- a naše općinske i kazališno uprave (kao na spljetska i dubrovačka) troše na hiljađe krvavoga pučkoga novca za podupiranje pionira tugjinstva, koji nam u parodnom po- više štete nanose nego sto ,Legi i ,Pro Patria.“ O ovome mora da je svaki Hrvat na čis- tu, te je više vrijeme da smetnemo neke predsu- de i neke lude obzire te da složnim silama uzra- dimo, da se vrata naših primorskih teatara trajno “otvore našim društvima, da u njima zagospoduje n+š jezik i naša umjetnost, jer tek tada će kaza- REPE * iišt moći da vrši svoju uzvišenu zadaću toli u * postignu odobrenje od vlade, obavijestit ćemo vas opširnije o uredbi ovog toli potrebitog društva, a kulturnom koli u narodnom pogledu. Što jedau grad ne može sam da učini, to ih može više, ako -*g6 udruže, samo treba započeti i naći način, kako »da se ova misao oživotvori. Ovih dana držala je spljetska mladež sastanak, na kome se uprav vi- jećalo o ovom vele važnom pitanju te, po onome što čujemo, regbi da je mladež udarila pravim pu- tem, koji će je dovesti do uspjeha. Zasnovalo se naime ustrojiti hrvatsko kazališno društvo za ci- jelu Dalmaciju, sa sjedištem u Spljetu, a s podruž- nicama u svim znatnijim mjestima u pokrajini. To bi društvo preuzelo na sebe sastavljenje i uzdr- _ žavanje glumačke družine, koja bi naravno bila složena od najboljih sila, jer bi glumcima trud bio prilično nagragjen, a opstanak osiguran. Troš- kovi bi se imali pokriti dohotkom od prestava, potporama naših općina i prihodom od članarine, " koja je vrlo niska, jer iznosi samo 20 novčića na mjesec. Po predračunu sastavljenu na osnovi nov- čanog uspjeha dosadašnjih sličnih poduzeća, vas bi se trošak mogao sigurno pokriti, a članovi ne bi uzalud žrtvovali ni ono 20 novčića na mjesec, jer bi za to imali priličan popust na ulaznini. Ta- ko bi napokon i mi u primorju imali stalnu ka- zališnu družinu, koja bi svake godine na opće za- dovoljstvo glumila u većim gradovima (kao u Splje- ta, Dubrovniku, Šibeniku, a nadamo se i u Zad- ru), a svake druge ili treće godine bi posjetila manje gradove i varošice na moru i u zagorju. Kad pravila megju tim već sada možemo najtoplije preporu- čiti svakom Hrvatu ovu rodoljubnu ustanovu, koja će zabilježiti, ako Bog da, novu pobjedu hrvatske kulturne misli u našoj pokrajini. Kako doznajemo, već su društvena pravila bila podastrta Namjesnistvu, tako da će se do " mjesec dana počet kupiti članovi za ustrojenje " mjesnih skupina (podružnica), megju kojim treba da prve i najjače budu spljetska i dubrovačka. * Primjetba Uredništva. — Ovo pismo na- pisao je jedan izmegju najvaljanijih naših mladih ljudi. Premda se tu radi o stvari koja je već u- plićina, ipak ou želi čuti naše mnijenje. Držimo da u pitanju teatra valja podijeliti pokrajinu u dvoje: na jednu stranu Dubrovnik, a na drugu — svu Dalmaciju. Nigdje kao u teatru ne osjeća se razlika izmegju posljedica tugjeg 400-godišnjeg gospostva Venecije i hiljadugodišnje domaće narodne vlade. Talijanska umjetnost, koja " po Dalmaciji, kakve su danas okolnosti, truje na- — u Das rodni - u u Dubrovniku takove sile nema. Zato vidimo da u Spljetu, Šibeniku i drug- dje — prestavlja li hrvatsko društvo, izostaju ta- lijanaši smatraju u neku dužnošću da uklone njihovu utjecaju. U Dubrovniku napro- tu nema razlike, ili barem : nije je bilo. Hrvati il ini rekuć praktičnu stranu. Sto 86 pak tiče smifsli, koju bi gornje društvo pronosilo, 0 tom je suvišna svaka riječ Naše općine učinile bi patrijotičnu dužnost, da ga primjernim svoticam podupru — samo bi trebalo sve sile uložiti, da sa umjetničke strane ne bude izostati iza tugje konkurencije, jer, zaludu je, osvem narodnog pitanja valja ovdje imati na umu i umjetnički užitak, koji osobito privlači. — Proti slavenskom bogoslužju. Zadar, 26 Marta. Stara je hrvatska riječ : što je preveć slano nije ni mački drago. Mržnja autonomaša, koji se sada sami nazivlju Talijanci, poznata svima, pro- ti svemu što je hrvatsko i slavensko neprestance raste. Da bi mogli sve bi Hrvate i što je| hrvat- sko utopili u žlici vode, imaju volje, ali ne imaju snage pa se ljute i srde. Njihovoj mržoji pne mo- že da izbjegne ni staroslovenska služba božija, koja opstoji zakonito, i ako vazda progonjena, već preko 1000 godina. U Zadru upriješe svim svojim silama da je iskorjene i dosta im ide za rukom uz ogorčenje naroda i prokliojanja neprestano mr- tvih i živih. P, Maupas i D. Ballarin nazad. nje- koliko godina ostraniše sve knjige staroslovenske, što se nalazjabu u stolnoj crkvi sv. Stošije u Za- dru, da im se trag zatre, koje su bile radi svoje vrijednosti i starosti neprvcjenjene i tako, ako da- nas glagoljaš dogje u sv. Stošije, ne može da gla- golja. Stari protivnici glagoljice I. Borzatti i V., Miošević, uz starost svog starešine, izposlovaše, da se izdade ovih dana naredba, koja nije u oblasti ničijoj mego sv. Stolice, proti tisuć godišnjoj gla- goljskoj službi božjoj. Sto se niko nije usudio do- sad onakove naredbe izdati, oni je izdaše, proti kanoničkom pravu i uzbrk i prkos sv. rimske ka- toličke stolice, uz prosvijed cijele biskupije i ci- jelog katoličkog puka, bez razlike stranaka. Isti autonomaši u Zadru govore: 0vo je odviše! Nu nije to bilo dosta! Starodavni običaj je po cijeloj Dalmaciji, da se sv. evangjele i poslanica pjevaju preko sv. mise hrvatski, pa tako i u Zadru. Nu Borzattiju i Mioseviću to nije bilo pravo, ovo je talijanska zemlja i valja da se to ukine, po što poto. Što naumiše to oživotvoriše, naravno zlora- beć suhu starost, te na 25 ov. mj. 1899. zabra- niše pjevanje hrvatsko u stolaoj crkvi sv. Stošije i u sv. Marije it,d. Pobjeda je stečena i Zadar će se odmah sutra prepojiti ,materi“ zemlji, Narod ogorčen bježi iz crkava, proklinje ko- ji mu otimlje njegova stara prava. Mi, veli puk, u ničija prava ne krećemo, zašto drugi u naša kreće i to u našoj kući. Jedina utjeha, kad bismo hodili slušati sv. misu, bila je ta, da u našem hrvatskom jeziku slušamo sv, poslanicu i evan- gjelje, tako, da smo svih znali na pamet, ostalo nijesmo razumjeli, što je pop pjevao; je li kleo, prokliojao jali blagosivljao, za nas je bilo sve isto, mi ga nijesmo slušali, niti razumjeli, pa smo svoje molitve, naučene od naših milih pokojnika, Bog im se smilovao, molili. Sad, kad više neima sv. poslanice i evangjelja u našem jeziku, imože- mo ostati i kući, te tu se svom dragom Bogu mo- liti, & pop, kad će pjevat latinski, neka pjeva sam, nije mu potreba od nas, te kad njeki misle da smo mi radi njih a ne obratno, Strašni zaključci, ali na žalost istiniti, koji- ma su prvi i poslijedoji uzrok Borgatti i Mioše- vić, te sve sablasti što se dogode, i koje će iz njih slijedit padaju na njihovu dušu i oni valja da prime svu odgovornost. Zar oni ne znaju svoju dužnost i svoja prava; sar oni ne znaju, da je crkva katolička, & ne talijanska, i ako sv. Otac papa stanuje u Italiji, što ona ne zaslužuje te jezik od i E E $ E i : n i F =£ že i i : : +| taj mu prvi glagoljica i hrvatsko pjevanje \ovgngjelja Mema spadat u politiku. Ko bi prvi imao doći u susret velikoj ideji živućeg slavnog i neumrlog Lava XIII, podmeće indirektno kipove, i tako tjerajuć lisicu iztjerat će vuka »Dalmata“, kojima je on alfa et omega, sa- jedno s njima tare ruke od veselja, što im je ti- sućao pravo ovog naroda pošlo za rukom uništiti, narod razjaren kune iz dna srca svoje krvne ne- prijatelje, te se reda u falange, da se kao jedna uša tuži Rimu, prije nego će sam krojiti pravi- cu, jer tamo su katolici a Talijanci po vjeri; sv. crkva megjutim trpi ni kriva ni dužna, radi onih, koji se ne znaju snaći u svom položaju, radeć proti svakom pravu i presvajajuć vlast koja nji- ma * rigo. ii $ rvatska je poslovica: ,ko se ognjem i taj valja da se opeče“.... a nas će samo . prijed voditi kao i dosad:: Bog i Hrvati. Glas Puka. -Y . .-. . Naši dopisi. Trsteno, 25 Marta. _ Naše pristanište. — Želimo i vapimo odav- na, da se i naše želje ispune, da i Trsteno dobi- je jedno pristojno pristanište za lagje i male pa- robrodiće. Zlamenitost Trstenoga glasovita je, lje- pota položaja, čuveni platani, kojim se dolaze di- viti mnogobrvjai stranci, pak prekrasni park vlas- telina gosp. Vita pl. Bassegli-Gozze, a uz to naš živahni promet. Kolikogod smo se zauzimali, sve naše želje ostaše dosle neispunjene, ali se u bu- duće nadamo, da će Pomorska Vlada imati obzira na Trsteno, ako ne radi nas, T; jana, & ono barem radi onih stotina stranaca, koji dolaze da pohode naše čarobno mjestauce, Jedan član pre- jasne Habsburške Dinastije čitavu knjigu udosto- jao se napisati i svojom rukom ilustrirati o samom Trstenom, hvaleći ga kao najljepšu tačku Jadran- ske Riviere. Valjda će takova tačka biti zaslužila jedan primitivni lukobran, da se možemo iskrca- vati bez pogibelji, pa još kad se uzme u obzir, da ni trošak za radnju ne bi bio velik. š Trstenjanim, ari, 25 Marta. I. Izjava. U 12 e u ne- kakvom dopisu Škaljarskih Hrvata, tiče se i me- ne potpisanog Anta Radonića. Piše nekakav lažni dopisnik, da u onaj dični dopis ,C. H.* potpisa- mih Ščkaljarskih Hrvata, gdjeno bijah i ja, da sam bio ponutkivan za dopis, i to od g. Perugijina, i takogier isto od dičnog gosp. Učitelja. To su sve laži, što nekakvi nedostojni dopisnik može uvrsti- ti. Ja ne bijah od nikoga nagovoren u ovoj stva- ri, a ipak najmanje od gosp. Učitelja, nego svo- jevoljno se potpisah u onaj dopis gdjeno bijahu sakupljeni u jedno kolo moja hrvatska braća ska- ljari. A ti crni dopisniče pokaži meni s kime sam ja općio, za mog oca, i sve drugo ostalo što si umio slagati, razvidi malo bolje ako nijesi slijep, odakle je moj otac, je li iz Njeguša ili ti iz Ška- ljara, pak vidi jadniče da li je i moj djed iz Nje- guša ili iz Kavča, razvidi prije sve ove stvari do- bro nego što bi imao toliko lagati, ne samo o meni, nego što se i drugijeh tiče. Ovo samo što izvrših ovu moju, da može i kogod drugi dalje znati, kakvi se pravi i čisti istiniti dopisi is Ko- u u ti štogod krivo, dragi do i zagji mi sa potpunim i pravim teže poitela nadalje ću ti odgovoriti, inače te smatram meni nedostojnog. Anto Radonić. 41. Isjava, — Izjava svijeh mii e potpis, je nekog laživ . nika Dubrovaika?. da baveći se istom. Ijkrom. spomene mene i brata mi Josipa, Spotiče nam isti dopisnik, da mi Hrvati nego Talijanci. Mogu ustvrditi pisniku, da moj otac kao vojnik Premilostivog Ca- ra, hrvatskog našega Kralja Vojsci, i to u ratovima što