šiš narod. Oni, kao ,b1a4- “ i Slaveni, ćute se uvrijegjenim, gdje moraju u pobijedonosnoj borbi hrvatskoga elementu. S te njihove bojazni: , bizantinstva i huucutarije sklopiše i udružiše se u tmuši dvoznačnosti, te ih u- licumjercim, prevrtljivcim, lažitorbam, himbe- i pripravnim na svako djelo. ,Ote-toi del4 «me je m'y mette“ postade Vjerovanjem i Progra- mom tih sebičnjaka, tih obijesnika; te s toga ni- je čuda, da probugjuje srditosti vidjeti, da ovdje ime srpsko služi, pod izlikom krijeposti, na sra- motu svoju i onu svemožnoga Slavenstva. Cijeli niz dogagjaja i pojava jasno je posvje- dočio, da cilj našega srpstva, kojemu osjetljivo manjka već i životna snaga i krijepost, je taj, da ge bori proti vieri otaca naših, da vrijegja naše najsvetije hrvatske osjećaje, da odbija hrvatske sinove od ljubavi otačbine, da sije nepomirljivo neprijateljstvo, da radi proti narodnom jedinstvu Hrvata. = it g Proti takim moramo se jednom odlučno bez krzmanja dignuti; ako se o tome još nijesmo o- svjedočili, nama je sugjeno, da još prolazimo ško- lu gorkoga iskustva, dok konačno ne upoznamo u djelu, kao što i « riječim, domaće svoje odro- de pod firmom ,srpstva“. 1) Plemenitost težaja srpskih u Dalmaciji kao što patriotičnost injihova zastupstva uortačena sa talijansšim dalmatinskim, najbolje osvjetlava po- klik 8 septembra godine 1881, na slavu Baja- monti-u u sabornici Zadarskoj: Smrt Hrvatima ! Tako pred cijelim narod Srbi i autonomaši pro- glaviše glasovanje 6 marča 1873 u Beču, na koje još plače i dugo će plakati cijelo slavenstvo u Austriji; osvetiše doli nedostojni sabora dalmatin- skoga 18 marča 1876; i pečat svoj udariše na od- metništvo 7 jula 1879. Okolo toga pečata glasilo napisalo urnebesnom klikom: ,Dalmatioska hrvat- ska stranka slavi one, koji su vodili rimskome pšstiru nekoliko pravih ovaova. Hrvatstvo je u Dalmaciji plitica iz koje srkaju, loču, labaju i žderu lišrodnjaci.“ A to je sve naravno, te će ići kao po loju, jer ,Hrvati su njihovoj taštini, kako je to otrag nekoliko godina pisao najugledniji be- ogradski list ,Novi Vćk“, bodreći Srbe ma Pri- morju, žrtvovali sve što su imali i mogli da tr- tvoju. — To će dati hrane tinjajućem plamu srp- ske svijesti u Dalmaciji, to će pokrenuti tamošnje 1) Govoreći o Srbim izključujem prave Srbe iz Crne Gore i Srbije, te mislim jedino na one, koji živu u hrvatskoj do- movini, i koji nijesu ,Srbi“, nego wu Hrvatskoj ponizne sluge Mogjarona i mameluci bana Khuena, a w Dalmaci- $i ponizne sluge Talijanaša i lutke u ruksma talijanaš- kih vogja. Živilo vasiono Srpstvo ! PODLISTAK. Parafraza I. kitice ,Carevke,“ *) e Caplao: i, Stvoritlju M , a želju narodne duhove, da 86 otresu sviju obzira, že da sigurnije rađe na osiguranju srpske narodne sa- jednice. To će i kod nas u Beogradu pokrenuti duhove, da uvide kako valja poraditi, da se Dal- macija Srpstvu trajno gsadobije..... Za nas su govorili + govoriće naši dževerdari i naši topovi. A sa papištanske Hrvate? Za njih će biti u hi- stor ji najveći spomenik njihov — kukavičluk.“ 2) Pa ko da ne odobri i pohvali ovo pisanje beogradskoga ,Novoga Veka“? Ko da ne vjeruje u iskrenoat i ljubav braće ,Srba“? Ko da odsa- da unaprijed ne nastoji, da se Dalmacija Srpstvu trajno zadobije, kada su kod njih govorili i ,go- voriće“ njihovi dževerdari i njihovi topovi, koji su gromko gruhali i ,slavno“ pobijedili braću Bugs- re kod Slivnice? Tumačenje mnogim pitanjim treba tražiti u ću li čovječje naravi, koja je duboko ukorijenjena u svim manifestacijam, što o njoj ovjese, i za to je općenita svim marodim i strankam svijeta, te je prvi i nejpreči dokaz krijeposti, junačtva, čuv- stva i života. U istinu: koji bi se početak mogao održati, kada bi se morale tražiti sposobnosti, o- duševljenje, djelatnosti — gdje se naravno naho- de izkustva, umjerenosti, razmisli ? 2) Sr. »Srpski List“ br. 85 god. 1881. (Slijedi.) U Dubrovniku, 20 Januara. Dvorski savjetnik gosp. Niko Nardelli ozvao se je u ,Smotri“ oduljim odgovorom na onu na- šu vijest: da je on kumovao kompromisu srpsko- talijanaškom — i na onu drugu: da je iz Zadra stiglo pismo jednog talijanaškog zastupnika, u ko- me je spomenuto Nardellijevo ime i koje učini, da činovnici talijanaši, dan prije bojazljivi šta će i kako će, na izboru listom glasovaše za kandi- data srpsko-talijanaškog kompromisa, za Srba. U svom odgovoru iznosi gosp. Nardelli pis- ma, što ih je, povodom ovih naših vijesti, upra- vio gg. Ghiglianovichu u Zadru i Avošcani u Du- brovniku i njihove izjave, kojim mu kažu, da oni o svemu onome što je ,Crv. Hrv.“ donijela, a nje- ga, Nardellia, se tiče ništa ne znadu. S naše strane samo kratka primjetba. Izcajprije čudnovato nam je, da gosp. dvor- ski savjetnik Nardelli, koji ne samo više puta u pravaškoj ,Crv. Hrv.“, nego i u drugim nepravaš kim na listovima bi označen Srbinom i srp- skim omladincem, bez da sena to osvrćao — sad najednom onakom uzrujanosti i dokumentima bra- ni svoju objektivnost od jedne proste naše vi- ice ! s: , Nardelli u pismu Ghiglianovichu, citi- rajuć iz br. 53 našega lista, sam razlaže histori- jat dotične vijesti, na čijem kraju nalaze se naše tekstualne riječi: ,Mi pismo nemamo u ruci, da joj ga (Smotri) možemo pružiti, jer nije prispje- o nama nego jednom vogji naših talijanaša.“ Taj vogja nije ni bio imenovan. Otkuda da- kle gosp. Nardelli pada na pamet, da piše i pita za izjavu gosp. Iva Avoscana c. k. namjesništve- aummm=m=mm——m———=—=mrspyr =: Daj mu, Bože, još toliko Mudrom vladat desnicom ! Kako sinci ocu svomu Da budemo, daj, odani, I njegovom slavnom domu Da nas vlada, da nas brani! Općem dobru srce naše Na sve žrtve budi spravno; ko oci naši tnaše titimo mu carstvo davno | N li o r'jeu paši Naskoči li dušman kleti, noga savjetnika ti pemelji? Jer on je valjda, 00 riječima gosp. Nardelli, ,prvak autonomne stran- ke u onom gradu“ (Dubrovniku), dapače i ,pogla- vica iste.“ Konstatiramo ovu diplomu tugjinskog prvaš- tva, koju c. k. dvorski savjetnik sa Namjesništva izdaje orom umirovljenom namjesništvenom savjet- niku. Sa Namjesništva Dalmatinskog izlaze dakle prvaci stranaka, koji su zakleti dušmani narodno- ga haraktera Dalmacije? Ne bi se onda čudili, da sutra i gosp. Nardelli, kad dogje u mirovinu. po- stane prvak i poglavica srpski, uz svjedodžbu ka- kva eventuslnog nasljednika svoga, poput one što je on objeludanio n ,Smotri“ svome nekadašnje- mu starješini. Što se pako tiče rečene naše vijesti, to nam isti gosp. Nurdelli priznaje, da je mi nijesmo iz prsta isisali, kad u ,Smotri“ veli, da je ,sa stra- ne ugledne ličnosti iz Dubrovnika bio upozoren, da se takovi glasovi baš pronose po Dubrovniku.“ Ovo je. cd slova do slova, napisao sam g. dvor- ski savjetnik. A mi ćemo mu nadodati još, da se zbilja tijem glasovima ima pripisati, što je talijanaško činovništvo glasovalo za Srba kao jedan čovjek. Ovo je fakat koji ničija vijekanja poreći neće, a neka g Avoscani po , Dalmati“ i ,Smotri* stuca što hoće. Je li pak, i koliko je tu kriv — ili zaslužan — gosp. Nardelli, mi po duševnosti ne možeino da kažemo. U svakom slučaju nije nas, cijenimo, držao toliko naivnim, da smo se nadali da će i- menovani talijanaši ikada potvrditi naše vijesti Mi ćemo vjerovati da je sve onako kako veli on i pjegovi zvani i nezvani interpelati. Kad su ga oprali ga. Ghiglianovich i Avoscini, može mirao spavat. Opazićemo da nam je u oči upalo, da je g. Avoscani našao potreono, da svoje pismo dati- ra iz Dubrovnika, a zana se da se je one dane na- lazio u Zadru. — Gosp. Nardelli ima, da se najbla- že izrazimo, tu, recimo nexreću, da ga naši Srbi smatraju za svoga čovjeka. Ovo je u nas općeni- to priznato i svakome poznato, a to je donekle i pojmljivo, jer on je bio nekada član omladinske njihove stranke. Naše riječi dokazuje i sam srpski organ , Dubrovnik“, koji u br. 2 ov, god. i u na- roćitom članku i u posebnom entrefi'etu, i ako oprezno, gosp. Nardelli osobno brani. Zna se pak kojim je tendencijam nadahnut taj hšt i kako in- famno napada mnoge, koji su mu krivi samo za- to, jer tu Hrvati. Uz ovo dakle mnijenje, koje gosp. Nardelli uživa megju našim Srbima — uz onaj fakat o glasovanju činovnika, obrazložen vi- jesti, o kojoj se barem govorilo, da je dan prije stigla iz Zadra, ,Crvena Hrvatska“ samo je svo- (E SN vršila, kad je to istaknula, jer iz is- stva zna, da su Hrvati u Dalmaciji mnogo pu- ta iz potaje bili nemilo ošinuti, pa ne bi htjela da takovi slučaji sa svih strana učestaju. Ovoliko s naše strane na izjave gg. Nardelli, Ghiglianovicha i Avoscani, premda nam-8e čini, da ova ,afera“ ni s ovim neće bit zavezana. I +. Naši dopisi. Dubrovačka Rijeka, 17 Januara. Dan 16. januara ove godine ostati će zlat- nim slovima zapisan u našijem srcima dok kame- na na kamenu bude, jer doživismo u ovom roman- tičnom kraju rijetku svečanost. Maogomu je već poznat kobni za nas dan 9. oktobra 1898., koji nam uništi sve što nam bijaše najmilije i najsve- tije, biva naša matica Blažena Gospa bude plije- nom proždrljivoj i neumoljivoj vatri, te se na ro- mantičnom brežuljku tužno i žalosno kočila nebu poi oblake e Ko No Sveviš- vidnost, grešnika po pa o miluje, tako je i nas poslije tri mjeseca ri losne katastrofe, te naša obljubljena matica bude obnovljena, dapače u većem i ljepjem sjaju i ru- Već sveča- ž F : E i i i