je u njegovoj pismenoj prirezi, koja 'glasi : »Nastojanja Srba poznata su: ali da 86 0- »Branit ću do svake zgode državno pravo | životvore njihova maštanja neophodan je raz- trojedne kraljevine, kojoj po historičnom i pri- rodnom pravu spada sva današnja Dalma- cija, neizuzam nijedne česti njezine, ni po- jedina okoliša, i nastojati ću na sve moguće načine, da se Dalmacija sjedini, na temelju sa- borske adrese, sa Hrvatskom + Slavonijom. Tako mi Bog pomogao & sveti Jovan, i krsno moje ime sveti Dmitar ! — Stefan Ljubiša predsjednik sa- borski v. 1.“ Mi ćemo Hrvati sve to pospješnije raditi, da se Hrvatska ujedini, a za bodrenje tomu vri-- jede nam riječi Njegova Veličanstva grofu N. Pu- čiću: ,da cijenim da sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom hasni i Dalmaciji i svim po- krajinam carevine, znam da je u Dalmaci- ji narod slavenski, da je budućnost Dalma- cije sa Slavenima, te želim i brinem se da to sjedinjenje postane djelom“ 3) Srpski političari neka se sjete znamenite iz- jave u hrvatskomu saboru glasovitog Srbina pod- bana baruna Živkovića: ,Moja je politika uvijek bila politika trojedne kraljevine i ako se hoće Hrvatske. Razboriti Srbi ne traže nikakove po- litičke individualnosti i ne mogu ništa drugo za- htjevati, nego da im se priznaje njihovo ime i dade autonomija u nastavnim i vjerskim stvarim“. Ove Živkovićeve riječi potvrgjuje i ,Glas Crnogorca“, koji Hrvatim izjavlja: ,U našoj do- movini Srbi ne traše nikakvog posebnog politič- koga položaja; oni su gotovi vojevati sa vaše dr- šavno pravo, oni su voljni paziti na interese vaše kraljevine, pod uslovom da im nedirate u narod- nost, i sve što je s njom skopčano“. 4) A diraju li Hrvati u narodnost srpsku i u ono što je s njom skopčano ? Ne; jer Srbin u Trojednici uživa istu prevlast, obnaša iste službe što i Hrvat; ćirilica se uči po svim našim učioni- cama; pravoslavna crkva uživa one povlastice, koje uživa i katolička crkva. Ma što Srbim u Trv- jednici fali? Zašto dakle Srbi ne rade s nama zajedno, da se Dalmacija sa Hrvatskom sdruži? Zašto? Ovaj upit na riješenje stavljamo , Dubrovniku“ i Srpskom Glasu“, Ali da, mi smo više nego sjegurni, da će Srbi preko toga upita preći, jer i oni dobro znadu, da krivnja sva leši na njihovoj strani. 6) »Hrvati su — piše jedan ruski list, počet- kom hrvatsko-srpskoga razdora — uslijed odno- šaja na granicam njihove zemlje, pozvani igrati važnu ulogu u nastajuće vrijeme. Oni se prikagu- ju prije svega kano predstavitelji slavenske misije Austrije. Nijedno slavensko pleme u Austriji ne ćuti se tako solidarnim u monarhiji, kao Hrvati i njihovi srodnici Slovenci. To čuvstvo solidarno- sti tim je krepčije, što je iskrenije i nema pomi- ješane nikakve zasjedne misli. Hrvati iskrenim čuvstvom radosti slijedili su uspjehe ruskoga o- ružja; oni su proslavili Plevljansku pobjedu sjaj- nim načinom od maogih ruskih gradova. ..... 8) »Posor“ od 28 marča 1661. 4) Glas Crnogorca“ br. 25 god. 1879. 6) Kada je godine 1897 na pravoslavno Nikolje slavio Aleksander svoje krsno ime; tom zgodom na gozbi u svom konaku kralj nazdravio generalu Belimarko- viću, ovaj mu je odgovorio kićenom zdravicom, koju je za- vršio ovim riječim: ,Sveti otac Nikolaj, to je svetitelj mora. Vaši predci, gospodaru, težili su k moru, aki nmije- bili tako srećni, da svoju državu rašire do mora. Ja srca želim, da Vi budete srećni, da isbijete na more (6. j. jadransko), da tamo razvijete zastavu Obrenovića, i da na obalam morskim proslavite svoje krsno ime svetog oca Nikolaja.“ Eto dakle želje prekadrinskih Srba. Oteti jadransko more t, j. raditi na štetu Hrvatske i hrvatskog državnog i narodnoga prava, Hoće li uspjeti ? Prije nego li je naumio gjenero Belimarković tako nasdraviti svomu gospodaru, nije morao, niti smio zabo- raviti, što kaše u svojoj brošuri pozuati srpski ministar sa Garašaninom vogja naprednjaka, da ne bi i- mao ništa protiv toga, da s Srbija postane dijelom čisto federalističke Austrije. Posnata je rečenica biv. ministra presjodnika Svet. Nikolajevića, same šumadinske tvo je šuplja fraza i gorka obmana.“ to ministri Piroćanac i Nikolajević triježno govorili, dotle je u gjeneralu Belimarkovića govorio šam- panjac. U istomu raspolagaaju duba njemački je car god. 1896 pomagjario Zrinjske. Ja mislim, da ovdje ima krivo Borac; ,ia vino veritas.“ i 28 i s pad Austrije, koja dobrovolino ne će predati Sr- biji ni austrijskih Srba, ni Hercegovaca, ni Boš- a. »Mogu li se pak Srbi uspješno boriti s Au- strijom? Oni bi to mogli samo u slučaju, kada bi uredili odnošaje sa Hrvatim i Bugarim. t. j. kad bi znali stvoriti od sebe središte, oko koga bi se | sabralo do 10 milijuna Slavena. Nu toga mi ne opažamo; nasuprot hrvatsko-srpske i bugarsko- srpske rasprave gotov su čin.“ 6) Bilo bi već vrijeme, da Srbi uvide svoj za- bludni put i da se sa svojim bratom združi u slo- žnoj akciji. Neka zoadu Srbi, da borci hrvatski u Dalmaciji nijesu ljudi bez iskustva, nijesu lako- vjerni snatrioci. Ne rade oni za se i svoju korist, već grade temelje budućnosti cjelokupnoga narv- da hrvatskoga, pozivlju na novi život državu hr- vatsku, u kojoj mora da zakipi novi život, pun borbe i plemenitoga natjecanja u prosvijetljivanju i usrećivanju čovječanstva. Ne radi se u stranci prava, da se ovaj ili onaj potisne s ovog ili onuga korita, već da se narod pronikne svojom narod- nom osebnošću i da složuo radi o svojem općeni- tom dobru u slobodi, a ne u tugjoj podregjenosti. Ujedinjenje Hrvatske jest ideal; a zar za to mo- ra da bude utopijom? Ideali su utopija samo ma- lodušnim, državnicim bez iskustva. Utopije isčez- nu, & ideali postaju realnost. Veliki principi fran- cezke revolucije za neke bijahu utopija, ali ona utopija bijaše ideal naroda, koji su ustajali na nov život i postade realnošću, koja je preporo.ila da- našnje društvo. A Wolfaug Goethe mogao je on- da napisati : ,Von hier und heute geht eine neue Epoche der Weltgeschichte aus.“ Utopija pako za neke bijaše i njedinjeoje Italije, od te tobože zem- lje mrtvih; za Mazzini-a bijaše Ideal, u koji on potpunoma vjerovaše. Mazzini — ovako je 0 nje- mu pjevao nadahnuti pjesnik Carducci u uzviše- nom sonetu od svojih ,Nuove Poesie“ — REDA vide nel ciel crepuscolare Col cuor di Gracco ed il pensier di Dante La terza ltalia; e ćon le luci fise A lei trasse per mezzo un cimitero, E un popol morto dietro a lui si mise. I ujedinjenje Italije bjč realnost; a stari i veliki prognanik mogao je pravom uskliknut : »Tu 8010... O ideal, sei vero! I naš Ideal Hrvatska, mora i hoće postati realnost u monarhiji, A vi koji se tomu rugate, spomenite se, da je Meternich ujedinjenje Italije nazvao ,geografičnim izrazom“, a ono Njemačke Disraeli ,snom.“ Nakon ujedinjenja Njemačke, Italije, Bugar- ske, Srbije i Crne Gore sada dolazi red na Hr- vatsku i Česku, Bog i Hrvati Urednik jadna mu majka! — Poslovica veli: ,kaži mi s kim općiš reći ću ti ko si.“ Mi-' slim da bi se ma isti način moglo reći: ,kaži mi 8 kim se baviš reći ću ti ko si;“* zato Vas mo- lim, gosp. Uredniče, da mi oprostite što se ovo danas, prisiljen, moram sa ,Jedinstvom“ baviti. U broju 14 ,J.“ gosp Stražičić odgovaraju- ći na neka ,zadirkivanja,“ kako se to on izrazu- je, kaže da ,ne znam i ne razumijem što pišem.“ oliko to istini odgovara neka dokažu njegove iste riječi. U ocjeni moje radnje: ,Rasudua raspra- va o Kršćanstvu“ g. urednik pisao je: ,milo nam je kad vidimo ljude i voljne i bne, da se ozbiljnom naukom bave, kao što je ova.“ Sada nastaje pitanje: kako je to da ja, koji sam nasad malo mjeseci spadao megju ljude i voljne i &po- sobne, koji se bave ozbiljnom naukom, od časa do časa ne znam i ne razumijem ono što pišem? O da g. Stražičić — koji za flike piše, a ne po- put mene po tvrdom uvjerenju — znade i razu- mije ono što piše, tada njegovu pisaniju ne bi ni- ko ne cijenio osim tvrdke Dr. Bulat & Ci; tada ne bi bilo crnih ljaga na narodnjačiom tijelu; ta- da bi on mogao obraniti svoga gospodara D.ra Buluta od ,Pabiraka po Jedinstvu,“ koji da je drugi, da ne radi za svoj lični interes, kao nje- gov odvjetnik Stražičić za flike morao bi pred onim neoborivim dokazim niz-članaka ,Pabirc Jedinstvu“ povući se sa političkoga polja. Ali di: D.ru Bulatu dovoljne su na obranu Stražičićeve doskočice. Našla tikva čepinu. to mi gosp. 8 6 — taj dalmatinski Lombroso i Kr+ft Ebing — kaže da patim i bo- lujem od grafomanije, opaziti ću, da mu ni na to ne zamjeravam, jer, na žalost, još on i posljedica od tifusa om = : : E E š i: ii ui in s=š g se si3% 4) aOdesky Vostalk* br. 931 god. 1877 nastoji, okrenuti legja Dru Bulatu i poći potiov- no za tajnika ili na općinu drnišku ili na onu kninsku, ne mogu nego ovim putem čestitati onoj oč na kojoj on bude tajnikovati, na sretnom ru. Što me gosp. Stražičić bijedi, da sam pi- sao u ,Nezavisnosti“ — smijerajući time da sam prije bio Srbin, a sada postao Hrvatom — odgo- varam, da i onaj članak: ,Sloga“ (, Nezavisnost“ br. 3. god. 1898) diše pravaškim duhom, bez da je tu opazio njezin urednik. Neka izvoli g. Stra- žičić pretiskali ga — pak će se o tomu uvjeriti ; kao i neka pomljivije — a to se zahtijevati može od jednoga tobože urednika — prati hrvatsko no- vinstvo i uvjeriti će se, da ja pišem i po drugim novinam bez i podpisom, ragje neka pobije što mu zamjerih, da je organ ,srpskoga brastva,“ fi- lialke ,narodne stranke.“ Ivan Andrović, Na Balkanu vrije. Po novinskim glasovima regbi da se na Bal- kanu za ovog proljeća kuha velika kaša. Bečki »Reichspost“ bavi se na uvodnom mjestu odnosi- ma na Balkanu i piše megju ostalim: Najavljene revolucije rijetko su kada opasne, no može se i to dogoditi da one zaista i buknu. Na Balkanu opasno je stanje, bojati se vatre, — a dosadaoji vatrogasci dokazali su da su nesposobni za taj posao. U Macedoniji vrije; sve je nezadovoljno i pojedine narodnosti gramze za osvajanjem tugjeg posjeda. Trebala bi snažna i jaka ruka da tamo napravi red. Najopasnije pak to je, što se neza- dovoljstvo potpiruje sa strane: Bugari, Srbi i Gr- ci rade svak na svoju ruku i svak hoće — sve! Kad je god. 1885 Bugarska zauzela Istočnu Ru- meliju, došlo je do rata izmegj nje i Srbije, prem- da u Istočnoj Rumeliji Srba nema. Što će tek onda biti, kad bi koja druga zemlja — Bu ili Grčka potegla za nesumnjivo srpskim (čini se da je Maćedonija prije bugarska nego li srpska, pa upada u oči ovo protižiranje Srbije ea strane bečkog lista. Ur.) tamošnjim krajevima? Još tre- ba uzeti u obzir i Arnaute. Ovi doduše ne slažu se uvijek sa Turcima, ali su vjekoviti protivnici Crne Gore i Srbije, i pomažu Tursku protiv ovi- jeh. Eto, pred koji dan, složiše se na sastanku u Pećima (Ipeku) da će Tursku podupirati protiv Bugarske, Srbije i Crne Gore. Na Cetinju, čini se, da su izgubili pamet; bacaju požudne poglede ne samo na Macedopiju, gdje bi im Arnauti za- dali strašne jade, već izazivlju i Austro-Ugarsku monarhiju, dirajuć u Bosnu i Hercegovinu. Nije potrebno da je čovjek prijatelj turske vladavine, a da zazire od negalomanije malenih državica na Balkanu, a naročito da odbija neopravdane umi- šljenosti Crne Gore. Ova je zemlja vazda življela od milosti Austrije ne samo politički, već i mate- rijalno, a sada se drznula sredstvom nekih listo- va, koji stvje u dokazanoj svezi sa cetinjskim dvo- rom, da muti u Bosni i Herceg vini. Na Balka- nu dobro će učiniti, da onoj mimjaturnoj vladi pod Lovćenom pukažu da se nezgrapnosti hrgjavo odgojene djece najzad neće uvjek trpjeti; a u Pe- trogradu biće bez sumaje sporazumai sa ovakim korakom, jer je to jediao sredstvo, da se crne oblačine idućeg proljeća rastjeraju. Naši dopisi. Kotor, 1. Marta. Otkad je bivši općinski sluga Krsto M. Pe- troyić za inad uskočio u Srbe i preko noći po- stao ,čestitim prvakom“ &mošnje Srbadije, koju i po ovemu možete suditi kakova je —, od tad za- čestaše dopisi u ,Dubrovniku“ sa ovih strana protiv naše općine i naših ljudi, Bili dopisi ova- kove vrati potpisani 1li s inicijalima ili bez toga, mi znamo da ih piše ista ruka nedostojna našeg Krsto M. Petrović u , Dubrovniku“ iznese usrok sašto ga je naša općina sa službe potjerala, i kad sva4 bude imao svoje, tad će se moć nadati našem odgovoru. Ne ćemo se obazi- rati na ono što je on dio, već na ono što je sad, naime; jedan od prvaka srpske stranke, kojim Doktor i zastupnik Trojanović po obali kotorskoj javno pod rukom šeta. alzzunsssmne Pogled po svijetu. sku se ne nadaju se Ba: fiijevu padu. U Fran k . — Pozoati zastupnik . role Mo je dp pobuni je i a jednu ze [zopteie in sa a ostonnlstlica. tetjero republici. Loubet je dakle počeo svoje pre- u veoma opasaom momentu, na on po- B