i!

4
Africi i imali su ogromno zahvatani prostor, tako

ratora rimskoga Aatonina“ 9)... . ,O nekada.

stanovanju srpskom u svoj današnjoj A-

,.. znači: da su Srbi nekada tuda živili i
to kao nezavisni i gospodareći narod.“ 10)

Drugi historičar srpski Sima Lukin Lazić
piše: ,A ovaj lijepi srpski jezik pripada baš tom
istom arijskom govornom stablu, koje je već u
samom ,prvobitnom jedinstvu“ svome preživjelo
50 hiljada godina!!!) pa tako i Srpstvo mora

| da je već bilo velikaško poraslo, te stasalo i do

konja i do koplja bojna, dok mu se jezik odrije-
šio, i dok je on tim jezikom potpuno obladalo i
dok je ono u tome svome jeziku natrapalo zgo-
dnu riječ ,Sorab da samu sebi kumuje.“ 12) Da-
lje piše isti ,historičar:“ ,Ali od svih Slovena

++ majstariji su Srbi. Ime Srbin mnogo je starije od

imena Sloven. Ime Srbin bilo je poznato od pam-

 tiprijeka na hiljade godina prije Hrista. (A na

koji Vam je način to poznato, gosp. Laziću?), &
ime Sloven postalo je tek u petom stoljeću po-
slije Hrista, kada se Srbi sukobiše u Europi sa

Gjermanima, a to su današnje Svabe.“ 15)
Po mudromu historičaru Laziću izvodimo

* još jednu činjenicu, a ta je, da Srbi nijesu Sla-

veni. (Svršiće se.)

 

Urednik jadna mu pamet! — Napokon
je urednik g. Antun Fabris progovorio u 5 br.
»Dubrovnika“ t. g. Ne bi se na to nit osvrnuo,
da to od mene ne zahtjeva ponos i dostojanstvo
onoga što branim, kao što i novinarska dužnost.

Laš je — a inače urednik ,D.“ nezna pu-
niti stupce svoga lista — da se ja ljutim, što on
ne odgovara na moju ,dugu pisaniju.“ Čemu da
se ljutim? Ja sam jednostavno javnim putem od-
govorio onim, koji su me pitali ob uzroku : zašto
se ,D.“ ne osvrće na ono što ja pišem. Njima
prosto pitati, a meni prosto odgovoriti. Ili zar g.
A. Fabris scijeni da je toliko uobražen, pa u t0-
mu misli, da je državni odvjetnik i da ima pravo,
da svojim mesmiljenim protivnicim taji i zaplije-
njuje misli, osjećaje, izražaje i mnenja?

Svakako sjećati će se g. urednik, kako je
on bio otvorio ,Ružicastu rubriku,“ u kojoj da
uzmogne pobijati sve laži — dakle i one surad-
nika — koje bi donašala ,C. H.“ Od jedared ne-
stane i te rubrike, a radi kojeg uzroka to se
lahko dade po sebi shvatiti. — E, moj dragi An-
tune, nije Bog dao kosi dug rep.

U ostalom inače najljepša je utjeha za po-
lemistu — a ovo g. Fabris, i još urednik ne zna
— kada protivnik ne može da ga pobije. Buduć

danas, na žalost, sva naša pisanija svedena na

Fabrisa, jako mršavom svjedočbom 0 tvrdomu
uvjerenju onoga što bi on Mtjeo da brani (X.),
pobijajući -— da se tako izrazim — neke
« pe pobija i druge Ovdje je u-
a narodna: ,ili kovač biti, il se nemr-
se o quis, nego o qwid. Ma nije li,
muk? Ne dokažuje li
da Vi ne mošete odgovoriti bas sto-

što ste do nogu potučeni? O tomu ne treba
54.

e

il
|

|

druge:
sl nebo je srpske boje
U njemu bogovi srpski stoje j
I njih angjeli srpski dvore
Jezikom srpskim njima sbore.“
Takć glasi poznata narodno-vjerska pjesma. Za va.

dvojiti, jer to Vaš muk potvrgjuje; pa za to, što
potezom pera ne možete ne moje, nego povjest-
ničke neoborive činjenice oprovrći — ja sam
Vam kriv?

Dapače meni je, g. Fabrisu, od velike utje-
he što se Vi ne osvrćete na moju ,dugu pisa-
niju,“ jer time Vi — bez ikakve sofistikarije —
dokazujete svoju nemogućnost, labav temelj svoga
srpstva i, šuteći, potvrgjujete, da ovdje ma ovom
psrpskom Primorju“ srpsko ime služi na sramotu
svoju i onu svemošnoga Slavenstva, a to će Vam
dokazati članci ,Srpstvo.“ Što mi kažete, da ima-
te ,osbiljnijega posla“ ne znam koji može biti:
ili se pripravljate na ispite sveučilistnoga profe-
sora, ili proučavate, kako da postanete srpskim
Napoleonom za čigovim ste manjkom nazad go-
dinu dana vapili i naricali? Bilo Vam sretno!

Što se tiče, da neoborive povjestničke navo-
de krstite mrčenjem opaziti ću Vam, da si ragje
to prištedite svomu suradniku Ivanu  kanoniku
Stojanoviću i dr.

U velike sam Vam haran, g. YFabrisu, što
ste mi dali diplomu — Bože sveti, ala li je mo-
guć ovaj g. Fabris, — ,mrčiti“ po ,C. H.“ Doi-
sta: ja mrčim ne po listu, — to ostavljam Vama,
da činite po Vašemu, , Dubrovniku,“ što i činite,
jer niko nedaje ono što nema — dali po zemlji
crvenoj hrvatskoj, koja Hrvatskoj po pravu pri-
pada. A zna li g. Fabris, što ja mrčim? Ja mr-
čim i mrčiću: kreaciju Beča, Zadra, srpsko umjet-
ničko ime stvoreno na srpskom“ Primorju na
ustuk hrvatstva i sve što se hrv. duhu protivi.

Toliko dragomu Antunu odgovara
pnaš dragi Ivan.“

- 4
Naši dopisi.
S Pelješca, početkom Februara.

Srpskoj stranci mislimo ne može se naći iz-
vjestan cilj, osim toga da je stvorena samo za i-
nad Hrvatima. Prateći zametak i rad ove stranke
dogjosmo do ovog zaključka. Istina, srpska stran-
ka ima dva — kako se govori — programa. Jav-
ni bio bi: autonomija Dalmacije (kao u talijana-
ša) i očuvanje srpskog imena od Hrvata!! Glede
toga mislimo da bi ovaj program mogao biti ka-
kva neprijatelja hrvatskog i srpskog naroda, a ni-
kako pravog slavena pak se on i Srbin zvao. Dru-
gi bi bio kažu prisajedinjenje srpskim zemljama,
razumije se pojedne Hrvate, Mi držimo da ovaj
ne stoji maprotiv cijenimo, da i oni vide, da su
vremena za to prošla. Znaće i oni da Austrija
nije Turska, svjetska diplomacija neće dizat ne-
komu nešto, čiju upravu hvali. Handžara bih se
puno htjelo a gdje su? Danas svak gleda sebe i
svoju korist, bratu kako bude. Vide susjedne dr-
žavice još u povoju, dok postanu ljudi ima još
posla, a hoće li postat?

Mi mnijemo da Srbi nemaju danas ,nekog
programa; oni će prije imat onu bolest što svi
ljudi imaju; više puta zavedeni zanesemo se za
nečim za čim ne bih imali pak uzalud se kasnje
orijentiramo, pogrešku nećemo priznat, pa sve be-
laj odnio !

Srbima će biti poznato da oni ne mogu i
neće nikad posrbit Hrvate, osim one što već vje-
rom posrbiše. Mi držimo da je zločiastvo i činit
pokušaje za to, to bi mogao samo neprijatelj, jer

vit bratu štete bez svoje koristi, to je grozno.

bi Srbi bili što su Hrvati, biva u većini u
Austriji, a imali svoje državno pravo, mi bi a mi-
slimo i svi pravi Hrvati, kojim je do časti i na-
rodne koristi, toga prava bili najvatreniji zagovor-
nici. Naprotiv Srbima je hrvatsko državno pravo
je hrvatsko. Da-

 

njima jamu iskopali !
Današnji naši Srbi slika su onoga koji ima-
juć akcija u trgovini sa Petrom a kasnje kad se
zavade, jer figurira firma Petrova iz inada pušta
da sve izgori i ako i njegovo propada. Dotični da
to učini u trgovini spravili bih ga u zatvor, ili u
Šibenik, dočim u politici, ovaki govore o liberalizmu !

Neki dan njeka hrišćanka porodila je dijete.
Kako je DEE ČE dig le
nikom, ga je dati krstiti od katoličkog

# ' |

Kotor, 31 Januara.

O tragu nekoliko dana bio je istjeran iz 0-
ove gimnazije učenik i svećenik Uzum što nije
snimio šešira kad je prolazila grčko-istočna pro-
cesija. Rekosmo ,istjeran“, jer u konkretnom slu-
ćaju consilium abeundi biva svejedno. U srpskim
listovima bilo je više puta pisanije kako se kod
naše gimnazije progone srpski učenici, a mi na-
suprot idemo da iznesemo očiti dokaz kako je u-
pravo obratno. — Sin prof. Jove Jakšića, kojega
sami Srbi svojim , Bismarkom“ zovu, bio je sedam
puta zabilježen u dnevnik rad ponašaoja a da mu
se nije kazalo ni tamo se; istom kad je prof. Go-
lob zaprijetio da će se potužiti na stariju vlast,
počele su nekakve istrage. Eto kako se postupa
sa Hrvatom Uzumom, a kako sa Srbinom sinom
prof. Jova Jakšića, s onim sinom koji je proročan-
skim duhom prorekao u razredu dva dana prije
neg su dubrovački Hrvati došli w Kotor na islet,
da će prigodom njihovog dolaska ,,biti toljaga“,
onako kao što je u jednoj srpskoj porodici pre-
poručeno učitelju glazbe Fretti-u da ne ide onog
dana na obalu! Kad bi u opće trebalo dokaza,
evo i novih činjenica na naknadnu potvrdu da se
toljagaši grbaljski (čujte nas g. zastupniče Vuko-
tiću koji znate onako medeno govoriti o slozi !)
nijesu našli slučajno u Kotoru, već da je svaka
unapred aranžirana bila. Dakako da u muštranju
naših prednjači kalugjerski gojenac prof, Njegušić.
Mi znamo da će , liberalni“ srpski listovi graknuti
min coro“ proti denuncijantima, ali kako onda da
okrstimo prof. Njegušića, bivše kalugjersko dijete,
kad traži da unisti budućnost katoličkog svećeni-
ka?! Za Njegušićem ne zaostaju ni drugi, pa ni
isti nekad mirm stari Katić, koji je u sjednici vi-
kao da je ,crimen“ što Uzum nije skinuo šešira
kad je procesija prolazila; onaj isti Katić koji je
kao razrednik sedam puta kroz prste pročitao
krupne tužbe prof. Goloba proti sinu prof. Jova
Jakšića !!

O profesoru Jakšiću pak, kojega smo do sa-
da štedili radi njegova slaba zdravlja, jer znamo
da ga i najmanja vijest o sebi u novinama silno
uzrujava, progovorićemo drugi put. Gosparu Jovo,
Vi ste nas potaknuli, Vi ste nas prisilli da Vam
otporučimo: Prestali su obziri, jer ko kamenom
udara nek ne očekuje da mu se odvrati hljebom,
kad je Isukrst, kao ćovjek, samo jednom živio na
zemlji !

Hercegnovi, 4 Februara.

Baš na dan Gospe Kandelore prečasni Gju-
rinović mješčanin i umirovljeni dušobrižnik ispu-
nio je šesdesetdvije godine, svoga života u do-
brom i snažaom zdravlju, a raznio se glas, da
glasoviti Sveti Otac Papa imenovao ga svojim
počasnim Komornikom. U istinu svak se obrado-
vao za ovu počast. U mal ne trideset godina svo-
ga pribivanja u rodao mjesto, imao je svak prili-
ku pripozuati njegovo blago srce, njegovo nepre-
kidno tješenje bolesnika, njegovo neumorno na-
stojanje za spasenje duša, njegove tajne zadužbi-
ne. Želimo mu dugi život, eda ne samo ove go-
dine po drugi put, čujemo u ovoj nasoj matici,
njegova korizmena pripovjedanja, da li i u napri-
jed bude nas tješiti, opominjati, upravljati u du-
hovnom smislu. Njegovo četrdesetogodisšnje misni-
kovanje i njegove duboke nauke u bogoslovlju,
povjesti, mudroznanju i materinskom jeziku čine
ga darovitim pripovjedaocem koga svak rado i
neprikidno sluša. Bog ga živio za dugo!

U Sinju, o Svijećnici.

Da jednom čujete i o nama glasa. Taman
nam se pruža zgodna prigoda. Radi se o našem
kazališnom drustvu.

Došo je tunomadne u nas g. Freudenreich,

vica le dramatičkog društva, da se

ugovori e obdržanja nekolikih prestava. |

Bio je dobro primljen, & g. mu je načelnik
obrekao da će mu svakako bit pri ruci.

1 zbilja čujemo da se ozbiljao radi o tome
da se naša , Palazzina“ ravi ne bili se stvo-
rila podesna dvorana. — Uzdamo se u bistro oko
načelnika da stvar neće da ostane pri
ečima, jerbo smo uvjereni da on dobro
shvaća avoje zvanje kod pothvata tolike zamasno-
sti, jer je valjda već svakome jasno, daje u inte-
resu i svekolike zemlje i hrvastva pa dosljedao i
naše varoši, da ta dramatička družina usadi uu-
boke S SORA. UHA, AA