- - =

ina. fo nam dokazuju i službene statistike, koje
sa sastavljene od osoba ne doisto Hrvatim prija-
znim. Činjenicu hrvatstva Dalmacije priznao je i
isti Nijemac prof. Hinko Noč. kada je pisao, da
su Dalmatinci i Istrani, ,osvjedočeni Hrvati: ge-
sinnungstiichtige Kroaten.“ 1) Tu istu činjenicu
da li priznaju i nesugjena naša braća Srbi?

Da je Dalmacija hrvatska, to je ludo i po-
misliti, jer je o njoj ,već neopozivo zapjevo neu-
mrli Tommaseo: ,che in te seconda Italia, Iddio
compose Serbica stirpe.“

Tako se čita u br. 20 god. 1881. ,Srpsko-
ga Lista.“ Da ovu istu nauku brani i njegov na-
sljednik ,Srpski Glas“ i drug mu u laži ,Du-
brovnik,“ to je jur neoposivo poznato i vrapcim
na krovu. Gornji nam izraz, kao i nedavni kom-
promis sa Talijanašim u Dubrovniku dovoljno i
dostojanstveno karakteriše bratsku ljubav i sla-
vensko čuvstva u Srba, koji svjedoče da Dalma-
cija nije hrvatska s toga, što je Tommaseo pjeveo
da je ona druga Italija sa srpskim narodom! Oh,
pameti pusto blago!

Kada bismo zavirili u najdavniju povijest
Hrvata, našli bismo, da je Dalmacija od dolazka
Hrvata god 640 pa sve do danas ostala samo hr-
vatskom. I ako je nakon izumrća narodne dina-
stije, po Mletačkoj lukavosti i po turskoj sili, uz
neslogu njezinih sinova i uz nerazum njezinih vla-
datelja, Dalmacija bila postala dijelom Mletačka,
a dijelom turska pokrajina; ali Dalmacija je bila
tada, kao što je i danas — pa to po sto puta
ne željeli Srbi — matica hrvatskomu narodu ; iz-
vor jeziku, nosivu, svijesti, misli hrvatskoj. Mogu
svojim neupravam same vlade i svojim težnjam
samo plaćenici pothranjivati kojekakvih protina-
rodnih ili protidržavnih maštanija, ali Dalmacija
će uvijek ostati hrvatska zemlja. Vez ljubavi i
privrženosti, koji se nakon više stoljeća, nečuve-
nim uzhitom i nevidjenom gprostodušnosti megju
Dalmacijom i njezinim hrvatskim kraljem za nje-
govog sretnoga pitta godine 1875 obnovio, taj će
poduhvano naskoro raztrgnuti spletke.

Ali Srbi to neće da priznaju, pošto ,hr-
vatstvo u današnjem vijeku, ništa drugo nije do
utopija i bezumje, kojega se, hrvatski Srbi, od
Srijema ća do Makarske gnušaju 3); i za to 0
Dalmaciji pa hrvatskoj ne može bit ni govora, jer
u svim sstorijam i statistikam jevropskima naho-
di se, da je Dalmacija naseljena srpskim naro-
dom. Dalmacija je po narodnosti srpska, a po
kulturi talijanska 8), pa stoga ,otpor hrvatizira-
nju naše Dalmacije i spajanju njezinom sa tro-
jednom kraljevinom, #w tom se Srbi i autonomaši
slažu.“ 4)

1) Nod : ,Tagebuch aos Abbazia“ str. 160.
2) Srpski List“ br, 17 god, 1880.
8) pld.“ br. 14 god. 1880.

4) pld.* br. 6 , a

Naši dopisi.
Cerro de Pasco, (Peri), dne 7 Decembra.

Gosp. Uredniče! Ni vrijeme ni dalečina ne
čine zaboravit dužnost i harnost. Na 2 ovog mje-
seca takogjer Hrvati ovdje naseljeni hoćeše poka-
zat ako i malu harnost svome Kralju F. J. 1. U
rečeni dan u prve sate jutra skupiše se svikolici
u Dvor ,lHrvatskog Dobrotvornog Društva“ i na-

kom malog razgovora odlučiše jednoglasnice upra-
vit jedan brzojav Njeg. Velićanstvu čestitajući mu
suau VR  _-8-oč>GOGoOn Ra Roi

PODLISTAK

Tragična smrt Carice Jelislave.
Poziv na osvetu.')

Slava! Slava! zanosno se kliče,

širom carstva Doma Hasburskoga ;
Slava! Slava! mili dan osviće,

dan veselja, Cara Viteskoga;

 

(Nastaviće 66).

 

Ki se aprema, ljeto da proslavi

pedeseto, Carevanja svoga.
Silni puci, okrunjenoj glavi

v pletu lovora i cv

dar sahvalne ljubavi.
Ali oto smeća,

svo u žalost pretvori;

Fran J draula nesreća.
koja sjajnu svečanost umori:

te ki mu srce rani,

bit udarac gori.

 

grećan dan. Potlje ovog pozjoše svaki svojoj kući
i postaviše na njih hrvatske trobojnice. Nije bilo
drugih svečanosti s bog žalovanja za pokojnom
Kraljicom. —
Peruanska buna, Bogu hvala, prestaje.
Žudim Vam gos». uredniče sretnu novu go-
dinu! Pozdravom hrvatskim. X.

Iz općine Kunovske, 16 Januara.

Dopisnik, tobož iz Kune, u br, 3. ,Nar.
Lista“ žestoko se obara na već glasovitog kap.
Mata, koga je sam dopisnik proglasio, dajuć mu
pol. važnosti puno više nego je zaslužuje. Kad bi
se dopisnik bavio jedino njegovom osobom, a ne
bi non volendo! nišanio na ništa drugo, mi bi bez
obzira prošli preko tih pogrda i duševnih mizeri-
ja, jer nas se ne tiču. Ali manija dopisnikova je
ta (kao i onog drugog (?) prije kad je čast i pra-
vaštvo naše općine spasavao!) da dade razumit,
da kap. Mato vodi mas svijeh za nos, biva da ve-
dri i oblaći u našoj općini. Rekli bi dopisniku,
da ako ga on u duši ima proti općini našoj, ne-
ka upamti, da općina nije tu da brani ničije po-
greške, nit da bude na službu ničijih kapriča.
Jesmo li se razumjeli?

Dopisnik se mogao služit sa kap. Matom i
drugim kad cijeni da zaslužuje, ali uzimat u šprd-
nju Maloga Mata, to je maprosto gadno. Mali
Mato nije sposoban da bude ministar kakve re-
publike, ali mi ga poznamo za inteligentnog i va-
trenog pravaša i rodoljuba, bez febre da postane
zastupnik itd. S toga bi molili dopisnika (ako će
bit i zaludu) da se progje direktnog i indirektnog
zadirkivanja u pravaše i općinu Kune, jer mi mu
nijesmo krivi, da se on svukud svagja, gdjegod
dogje. Istina i mi imamo našijeh lokalnijeh raz-
mirica — kao i u svakom mjestu — ali kad se
bude radilo 0 pravaštvu ove općine, mi ćemo svi
stavit na stranu mjesne razmirice i tim će pasti
Vidoš-Stražičićeve akcije, koje su nešto poskočile
krivnjom samih razvikanih pravaša sličmh dopis-
niku. Završujuć molimo časnog urednika , Nar.
L.“, a našeg zastupnika, da nastoji nek prestane
ova osobna neplodna polemika, a možemo ga u-
vjerit, da je slozi i pravaštvu ove općine samo na
štetu bila. Rekosmo!

Kotor, 25 Januara.

Čitali smo tu neki dan u , Dubrovniku“ ka-
ko je gosp. J. Kadija, općinski blagajnik, htio da
ispravi lažne neke dopise iz Kotora, u kojima se
je izmegju ostaloga tvrdilo, da je Općina Kotor-
ska isplatila troškove za rasvjetu ,Hrvatskog Do-
ma“ prigodom kraljevog jubileuma. Da je Upra-
viteljstvo Općine Kotorske smatralo dostojnim o-
bazirati se na sramotne ,Dubrovnikove“ podvale,
bilo bi samo ispravilo lažnu vijest, niti bi ,Du-
brovnik“ smio, da, zaniječe, ono što je zanijekao
Kadiji. Mi pak konštatiramo da je čovjek, koji
obnaša čast presjednika nekoliko društava srpskih
i koji izmegju Srbalja kotorskih . . . odlučuje,
našao potrebitim, da pokuša ušutkati opadanja
dopisnika, koji se valjda s njim sastaje, & ma
svakogdana.

Nu dok se gosp. Kadija trudi, da ispravlja
lažne vijesti u ,Dubrovniku,“ u koliko su neka-
ko u odnošaju sa njegovom općinskom službom
č...... me možemo a da ne opazimo ono što
bi i slijepac uočio, Kako da protumačimo, da g.
Kadija stupa na obranu  Upraviteljstva Općine
Kotorske (koje dopisnici , Dubrovnika“ nijesu moć-
ni, da uvrijede i kojemu ne treba Kadijine obra-
ne), u ono isto doba kad u svojoj kući gosti jed-
noga kojega je Vijeće jednoglasno izagaalo iz Ko-
tora i nekog K. s kojega je Općina podlo napad-
nuta bila u istome listu? Kako da nas neki po-
javi ne zbunjuju, kad nm. p. vidimo gdje potjerani
općinski poslužitelj Krsto Petrović, ima slobodan
ulaz u stan neumornog radnika zi srpske intere-
se u Kotoru upravo u ono doba kad Petrov.ć
uskače u Srbe? Guspodine Jovo < OvO je za
nas dvolično.

 

našeg cara, vjernoj drugarici,
krutom silom, srdite nemani
Srce probi, ljuveznoj carici
srce probi i sam bodeš kleti
koga prave. pakleni tvornici.
Što pretrpi, što tada osjeti
Fran Josipa srce izranjeno
ni pojmiti nit se da izr'jjeti,
Što je slavi bilo nam'jenjeno
sad zastire raku mućenice
lovor v'jenci i cvjeće rumeno,
Te i nami, suza topi lice

nit veselo smijemo pjevati
kad nam srce kuća nemilice.

e

sec dana bio pravaš, ,frankovac,“ pa eto i Srbin *)

Ovoliko bi bilo uosta o njemu, nu pošto se
Dr. Trvjanović i nadobudni srpski sveučilištari ne
frame, da se s njim roče, poručujemo, da im ga
nećemo svojatati. Eco im ga svega, nama ne tre-
ba ljudi koji su kadri da iznevjere i prevare, Euo
im najnovijeg hrvatskog Brankovića u Boki Ko-
turskoj, a bude li Dr. Trojanović htio sazaati ko-
liko je vrijedio bicikel, koliko šećer itd. posluži-
ćemo ga, a Krsto Petrović kao što je postao srp-
skom uzdanicom, Bože daj, postao i srpskom pe-
rjanicom. Samo neka se gospoda sjete, da je po-
tjerani općinski poslužitelj stupio u njihovo kolo
poslije neg je uzalud molio i preklinjao, napokoa
da je sada s njima samo zato, što je Općinsko
Upraviteljstvo veledušno bilo. Putjerani poslužitelj
neka se i nadalje nabacuje na svoje dobročinitelje
blatom —: oni mu neće odgovarati.

*) Kad je taj Petrović prešao u Frankovce, Frank je
silnu reklamu počinio njegovim imenom, a ,Hrv. Kruna“
to prenosila. Neki Relja iz Arbanasa rekao je da pristup
Davidov u Frankovce i pristup Petrovića jesu dva velika
pojava. Ko je ta, Petrović rekli su naši -dopisnici iz Boke
a zadnji ,Dubrovnik“ donosi njegovu izjavu da uskače u
Srbe Ovo su Frankovi elementi! Dobro bi bilo da i ova
izjavu preštampaju Frankovi listovi. Ur.

Pogled po svijetu.

_Položaj u monarkiji. — U Austriji vodi
se tiha opstrukcija poimenićnim čitanjem. Nego
megju Poljacima niče misao, da bi valjalo tražiti
sporazum sa Nijemcima.

U Ugarskoj zastupnici se tuču na dvoboje,
: nor ugovaraju o primirju, koje nijedna ne
eli.

 

 

Ruska vlada odaslala je vlastitima kon-
kretne predloge o zaustavljanju naoružanja. Kon-
gres mira biće po svoj prilici u Bruselju.

Na skrajujam Istoku zaplelo se novo
pitenje ua Samoa otočju. Zanimivv je da su se
Amerika i Eugleska našle skupa protiv Njemačke,
koja će morati da popusti. Radi se ko će ,pro-
tekcijom“ otučje prisvojiti. Odnošaji izmegju A-
merike i Njemačke sve se vise zaoštruju i radi
a u čijoj buni vide Amerikanci njemački
prs

 

Domaće vijesti.

Hrvatski sabor. — U Hrvatskom saboru
napao je srbin Popović katoličke redove, koji se
bave uzgojem mladeži. Opozicija je prosvjedovala
proti njegovu fanatizmu,

Žalosno je vidjeti Davida Starčevića, kako
u službi Franka, svojim napadajem na opoziciju
ubire priznanja Khuenove većine! Sic transit. . . ,
U ostalom koalirana oporba savjesno vrši svoju
dužnost uz odobrenje cijele Banovine od Srijema
do Like, & protivnici sloge i hrvatstva uzalud se

muće, da slogu pomute. Samo naprijed u hrvat-
skom duhul

Općinski izbori. — Ove godine imaju se
po novvm općinskom zakonu obnoviti općinski
izbori svih dalmatioskih općina, Zakona je dosta
dobar, samo se valja s njime posl ižiti, te propo-
ručamo svijem istomisljenicima, ako misle da ima-
ju pravo glasa, da paze kad budu izložene listine,

Bistri se! — Gosp. dr. Drinković liječnik
u Vodicama bio je (a ne zaamo je li jošte) veli-
ki pristaša Franka. U predzadnjem ,Narodnom
Listu“ — a proti ,Hrv. Kruni“ i ,Hrv. Pravu“,
on sam izjavlja, da Je ova ,nova“ struja (koju on
još zove Starčevićaustvom, a mi bi je prozvali
Frankovatvom) plod Osobuosti. 1 tako je! Neke
posebue.,urote* u stranci prava ne služe za dru-
ks, nego da budu piedestalom nekih osoba — svak
zna kojih, Milo nam je, da i dr. Drinković to
uvigja.

Pišu nam iz Kotora; — Na 17 ov. mj.
pop Jovo Bućin išao je da blagosiva, po običaju,
kuće. U kući Jovana Boškovića opazi na zidu i
neke rimokatoličke ikone, te stane vikat na ženu
mu :Maru, izbaci is kuće one 'lalinske svece. Ova-
ko se podnaša pop hrišćanski u Kotoru, dočim je-
dao gjak katolik bio je ovih dana istjerao iz gim-
nazije, jer nije diguuo šešir na pravoslavnu Op-

hodaju!
Gradska Kronika...

Visoki Gosti. — U Gruš je pr
Nadvojvoda Karlo Stjepan na i ara

 

— S njime je u društvu f oMi :
na svom yachtu Litwa. — 4 Di
veliki prijatelj našega naroda češki velikaš grof

Harrach, koji tako ljubi naš da -
uebnog učitelja, da ga uči. MASK: Ob: ipo

Ratna eskadra vjednist .
rar bar. Minuulla pie m Oe u

Lične

Spomenusmo Krsta Petrovića, koji je u mje« |