CRVENA HRVATSK

List

e svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to:

U DUBROVNIKU 1. Aprila 1899.

 

so upravi «Crveno Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje sa

 

botu Pretplata i
sec& juna, a a, septembra i oktobra. Broj prije i broj j svih prazni i o topi a,
ririo vinu arka više. Cijena je listu u Otpravneštvu ; na ne list “mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša-
Oe i a o oonosika poi marve Et. e O diaao. priopćeno zahvale i ost. plaća se 10 novć. po retku, & oglasi koji se
2:60; sa imosemstvo fior, 4:50, | poli troškovi. sei * | više puta tiskaju po pogodbi i us razmjerni popust. v
Pojedini broj stoji 10 novč. pisi se ne vraćaju. Listove e na prima ni uredništvo ni uprava.
Pr. 2.99, hajem gledati. Ja ne znam da li i na druge, nu će pričinjala vjekovitom sa svim svojim žalobnim
a zgodam i nezgodam, sa svojim bolestim sa svojom

U Ime Njegova Veličanstva Cesara.

C. K. Sudbeni Dvor I. Molbe u Dubrovniku kao nad-
ježol Sud u tiskovnijem poslima, riješavajuć o prijedlogu
e. k. Državnog Odvjetništva u Dubrovniku - 5 sudi :

I. Sadržaj uvodnog članka ,Bulatove Zdravice“ tis-
kanog u prvom, drugom i na polovici trećeg stupca prve
strane političkog časopisa ,Crvena Hrvatska“ br. 12, koji
je izašao u Dubrovnika dne 25 tek. mj. pod Uredništvom
Fr. & označaje se prestupkom bunjenja predvigjenim
u $. 800 K. Z. i predstopkom uvrijede poštenja po $. 491
K. Z. obzirom na članak V. Zakona 17 Decembra 1802
br. 8 D. Z. L. godine 1863.

II. Sadržaj stavke dialoga ,Diskoras na Poljani“
tiskanog u drugom stupcu treće strane istog časopisa, ko-
ja počimlje riječima ,Došo je Vlaho“ a svršava ,u Met-
koviće“ označuje se predstupkom uvrijede poštenja, po $.
491 K. Z. obzirom na članak V. Zakona 17 Decembra 1862
br. 8 D. Z. L. godine 1863.

+ [IL Potvrgjuje se već izvršena zapljena i zabranju-
je se dalje rasprostiranje zaplijenjenih člauaka, te se na-
regjuje da budu uništeni zaplijenjeni primjerci, kao i oni
- koji bi se unaprijed zaplijenili, razvrgauće dotičnih tis-
karnih sprava i objava presude.

Dubrovnik, 29 Ožujka 1899.

Razlozi:

Vigjevši da smjerom i sadržajem saplijenjenih čla-
naka nastoji se očito poticati druge ma preziranje proti
organima Vlade, obzirom na njihovo uredovanje i okriv-
jivajuć iste pogrdnim svojstvima, nastoji ih se izvrgauti
arnoj poragi; bi sudjeno kiko u današnjoj odlu ci.

Dubrovnik, 29 Ožujka 1899

C. K. Okružno Sudište u Dubrovniku
MILIĆ.

Resurget!

'Uskrsnuti će |!

Ko? kada? Gdje ?

Sve: sjutra: svuda. Proljeće, livada, cvijeće,
gaijezdo, šuma : sve što niče, miče se, drhće: sve
što je snivalo nostalgični san sunca, svijetla, to-
; Bve što je bolovalo u dugomu i pritisnu-
tomu mrtvilu duboke zimske magluštine : lepir,
koji je: anitao tvrdi san bebke, u kojoj se je pri-
pratljele šudište njegovih sjajnih čežnja, njegovih
treptećih prasina kovinastih boja ; cvijeće, koje je
iz tajnih uzlaženja otajstvenoga soka bilo otrgau-
to tajnama zemlje i koje se je privijalo stablim,
ograncim lišenim zelenila, slabašnim i malim sta-

trava, koja je podnosila užasne muke
bestetooga snijega i glodaće rose; hrast, koji je
spavao i gojevan i pečalan u mrzlini trzajući se
samo kadikad bičevim nesmiljenoga sjevernjaka,
prasta

E

 

na mene onaj prvi znak života, koji se probugju-
je, djeluje poput obnove maloga mrvička u meni
istomu. I čini mi se, da je ono simbol, predvoj
svega velikoga gibanja, razvijajućega napredova-
nja, iz kojega će morati da postane sa svim pre-
porogjeno sve moje duhovno biće.

Ima u vazduhu, kojega dišemo ; u suncu, ko-
je nas grije; u stvarim, koje nam čuvstva poga-
giaju; u sličicams, koje se oko nas miješaju što
goć neobična, nerazjasniva. Moćno, neizbježivo i
nepredobivo je nukanje opsega, što nam zapovije-
da, što se uvlačiva u našu pamet, a od kojega se
mi ne možemo podnipošto otresti.

Idea obnove, uzkrsnuća sa sviju nas strana
okružuje, jer nadvladava u svakomu mjestu i u
svakoj stvari. Za vjerujuće, najmoćniji začetnik
velikoga nukanja jest Crkva. Crkva sa svojim go-
lim i neuresenim zidovim, sa svojim žutim i mled-
nim voštanicam, koje dogorijevaju u njihovoj sla-
bašnoj i bogomisaonoj strogosti pred Otarom, koji
nam, u svojoj golotinji, pruža tužnu sliku ucvi-
ljenosti i pustošenja; mistični i jadikovni liturgič-
ni obred Velike Nedjelje, iz kojega jasno razabi-
remo: jecanje Marija, psovke -poganske svjetine,
uzhićenu stravu stvari, kobna proročanstva, pro-
ročanstvena izpunjenja i ona u srce dirajućih pea-
lama, u kojima se spominje tragičoi dogagjaj, što
se je na mrko-žutom vrhu Kalvarije dovršio : jest
žalobni tutanj zvona; tamne boje, što crkvu drže ;
psalmi izgovoreni spušćenim glasom, kao da iz-
laze iz bojaznih i plašljivih dubina katakombe ;
ljubičasta koprenina, kojom su pokriveni križi,
glike, crkvene sprave i crkvena odjela. Dugo, go-
ruće i žalostno razmišljanje velike žrtve, mak
zvon&, koja sa visine zvonika očekuju čas gibanja,
da se ponovno po vazduhu razmećaju i slijevaju
na narode srebrnaste i vesele vibracije, s kojima
će navijestiti konačnu Slavu, — sačinjavaju tolike
nukajuće elemente, koji prodiru u dušu dubokom
žalošću velikim nekom vršću užasne
more, od koje se žude duhovi da izbave promiš-
ljajući na oslobogjenje, na emancipaciju sudne i
težkobne bjesomućnosti.

Za sviju — i sa one, koji ne vjeruju — Ve-
lika Nedjelja razdoblje je sakupljanja: niko se ne
može rugati; niko se ne može oteti misli, koja
izazivlje utiske primljene još u djetinjstvu ; po-
božnim predajam, koje nam namriješe naše majke ;

 

nesmiljenom očajnošću u žalostni bezdan Velike
Nedjelje. Prva zraka, prvi radosni glas zvona, pr-
vi hosanna znak je uskrsnuća naših duhova, na-
ših duša: jest obmane, nada, koja nam 486 iz no-
va na jedan put smješi i tješi nas, da pokušamo
još većim nastojanjem i snagom borbu za život
u koju smo pali misleći da smo podlegli, te se
za uvijek istrošili bez nade, da se više ikad uz-
mogoemo digouti. Ona ?raka, onaj glas zvona
sljede za nas u našoj nezasitnoj žedji obmana
svršetak razdoblja našega života, a početak dru-
goga, što ne mislimo, da može biti žalobniji- i
kobniji od predidućega. U ovomu je najpreči uzrok
česa radi ljubeći ga blagosivljamo, kao što se lju-
bi sve ono što jest ili se misli, da je za nas dobro.

Opojenost, po kojoj u sebi ćutimo, ovaj pre-
porod, ovaj osjećaj uzkranuća neizrečena je. Biti
će laž, utvara, sjena bez tjela, ali je obmana: što
gogi je, dapače je sve za onoga, koji je po obma-
ni osugjen, da živi uvijek, uvijek bez prestanka.
Za dobre duše ona zadobiva svu veličanstvenost,
koju imadu božanstvene stvari: druge se ne po-
davaju tačnomu -razlogu, - ali se ne. mogu oteti
njezinoj sladkosti, njezinoj ljubeznosti. Ko ja ne
ćuti nesretnik je.

I On, veliki Mučenik Golgote, morao je ča-

tjeti ovu opojenost povratka na život. A morao
ju je tako goruće ćutjeti, kad je, da i nama, bi-
jednim smrtnicim, dade vrhovni dokaz Svoje ne-
izerpive ljubavi hotio da nam bude dozvoljena,
ne samo jedan put, nego uvijek, za cijeli život
na predustanovljena razdoblja, ova radost, koja
ne ima imena, ova nada, koja sve ine nadma-
šuje i preinačuje. :
A sada podignimo jedra i zajedrimo k oceanu
gdje slavodobitno vlada neizmjerna, opčarana, sjaj-
na slava preporoda i uzkrsnuća — blagoslovljeni
simbol, koji nam kaže: Ljubite i nadajte se!

Svi stupajmo složao; vazda, neustrašivo na-
prijed u borbi za osvetu naših pra+8, pa nas po-
bjeda ne može minut. Poslije Golgote dolasi Si-
on; poslije križa slavodobitna zastava; poslije ve»
likoga petka, Uskrs — koji da Ti, ismuđeni hr-
vatski narode, u svom svojem sjaja što skorije
svane! Ivan Andrović.

 

Hrvatsko pozorišno društvo
za Dalmaciju.
U Spljetu, 27 Marta,
Pozoata je stvar, kako brvatska kasališna Q-

mjetnost svugdje, izusevši Zagreb, uprav kukavno
životari. A ni po jada da su nem testri zatvore-
njima se amo u Primorju