Drugom ćemo se prigodom pozabaviti stra- nom poduzeća, te će čitaoci uvidjeti, da je druž- tvu osiguran ne samo s moralnog, već i s novča- nog gledišta upravo sjajan uspjeh, samo ako odjek u pokrajini bude onakav, kao što ga ovaj pothvat zaslužuje. Primjetba Uredništva. — Priopćujuć ovu osnovu odbora, koji kao što vidio baš se ljudski trsio da u Dalmaciji podigne hrvatski teatar, čini nam se da bi istu trebalo nešto jednostavnije za- znovati, a utjecaj na upravu društva ograničiti što moguće više. Naše bi mnijenje bilo da članovi od 20 novč. imaju samo neka prava, ili bolje po- vlastice pri pohagjanju prestava, inače strah nas je, da bi, kako je u nas već običaj, ovako na široko zasnovano, donijelo dosta neprilika. Pitanje o glagoljici. Sada se najedno opet uzburkalo ovo pitanje, a tome je dala povoda poznata zabrana zadars- koga Nadbiskupa Iskreno ispovijedamo, da je stvar glagoljice danas došla u takovi stadij, da sami ne znamo dokle su naša prava u ovoj povlastici. Rim je bio rekao: nikakve novotarije, a to su biskupi po Dalmaciji kojekako tumačili, pak se je pitanje zaplelo i zamrsilo — sa latinskim syećenicima u glagoljaškim župama, sa glagoljaškim svećenicima u latinskim župama, sa naredbama iz Rima, za- branama itd. — tako da smo uvjereni danas već ne zna niko na čemu stojimo. Ovo je u nas neka vrst naše Dreyfussove afere, koja se tako izmje- šala, da se u tom kaosu niko ne može da snagje. Ipak iz njega mogu se razabrati neke činje- nice i to: 1) Da glagoljica kao slavenska povlastica od vajkada postoji u našem narodu. 2) Da u Rimu danas nerado gledaju na tu povlasticu i htjeli bi je malo po malo iskorijenuti, 3) Da im u tom idu na ruku i njeki dalma- tinski biskupi. Ovo je troje utvrgjeno. O prvom ne treba ni zbora, tu je povijest, tu je kontinuitet, koji se je uzdržao do danas. U Rimu pak, vidi se, željeli bi kad te gla- goljice ne bi bilo. Ne govorimo da to želi Sv. O- tac, sve naprotiv, poznata je njegova sklonost slavenstvu. Ali u njegovoj okoliui mora da ;ma ljudi našim povlasticam vrlo neprijaznih. Trzaji rad glagoljice traju evo već godina i godina — a Rim ne samo ne reče svoju, nego ako je reče, bu- de to nekakav ibis redibis, kome se vesele i ži- dovski protaslavenski Piccolo i naše glagoljici pri- jazno svećenstvo, jer i jedna i druga strana gleda samo ono što je njoj u prilog. Ta napokon to ni- je tako teško, sa jednom bistrom naredbom moglo bi se lijepo označiti granice pitanju, te bi svak, ko bi u čemu bio u sumnji, mogao da traži sa- vjeta u tačno precizovanoj rimskoj riječi. Hoćemo li se prevariti, ako rečemo, da ga u ovaj animozitet proti glagoljici što vlada u Ri- mu ulazi jezavitski prst? Izmegju Jezuvita u Ri- mu ili u Austriji Hrvati moraju da imaju ljutih i uplivnih dušmana. To se najbolje vidi po pisanju usprkos svijem inter- vencijam, da se Hrvati sa svojim narodnim aspi- sko ništa, barem u miru. Ali to ju vjeru, dižu talijansku galamu, koja dolazi i do Rima, gdje su u istinu dobri katolici, ali i talijanci, Glagoljica se prometnula u političko pitanje prvoga reda, s tog razloga ne može ni da se u- redi, jer se pobija sa političkog gledišta. U formuli: nikakvih novotarija ! po kojoj bi se glagoljica imala dopustiti (bolje rekuć trpiti) samo u onim župama gdje sad opstoji, Rim po- kazuje, osvem neprijaznosti, i doskočicu u tuma- čenju. Kad se prosugjuje jedan zakon, treba, osvem golih slova, uzeti u obzir i duh zakona i namje- ru zakonodavca. Glagoljica bila je od Papa dana našemu narodu, da u slavenskom jeziku može čuti riječ božiju. Ali ona bi dana narodu cijelome, a ne selu A. u poljičkoj i selu B. u spljetskoj krajini. S toga ni selo A., ni selo B. nemaju to pravo glagoljice, već to pravo ima sav naš narod, kao takov. Njemu je na volju da se služi ili ne, ali ono što je dobio, a poslije uz vjeru i krvlju svojom obranio, ne može mu mislimo dignut kakav perfiini dopisnik Civilt& Cattolica iz Palje ili Kalabrije. Ovo je proti zdravome razumu. Nama se čini da bi cio naš narod, gdjegod stanovao, mogao traži- ti glagoljsko bogoslužje, jer, ponavljamo, ono nije privilegij pojedinih kojekakvih zakutnih selija ; ko- ja u ono doba kad se glagoljica podijelila nijesu ni opstojala. ,»Nova Rubrika“. Iz Boke, 12 Aprila. »Jedinstvo“ i ,Glas Crnogorca“. Službeni organ knjaza crnogorskog Nikole i njegove vlade skoro se je posvema zaskrinkao. Otvorio je naime naročitu rubriku iz srpskoga svijeta“, u kojoj je na prvome mjestu naša Dalmacija. Mi se tome ne čudimo. Pratimo centinjsku politiku, pa vrlo dobro znamo kamo ona cilja. Zato se i često š njom bavi ,Crvena Hrvatska“. Na Cetinju se od više godina nazad veliki planovi snuju u velikosrpskom smislu. Zato naši Srbi, osobito oni iz Boke, često i zalaze gore. Nije to bez neke! Oro je jasno ko sunce svakome. Iznimku čini samo ,Jedinstvo“, Sad se je ono vrlo neugodno iznenadilo, i ne može nikako da shvati, kako je ,Glas Crn.“ mogao o- tvoriti ovu novu rubriku. Ko da je , Jedinstvo“ sad s neba palo! Njemu je pri pameti, kako se u- vijek sa Cetinja naglasivala sloga Hrvata i Srba! Ma za koga, pitamo mi, ovako, ,Jed.“ piše? Za Hrvate, nč doisto! Ta svi znamo, kako ge je na Hrvate napadalo u ,Gl. Cro.“ službenom organu slavenske tobož cetinjske vlade, u raznim prigo- dama. Proti Hrvatima ,Gl. Cr.“ je imao obraza braniti i sramotni srpsko-talijanaški kompromis u Dalmaciji, pače i samome Bajamontiu u počast slavopjeve pjevati; a i da ne spomenemo da je o- vaj službeni organ tiskao onaj gadni psmflet Jova Sundečića protiv Starčevića, u kojem se je ruglu izvrgavalo hrvatsko kraljevstvo i hrv. državno pra- vo. Zar je ,J.“ sve ovo zaboravilo ? Naši dopisi. Iz općine Oraške, 4 Aprila, Majkovska cr. — Dragi Tevfano! Pitaš me što je od Majkovske crkve, hoće li #e mova graditi. Brate moj što ćeš da ti rečem, meni se veće dojadilo pišivat. Ovo pitanje radi svoje do- no u istinu biti. Cijenim da godina da se traži, a još ne može uljezem a kamo li kad Ef: EE i EI u Hi ii kir ng PoEiŠiz i S i z. i ili feš + ššz i nin : : : ši E =ž i : ei i gs ži : i ii e ža i s ž2š = š li l E Hi ši li se trpjeti! ovakih neprilika da n& spominjem ostalo ? Uhvam da ovako neće biti, jer napokon ćemo se obratiti našim domorvdcima u stranom svijetu za pripomoć. Toliko za sada. Teofil ispod grede. Trpanj, 12 Aprila. Biće kogod što će i povjerovati, da su do- pisi u Jedinstvu datirani iz Trpnja.... baš iz Tr- poja, pisani od osobe što u nas nešto računa i što se razumije u politiku, jer spominje tu mno- go toga: dopise ,Obzora“, govore i politiku Khue- na, sz. mir i vraća na pravi put ,čiste“ i »nečiste“. Mi ćemo vam zato iznijet istinu i ko- vačnicu tijeh dopisa. Stražičiću na ,J«dinstvu“ či- pilo se, da mu nebi bilo s gorega imati jednog dopisnika iz Trpuja — te na glasu tvrgjave pra- vaške — koji bi napadao pravaše, eda se vidi da i na Trpnju ,Jedinstvo“ ima pristaša. I donekle mu upalilo. Zamolio jednog kapetana s parobroda Rismondovijeh da bi mu on u tom poslu pomo- gao, a on mu u istinu našao nekog Toma Ferri rečenog Mabpjarina, koji mu je dao firmu i ništa drugo. Misli jadan Tomo, koji se osvem ribanja i čašice u drugo ne razumije, da će o njemu govo- rit po svijetu kao o učenu čovjeku, koji puno zna i umije. I sada ti naš Tomazo šeta po Trpnju oz- biljno i dostojanstveno, da bi se zakleo: ovaj od- lučuje sudbinom Europe ! Ali šalu na stranu. Ako su ljudi oko Jedin- stva kadri dobavit na svoje dopise iz Trpnja još samo jedan potpis, osvem bijednog Tomaza, evo moje glave. A neka Antonije upamti, da će prije Trpanici sravnit Miloševicu, nego će on i njegovi gospodari steći pamet. Dračevac. Pogled po svijetu. Austro-Ugarska. — Prošle nedjelje imaše vogje njemačkih stranaka svoj sastanak, koji je svršio potpunim fiascom, jer ne mogoše da se spo- razume i da formulisaju jedan njemački program. To je učvistilo položaj grofa Thuna. — Szellova vla- da ko da želi prama Rumunjima povesti mirolju- bivu politiku i tu će se nasukati na magjarski šovinizam, koji takove politike neće. U Rumunjskoj palo je liberalno ministar- stvo Sturdza. Doći će po svoj prilici na vladu kon- servatici. U Kini su Nijemci, pod izlikom da uguše nemire, posjeli oko Kiau-Čau veliki komad zem- lje sa važnim prtiena. Kinezi na sve ovo ni da se maknu. Ovih dana otvoriše u Pekingu uz veli- ko slavje moderno sveučilište. Konferencija mira započeće do brzo svo- je djelovanje u Haagu. Papa nije pozvan. Kako su duhovi raspoloženi, osobito glede istoka, konferen- cija mira mogla bi lasno da bude pretečom kon- ferencije rata. . , Rat na Filipinam jenjao je, jer se Agui- naldo uklanja veliko, bitci, podržavajući šarkanje. General Otis u proglasu zajamčio je Filipiocim svu slobodu kao grag anim Saveznih Država. Domaće vijesti. Sastanak biskupa u Zadru. — Na kon- ferencijam u Zadru bijahu prisutni svi dalmatin- ski biskupi. Sjednice su dovršile, ali se o uč- cima drži tajna. om Nadbiskup Rajčević sus e dum Iva prdi, Zal msn Noe ae rd an a jer je branio od Nadbiskupa liko progonjen glugoljicu. Svakako djelovanje gosp. adbiskupa osobito u zadnje doba neugodno se dojimlje sva- k pravoga Duorovčanina, tim više sto je preuzv. biskup sin ovoga grada. Iz novina. — Poznati hrvatski novinar u Zagrebu počev je u člancima ,Narodnog Lista“ dokazivati evoluciju nastalu u narodnoj i auto- nomaškoj stranci. Autvnomaši se pretvorili u ta- lijance, a narodnjaci, svojim zgodnim časom, u autonomaše, jer i ovi god. 1861 ne bijahu tivni sjedinjenju, samo potrebu 2godna časa. Na Beču. — Ima nekoliko da- i : : Hi; i : fi ip 'ki : i i i :