfata. RAREEINSN
Teatar. — Na 21 ov, mj. doći e ća-

lijansko operno društvo će u 20

većeri dati: "Il Rigoletto, I Puritani i La

del destino. ni

u========—=—a 3+ 3
Diskoras na Poljani. , ,
Vlaho. — Ivo dobro jutro! Gjavo me natanćo poć legat

artikule od Dubrovnika“ povise elecijoni, komiiro-
mes& i drugijeh posala. Ma, brate, ja ti u velikom
politici vele ne peškam — spjegaj mi neke. punta.
Ivo. — Hoću drage volje; reci što...: sez
Vlaho. — Prima di tutto oni govoru, da su učinili-le-
ga s talijanima i:da im je bilo drago. Padroni!...
ed io in questo non e &ntro. Ma govoru opet, da
* je bolje s Talijanima nego s. bi tu ga do-
davaju nešto nama, Oli sa naši \Magjarima ?
Ivo. — Ja mislim dž je to bilo tpi prav 04 tovara,
a neka mi prostu na terminu. Jerbo valja da znaš,
da oni ne mogu ovamo činit legu s Magjarua, jer
Magjara ovdi nema, nego Talijanaša i s njima je
činu. A tamo u:Hrvatskom oni Srbi, gjegod ih ima
svud su s Magjarima i.Magjaronima proti pravijem
Hrvatima Svi sostenjaju Magjare koštra' našijem.
Sad prosudi ti čija je politika magjarska: oli Hr-
vata koji se ervu sto tiše mogu, oli Srba koji
gjare pomažu. Od 25 doputata Srba nema sijedan
kontra Magjarima, a Svi kontra aa&m& ii) iii
Vlaho. — Dušque tamo s Magjarima, a amo s Talija-
našima? | još imaju face onako lagas$i.;sa |
Ivo. — Oli misliš da im kogod tjeraja.
Vlaho. — A što pišu, da su i Hrvati činili
s talijanašima. Kad je to bilo? Jage ne spominjem.
Ivo. — Ni ja, Vlaho. To je tako bezoćaa laž, da se 4Qu-
dim kako su je mogli upisat u sred Dubrov
Nigda nikakva kompromesa nijesmo mi činili g ta-
lijanašima, ni u Dubrovnika ni u Kotori. U Kotgru
je Lega“ i sad i vazda bila sajedno 'Srbima!#U
Dubrovniku jes, jedan put, jedan dio talijanaša vo-
to za Hrvata, našega pok. gospara Vlaha, a jedan
za Frana, Ma niti je tu bilo kompromeša, niti smo
im mi išta obećali. Neka tako dogju votat i opet,
pa ako će i Srbi, ko hi može ? mi uji-
ma dat — to je nesto drugo | teči im, da je
jedno ona elecijon, a drugo elecijon Matijuvičk; xa
koju su «Srbi dali talijanašima-jesik u komani i
magjorašicu u aministracijoni. Što, luduju 2... |
Vlaho. — Da sašto tako pišu ?\ ,. | |
Ivo. — Za one u Srbiji; auci ga ope u Crnoj Gori,
jer, para, da je sad u Lovčen. Valja umjet u-
čić lijepe gem. |
Vlaho. — Job sam te ćio pitat, što“ ono hoće rijet la
, smo mi imina & oni svijetlo PJ, xa] |
Ivo. — Mi smo im tmina jerbo smo im prid"
: kako vragovi, tskošnaš dutui 4 oli lu do
la luce, kaspito! Mogli bi 66 adumif-ebalšcšip
dis im redatura — gvijetli lukjarnar,
Vlaho, < No, moni; se; para 2da zo Q [oboni lie
Questo senso, nego da su oni moderni, a mi
gradi. Cošl almeno mi D886 kona nvar8
Ivo. — Moderni s onakijom kalugjerimA i 4 vje.

  
  
    
    
   

rom ?11 Svijetlo iz Cetinja ž, ne stu-

DnE=ENISET

oso SE ORO + *j& govorim. Vi-

gji per osempio Pilata: kad klobuk, altroc-

che ford — lantorna1_" Mira tak
Vlaho. — Jes ljeti, ina simf ja \moge,

kakvoga vraga ubiti, — 4 još .ti_tu.

SPALA SRNA oi i x borebov ntore.+
Ivo. — To sme sam to |

je da kleknu prid nase ae

su pitali. 1 ti logaš to \

da lii me piu: sa mać ego ša Oto ob

dravio te i molio nas