== - godinu tior. 4:60, na po Br. 11. i . : s 3 M ; DUBROVNIKU 18. Marta 1899. | Godina IR. (RE List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, sec& juna, jula, avgusta, peprenkon i oktobra. Broj imadu uvijek po polovinu arka više. Cijena je listu un godine fior. 2:25; za Austro- Ugarsku, i Bosnu inu s 2:80; sa inosemstvo fior. 4:50, i poš Pojedini broj stoji 10 novč. troškovi. Propaganda. osa. A Dubrovčani vele, da bezočni svijet uživaju. izuzev 5 puta i to: prvu prije i broj poslije ovih eda u Otpravmišteu lista: na ; na godinu fior. 6, na po godine for. ne sa donašanjem u kuću i sa sto polugodište. Za ve oke ro. n6 ia raemlčakirune no prima ni uredništvo al: uprava. Asi se vraćaju. Listove zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se Srpstvo je vidjelo, da mu, ko eksotićnoj bilj- ci, opstanka nema. God. 1894 pokušalo da se ba- 4 bad . i Talijanska poslovica kaže: il mondo 2 di chi | pozečto ga berta PE školama. ,Crvena Hrvatska“ otkrije i rasprši ci- I tako je. A o tome ćemo se najbolje uvje- | zeiy onu groznu urotu. Dokazalo se da je propa- riti, ako samo pogledamo na postupanje našijeh Srba. No ponajprije moramo, da ih zbijemo na prave granice njihove. U cijeloj bivšoj republici Dubrovačkoj, od Kleka do Sutorine, koliko je ti- jeh Srba? gdje su? Ako izuzmeš grad Dubrov- nik, sve ostale mogao bi na prste izbrojita. Cijeli poluotok Pelješac diše najhrvatskijim duhom. Sve općine onoga puka hrvatske su i neće nikada ni- kome ni na um panuti, da i pokuša da ih razna- rodi. Isto se može reći o Stonu, Mljetu, Šipanu, Slanom, Orašcu, Lopudu, Rijeci, Župi i Konavli- ma. U svakoj prigodi, kojagod mu se desila, vas ovaj puk pokazao je da je Hrvat i ništa drugo, da samo hrvatski osjeća i za razvijanjem svoga hrvatstva teži. Eno na izborima, gdje se proti Hrvatima nikakav protivnik ni pojaviti ne smije! Eno na zabavama i svečanostima, gdje se kiti aamo sa hrvatskim znakovima! Emo za otkrića Gundulićeva spomenika! Eno prigodom izleti du- brovačkih Hrvata! Euo za tu skorašnjeg posjeta Njeg. Visosti Nasljednika Prijestolja! 1 u stotinu drugih zgoda, koje se desiše i koje će da se deše, dubrovački puk pokazao je i pokazaće, da je hr- vatski i da se on svoga Hrvatstva ne odriče. Mi mislimo, da su ovo svečane i nesumnji- ve manifestacije narodne volje, pak da bi se ta volja morala poštovati, a dapače i njegovati, kad u sebi ne krije nikakovih veleizdajničkih težnja. Hrvati pod prijestoljem Habsburga! To je deviza ovoga naroda, koji hoće da u svom domu bu- de svoj. * * * Naprotiv mi vidimo da se sasvim drugčije postupa s njime. Govorismo o Srbima. Ti Srbi sastoje u nas od ono pet ili šest stotina hrišćana, što su se ju- če doselili u Dubrovnik trbuhom za kruhom. Ža- tim od šake takozvanih Srba-katolika, koje stvo- riše c. k. austrijski profesori na dubrovačkoj gim- naziji. Koliko je ukupao te dubrovačke i nedu- biovačke Srbadije, ne znamo, ali je mora napra- ma brvatskome pučanstvu veoma malo biti, jer još nikad ne usudi se, da mu 8e sama, bez sa- veznika suprostavi, a kad je to pokušala, onda je slavno propala. Dubrovački Srbi sačinjaju neznatnu manjinu ganda bila organizirana, svaki poveći gjak Srbin imao je stanovitu četicu manjih gjaka, koje je u srpstvo upućivao, novaca im davao, užine činio itd.; dokazalo se da i profesuri u svojoj kući dr- žahu sastanke dječije. Posljedice ovih otkrića po- znate su. * * * Ali srpska propaganda nije prestala, nego, zatečena na jednom polju, skrenula je na drugo. Ko ne pamti one gadne navale Srba na biskupa i na najbolje katoličke svećenike, samo zato jer gu Hrvati. Srbi htjedoše da svećenstvo infamnim navalam prisile, da se odreče svog narodnog 08- vjedočenja i stane za njih raditi. Jer — u narod oni ne mogu da pogju. Treba neko da ih pomo- gne. Isti slavni Stadler, koji dogje u Dubrovnik da oporavi svoje narušeno zdravlje, ne bude poš- tegjen od pogana pera — a za njime svi ostali redom, jer se usudiše, da se ne podvrgau terori- zaciji šačice dubrovačkih Srba, da ostanu Hrvati. * x * Ni to nije bilo dosta. Obnoviše svoj stari savez sa najljućim neprijateljem Slavenstva i Hr- vata, sa dušmanima našega jezika sa talijanašima. Sačica dubrovačkih autonomaša odviše je ma- lena i neznatna, a da bi brojila nešto u našem javnom životu. Njome dava života i sile brojna dalmatinska odnarogjena burokracija, koju nam sa svih strana marljivo presagjuju u Dubrovnik. Či- novnici talijanaši su oni, koji vode i upravljaju talijanaškom strankom ; oni su duša Gabineta, 0- ni su najbolje uporište Leghe i drugih espetora- cija protiv jezika ovoga puka. Činovnici talijana- ši dolaze amo i svojim glasovima hoće da odlu- čuju o harakteru našega grada, protiv haraktera ove zemlje. Činovnici talijanaši su oni koji megju sobom kupe globe za Zegu, u ime kazne onim, koje čuju da megju sobom prosbore koju hrvat- sku riječ. Eto, ovo je nucleum dubrovačke talija« naške stranke, ovo su saveznici našijeh Srba, koji bi im imali pomoći, da s našeg naroda za sad barem izbrišu obilježje hrvatsko — a poslije što Bog dade. Srpsko-talijanski savez protiv Hrvatstva ob- novio se je damu po svoj Dalmaciji, ali u Du- broyniku najprvo. Dubrovački Srbi dadoše izgled ostalima. Mi nećemo da žigošemo ovo izdajničko postupanje, kojim pokazaše, da brat brata no sa- mo do jame vodi, nego ga i u jamu šeli turiti. Ono dokazuje kolika je mržnja Srba protiv Hr- u poslu dubrovačke željeznice, koju oni jedno- stavno odbiše, jer da je proti Crnoj Gori — i da je do Srba, nikada u nas željeznica zazviždala ne bi. Zaludu će oni na nas viknuti, da ih denunci- ramo. Ne. Oni sami iznesoše u času zaboravlje- nja svoje tajne ciljeve, & nama će valjda biti slo- bodno, da to konstatujemo. Dokaz o cetinjskom uplivu nalazimo najbo- lje u osobi dr. Luja Vojaovića. Dr. Lujo Vojuović, osobni tajnik kneza Crnogorskog, dakle čovjek či- ji položaj zahtijeva da je uvijek uz onoga, koga služi i nije skoro nikada na Cetinju. On samo ta- mo trkue da se nadahne, a po cijelu godinu bo- ravi u Dubrovniku, gdje piše velikosrpske članke u srpskim listovima i žive u tijesnim odnošajima sa listom ,Duorovnikom“. Dakle radi čega on prima svoju platu ? Šta je zbilja on? Tajnik i- li... agenat! e: * Uz ove prilike nije čuda, ako postadoše smjeli preko mjere. Nemogavši narodnom poli- tikom uništiti hrvatstva u našem puku, hoće si- lom i svakakvim srestvima. Prigodom dolaska N. V. Nadvojvode Frana Ferdinanda jedan dubrovački zanatlija okiti svoj dućan hrvatskom zastavom. Istim časom dogje mu s Općine nalog, da ovu zastavu odmah skine, inače da će biti globljen i da će mu se silom skinuti. Otkuda općini pravo na ovakovu zloporabu ? Kako ona može naregji- vati da se skine hrvatska trobojnica ? Ali bijes Srba proti svemu što je hrvatsko ne pozna gra- nica. Zanatlija ne posluša, učini utok na Kotar- sko Poglavarstvo i ovo — što je sasvim naravno — dopusti mu, da drži trobojnicu. Kad se u nas smi- ju vijati boje kraljevine Srbije, za koju se zasta- vu do juče u Dubrovniku nije ni zaalo, smjeti će valjda i zastava hrvatskoga naroda koja je ovdje od vajkada. Ali d&! Srbi to neće, & kad oni neće, mora ih se poslušati. Tako ih je Zadar naučio, pak se uzjogunise. I vika na Poglavarstvo, jer je dopustilo zastavu, kao da je Poglavarstvo moglo, sve da je i htjelo, prekršiti zakon i zabraniti ne- što, što je zakonom dozvoljeno. s # a A druga galama jer su se Hrvati usudili, da korporativno pozdrave Njegovu Visost Nadvojvo- du. Ovo je skrajna bezočnost. Dakle jer Srbi ne izagjoše u susret Nasljedniku Prijestolja, Kotar- sko Poglavarstvo imalo je potjerati j Hrvate?! ,Du- brovnik“, koji je pisao da su Hrvati bili posvani, ne može da zaniječe, da to nije istipa — ipak, ne saamo da li glupo ili bezobrasno, tvrdi, da im po- litička oblast to nije smjela dopustiti. A zašto ne? Valjda zato, da oni, Srbi, usbudu mogli učiniti li- jepu figaru i amo — i onamo — za brdima osi- 22