unaprijediti svoje ciljeve. Tako je ta književnost
postala nenarodna i katoličko klerikalna, — da-
kle protivnost od srpske književnosti, pa za to je
ljubav prema svom narodu naregjivala srpskim
političarima, da u najizvrgnutijim krajevima istje-
ruje iz srpskih hrvatske knjige, kakve sastavljaju
hrvatski književnici, a izdaju hrvatski izdavači
»Matica Hrvatska“ i ,Društvo sv. Jeronima.“ Taj
pravac slijedi pak hrvatska književnost sa pajve-
ćim oduševljenjem od okupacije Bosne, jer joj je
tamo osobita uloga namijenjena: odmah su jezik
naroda nazvali ,hrvatskim“ zaveli su latinsko pis-
mo, te ćirilicu stali goniti iz muhamedanskih ku-
ća; zaveli su hrvatske školske knjige sa pozna-
tom protivnarodnom težnjom; Hrvati zvanični na
jednoj strani širili su sve što je na Zagreb miri-
salo, a sa druge su pravu virtuoznost pokazivali
u proganjanju onoga što na srpsko ime potsjeća :
cenzurirali su i zabranjivali srpske listove i srp-
ske knjige, pokretali ,bosanske“ listove, da srp-
skoj misli lakše vrat skrhaju, a x tom osobito su
se oni odlikovali, koji su slavljeni kao hrvatski
kniiševnici.“ 4)

Pročitajte pomno te riječi i recite mi, nije
li to infamija? Čovjek bi se ma te riječi doista
morao i razljutiti, kad u svojoj blesastoj bed: sto-
ći ne bi bile naprosto — smiješne. Hrvatskoj
književnosti daje pravac austrijska policija! Doi-
sta, to je srbobranski izum, dostojan ljudi, koji
se kupe oko toga glasila. Veliku, nečuvenu tole-
ranciju pokazuju Hrvati, kada trpe, da se u sre-
dištu hrvatskoga života ovako šta piše. Taj jadni
piskar valjda nije pročitao ni jedne hrvatske koji-
ge. A u Bosni da Hrvati šire ,bosanstvo.“ 5) Ah,
Bože moj! Što li se sve nama ne tura na legja.
Mi bismo tomu piskaru od srca zahvalni, da nam
odista pokaže hrvatsko Kallay-evo i Kutscher-ovo
srce. Je li vrijedno pobijati ovakovo mahnitanje?
Možeš li u opće s ljudima ovakove vrsti govorito
razborito? Fanatizam, glupost i mižnja ne zna za
razloge i ne mari za njih Ovakova mahnitanja ši-
re se megju pravoslavnim narodom po Hrvatskoj,
a jadni narod ne znajući da bezdušnici idu samo
svojom ličnom korišću, vjeruje štampanim ludo-
stima, ter razpaljen mržajom i užasno fanatizovan,
može počiniti čudesa. Kraj ovakih prilika pitamo
mi: Zar mi ne vršimo najpatriotičnije djelo, ako
suzbijasmo ovakove ludosti? Mahnit čovjek može
počiniti mnogo više zla i poroka od najgorega
sločinca ; a kuda će dospjeti naš narod, ako ga
se primu mahnitosti ,Srbobranove“ et C i? Masa
ne misli, pak ne opaža, da ,Srbobran,“ kojega je
,Srpstvo“ god. 1894 nazvalo ,večarom,“ sam se-

4) Srbobran“ br. 9 god. 1897.

&) Ko je pomno pročitao, ,Srbobranove“ riječi, pa ih
sravni sa slijedećim pariškoga ,Le Norda“ naći će potpu-
nu suglasnost, i po tomu jasan je zaključak, da je pote-
kao iz pera kojega Srba.

ula Nord“ u svom broju od 12 novembra 1896 u
uvodnom članku piše; ,A Hrvati, koji su Srbi, kao i Bo-
i Srbi kraljevine, zašto su nesmiljeni protivnici ve-
arpake ideje, kao što su Magjari i Nijemci ? U njiho-
voj mržnji protiv majke domovine odrekoše se i svoga na-
rodnoga pisma, voleći latinicu, koju preinačiše na taj na-
čin, da usmognu slovenske glasove čitati kojih nejma u
latinici.“

Da je Bosna samo hrvatska to smo već, i ako iz
daleka, tekom ovoga članka dokasali.

Povjestničar Klaić u svojoj Povijesti Bosne“ na str.
48 piše ,da je oblast Bosne bila prvobitno prikovana uz
Hrvatsku.“ Dammler u svom navedem djelu
»Geschichte der Slaven“ piše paće ovo: sla acheint noth-
wending, auch Bosnien nicht ala wrepringiich serbisches
Gebiet gelten su lassen, sondern als eine ehemalige Er-

ki
s
s
:
š
$
:

i
že
;|
u

:
i
ži

i
i:

 

be pobija govoreći jednom, da Hrvati nemaju kaji-
ževnosti ni jezika; drugi put ovako; jednom, da
je Zagreb srpski, a drugi put evo ovako. Još jed-
nom pitamo: ko je kriv neslozi i razdoru?

Ma imade još toga. (Slijediće se.)

Naši dopisi.
Ston, 23 Februara.

Na 18 t. mj. preminuo je na Kobašu kraj
Stona na materinskom ljetniku poznati rod.ljub
Dr. Rudolfo Milovčić. Opća žalost zavlada za po-
kojnikom ne :amo u rodnomu mjestu gradu Sto-
nu, koje se je s njim dičio, nego i širom Hrvat-
ske domovine, koju je pokojnik žarko ljubio; pa
i u gradu Beču megju: hrvatskoj mladeži i svojim
mladim kolegam teško se dojmila smrt pokojni-
kova, kako se vidi ;iz stigautih sažalnica. Pokvjoik
bijaše uzorni sin mile pam Hrvatske domo: ine,
kako nam to svjedoče njegova djelovanja i oni,
te ga iz bliže poznavaju. Nije bilo zgode, a da
nije svoju darežljivu ruku. izkazao prama siroti i
siromahu, a to nam najbolje mogu posvjed čiti
naši sveučilišni gjaci, koji u njemu vazda pog d-
ljiva prijatelja i savjetnika nagjoše, a oni ga opet
ljubljahu i štovahu, te ga predsjednikom hrv. druš-
tva Zvonimir“ odabraše, a blagajnikom ,H:vat-
skog pripomoćnog društva!“ Pokojnik je neumor-
no radio, da rečena društva u tugjini visoko uz-
drži. Sretan je bio, kad bi svoj novčić na kvrist
mile domovine uložio i zato nije bilo dobrotvor-
nog društva u domovini, a da mu nije bio članom.
Nastanjen u Beču, da svoj liječnički zanat vrši,
uvjek bijaše spreman, da na visokim mjestima za-
govara korist mile mu domovine i za to obrtnič-
ka trgovačka komora Dubrovnika i Kotora oda-
braše ga svojim zastupateljem na Carinarskomu
Vijeću u Beču, koju čast pokojnik uzorno obua-
šao i svojski se zauzimao za korist ovih krajeva.

Na 20 t. mj. bijaše mu sprovod, kakvog grad
Ston još nije doživio. Iz Dubrovnika dohrl lir-
vatska Glazba sa svojim predsjednikom g. M. Mi-
trović i pjevačko društvo ,Gundulić“ ga svojim
učiteljem g. F. Lederer, da sprovod uzveličaju.
Gosp. načelnik sa op. upravom, svi c. k. činovni-
ci mjesnih ureda, sva gospoda mjesna, bratovšti-
na i društva, svi u jednu riječ stonjski gragjani
pristupiše sprovodu da ljubljenog pokojnika k hlad-
nome grobu oprate. Mnogo naroda iz Kobaša, Bro-
ca, Česvinice, Ponikava, Hodilja, Malog Stona i
Topologa dohrliše u svečanom ruhu, te se pridru-
žiše ogromnoj rci, koju je vrlo lijepo razredio
g. Arsenalić iz Dubrovnika. Pjevačko društvo , Gun-
dulić“ na grobu išpjeva ganutljivu tužaljku, te je
svakog do suza ganulo.

Pokojnika gorko žale braća, rodbina, Hrvat-
ska domovina i grad Ston, rodno mu mjesto. U
svojuj zadnjoj oporuci sjetio se je siromasnih cr-
kava, siromaha, te učenika hrvatske gimnazije u
Zadru, društva Ćirila i Metoaa, kojeg je pokojnik
bio utemeljiteljni član, pa i hrvatskih društva u
Beču, kojih je pokojnik bio predsjednik i blagaj-
nik. Vrli i dobri pokojniče, još jednom kliču:
Lahka ti bila crna zemlja, koju si žarko ljubio,
a pokoj vječni u slavi rajskoj| Prijatelji.

Škaljari, 15 veljače.

Izjava. — Uz ispovjed tiskanu u 4 broju
samozvanog ,Dubrovnika“ a upravljenu Srbima od
oteti Skaljarskog izroda Krsta M. Petrovića (o

ojem je — nuzgredno budi rečeno — svim na-
nama dobro poznato zašto je megju Srbe usko-
čio), čitao se je i dopis iz Kotora, potpisan od
nekoga K. L. D. Cijeli dopis, namjerno protkan
krupnim lažima, odnosi še na nas Škaljare, te ka-
že, da hrvatstvo, koje je do danas bilo najrazvi-
jenije u ovom selu, počelo je tubož danomice pro-
padati, a na mjesto tstva podizati se njegovo
srpstvo. Kao glavi dokaz tom svome srpstvu na-
vodi, da je ou bio očevidac svatova škaljarstih iz
kuće Grgurovića, biva nekih izmegju nas potpi-

te da je na svatovima vidio, da je sve sr

sko, do napokon i govor i pucanje iz pušaka. To
je dakako vidid kroz trpske naočale, koji mu ni-

 

 

se je u qooosio z e ue
se je nakon vjenčanja sastao, & kojima li
Sram mt
vt ar vorio, niti se mi imamo rad če-
ga tužiti na općinu Kotorsku, a još manje prije-

 

0 našem društvu Hrvatskom Sastanku“, koje

njemu reklo bi se da propada, te sanja o neksk-
voj srpskoj čitaonici, koja bi ga nadomjestila ! Ali
»to se babi snjelo.“ — Činjenica je ta, da broj
članova našega društva, hvala Bogu, sve više na-
predvje. Ne vjeruje li dopisnik ,Dubrovnika“, nek
se potrudi do ,Hrvatskog Sastanka“ te neka pre-
gleda lanjski i ovogodišnji imenika članova, a 0
broju istih može se propitati i kod političke vlasti.

Neka ne cijeni dopisnik i njegovi istemišlje-
nici, da radi jednog izdajnika u Škaljarima naša
hrvatska svijest malaksava. Mi se držimo čvrsto
naših predaja i znamo da su paši stari, od vjeko-
va ovdje naseljeni, oružanom rukom branili svoja
ognjišta, te mi svake godine na 8 siječnja vršimo
zavjet naših predaka rad slavodobića nad onima,
koje bi nam dopisnik htio za djedove darovati.

Naše hrvatsko čuvstvo čvrsto je, kao i ovaj
stanac što nas opkružuje, pa zato nek se ne uz-
da dopisnik ,Dubrovnika“ i koji bi s njim to že-
ljeli, da će ijednog Škaljara odvratiti od njegova
načela, pa mu zato poručujemo s našim banom-
pjesnikom Mažuranićem, da ,O te krši zub svoj
zaman krši.“

+ Grgurović Tripo glavar, + Petrović Tomo
pristav, | Grgurović Grgo bivši glavar, Grgurović
Andrija bivši glavar, + Gjuranović Ivo bivši glavar,
Petrović Mićo bivši glavar, + Kurjal Ivo bivši gla-
var, Petrović Luka Gjurov, Petrović Niko Lukin,
Petrović Krsto Lukin, + Petrović Luka p. Stoja,
1 Petrović Mato p. Boža, Petrović Tripo p. Mata,
Petrović-Poljak Ivo, + Petrović Roko, + Petrović
Ivo Jozov, Petrović Pero Bogdanov, Petrović An-
to p. Iva, i Petrović Mato p. Ilije, + Petrović Krs-
to p. Anta, i Petrović Ivo p. Mata, i Petrović I-
lija, f Petrović Pero p. Lake, + Petrović Niko p.
Stoja, + Petrović Tripo p. Marka, 4 Petrović Pe-
ro p. Pava, Petrović Božo p Mata, Petrović Jozo
p. Iva, + Petrović Niko p. Marka, i Petrović Auto
p. Mata, 4 Petrović Pavo p. Boža, i Petrović Ni-
ko p. Bogdana, Petrogić Pavo p. Gjura, i Petrović
Mato p. Iva, + Petrović Luka p. Marka, Petrović
Tripo p Pava, + Petrović Stojo p. Nika, Grguro-
vić Gracija-Andrija, Grgurović Filip Andrijin, ( Gr-
gurović Tripo Andrijin, | Grgurović Mato Tomov,
Grgurović Marko Grgov, | Grgurović Pero p. Vu-
ka, + Grgurović Božo p. Krsta, + Grgurović Bo-
žo p. Vida, i Grgurović Filip p. Iva, + Grgurović
Niko p. Iva, Basorović Ivo p. Marka, + Basorović
Ivo p. Bogdana, | Basorović Andrija, + Basorović
Stojo, + brguljan Ivo, Brguljan Mato, + Brguljan
Pero, + Brguljan Božo, Brguljan Ivo p. Pera, + Ba-
sorović Niku p. Pera, + Basorović Krsto p.

Branković Niko, i Branković Ivo, i Brkanovi
piro p. Marka, + Brkanović Niko p Špira, + Br-
kanović Ivo p. Marka, + Brkanović Ivo p.
+ Brkanović Gjuro p. Krsta, Brkanović Mato p.
Iva, + Cuca Mato, + Cuca Marko, + Dončić Gju-
ro, 1 Dončić Josip, | Franović Tripo, 4 Franović
Aodrija, Franović Krsto, $ Kamenarović Marko,
+ Kamenarović Tripo, + Kurjal Ivo p. Nika, ie
lošević Mato, Montan Slavjo, Moatan Josip, Peru-
glini Pavo, Radonić Anto, | Rajčević Mato, Ta-
ljančić Frano, t Vukašinović Llija, + Vukašinović

, Zambata Anto, Zambata Gjuro, Zambata
Božo, f Žeraja Ivo, + Žornija Vido p. Krsta, Žor-
nija Vido p. Tripa, Zambata Luka, Gjuranović Fi-
lip, Bijelić Filip, + Doačić Božo, Basvrović Filip
Stojov, + Vukašinović Špiro p. Tripa, f Gržetić
Mato, f Petrović Pero p. Tripa, rita Petar,

+ Dončić Špiro.
Šibenik, 10 Februara.

Kad je ove zime pjevalo u našem teatru
jedno talijansko društvo, Šupuk je bio redoviti
kazališni gost, i još više. Ne zamijeramo. Ali kad
i bilo hrvatsko društvo, a teatar pun naroda g.

upuka, kao načelnika, osvem dva put niko ni
vidio,

Kad se je u Šibeniku stanula gradit kuća
za Legu i sa strano pravaške ukoreni šibenski
narodnjaci, koji su na općini, izigje u spljetskom
»Jedinstvu“ dopis, U tome dopisu čita se, da kad
Reš Od teža prege 4-8 ijosoii. Obošiiii. dio
govanje. Na 5. ov. mj. 0 su naši šibenski i-

Hrvat Šibenčanin.
Kuna, 21 V 1899.
Na 19 &. m, nakon duge b poanen
m ustrpljenstvom, usau u Gos-
1? ip
pozi ea ari dr