i! 4 Africi i imali su ogromno zahvatani prostor, tako ratora rimskoga Aatonina“ 9)... . ,O nekada. stanovanju srpskom u svoj današnjoj A- ,.. znači: da su Srbi nekada tuda živili i to kao nezavisni i gospodareći narod.“ 10) Drugi historičar srpski Sima Lukin Lazić piše: ,A ovaj lijepi srpski jezik pripada baš tom istom arijskom govornom stablu, koje je već u samom ,prvobitnom jedinstvu“ svome preživjelo 50 hiljada godina!!!) pa tako i Srpstvo mora | da je već bilo velikaško poraslo, te stasalo i do konja i do koplja bojna, dok mu se jezik odrije- šio, i dok je on tim jezikom potpuno obladalo i dok je ono u tome svome jeziku natrapalo zgo- dnu riječ ,Sorab da samu sebi kumuje.“ 12) Da- lje piše isti ,historičar:“ ,Ali od svih Slovena ++ majstariji su Srbi. Ime Srbin mnogo je starije od imena Sloven. Ime Srbin bilo je poznato od pam- tiprijeka na hiljade godina prije Hrista. (A na koji Vam je način to poznato, gosp. Laziću?), & ime Sloven postalo je tek u petom stoljeću po- slije Hrista, kada se Srbi sukobiše u Europi sa Gjermanima, a to su današnje Svabe.“ 15) Po mudromu historičaru Laziću izvodimo * još jednu činjenicu, a ta je, da Srbi nijesu Sla- veni. (Svršiće se.) Urednik jadna mu pamet! — Napokon je urednik g. Antun Fabris progovorio u 5 br. »Dubrovnika“ t. g. Ne bi se na to nit osvrnuo, da to od mene ne zahtjeva ponos i dostojanstvo onoga što branim, kao što i novinarska dužnost. Laš je — a inače urednik ,D.“ nezna pu- niti stupce svoga lista — da se ja ljutim, što on ne odgovara na moju ,dugu pisaniju.“ Čemu da se ljutim? Ja sam jednostavno javnim putem od- govorio onim, koji su me pitali ob uzroku : zašto se ,D.“ ne osvrće na ono što ja pišem. Njima prosto pitati, a meni prosto odgovoriti. Ili zar g. A. Fabris scijeni da je toliko uobražen, pa u t0- mu misli, da je državni odvjetnik i da ima pravo, da svojim mesmiljenim protivnicim taji i zaplije- njuje misli, osjećaje, izražaje i mnenja? Svakako sjećati će se g. urednik, kako je on bio otvorio ,Ružicastu rubriku,“ u kojoj da uzmogne pobijati sve laži — dakle i one surad- nika — koje bi donašala ,C. H.“ Od jedared ne- stane i te rubrike, a radi kojeg uzroka to se lahko dade po sebi shvatiti. — E, moj dragi An- tune, nije Bog dao kosi dug rep. U ostalom inače najljepša je utjeha za po- lemistu — a ovo g. Fabris, i još urednik ne zna — kada protivnik ne može da ga pobije. Buduć danas, na žalost, sva naša pisanija svedena na Fabrisa, jako mršavom svjedočbom 0 tvrdomu uvjerenju onoga što bi on Mtjeo da brani (X.), pobijajući -— da se tako izrazim — neke « pe pobija i druge Ovdje je u- a narodna: ,ili kovač biti, il se nemr- se o quis, nego o qwid. Ma nije li, muk? Ne dokažuje li da Vi ne mošete odgovoriti bas sto- što ste do nogu potučeni? O tomu ne treba 54. e il | | druge: sl nebo je srpske boje U njemu bogovi srpski stoje j I njih angjeli srpski dvore Jezikom srpskim njima sbore.“ Takć glasi poznata narodno-vjerska pjesma. Za va. dvojiti, jer to Vaš muk potvrgjuje; pa za to, što potezom pera ne možete ne moje, nego povjest- ničke neoborive činjenice oprovrći — ja sam Vam kriv? Dapače meni je, g. Fabrisu, od velike utje- he što se Vi ne osvrćete na moju ,dugu pisa- niju,“ jer time Vi — bez ikakve sofistikarije — dokazujete svoju nemogućnost, labav temelj svoga srpstva i, šuteći, potvrgjujete, da ovdje ma ovom psrpskom Primorju“ srpsko ime služi na sramotu svoju i onu svemošnoga Slavenstva, a to će Vam dokazati članci ,Srpstvo.“ Što mi kažete, da ima- te ,osbiljnijega posla“ ne znam koji može biti: ili se pripravljate na ispite sveučilistnoga profe- sora, ili proučavate, kako da postanete srpskim Napoleonom za čigovim ste manjkom nazad go- dinu dana vapili i naricali? Bilo Vam sretno! Što se tiče, da neoborive povjestničke navo- de krstite mrčenjem opaziti ću Vam, da si ragje to prištedite svomu suradniku Ivanu kanoniku Stojanoviću i dr. U velike sam Vam haran, g. YFabrisu, što ste mi dali diplomu — Bože sveti, ala li je mo- guć ovaj g. Fabris, — ,mrčiti“ po ,C. H.“ Doi- sta: ja mrčim ne po listu, — to ostavljam Vama, da činite po Vašemu, , Dubrovniku,“ što i činite, jer niko nedaje ono što nema — dali po zemlji crvenoj hrvatskoj, koja Hrvatskoj po pravu pri- pada. A zna li g. Fabris, što ja mrčim? Ja mr- čim i mrčiću: kreaciju Beča, Zadra, srpsko umjet- ničko ime stvoreno na srpskom“ Primorju na ustuk hrvatstva i sve što se hrv. duhu protivi. Toliko dragomu Antunu odgovara pnaš dragi Ivan.“ - 4 Naši dopisi. S Pelješca, početkom Februara. Srpskoj stranci mislimo ne može se naći iz- vjestan cilj, osim toga da je stvorena samo za i- nad Hrvatima. Prateći zametak i rad ove stranke dogjosmo do ovog zaključka. Istina, srpska stran- ka ima dva — kako se govori — programa. Jav- ni bio bi: autonomija Dalmacije (kao u talijana- ša) i očuvanje srpskog imena od Hrvata!! Glede toga mislimo da bi ovaj program mogao biti ka- kva neprijatelja hrvatskog i srpskog naroda, a ni- kako pravog slavena pak se on i Srbin zvao. Dru- gi bi bio kažu prisajedinjenje srpskim zemljama, razumije se pojedne Hrvate, Mi držimo da ovaj ne stoji maprotiv cijenimo, da i oni vide, da su vremena za to prošla. Znaće i oni da Austrija nije Turska, svjetska diplomacija neće dizat ne- komu nešto, čiju upravu hvali. Handžara bih se puno htjelo a gdje su? Danas svak gleda sebe i svoju korist, bratu kako bude. Vide susjedne dr- žavice još u povoju, dok postanu ljudi ima još posla, a hoće li postat? Mi mnijemo da Srbi nemaju danas ,nekog programa; oni će prije imat onu bolest što svi ljudi imaju; više puta zavedeni zanesemo se za nečim za čim ne bih imali pak uzalud se kasnje orijentiramo, pogrešku nećemo priznat, pa sve be- laj odnio ! Srbima će biti poznato da oni ne mogu i neće nikad posrbit Hrvate, osim one što već vje- rom posrbiše. Mi držimo da je zločiastvo i činit pokušaje za to, to bi mogao samo neprijatelj, jer vit bratu štete bez svoje koristi, to je grozno. bi Srbi bili što su Hrvati, biva u većini u Austriji, a imali svoje državno pravo, mi bi a mi- slimo i svi pravi Hrvati, kojim je do časti i na- rodne koristi, toga prava bili najvatreniji zagovor- nici. Naprotiv Srbima je hrvatsko državno pravo je hrvatsko. Da- njima jamu iskopali ! Današnji naši Srbi slika su onoga koji ima- juć akcija u trgovini sa Petrom a kasnje kad se zavade, jer figurira firma Petrova iz inada pušta da sve izgori i ako i njegovo propada. Dotični da to učini u trgovini spravili bih ga u zatvor, ili u Šibenik, dočim u politici, ovaki govore o liberalizmu ! Neki dan njeka hrišćanka porodila je dijete. Kako je DEE ČE dig le nikom, ga je dati krstiti od katoličkog # ' | Kotor, 31 Januara. O tragu nekoliko dana bio je istjeran iz 0- ove gimnazije učenik i svećenik Uzum što nije snimio šešira kad je prolazila grčko-istočna pro- cesija. Rekosmo ,istjeran“, jer u konkretnom slu- ćaju consilium abeundi biva svejedno. U srpskim listovima bilo je više puta pisanije kako se kod naše gimnazije progone srpski učenici, a mi na- suprot idemo da iznesemo očiti dokaz kako je u- pravo obratno. — Sin prof. Jove Jakšića, kojega sami Srbi svojim , Bismarkom“ zovu, bio je sedam puta zabilježen u dnevnik rad ponašaoja a da mu se nije kazalo ni tamo se; istom kad je prof. Go- lob zaprijetio da će se potužiti na stariju vlast, počele su nekakve istrage. Eto kako se postupa sa Hrvatom Uzumom, a kako sa Srbinom sinom prof. Jova Jakšića, s onim sinom koji je proročan- skim duhom prorekao u razredu dva dana prije neg su dubrovački Hrvati došli w Kotor na islet, da će prigodom njihovog dolaska ,,biti toljaga“, onako kao što je u jednoj srpskoj porodici pre- poručeno učitelju glazbe Fretti-u da ne ide onog dana na obalu! Kad bi u opće trebalo dokaza, evo i novih činjenica na naknadnu potvrdu da se toljagaši grbaljski (čujte nas g. zastupniče Vuko- tiću koji znate onako medeno govoriti o slozi !) nijesu našli slučajno u Kotoru, već da je svaka unapred aranžirana bila. Dakako da u muštranju naših prednjači kalugjerski gojenac prof, Njegušić. Mi znamo da će , liberalni“ srpski listovi graknuti min coro“ proti denuncijantima, ali kako onda da okrstimo prof. Njegušića, bivše kalugjersko dijete, kad traži da unisti budućnost katoličkog svećeni- ka?! Za Njegušićem ne zaostaju ni drugi, pa ni isti nekad mirm stari Katić, koji je u sjednici vi- kao da je ,crimen“ što Uzum nije skinuo šešira kad je procesija prolazila; onaj isti Katić koji je kao razrednik sedam puta kroz prste pročitao krupne tužbe prof. Goloba proti sinu prof. Jova Jakšića !! O profesoru Jakšiću pak, kojega smo do sa- da štedili radi njegova slaba zdravlja, jer znamo da ga i najmanja vijest o sebi u novinama silno uzrujava, progovorićemo drugi put. Gosparu Jovo, Vi ste nas potaknuli, Vi ste nas prisilli da Vam otporučimo: Prestali su obziri, jer ko kamenom udara nek ne očekuje da mu se odvrati hljebom, kad je Isukrst, kao ćovjek, samo jednom živio na zemlji ! Hercegnovi, 4 Februara. Baš na dan Gospe Kandelore prečasni Gju- rinović mješčanin i umirovljeni dušobrižnik ispu- nio je šesdesetdvije godine, svoga života u do- brom i snažaom zdravlju, a raznio se glas, da glasoviti Sveti Otac Papa imenovao ga svojim počasnim Komornikom. U istinu svak se obrado- vao za ovu počast. U mal ne trideset godina svo- ga pribivanja u rodao mjesto, imao je svak prili- ku pripozuati njegovo blago srce, njegovo nepre- kidno tješenje bolesnika, njegovo neumorno na- stojanje za spasenje duša, njegove tajne zadužbi- ne. Želimo mu dugi život, eda ne samo ove go- dine po drugi put, čujemo u ovoj nasoj matici, njegova korizmena pripovjedanja, da li i u napri- jed bude nas tješiti, opominjati, upravljati u du- hovnom smislu. Njegovo četrdesetogodisšnje misni- kovanje i njegove duboke nauke u bogoslovlju, povjesti, mudroznanju i materinskom jeziku čine ga darovitim pripovjedaocem koga svak rado i neprikidno sluša. Bog ga živio za dugo! U Sinju, o Svijećnici. Da jednom čujete i o nama glasa. Taman nam se pruža zgodna prigoda. Radi se o našem kazališnom drustvu. Došo je tunomadne u nas g. Freudenreich, vica le dramatičkog društva, da se ugovori e obdržanja nekolikih prestava. | Bio je dobro primljen, & g. mu je načelnik obrekao da će mu svakako bit pri ruci. 1 zbilja čujemo da se ozbiljao radi o tome da se naša , Palazzina“ ravi ne bili se stvo- rila podesna dvorana. — Uzdamo se u bistro oko načelnika da stvar neće da ostane pri ečima, jerbo smo uvjereni da on dobro shvaća avoje zvanje kod pothvata tolike zamasno- sti, jer je valjda već svakome jasno, daje u inte- resu i svekolike zemlje i hrvastva pa dosljedao i naše varoši, da ta dramatička družina usadi uu- boke S SORA. UHA, AA