unaprijediti svoje ciljeve. Tako je ta književnost postala nenarodna i katoličko klerikalna, — da- kle protivnost od srpske književnosti, pa za to je ljubav prema svom narodu naregjivala srpskim političarima, da u najizvrgnutijim krajevima istje- ruje iz srpskih hrvatske knjige, kakve sastavljaju hrvatski književnici, a izdaju hrvatski izdavači »Matica Hrvatska“ i ,Društvo sv. Jeronima.“ Taj pravac slijedi pak hrvatska književnost sa pajve- ćim oduševljenjem od okupacije Bosne, jer joj je tamo osobita uloga namijenjena: odmah su jezik naroda nazvali ,hrvatskim“ zaveli su latinsko pis- mo, te ćirilicu stali goniti iz muhamedanskih ku- ća; zaveli su hrvatske školske knjige sa pozna- tom protivnarodnom težnjom; Hrvati zvanični na jednoj strani širili su sve što je na Zagreb miri- salo, a sa druge su pravu virtuoznost pokazivali u proganjanju onoga što na srpsko ime potsjeća : cenzurirali su i zabranjivali srpske listove i srp- ske knjige, pokretali ,bosanske“ listove, da srp- skoj misli lakše vrat skrhaju, a x tom osobito su se oni odlikovali, koji su slavljeni kao hrvatski kniiševnici.“ 4) Pročitajte pomno te riječi i recite mi, nije li to infamija? Čovjek bi se ma te riječi doista morao i razljutiti, kad u svojoj blesastoj bed: sto- ći ne bi bile naprosto — smiješne. Hrvatskoj književnosti daje pravac austrijska policija! Doi- sta, to je srbobranski izum, dostojan ljudi, koji se kupe oko toga glasila. Veliku, nečuvenu tole- ranciju pokazuju Hrvati, kada trpe, da se u sre- dištu hrvatskoga života ovako šta piše. Taj jadni piskar valjda nije pročitao ni jedne hrvatske koji- ge. A u Bosni da Hrvati šire ,bosanstvo.“ 5) Ah, Bože moj! Što li se sve nama ne tura na legja. Mi bismo tomu piskaru od srca zahvalni, da nam odista pokaže hrvatsko Kallay-evo i Kutscher-ovo srce. Je li vrijedno pobijati ovakovo mahnitanje? Možeš li u opće s ljudima ovakove vrsti govorito razborito? Fanatizam, glupost i mižnja ne zna za razloge i ne mari za njih Ovakova mahnitanja ši- re se megju pravoslavnim narodom po Hrvatskoj, a jadni narod ne znajući da bezdušnici idu samo svojom ličnom korišću, vjeruje štampanim ludo- stima, ter razpaljen mržajom i užasno fanatizovan, može počiniti čudesa. Kraj ovakih prilika pitamo mi: Zar mi ne vršimo najpatriotičnije djelo, ako suzbijasmo ovakove ludosti? Mahnit čovjek može počiniti mnogo više zla i poroka od najgorega sločinca ; a kuda će dospjeti naš narod, ako ga se primu mahnitosti ,Srbobranove“ et C i? Masa ne misli, pak ne opaža, da ,Srbobran,“ kojega je ,Srpstvo“ god. 1894 nazvalo ,večarom,“ sam se- 4) Srbobran“ br. 9 god. 1897. &) Ko je pomno pročitao, ,Srbobranove“ riječi, pa ih sravni sa slijedećim pariškoga ,Le Norda“ naći će potpu- nu suglasnost, i po tomu jasan je zaključak, da je pote- kao iz pera kojega Srba. ula Nord“ u svom broju od 12 novembra 1896 u uvodnom članku piše; ,A Hrvati, koji su Srbi, kao i Bo- i Srbi kraljevine, zašto su nesmiljeni protivnici ve- arpake ideje, kao što su Magjari i Nijemci ? U njiho- voj mržnji protiv majke domovine odrekoše se i svoga na- rodnoga pisma, voleći latinicu, koju preinačiše na taj na- čin, da usmognu slovenske glasove čitati kojih nejma u latinici.“ Da je Bosna samo hrvatska to smo već, i ako iz daleka, tekom ovoga članka dokasali. Povjestničar Klaić u svojoj Povijesti Bosne“ na str. 48 piše ,da je oblast Bosne bila prvobitno prikovana uz Hrvatsku.“ Dammler u svom navedem djelu »Geschichte der Slaven“ piše paće ovo: sla acheint noth- wending, auch Bosnien nicht ala wrepringiich serbisches Gebiet gelten su lassen, sondern als eine ehemalige Er- ki s s : š $ : i že ;| u : i ži i i: be pobija govoreći jednom, da Hrvati nemaju kaji- ževnosti ni jezika; drugi put ovako; jednom, da je Zagreb srpski, a drugi put evo ovako. Još jed- nom pitamo: ko je kriv neslozi i razdoru? Ma imade još toga. (Slijediće se.) Naši dopisi. Ston, 23 Februara. Na 18 t. mj. preminuo je na Kobašu kraj Stona na materinskom ljetniku poznati rod.ljub Dr. Rudolfo Milovčić. Opća žalost zavlada za po- kojnikom ne :amo u rodnomu mjestu gradu Sto- nu, koje se je s njim dičio, nego i širom Hrvat- ske domovine, koju je pokojnik žarko ljubio; pa i u gradu Beču megju: hrvatskoj mladeži i svojim mladim kolegam teško se dojmila smrt pokojni- kova, kako se vidi ;iz stigautih sažalnica. Pokvjoik bijaše uzorni sin mile pam Hrvatske domo: ine, kako nam to svjedoče njegova djelovanja i oni, te ga iz bliže poznavaju. Nije bilo zgode, a da nije svoju darežljivu ruku. izkazao prama siroti i siromahu, a to nam najbolje mogu posvjed čiti naši sveučilišni gjaci, koji u njemu vazda pog d- ljiva prijatelja i savjetnika nagjoše, a oni ga opet ljubljahu i štovahu, te ga predsjednikom hrv. druš- tva Zvonimir“ odabraše, a blagajnikom ,H:vat- skog pripomoćnog društva!“ Pokojnik je neumor- no radio, da rečena društva u tugjini visoko uz- drži. Sretan je bio, kad bi svoj novčić na kvrist mile domovine uložio i zato nije bilo dobrotvor- nog društva u domovini, a da mu nije bio članom. Nastanjen u Beču, da svoj liječnički zanat vrši, uvjek bijaše spreman, da na visokim mjestima za- govara korist mile mu domovine i za to obrtnič- ka trgovačka komora Dubrovnika i Kotora oda- braše ga svojim zastupateljem na Carinarskomu Vijeću u Beču, koju čast pokojnik uzorno obua- šao i svojski se zauzimao za korist ovih krajeva. Na 20 t. mj. bijaše mu sprovod, kakvog grad Ston još nije doživio. Iz Dubrovnika dohrl lir- vatska Glazba sa svojim predsjednikom g. M. Mi- trović i pjevačko društvo ,Gundulić“ ga svojim učiteljem g. F. Lederer, da sprovod uzveličaju. Gosp. načelnik sa op. upravom, svi c. k. činovni- ci mjesnih ureda, sva gospoda mjesna, bratovšti- na i društva, svi u jednu riječ stonjski gragjani pristupiše sprovodu da ljubljenog pokojnika k hlad- nome grobu oprate. Mnogo naroda iz Kobaša, Bro- ca, Česvinice, Ponikava, Hodilja, Malog Stona i Topologa dohrliše u svečanom ruhu, te se pridru- žiše ogromnoj rci, koju je vrlo lijepo razredio g. Arsenalić iz Dubrovnika. Pjevačko društvo , Gun- dulić“ na grobu išpjeva ganutljivu tužaljku, te je svakog do suza ganulo. Pokojnika gorko žale braća, rodbina, Hrvat- ska domovina i grad Ston, rodno mu mjesto. U svojuj zadnjoj oporuci sjetio se je siromasnih cr- kava, siromaha, te učenika hrvatske gimnazije u Zadru, društva Ćirila i Metoaa, kojeg je pokojnik bio utemeljiteljni član, pa i hrvatskih društva u Beču, kojih je pokojnik bio predsjednik i blagaj- nik. Vrli i dobri pokojniče, još jednom kliču: Lahka ti bila crna zemlja, koju si žarko ljubio, a pokoj vječni u slavi rajskoj| Prijatelji. Škaljari, 15 veljače. Izjava. — Uz ispovjed tiskanu u 4 broju samozvanog ,Dubrovnika“ a upravljenu Srbima od oteti Skaljarskog izroda Krsta M. Petrovića (o ojem je — nuzgredno budi rečeno — svim na- nama dobro poznato zašto je megju Srbe usko- čio), čitao se je i dopis iz Kotora, potpisan od nekoga K. L. D. Cijeli dopis, namjerno protkan krupnim lažima, odnosi še na nas Škaljare, te ka- že, da hrvatstvo, koje je do danas bilo najrazvi- jenije u ovom selu, počelo je tubož danomice pro- padati, a na mjesto tstva podizati se njegovo srpstvo. Kao glavi dokaz tom svome srpstvu na- vodi, da je ou bio očevidac svatova škaljarstih iz kuće Grgurovića, biva nekih izmegju nas potpi- te da je na svatovima vidio, da je sve sr sko, do napokon i govor i pucanje iz pušaka. To je dakako vidid kroz trpske naočale, koji mu ni- se je u qooosio z e ue se je nakon vjenčanja sastao, & kojima li Sram mt vt ar vorio, niti se mi imamo rad če- ga tužiti na općinu Kotorsku, a još manje prije- 0 našem društvu Hrvatskom Sastanku“, koje njemu reklo bi se da propada, te sanja o neksk- voj srpskoj čitaonici, koja bi ga nadomjestila ! Ali »to se babi snjelo.“ — Činjenica je ta, da broj članova našega društva, hvala Bogu, sve više na- predvje. Ne vjeruje li dopisnik ,Dubrovnika“, nek se potrudi do ,Hrvatskog Sastanka“ te neka pre- gleda lanjski i ovogodišnji imenika članova, a 0 broju istih može se propitati i kod političke vlasti. Neka ne cijeni dopisnik i njegovi istemišlje- nici, da radi jednog izdajnika u Škaljarima naša hrvatska svijest malaksava. Mi se držimo čvrsto naših predaja i znamo da su paši stari, od vjeko- va ovdje naseljeni, oružanom rukom branili svoja ognjišta, te mi svake godine na 8 siječnja vršimo zavjet naših predaka rad slavodobića nad onima, koje bi nam dopisnik htio za djedove darovati. Naše hrvatsko čuvstvo čvrsto je, kao i ovaj stanac što nas opkružuje, pa zato nek se ne uz- da dopisnik ,Dubrovnika“ i koji bi s njim to že- ljeli, da će ijednog Škaljara odvratiti od njegova načela, pa mu zato poručujemo s našim banom- pjesnikom Mažuranićem, da ,O te krši zub svoj zaman krši.“ + Grgurović Tripo glavar, + Petrović Tomo pristav, | Grgurović Grgo bivši glavar, Grgurović Andrija bivši glavar, + Gjuranović Ivo bivši glavar, Petrović Mićo bivši glavar, + Kurjal Ivo bivši gla- var, Petrović Luka Gjurov, Petrović Niko Lukin, Petrović Krsto Lukin, + Petrović Luka p. Stoja, 1 Petrović Mato p. Boža, Petrović Tripo p. Mata, Petrović-Poljak Ivo, + Petrović Roko, + Petrović Ivo Jozov, Petrović Pero Bogdanov, Petrović An- to p. Iva, i Petrović Mato p. Ilije, + Petrović Krs- to p. Anta, i Petrović Ivo p. Mata, i Petrović I- lija, f Petrović Pero p. Lake, + Petrović Niko p. Stoja, + Petrović Tripo p. Marka, 4 Petrović Pe- ro p. Pava, Petrović Božo p Mata, Petrović Jozo p. Iva, + Petrović Niko p. Marka, i Petrović Auto p. Mata, 4 Petrović Pavo p. Boža, i Petrović Ni- ko p. Bogdana, Petrogić Pavo p. Gjura, i Petrović Mato p. Iva, + Petrović Luka p. Marka, Petrović Tripo p Pava, + Petrović Stojo p. Nika, Grguro- vić Gracija-Andrija, Grgurović Filip Andrijin, ( Gr- gurović Tripo Andrijin, | Grgurović Mato Tomov, Grgurović Marko Grgov, | Grgurović Pero p. Vu- ka, + Grgurović Božo p. Krsta, + Grgurović Bo- žo p. Vida, i Grgurović Filip p. Iva, + Grgurović Niko p. Iva, Basorović Ivo p. Marka, + Basorović Ivo p. Bogdana, | Basorović Andrija, + Basorović Stojo, + brguljan Ivo, Brguljan Mato, + Brguljan Pero, + Brguljan Božo, Brguljan Ivo p. Pera, + Ba- sorović Niku p. Pera, + Basorović Krsto p. Branković Niko, i Branković Ivo, i Brkanovi piro p. Marka, + Brkanović Niko p Špira, + Br- kanović Ivo p. Marka, + Brkanović Ivo p. + Brkanović Gjuro p. Krsta, Brkanović Mato p. Iva, + Cuca Mato, + Cuca Marko, + Dončić Gju- ro, 1 Dončić Josip, | Franović Tripo, 4 Franović Aodrija, Franović Krsto, $ Kamenarović Marko, + Kamenarović Tripo, + Kurjal Ivo p. Nika, ie lošević Mato, Montan Slavjo, Moatan Josip, Peru- glini Pavo, Radonić Anto, | Rajčević Mato, Ta- ljančić Frano, t Vukašinović Llija, + Vukašinović , Zambata Anto, Zambata Gjuro, Zambata Božo, f Žeraja Ivo, + Žornija Vido p. Krsta, Žor- nija Vido p. Tripa, Zambata Luka, Gjuranović Fi- lip, Bijelić Filip, + Doačić Božo, Basvrović Filip Stojov, + Vukašinović Špiro p. Tripa, f Gržetić Mato, f Petrović Pero p. Tripa, rita Petar, + Dončić Špiro. Šibenik, 10 Februara. Kad je ove zime pjevalo u našem teatru jedno talijansko društvo, Šupuk je bio redoviti kazališni gost, i još više. Ne zamijeramo. Ali kad i bilo hrvatsko društvo, a teatar pun naroda g. upuka, kao načelnika, osvem dva put niko ni vidio, Kad se je u Šibeniku stanula gradit kuća za Legu i sa strano pravaške ukoreni šibenski narodnjaci, koji su na općini, izigje u spljetskom »Jedinstvu“ dopis, U tome dopisu čita se, da kad Reš Od teža prege 4-8 ijosoii. Obošiiii. dio govanje. Na 5. ov. mj. 0 su naši šibenski i- Hrvat Šibenčanin. Kuna, 21 V 1899. Na 19 &. m, nakon duge b poanen m ustrpljenstvom, usau u Gos- 1? ip pozi ea ari dr