- - = ina. fo nam dokazuju i službene statistike, koje sa sastavljene od osoba ne doisto Hrvatim prija- znim. Činjenicu hrvatstva Dalmacije priznao je i isti Nijemac prof. Hinko Noč. kada je pisao, da su Dalmatinci i Istrani, ,osvjedočeni Hrvati: ge- sinnungstiichtige Kroaten.“ 1) Tu istu činjenicu da li priznaju i nesugjena naša braća Srbi? Da je Dalmacija hrvatska, to je ludo i po- misliti, jer je o njoj ,već neopozivo zapjevo neu- mrli Tommaseo: ,che in te seconda Italia, Iddio compose Serbica stirpe.“ Tako se čita u br. 20 god. 1881. ,Srpsko- ga Lista.“ Da ovu istu nauku brani i njegov na- sljednik ,Srpski Glas“ i drug mu u laži ,Du- brovnik,“ to je jur neoposivo poznato i vrapcim na krovu. Gornji nam izraz, kao i nedavni kom- promis sa Talijanašim u Dubrovniku dovoljno i dostojanstveno karakteriše bratsku ljubav i sla- vensko čuvstva u Srba, koji svjedoče da Dalma- cija nije hrvatska s toga, što je Tommaseo pjeveo da je ona druga Italija sa srpskim narodom! Oh, pameti pusto blago! Kada bismo zavirili u najdavniju povijest Hrvata, našli bismo, da je Dalmacija od dolazka Hrvata god 640 pa sve do danas ostala samo hr- vatskom. I ako je nakon izumrća narodne dina- stije, po Mletačkoj lukavosti i po turskoj sili, uz neslogu njezinih sinova i uz nerazum njezinih vla- datelja, Dalmacija bila postala dijelom Mletačka, a dijelom turska pokrajina; ali Dalmacija je bila tada, kao što je i danas — pa to po sto puta ne željeli Srbi — matica hrvatskomu narodu ; iz- vor jeziku, nosivu, svijesti, misli hrvatskoj. Mogu svojim neupravam same vlade i svojim težnjam samo plaćenici pothranjivati kojekakvih protina- rodnih ili protidržavnih maštanija, ali Dalmacija će uvijek ostati hrvatska zemlja. Vez ljubavi i privrženosti, koji se nakon više stoljeća, nečuve- nim uzhitom i nevidjenom gprostodušnosti megju Dalmacijom i njezinim hrvatskim kraljem za nje- govog sretnoga pitta godine 1875 obnovio, taj će poduhvano naskoro raztrgnuti spletke. Ali Srbi to neće da priznaju, pošto ,hr- vatstvo u današnjem vijeku, ništa drugo nije do utopija i bezumje, kojega se, hrvatski Srbi, od Srijema ća do Makarske gnušaju 3); i za to 0 Dalmaciji pa hrvatskoj ne može bit ni govora, jer u svim sstorijam i statistikam jevropskima naho- di se, da je Dalmacija naseljena srpskim naro- dom. Dalmacija je po narodnosti srpska, a po kulturi talijanska 8), pa stoga ,otpor hrvatizira- nju naše Dalmacije i spajanju njezinom sa tro- jednom kraljevinom, #w tom se Srbi i autonomaši slažu.“ 4) 1) Nod : ,Tagebuch aos Abbazia“ str. 160. 2) Srpski List“ br, 17 god, 1880. 8) pld.“ br. 14 god. 1880. 4) pld.* br. 6 , a Naši dopisi. Cerro de Pasco, (Peri), dne 7 Decembra. Gosp. Uredniče! Ni vrijeme ni dalečina ne čine zaboravit dužnost i harnost. Na 2 ovog mje- seca takogjer Hrvati ovdje naseljeni hoćeše poka- zat ako i malu harnost svome Kralju F. J. 1. U rečeni dan u prve sate jutra skupiše se svikolici u Dvor ,lHrvatskog Dobrotvornog Društva“ i na- kom malog razgovora odlučiše jednoglasnice upra- vit jedan brzojav Njeg. Velićanstvu čestitajući mu suau VR _-8-oč>GOGoOn Ra Roi PODLISTAK Tragična smrt Carice Jelislave. Poziv na osvetu.') Slava! Slava! zanosno se kliče, širom carstva Doma Hasburskoga ; Slava! Slava! mili dan osviće, dan veselja, Cara Viteskoga; (Nastaviće 66). Ki se aprema, ljeto da proslavi pedeseto, Carevanja svoga. Silni puci, okrunjenoj glavi v pletu lovora i cv dar sahvalne ljubavi. Ali oto smeća, svo u žalost pretvori; Fran J draula nesreća. koja sjajnu svečanost umori: te ki mu srce rani, bit udarac gori. grećan dan. Potlje ovog pozjoše svaki svojoj kući i postaviše na njih hrvatske trobojnice. Nije bilo drugih svečanosti s bog žalovanja za pokojnom Kraljicom. — Peruanska buna, Bogu hvala, prestaje. Žudim Vam gos». uredniče sretnu novu go- dinu! Pozdravom hrvatskim. X. Iz općine Kunovske, 16 Januara. Dopisnik, tobož iz Kune, u br, 3. ,Nar. Lista“ žestoko se obara na već glasovitog kap. Mata, koga je sam dopisnik proglasio, dajuć mu pol. važnosti puno više nego je zaslužuje. Kad bi se dopisnik bavio jedino njegovom osobom, a ne bi non volendo! nišanio na ništa drugo, mi bi bez obzira prošli preko tih pogrda i duševnih mizeri- ja, jer nas se ne tiču. Ali manija dopisnikova je ta (kao i onog drugog (?) prije kad je čast i pra- vaštvo naše općine spasavao!) da dade razumit, da kap. Mato vodi mas svijeh za nos, biva da ve- dri i oblaći u našoj općini. Rekli bi dopisniku, da ako ga on u duši ima proti općini našoj, ne- ka upamti, da općina nije tu da brani ničije po- greške, nit da bude na službu ničijih kapriča. Jesmo li se razumjeli? Dopisnik se mogao služit sa kap. Matom i drugim kad cijeni da zaslužuje, ali uzimat u šprd- nju Maloga Mata, to je maprosto gadno. Mali Mato nije sposoban da bude ministar kakve re- publike, ali mi ga poznamo za inteligentnog i va- trenog pravaša i rodoljuba, bez febre da postane zastupnik itd. S toga bi molili dopisnika (ako će bit i zaludu) da se progje direktnog i indirektnog zadirkivanja u pravaše i općinu Kune, jer mi mu nijesmo krivi, da se on svukud svagja, gdjegod dogje. Istina i mi imamo našijeh lokalnijeh raz- mirica — kao i u svakom mjestu — ali kad se bude radilo 0 pravaštvu ove općine, mi ćemo svi stavit na stranu mjesne razmirice i tim će pasti Vidoš-Stražičićeve akcije, koje su nešto poskočile krivnjom samih razvikanih pravaša sličmh dopis- niku. Završujuć molimo časnog urednika , Nar. L.“, a našeg zastupnika, da nastoji nek prestane ova osobna neplodna polemika, a možemo ga u- vjerit, da je slozi i pravaštvu ove općine samo na štetu bila. Rekosmo! Kotor, 25 Januara. Čitali smo tu neki dan u , Dubrovniku“ ka- ko je gosp. J. Kadija, općinski blagajnik, htio da ispravi lažne neke dopise iz Kotora, u kojima se je izmegju ostaloga tvrdilo, da je Općina Kotor- ska isplatila troškove za rasvjetu ,Hrvatskog Do- ma“ prigodom kraljevog jubileuma. Da je Upra- viteljstvo Općine Kotorske smatralo dostojnim o- bazirati se na sramotne ,Dubrovnikove“ podvale, bilo bi samo ispravilo lažnu vijest, niti bi ,Du- brovnik“ smio, da, zaniječe, ono što je zanijekao Kadiji. Mi pak konštatiramo da je čovjek, koji obnaša čast presjednika nekoliko društava srpskih i koji izmegju Srbalja kotorskih . . . odlučuje, našao potrebitim, da pokuša ušutkati opadanja dopisnika, koji se valjda s njim sastaje, & ma svakogdana. Nu dok se gosp. Kadija trudi, da ispravlja lažne vijesti u ,Dubrovniku,“ u koliko su neka- ko u odnošaju sa njegovom općinskom službom č...... me možemo a da ne opazimo ono što bi i slijepac uočio, Kako da protumačimo, da g. Kadija stupa na obranu Upraviteljstva Općine Kotorske (koje dopisnici , Dubrovnika“ nijesu moć- ni, da uvrijede i kojemu ne treba Kadijine obra- ne), u ono isto doba kad u svojoj kući gosti jed- noga kojega je Vijeće jednoglasno izagaalo iz Ko- tora i nekog K. s kojega je Općina podlo napad- nuta bila u istome listu? Kako da nas neki po- javi ne zbunjuju, kad nm. p. vidimo gdje potjerani općinski poslužitelj Krsto Petrović, ima slobodan ulaz u stan neumornog radnika zi srpske intere- se u Kotoru upravo u ono doba kad Petrov.ć uskače u Srbe? Guspodine Jovo < OvO je za nas dvolično. našeg cara, vjernoj drugarici, krutom silom, srdite nemani Srce probi, ljuveznoj carici srce probi i sam bodeš kleti koga prave. pakleni tvornici. Što pretrpi, što tada osjeti Fran Josipa srce izranjeno ni pojmiti nit se da izr'jjeti, Što je slavi bilo nam'jenjeno sad zastire raku mućenice lovor v'jenci i cvjeće rumeno, Te i nami, suza topi lice nit veselo smijemo pjevati kad nam srce kuća nemilice. e sec dana bio pravaš, ,frankovac,“ pa eto i Srbin *) Ovoliko bi bilo uosta o njemu, nu pošto se Dr. Trvjanović i nadobudni srpski sveučilištari ne frame, da se s njim roče, poručujemo, da im ga nećemo svojatati. Eco im ga svega, nama ne tre- ba ljudi koji su kadri da iznevjere i prevare, Euo im najnovijeg hrvatskog Brankovića u Boki Ko- turskoj, a bude li Dr. Trojanović htio sazaati ko- liko je vrijedio bicikel, koliko šećer itd. posluži- ćemo ga, a Krsto Petrović kao što je postao srp- skom uzdanicom, Bože daj, postao i srpskom pe- rjanicom. Samo neka se gospoda sjete, da je po- tjerani općinski poslužitelj stupio u njihovo kolo poslije neg je uzalud molio i preklinjao, napokoa da je sada s njima samo zato, što je Općinsko Upraviteljstvo veledušno bilo. Putjerani poslužitelj neka se i nadalje nabacuje na svoje dobročinitelje blatom —: oni mu neće odgovarati. *) Kad je taj Petrović prešao u Frankovce, Frank je silnu reklamu počinio njegovim imenom, a ,Hrv. Kruna“ to prenosila. Neki Relja iz Arbanasa rekao je da pristup Davidov u Frankovce i pristup Petrovića jesu dva velika pojava. Ko je ta, Petrović rekli su naši -dopisnici iz Boke a zadnji ,Dubrovnik“ donosi njegovu izjavu da uskače u Srbe Ovo su Frankovi elementi! Dobro bi bilo da i ova izjavu preštampaju Frankovi listovi. Ur. Pogled po svijetu. _Položaj u monarkiji. — U Austriji vodi se tiha opstrukcija poimenićnim čitanjem. Nego megju Poljacima niče misao, da bi valjalo tražiti sporazum sa Nijemcima. U Ugarskoj zastupnici se tuču na dvoboje, : nor ugovaraju o primirju, koje nijedna ne eli. Ruska vlada odaslala je vlastitima kon- kretne predloge o zaustavljanju naoružanja. Kon- gres mira biće po svoj prilici u Bruselju. Na skrajujam Istoku zaplelo se novo pitenje ua Samoa otočju. Zanimivv je da su se Amerika i Eugleska našle skupa protiv Njemačke, koja će morati da popusti. Radi se ko će ,pro- tekcijom“ otučje prisvojiti. Odnošaji izmegju A- merike i Njemačke sve se vise zaoštruju i radi a u čijoj buni vide Amerikanci njemački prs Domaće vijesti. Hrvatski sabor. — U Hrvatskom saboru napao je srbin Popović katoličke redove, koji se bave uzgojem mladeži. Opozicija je prosvjedovala proti njegovu fanatizmu, Žalosno je vidjeti Davida Starčevića, kako u službi Franka, svojim napadajem na opoziciju ubire priznanja Khuenove većine! Sic transit. . . , U ostalom koalirana oporba savjesno vrši svoju dužnost uz odobrenje cijele Banovine od Srijema do Like, & protivnici sloge i hrvatstva uzalud se muće, da slogu pomute. Samo naprijed u hrvat- skom duhul Općinski izbori. — Ove godine imaju se po novvm općinskom zakonu obnoviti općinski izbori svih dalmatioskih općina, Zakona je dosta dobar, samo se valja s njime posl ižiti, te propo- ručamo svijem istomisljenicima, ako misle da ima- ju pravo glasa, da paze kad budu izložene listine, Bistri se! — Gosp. dr. Drinković liječnik u Vodicama bio je (a ne zaamo je li jošte) veli- ki pristaša Franka. U predzadnjem ,Narodnom Listu“ — a proti ,Hrv. Kruni“ i ,Hrv. Pravu“, on sam izjavlja, da Je ova ,nova“ struja (koju on još zove Starčevićaustvom, a mi bi je prozvali Frankovatvom) plod Osobuosti. 1 tako je! Neke posebue.,urote* u stranci prava ne služe za dru- ks, nego da budu piedestalom nekih osoba — svak zna kojih, Milo nam je, da i dr. Drinković to uvigja. Pišu nam iz Kotora; — Na 17 ov. mj. pop Jovo Bućin išao je da blagosiva, po običaju, kuće. U kući Jovana Boškovića opazi na zidu i neke rimokatoličke ikone, te stane vikat na ženu mu :Maru, izbaci is kuće one 'lalinske svece. Ova- ko se podnaša pop hrišćanski u Kotoru, dočim je- dao gjak katolik bio je ovih dana istjerao iz gim- nazije, jer nije diguuo šešir na pravoslavnu Op- hodaju! Gradska Kronika... Visoki Gosti. — U Gruš je pr Nadvojvoda Karlo Stjepan na i ara — S njime je u društvu f oMi : na svom yachtu Litwa. — 4 Di veliki prijatelj našega naroda češki velikaš grof Harrach, koji tako ljubi naš da - uebnog učitelja, da ga uči. MASK: Ob: ipo Ratna eskadra vjednist . rar bar. Minuulla pie m Oe u Lične Spomenusmo Krsta Petrovića, koji je u mje« |