jeći, pa natavno | politički odaslanik koji je krst | kovićev list mogaše da dobije tačne podatke iz predavao. ,Dubrovnik“ i to zamjera, » Dubrovnik“ bi htio da se hrvatska himna ne smije svirati i, razumimo se, u hrvatskoj općini, hrvatskoj Rijeci, pri počasti hrvatskog načelnika, inorala se je za- branit hrvatska himna!QA politički odaslanik mo- rao je počiniti ili neuljudnost, te ostati sjedeći, ili demonstraciju, te pobjeći — a da ugodi bezo- čanstvu našijeh Srba!!! Ne mari što bi se tijem uvrijedio narod jedne općine — kako Antun Fa- bris i Lujo Vojnović narede, tako mora biti. Evo na ovo smo spamuli mi Hrvati, mi ve- ćina, jednodušna većina naroda ove zemlje. Spa- nuli smo da nam Srbi smiju trobojnicu i hrvatsku himnu proskribirati ! ! kg * »Dubrovnik“ ne samo što zahtijeva da nam ni dahnuti ne dadu, samo da se njegova klika ojača, nego nam ne bi dopustio da te od njiho- vih podlih napadaja ni branimo. Veli da slaven- ska štampa osugjuje naše pisanje, pak nam citira Holečeka od Narodnih Listy“. Holeček nama ništa ne imponira. To nije neodvisni češki novinar, to je čeljade koje je juče bilo u službi austrijske politike u Bosni, a danas je u službi cetinjske politike. On piše kako Cetinje hoće i on je zato pisanje proti Hrvatima bio pristojno i nagragjen. Mi preziremo takovu pisaniju i list koji je prima u svoje stupce, pada pod sumnju da nije neodvi- san, pa zvao se on i ,Narodni Listy. Mi hoćemo da ostanemo Hrvati i da se branimo proti svim Holečecima javnim i tajnim — nedamo našu Hr- vatsku nikakvoj bizantinskoj pohoti, a neka ,Du- brovnikova“ slavenska (sic!) štampa, koja nema riječi da osudi srpsko talijanski savez, piše što ju je volja. * * * Evo ovakom smjelosti, savezim i srestvima žele naši Srbi, da rastruju Hrvatstvo našega pu- ka, a kad im ni to nije dosta, onda prijete da imaju novaca! Kao da je naš junački narod živo, pa da se prodaje i kupuje. Uvjeriće se oni, da su im zaludu svi novci — Hrvat će braniti svoje ime i svoj rod vedra čela i neokaljano. Još jednu pa da zaključimo. Neke novine bijahu donijele da je položaj namjesnika Davida uzdrman. Da vidite samo kojom hitrinom požuri- še se naši Srbi, da tu vijest, pobivenu, prenesu i navaljujuć desno i lijevo da položaj Davidov učvrste. 'To je neki vrlo riječiti dokaz. Ako je istina da bezočni svijet uživaju, ima i jedna druga poslovica, koja nas uči gdje se naj pryo riba usmrdi. A mi bismo se tu zaustavili, ali nam neda ,Srpski Glas“, koji je zabrinut, da se pokazalo, da tvrgjave u Boci Kotorskoj nijesu dobro sagragjene. Koja korist od tvrgjava kada stanovita zadarska politika, iz mržnje proti Hrva- tima, ruši mnogo snažnije tvrgjave u srcu našega naroda, koji mora da ostane razočaran, videći, da se ovaki atentati na njegovo Hrvatstvo smiju i mogu izvagjati. Ponavljamo što smo zadaji put rekli: Mi- lo nam je da je u ove krajeve dolazio Nasljed- nik Prijestolja neka vidi ko je ovaj marod i kako osjeća. Smije li se pak šaka Srba i šaka odrogjenih činovnika ovakom bjesomućnosti su- okupiranih zemalja: ,U posljednje vrijeme zagrejaše nekoji naši listovi i to baš oni, što žive od svakakih senzac ja — te bog zna kako, zakukaše čak ,da se do Boga čuje“ protiv nekak- ve katoličke propagande“, koja je, vele, razapela svoje crne mreže svuda po balkanskom poluostrvu, naročito pak u Bosni i Hercegovini, da lovi naše pitome pravoslavne dušice, Ama što kukaju ti nekoji listovi kad im nije za nevolju! ? A pored njih čuo se i nekakav Tomić u ne- kakvoj brošuri u kojoj je natrabusao svašta, samo ne ni malo istine. Ded da u kratko razgledamo i tu strašnu katoličku propagandu i te njene ,mreže“, što ih je širom Balkana a naročito u Bosni i Hercegovini razapela — te da vidi- mo je li baš sve to tako, kako te nekoje novine i taj ne- kakav Tomić u naročitoj brošuri svojoj svijetu telale. Priznaćemo da nas se ta njihova kuknjava taknula i potrudili smo se na mah da se razaberemo i uputimo u tu stvar — u tu opasnost po naše lijepo pravoslavlje. I razabrali smo o tome našem ,nedugu.“ I doznali smo pravu pravcatu istinu te smo u položaju, da iznesemo faktične brojeve o tome: koliko je u Bosni i Hercegovini za pošljednih pet godina (1894 do zaključno 1898 g.) pse- šlo pravoslavnijeh na katoličku vjeru. I čujte svi koje vas ovo interesuje! Od 673. 246 srp ko-pravoslavnih stanovnika Bosne i Hercegovine pre- šlo je na katoličku vjeru za ovijeh pet godina, čitavih šest osoba, a a primilo ih je islam petero. To je sve što izgubismo. Ali reda je, i u položaju smo, da iznesemo i broj katolika koji, u istom megjuavremenu od pet godina, pre- vrnuše vjerom: Od 334.142 katolika postala je jedna Mu- hamedanac a troica primili su naše pravoslavlje. Uz ovo vrijeduo je da se zna i to, da ove vjerske konverzije imaju isključivo svoj uzrok u motivima koji izviru iz ljudskog srca — u ženidbenim vezama. Eto ti sve šta je učinila sva ta razglašena katolička propaganda od pravoslavlja. Pa našto dakle sva ta galama, ta kuknjava ! Je li nam je za nevolju? Zar se tako isto mebi mogla nadati dernjavi na nas i s katoličke strane, za ona tri katolika što primiše pravoslavlje, jer ako računamo procentualno prijelaze iz jedne vjere u drugu, ouda se vidi da smo ne- kako ravni prema broju stanovnika pravoslavne i katolič- ke vjere, dok bi se imali, kako po ovome izgleda, više bo- jati islamske propagande, ako nje u opšte ima Nu tih svih propaganda u Bosni i Hercegovini nema; to je samo bauk, kojim se djeca plaše. | Ovo smo zabilježili po dužnosti, a sada ostavljamo onim našim listovima na volju, pa i onom lažuom Tomiću, neka kontrolišu ove naše brojeve, za čiju im istinitost jam- čimo. | onda da nije osnovan prigovor protiv jednog dijela naše štampe, da im je do istine ko do lanjskog snijega.“ Dakle sada izmjerite koliko laži i gluposti u srpskom urlikanju ! U Dubrovniku, 16 Marta. Čini se da mi ipak nesto smetamo pogubnom struji Frankovlaka, kad Prodanova ,Hrvatska Kru- na“ neće nikako da nas se ostavi. U zadnjem broju prijeti nam dapaće, da će uništiti opstanak »Crvene Hrvatske“. Plemenita li srca u našega dum Iva! Ali ujedao i velika li uobraženja u vla- sita moć! Oa misli da mu je dosta napisati je- dan šugavi člaačić, a u ,otvorenim dopisima“ ka- kvomu ,sokolu“ na Ižu 1l Silbi štrcaut malo žu- či prouv nas — i ,Crvena Hrvatska“ više ne opstoji ! Deder dakle dum Ivo, da vidimo jesi li ju- nak i koliko će nam taj tvoj herostratizam nani- jeti štete! Njegovi čisti“ iz Arbanasa pisaše Spinčiću uvredijivo pismo, prijeteć mu, sto mu još miko nije rekao: da će mu u životu nanijeti gorkih časova. Nama pak Prodan prijeti da će nam unaštiti (ost, 1 Spinčić i mi smijemo se na- ravuo lijem prijetujama, &li one dokašuja ne sa- mo zloću nego i veliku želju omih koji tako rade, da se u glupom hervstratizmu istakau. Dokazuje da smo u prošlom broju istinu pisali, kad reko- smo, da se ova Franko-Prodanova struja u Dal- maciji postavila, pa kO da govori hrvatskome na- rodu: ,Mi (i, narode, možemu dosta štete napra- viti 1 zato valja baš da budeš s nama“, Puste li uobraženosti | U istom članku prošlog broja :ekosmo, da kako je narodajačka politika austrofilska, tako je i frankovika magjarofilska, 4, j. Frank, da opajea! prostotu napram Austriji i Beču najradikalnije pi- še i psuje naše pravaške zastupnike — & onamo HRNENNNINENINININNNININININININSIIIIHENJESSSESIOSO NE nn umon aNaiiaanamamsnansmuAaiammuaatinaa jadi sv iziiši išaizmamasmimannaaarninčtu m izumima stroja. U tom članku megju ostalim naazimo 1 ove riječi: , Don Prodan će se sjećati, kako mi je u Zagrebu tumačio zašto ,H. P.“ (Frankovo »Hrvatsko Pravo.“ Op. Ur.) valja da obgirno bu- de prema vladi.“ Dr. Drinković veli, da on to da- nas ne razumije. ,Jer, piše, ako smo u službi us- višenoga načela pravaštva, zar je potrebito upo- trebljavati srestva, koja ta načela ponizuju 2“ Zvatiželjni smo da znamo uzroke, radi kojih taj, prama drugim toli intranzigontni, a kad se ra- di o njegovoj osobi toli oportunistični Prodan pristaje i tumači zašto organ , čistih“ mora da je obziran naprama grofu Khuenu i njegovu sistemu? Koja su ta srestva koja ponizuju uzvišeno načelo pravaštva? U ovome te klancu čekamo , prečisti“ dum Ivo? Je li ovo to tvoje razvikano , čisto“ pravaštvo? Nijesmo li mi narodu istinu rekli, kad smo mu pisali, da grof Khuen, kad me bi imao Franka i njegove mudre pristaše, morao bi od svojih ljudi poslati dvojicu-trojicu, da kvare slo- gu u stranci prava i zabijaju klin u hrvatsku o- poziciju. A to mu evo Frank i ,čisti“ u obilnoj mjeri rade i od sistema nagrade i pogodnosti primaju! A dum Ivo Prodan tumači, da ,Hrvat- sko Pravo“ (koje onako sramotno psuje, ruži, gr- di i svakim rječetinam blati sve hrvatske neo- dvisne rodoljube) mora da bude obzirno naprama vladi!! Nijesmo li zar pravo imali, kad smo ovu tugjinsku politiku nazvali kugom, pravom kugom u hrvatskome narodu? * * *# Raduje nas, da u Dalmaciji već mnogi uvi- gjeju kuda bi stranku prava ovaka politika pove- la. Čestit osvjedočen pravaš, koji je proniknuo u načela stranke prava mora, prije ili poslije, da se razabere, jer ovo što ,čistoća“ radi, tako se ko- si sa duhom naše stranke, da je nemoguće za dugo u zabludi ostati, Tako je pisanje dra. Drin- kovića u ,Narodaom Listu“ u ovom žalosnom stanju vrlo utješljiva pojava. A evo baš prekoju- če od odlična svećenika u Spljetskoj biskupiji, zaslužna pravaša u svom dekanatu, primamo pismo, kojim nam javlja, da ne samo on, nego i mnogo njegovih drugova ovu novu Prodanovu struju ne odobravaju. Bistri se! Naši dopisi. Kotor, 10 Marta. U nedjelju na 5 ovoga poslije podne bio je sjajni priček Njegove Visosti Nadvojvode F| Ferdinaoda. Premda je bio dolazak prijavljen jedva dan prije, ipak neprisiljeno oduševljenje pri čeku, sa svim mogućim u oni zadnji čas sjajem, rasvjedočilo je i ovi put, kako Hrvat po Mea s ljubav i vanjskim veseljem pokazati čela svome budućem Vladaru, dočim ona neka zlovo- lja ne bih znao zašto nasih srbalja i amo, svako- me je udarila u oči. Čulo se je da govore: ,da općina ne ima novca za ove ili one gradike po- trebe, za popravljanje putova u općinskim odlom- cima 1t.d, ali ima da priregjuje dočeke“, Na pro- bu zna svoju dužnvst, on ljubi svoga svojim zanosom 1 žarom, gospoda srbi i njihovi im ue očijuka ni na jednu, stranu 1 ne prima s tih strana kojekakvih “Ire, mesopusta vrtio se gradom dvbrahni ra. Pa i ove god se