U DUBROVNIKU 6. Aprila 1899.

    
    

   
 

Branimo se!

Napokon je odgovorio g. Holeček, suradnik .
Narodnih Listy“ u Pragu, onaj češki novinar ko-
ji u češkim listovima , izvješćuje“ o srpsko-hrvat-
skoj stvari, slučajno uvijek tako, da Hrvatima da- ,
je svu krivicu, a Srbima pravo.

i

i

G. Holeček veli, da on nije bio nagragjen
od knjaza Nikole Danilovim redom, nego odliko-
van. Mi ćemo dopustiti ovu razliku, koja u sebi
ne znači ništa, samo pitamo češkog novinara, a
zašto je on bio odlikovan od cetinjskog gospoda-
ra? Ta zašto nego za pisanje svoje, očito u pri-
log Srbima, očito proti Hrvatima !

G. Holeček se pravda, da je on prijatelj Hr-
vata. To su fraze, koje se često čuju, ali djela
dokazuju protivno. Piše nadalje, da on samo bra-
ni Srbe jer mrzi ,srboždere“. Upada u oči da je
Srbima potrebna obrana od jednog češkog novi-
nata. A od koga ih brani? Od Nijemaca, Msagia-
ra, Talijana 21... Ta od njih ih g. Holeček ne
inože da brani, ovo su politički saveznici na-
šijeh Srba proti hrvatskoj ideji; brani ih dakle
od Hrvata — i on tu hoće da bude nepristran,
da nam se postavlja nekakovim sudijom !

Mi bismo se željeli obratiti tome češkome
novinaru, pa mu kazati : Gospodine Holečeku ! Ako
hoćete da izvješćujete češku publiku o južao-
slavenskim odnošajima, izvješćujte je istinito i
nepristrano. Vaši dopisi u »Narodnim Listy“ puni
su insinacija protiv hrvatske politike i hrvatsk.h
narodnih težnja, zagovarajuć srpsku stvar, tako
da ih naša srpska žurnalistika u cjelosti preštam-
pava i s Vama se proti nama služi. Vaše vijesti
o našim stvarima vi crpite jedino iz srpskih li-
stova;; dok žalite našu neslogu, zašućujete mudro
uztoke te nesloge, a uzveličajuć Srbe, dajete iz-
megju redaka njima pravo, & nama krivo. S druge
strane pako ispuštate sve ono, što bi Sebe moglo
u slavenskom svijetu, da omrazi ili u hrgjavu svi-
jetlu prikaže. Ima li gadnijeg, nenaravnijeg save-
za nego što je srpsko-talijanski protiv Hrvata ?
Šta mislite, g. Holečeku, da i Hrvati protiv Srba
nijesu mogli takav savez sklopiti? Ipak jeste li
Vi ikada osudili ove nenarvdne kompromise, kao
što je bila Vaša dužnost, kad ste uzeli, da nepri-
strano izv. o našim borbama? Vi to ni-
jeste učinili i to je takogjer jedan dokaz Vaše
pristranosti u našem sporu, koju ste i sami potvr-
dili, kad ste kazali, da branite Srbe.

Mi bismo Vas željeli upitati kakove svrhe
ima ova Vaša novinarska kampanja proti Hrvati-
ma, koju nijekati ne možete, jer osvem Crvene

  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
    

postali vladina stranka sa ministrima i sekcijon-
šefima — ali onda, kad se vladin čovjek nije smio
vama ni približiti — ko je onda u Beču podupi-
rao Čehe? Jedini Hrvati! Zar, je to g. Holečeku,
zaslužilo naše pleme, s kojim su Česi i po pole-
žaju i po političkom sklopu, po tendenciji, po sve-
mu upućeni pa najljepše prijateljstvo, da se tu
Vi pojavite, pak Vašim pisanjem sistematski ba-
cate na nas hrgjav glas i to samo ;Vi — Vi je-
dini od svih čeških kolega?

Da nas zar branite od Srba? Mi Vam to
ne pitamo. Mi Vam pitamo, da nas pustite na
miru; ako nećete da nam koristite, a ono da nam
barem ne nastojite praviti štete. Velimo ,ne na-
stojite“, jer protuhrvatska pisanija u praškom li-
stu u nas se već uzimlje onako kako vrijedi.

Lekcije ni svjedodžbe o hrvatskoj politici, koju vo- |
dimo, od Vas ne primamo. Mi ćemo njezinu mo-
ralnost bolje suditi od Vaših laživih srpskih izvje-
štača, koji, zanijekavši ime svojih djedova, kadri

gu mnogo toga.

Žalite se nadalje da vaša ruka ne dosiže iz ,
Praga do Dubrovnika — naša pak može da do-

segne do Praga, barem moralno.

Prijetite aam da ćete se proti nama poslu-
žiti austrijskim sudom ? Evala Vam! To nam je
isto prijetio i onaj dr. Frank — ali znajte, da
se mi toga ne bojimo — sud će učiniti šta misli,
a naša će savijest u svakom slučaju biti mirna:
braneći Hrvate od nebratskih bockanja u češkom
listu, mi smo vršili našu dužnost naprama svome
narodu, koji nam je, kako već jednom rekosmo, |

jedini i vrhovni politički sudac.

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to : suboća, mje: Pretplata i i u se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su
sec& juna, jula, avgusta, se tembra i oktobra. Broj prije i broj je ovih i a dopisi šalju se :
imadu wvijek po polovinu arka više. Cijena je lista unaprijeda u Otpravništvu : na ne list kad mu mine, smatra se da je predbrojen i za doša-
godinu tior. 4:60, na po godine flor. 2:25; za sa donašanjem u kuću i sa | sto po .
Austro-Ugarsku, i Bosnu Her inu s ; na godinu fior. 5, na po godine fior Začediase. priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se
2:60; sa inozemstvo fior. 4:50, poš troškovi više tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.

Pojedini broj stoji 10 novč. opisi se ne vraćaju. Listove no prima ni uredništvo ni uprava.

, Propaganda.

Branimo se!
I branićemo se!!... Protiv svijeh i protiv

svakoga; protiv neprijatelja domaćih i vanjskih,
visokih i niskih, javnih i tajnih, naše i tugje kr-
| vi..... Ko nam o zlu radi, ko nam naša prava
krnji, jezik gazi ili dopušta da se gazi, ko nam u
| Jeti SRA RONA SR taj je naš pro-
tivnik i naša će dužnost biti. da takove elemente
i narodu prstom pokažemo, da ga upozorimo na
njih, neka se čuva i neka im ne vjeruje.
| U tome istodobno vršimo i dužnost oko bu-
, gjenja narodne svijesti. Jer kad narod zna ko mu
| je neprijatelj — on ujedno zna, da od toga ne-
\ prijatelja imade nešto da brani, a čim se bude
\ snažnije branio, tim će jačati njegova svijest i mi

ćemo napredovati.
* o %

*

Činjenicu da naši, ovamošnji Srbi nijesu pra-

vi Srbi, već da su tu samo hrvatski renegati, ni-
| ti je ko pobio, niti se usugjuje da niječe. Nebro-
jeno puta bijaše ova tvrdnja potkrijepljena doka-
| zima povjesnice stare i novije i živim dokazima
' iz naroda. Pravoslavni dio pučanstva Dalmacije
, zove svoj jezik hrvatskim. Nema toga brka, ko-
ji bi ovo zanijekao Samo oni njegovi sinovi, koji
se odgojiše u kalugjera, uz srpsku vjeru primiše

i i srpsko ime, zatim oni koji se odnarodiše ma vi-
i čim školama družeć se sa Šumadincima i misleći
| da su i oni isto što i Šumadinci, jer se krste sa
tri prata.
I ova čeljad, a uzanjih šačica Srba-katolika,

Mi Vam, g. Holečeku, obećajemo da nećemo bjesomučnošću renegata i neofita srpskih, upria

više proti Vama pisati — ovo će biti zadnji naši s
retci o Vašoj osobi napisani u duhu Vama nepo- ' a koti zedna narod od cilje, kamo se je je-

ćudnom. Ali to pod jednim uvjetom: nemojte ni
Vi Vašim pisanjem biti proti hrvatskome narodu.
Mi se borimo svijem silama za našu eksistenciju ;
mi hoćemo da podigaemo dolje na jugu jaku hr-
vatsku državu, neodvisnu i jedinu. Narod ovaj to
hoće i želi, a Vi, g. Holečeku, dogjite i uvjerite
ge, ali zagjito 4 narod, a nemojte putovati zave-
sanih oči, da Vas Srbi jedan drugom šalju kao
pismo passa avanti. Dogjite i uvjerićete se, da '
narod, puk, želi Hrvatsku, da se zato bori, trpi
i žrtvuje; da naprotiv Srbi (pravije govoreć po
Hrvati) svim silam nastoje, ka- njegov
omeli, pak se nijednog neslaven- | ski
skog srestva protiv nas ne: žacaju. Ako kadgod
Neue Freie Presse“, ,Poster Lloyd“ i družina

vjeri odnarogjeni
ko bi nas u tom

pise pro
veznici, jer, oni se, i još više, opiru i

pisu, mi

NAROONA MWYEPUBLIKA HRVATSKA

MAUČNA BISLIOTENA, DUTTOTNI

pk. se. o

ti Crnoj Gori — nijesu oni zato naši sa-
S eantski bio prijamnik,

* *

*

Da, renegati! , Dubrovnik“ koji se na tvrd«
nju o pravoslavnim hrvatima u Dalmaciji nije ni
osvrnuo (biće mu ispod dostojanstva 1), koji se ne
pobiti, da i njegov piskaralo nije hrvat-
ga čakavske Korčule (biće mu i to

£
H

prijamnik)! Kad se on

, može! Dobro dakle,
a ne stražar. To ga

i

S

E

|

|
i

g
E

š

i
i

|
pi

i
sE

i
i

33
ii
a

a
:

i

==

i

3