je i tako ćončentriraju trgovinu. Ako ovako po- traje, doći će dao, da ćemo u Hrvatskoj vidjeti kao trgovce samo otugjene i tugje Židove i ove novopečene Srbe. Domaći sinovi ostaće tek trgov- čići, ili kako se tamo zovu kramarčići. Zadaća hrvatskog trgovačkog društva i hr- vatskih bogatih novčanih zavoda bila bi u prvom redu, da se tome na put stane. * * * Zagrebački listovi pomno prate sve ono što se u Dalmaciji zbiva. Iza sabora donijela je nHr- vatska Domovina“ seriju članaka, u kojima je pri- kazala cijeli ovogodišnji saborski rad dalmatinski. Nadasve se osvrnula na djelovanje narodne stran- ke i na njezino postupanje u poslu rasprave o poruci kraljevoj, te o motivima, kojim se izjavi za zgodan čas.“ Zatim je došlo pitanje glagoljice i zagrebački dnevnici ni časkom ne oklijevaše, a da ne uzmu u obranu ovu starodrevnu hrvatsku svetinju. Uopće se vidi, da oni nama posvećuju veliku pažnju, što je takogjer jedan dokaz našeg moralnog jedinstva. I napadaji ,Nar. Listy“ na- gjoše u Zagrebu dostojan odziv, osobito u stupci- ma ,Hrvatske Domovine.“ A ,čisti“? Organi združene opozicije malo se osvrću na njihove napadaje — u Hrvatskoj su sa čistim“ već odavna na čistu. Njih, kako više puta naglasimo, podržavaju, davaju im života je- dino neupućeni elementi u Dalmaciji. Ovi ,čisti“ dakle moradoše imati skupštinu na 16 aprila, pa se je to nekako izjalovilo, do bolje zgode. Na skupštinu imalo je poći nekoliko 1z Dalmacije, koji će bit patrijoti, ali ne vide dalje od nosa, a u politiku se razumiju koliko i u astronomiju. Sada za buduću ,čistu“ skupštinu niču predlozi ,0 slozi“ sa onijem koji su do juče bili izdajice naroda i slavosrbi — sa pravašim oko ,Hrvatske Domovine.“ Ali sloga ima bit pod uvjet, da se odijele od koalicije sa neodvisnom strankom, da ge naime rascijepa opozicija ! Ovo je najnovija Frankova komedija, kojom on misli pomutiti slogu hrvatskih rodoljuba. .Sre- ćom da mu niko ne ide na lijepak, svak vidi ka- mo on cilja. Sloga hrvatske opozicije potrebna je danas narodu kao ozeblu sunce; stranka prava može, dapače mora njegovati taj sporazum, koji nije proti njezinim načelima. Prekinućem spora- zuma, bez povoda, koristilo bi &e sistemu, u na- rod bi se unijela smutnja — i razočaranje. Pos- ljedice bile bi po hrvatsku stvar veoma teške, na- rod bi izgubio volju da se bori, pak bi puštao vogje da se kolju, a ne bi ih slijedio. Mi bismo se vratili u neko tužno doba. Ali što je Franku za to stalo? Njemu je u prvom redu do svoje osobe, da podigne svoj pro- pali politički ugled, pa makar i u razdoru. Ako su ,čisti“ zbilja siti ovoga nesretnoga stanja, koje se osniva jedino na psovanju i sum- njičanju, na račun osobnog kultusa, nikud bolje! Neka lijepo stupe u stranku, kako su i prije bili, niti treba kakvih transakcija i samozataja, jer mi smo u načelu jedno, a samo paklene duše u kle- vetanju i ruženju hoće da to zaniječe. Neka da- kle dogju u stranku — uvjereni smo da bi sva Hrvatska radosno pozdravila ovaj korak, pa koliko god ih bilo. Ali, cijenimo, uz jedan uvjet — bez Fran- ka! Oni u stranci hojimo se opet pleo i motao. On nije naš — nije pravaš. Odvišeje tugi, a da osjeća hrvatski i da za ljubav opće stvaci podredi osobnu ; odviše star, a da se promijeni. Neka se ,čisti“ ni malo ne plaše za njegovu budućnost; i kad bi ga oni ostavili ne bi se on izgubio; u današnjim prilikama ima u nas mjesta za slične pojave. Izbori u Sarajevu. Prošlijeh dana obaviše se izbori za sarajev- gradsko zastupstvo. Glasovanje za zastupnike je slijedilo, bez ikakva pritiska sa stra- g Ali ima svoju neprizivnu vlast, Suviše valja tii E : i di : : i i i randutnaš* Gliša Jeftanović. I od 1400, koji si ovaj put ukupno predani u izbornu zaru, Srbi ih ga Glišom zadobiše punijeh — 226. Ewo ovo je toli razvikano Srpstvo ! Tu cifre govore. Neka nam se ne kaže, da je bila i druga srpska ili ti hrišćanska stranka, koju predvodi Petrakije Petrović. Jest bila je, ali srpskih glaso- va nije ni 20 dobila, jer u Sarajevu od 2010 iz- bornika nema nego ciglih 245 pravoslavnih glaso- va. Dakle što god su Srbi imali svoga, predadoše za Jeftanovića, koji okupi tek '/, glasova glavno- ga grada. Sarajlije čisto i bistro pokazaše da oni Srbi nijesu — a s ovom činjenicom valja računati ! Ono istina ne rekoše ni da su Hrvati. Ali svakako prije Hrvati nego Srbi. Kandidati hrvat- ske stranke zadobiše trostruko više glasova nego Srbi i bijahu izabrani. A što je za nas najvažni- je, mnogi muhamedanci glasovahu za izrazite hr- vatske kandidate, dočim koliko ih je predalo svoj glas Jeftanoviću? Niti jedan! I s ovom činjeni- com valja računati. Češki narodni zastupnici re- koše istinu u svojoj brošuri: da će muhamedanci pristupiti hrvatskoj misli. Glede načelnika opća je želja bila i svak je držao ko u ruci, da će se ta želja i uvažiti: da načelnikom Sarajeva bude veleućeni gosp. Esad ef. Kulović, čije ime poznato je ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i van nje; koji slovi kao je- dan od najodličnijih, najotmenijih i najizobraže- nijih muhamedanaca našega roda i jezika. Ta se želja nije ispunila i bude imenovan Hadži Nezir ef. Skalić, umirovljeni vrhovni šerijatski sudac. U koliko se čuje, i Skalić je čovjek lijepih sposob- nosti uma i srca, vješt upravi i učen. On se u politici nije vele isticao, bio je uvijek radije Boš- njak, nego išta drugo, ali ako bismo ga htjeli mje- riti simpatijama, Hrvatima je svakako puno bliži. Pr- vi podnačelnik imenovan je isto Petrakije Petrović, grčki Srbin, inače vladi odan čovjek, koji je ostao na ovom mjestu, premda bi to sada pripadalo ka- toliku. Drugim podnačelnikom imenovan je dr. Vladislav Nieć, advokat u Sarajevu, rodom Po- ljak. Ovo imenovanje ostavilo je nezadovoljne mnoge Hrvate. Ne, da ga oni imaju proti gosp. Nieću, koji kao Poljak uvijek se iskazao gorljivi pristaša Hrvata. Ali Sarajlije želiše da im pod- načeloikom bude Hrvat po rodu i osjećaju i u to ime htjedoše ili arhitekta Vrancaša rodom Ba- novca, koji je odavna u Sarajevu i itoliko zasluga stekao za razvitak grada, da su ga učinili počas. nim gragjaninom; ili pak dr. Nikolu Mandića, Travnjaka nastanjena u Sarajevu. Ali grk-arbin (. Petraki uložio je sav svoj upliv, da ne bude ime- novan Hrvat i pogje mu za rukom. Vlada ga posluša. Bilo kako mu drago, za sad je glavno, da su sarajevski izbori pokazali svemu svijetu, da su srpske pretenzije na Bosnu vrlo klimave. U glu- čaju jednog plebišita sa Srbiju ili Crnu Goru, pe bi one dobile niti petinu glasova Bosne i Herce- govine, dočim bi Hrvatska mogla miroo i bezbri- no čekati ispadak glasovanja, sjegurna svoje po- bjede u narodu okupiranijeh zemalja. Književne bilješke. Naš mlagji književni svijet u Banovini oti- šao stazom mlagjih umjetnika — u dekadensko- gimbolističnu- secesiju, taj najnoviji smart, koji hu- ji sapadnom Europom i koji će brzo nuti, jer nenaravao, ali ipak ostaviti što-šta e Daleko od duševnog centruma narodnogs, od Zagreba, ova borba izmegju ,mladih“ i , starih“ čini se nekako nedokučljiva — ali ko prati lite- rarni tijek zapadnih naroda, opaziće njih tako bilo — a mi smo se samo nešto malo odocnili. No ako kasno, ali opet časno, borba je u nas vrlo živahna. Mnogo se mlagjijeh ,sila“ javlja u našoj lije- poj knjizi — tu pjesnika, pripovijedača, ali najra- ije — pjesnika u poput Turgenjevs, Bog učuvaj, po , sim nejasnije, a čini se, ,dublje“. Sitne crtice i pričice, ( ) O? o000......) a vrtica riječima ega», tamo većinu Sva ova književna su igrari- : je, kojemogu biti i lijepe, ali one ubitačno djeluju, 0- ne će pokvariti mnogi mlagji talenat, koji bi u hr- vatskoj kojizi mogao da zapiše svoje ime zlatnim slovima. Talijsni imaju jednoga velikoga e u o- voj struji i to Gabriela d'Annunzia. Ali razlika izmegju njega i naših dekadenata jest upravo ko- liko od neba do zemlje. D' Annunzio je najprvo ve- lik ženijalan pjesnik ; posjeduje talijanski jezik kao nikakav od njegovih zemljaka ; ljepota i forma nje- govih radnja savršena je; a što je najglavnije, u d' Annunzia ispod zastora čudnijeh riječi ima uvi- jek i ideja, ima misao, koja je doduše presjajno odjevena, ali je ipak tu! A mogu li to reći ma- ši pisci? Lasno je nabacati nekoliko izreka i crta mistično-sujetna tona. No sama riječ nije dovoljna da djeluje, ušprkos svijem ...... i — — —. To već osjeća mnogi, pak počeše da ovakove izraze pišu drugčijim slovima. Tako mi vidimo da se pi- še duša, pa čak i DUŠA, a do brzo biće i DVŠA, no zaludu, daj ti meni, da ja tu Dušu neopazice osjetim, da je čujem iz redaka, da mi se nametne silom radnje i dubljinom misli — drugčija štam- parska slova i štamparski znakovi mršav su suro- gat, a da udahnu života ondje gdje ga nema. Da nije ovo neka bolest? Ta mlagja knji- ževna generacija ko da ne radi drugo nego bulji u zemlju i uzdiše. Ne čuješ nego plač, uzdah; ne vidiš nego blijedilo, žutilo, smrt. Nujnost neka do skrajnosti. Čovjek bi od jada proplakao, da mu ne dolazi smijeh — kad vidi ove 25-30-godišnje mlade ljude, gdje se upravo sile da budu ono — što nijesu! Da, što nijesu, jer uvjereni smo, da je to sve umjetna obmana samoga sebe. Jaoh naro- du koji bi imao takovu omladinu! Mlada krv mo- ra da kipi, ogorčena ili oduševljena, zgagjena ili ushićena — al uvijek žarka, vrela — inače ili je ta nova pojava nenaravna, ili nam odaje mladost, koja već sada kaže, da je vodena. I to je pomla- dak onog stabla, od koga Castellar strepi, da će doći da pomladi gnjilu. zapadnu krv?! * * I na strogo knjižarskom polju imamo da za- bilježimo jedan nelijepi pojav. Sveučilišna knjiža- ra Franje Supana i knjižara Hartmanova, svaka za se, počeše da izdaju u isto doba prijevod gla- sovitog Tolstojeva romana Uzkrsnuće. Jedna i dru- ga natječu se ko će kome više ugrabit pretplatni- ka od one 1000, koji kupuju ovakova djela. Ovo nije ni malo lijepo, kad se pomisli, da je naš na- rod vrlo malen, pak jedva i jedno takovo izdanje da se isplati. Ako se pogie ovim putem, mi ne će- mo moći dobiti čestita prevoda sa stranih litera- tura, jer se neće niko uhvati, da poduzimlje nešto iz straha, da ga konkurenat ne počne goniti. Na- rod bi doduše za par novčića jeftinije dobio ne- koliko djela, ali samo nekoliko, pa bi to zapelo. Ovakova utakmica nije lojalna, pak su se knjiža- re imale nagoditi. Naši dopisi. Škaljari pod Lovćenom, 16. Aprila. Izjava Skaljarskijeh domaćina, tiskana u dič- noj ,Crv. Hrv.“ kosnula je živce nekakvih amoš- njih srba, pa stali nas napadati sa nekakvim do- (ota u Dubrovniku“ i samozvanom ,Pravom almatincu“. Gorko im je bilo vidjeti sve Škalia- re skupljene u bratsko kolo, pa da zaslij stotu, počeli izvrćati i šarati, kako bi tob lovažili našu izjavu. . Dopisnik u 12 br. ,Dubrovnika“ navagja da izmegju potpisanih na izjavu, nema nego četvo- rica koji znadu pisati, a da ipak uz mnoga ime- na radi # mem ne postaviše križa. Neka nam dopisnik spomene i ciglu jednu osobu koja tobož ne zna se potpisati, a nije joj pred imenom križ postavljen, pa ćemo mu i mi priznati da pravo govori. Svi bili potpisani, ili krstom podbilježeni, svijesni su svojeg hrvat- skog značaja, pa se njim i ponose, kao što je i dopisniku dobro poznato, ali samo radi svojih svrha hoće da se protivi istini poznanoj. 0 etlu nećemo ovdje s dopisni- kom raspravljati. Jasno je bilo istaknuto, u našoj izjavi o našim praocima, o čemu imamo i pisanih dokaza, koji svjedoče sve protivno nego li to, da bi Škaljari bili doseljenici iz Crne Gore, Kad bi došlo do ozbiljnije rasprave, znali bismo isprave i objelodaniti, što sada cijenimo suvišnim, na še- pavo piskaranje ,Dubrovnikovih“ dopisnika. Iz- mišlja nadalje da se govorilo u Skaljarima, da pro- oma- domaći . Mi 0 IRB se O ee stoti udimo se dobro pozna- selo kako je, i od 4 na- rojiti u u selu do 300 domaćina, ne- ma nego do 120 obitelji, od svi, osim udo- vica, no su se potpisali, te sijedan