3:50; sa
Pojedini broj stoji 10 novč.
Drugo izdanje.
U DUBROVNIKU 29. Aprila 189%.
ge
i plaćaju. se: uprem ,Orrono Hrvatsko" a Dubrovnika, gdje m
šalju se Oredništvu.
list kad mu pretplata mine,
i , zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se
više e pogodbi i uz razmjerni popust.
Mgid 36 50 Some. A i no prima ni uredništvo ni uprava
smatra se da je predbrojen i sa doša-
Biskupske konferencije.
I ako je na konferencijam u Zadru zaklju- |
čeno, da se ima držati tajna — ipak ima ona na-
rodna: zaklela se zemlja raju, da se svake tajne
zoaju. Pa tako i tu po raznim epizodam, nago-
viještanjim, pojavam i inim sitnicam može se u-
kupno sagraditi posvema sigurni zaključak o dr-
žanju dalmatinskih biskupa u pitanju starosla-
venskog bogosluža — & po tom i u narodnom
pitanju. Jer nije bilo dobra Hrvata ni Slavena u
crkvenom ili svjetovnom stališu, koji se je proti-
vio ovom narodnom amanetu.
Izbilo je na vidjelo dakle, da su se biskupi
dalmatinski podijelili u dva razna mnijenja: s jed-
ne strane nadbiskup Rajčević i šibenski biskup
Zannoni, a sdruge svi ostali biskupi hvarski nad-
biskup Carev, Marčelić, Nakić i Uccellini. Kakogod
bilo intencije nadbiskupa Raijčevića uz ovakovo
raspoloženje nijesu mogle nikako prodrijeti.
Zaplijenjeno.
os Pri TEO Da
Beć, III. Nr. 12.
Muzika!!! Novo!!!
od trublje ton vrte Are orj
Sliža! bm dado sroikio se baki ini
na harmonici orilo s ovoj novosti. Extra ff.
glas, dvostruki ton, puno se odrši. Van toga ovom
arena Zo miri uaješrije matte, pjene
svak može svirati marie, pjesme,
plesove itd. Vrlo sgodna sađava za doge simske
noći! Kao bošični dar vrlo prikladan !
sa tio polio sai 4. A0: |
us poštansku pošiljku pouseće. Adre-
te mer rom
skara Bisenschmidt-a
Prag, Golischmiedgsaso 4.
100 do 300 fior. mjesečno mogu da zasluže osobe
| svakog ptiožaja u svim mjestima časno i bez rizika, na
prodaji sakonom dosvoljenih srećaka i drž. papira. Ponude
na Zudiwig Osterveicher, Budapest VIII Deutschgasse 8,
Tako u hrvatskom narodu izmegju 15 bisku-
pa što ih broji, nagjoše se cigla dva, koji nijesu
zadovoljni sa slavenskim bogoslužjem. Svi ostali,
počam od Strossmajera, njegovi su branitelji i
zagovornici.
I nehote nameću se ovdje dva pitanja: ka-
ko će se vladati Rim naprama ovoj činjenici i ho-
će li bit jača ona dvojica ili svi ostali? A drugo
je pitanje: šta o tom misli vlada?
Na prvo je teško odgovoriti. Rekosmo da
naša stvar mora da ima u Rimu moćnih protiv-
nika, koji mrze naš narod i naš jezik. Ali nepoj-
mljivo je, da ovi nepoznati i tajni rovari mogu
više nego li cijeli hrvatski episkopat skupa! Na-
damo se da neće biti tako.
Što se pak tiče vlade, uvjereni smo, da ta-
mo sami nijesu na čistu što bi i kako bi. Ni u
pitanju glagoljice, kao ni u mnogočem, nemaju
neke osnove, a ova neizvjesnost donosi trzaja i
iznenagjenja, gore nego li očita protivnost.
Dakle što se-ima raditi? Maogi su od mni-
jenja, da se digne i svjetovnjaštvo, da sabor, op-
ćine i ine korporacije ustanu na obranu ugrožene
nam povlastice. To jo donekle dobro — ali samo
u nekoj mjeri. Ovo je istina narodna stvar, no u
prvom redu crkovna. Preveliko utjecanje svjetov-
njaštva u crkvene posle može da postane malo i
sumnjivo. Može se pitati, a po svoj prilici lako
i naći, da ljudi koji u crkvu nikad i ne zavire —
sada se dižu kao branitelji jedne crkovne sveti-
nje! Svjetovnjaci zabrazde, pomiješaju vjersko pi-
tanje, mnogi stanu prijetit činim, koji se od ne-
prijatelja glagoljice protiv nje izrabljaju. Uspjeh
po tom mnogo gubi. Zato je naše mnijenje, da
je svećenstvo, isključivo svećenstvo naše, u 'pr-
vom redu pozvano, da se, učini čut; da ono,
ga episkopatom na čelu, bude učiniti shodne ko-
rake, a gragjanstvo hrvatsko tek neka ih slije-
di. Tako će glagoljica dobiti svoje zakonite i naj-
vjerodostojnije branitelje, čiji glas, uvjereni smo,
ne bi ostao glas vapijućeg u pustinji.
Pabirci.
U malo dana yidjesmo u Dalmaciji tri &au-
strijska ministra, a govori se da će ih još doći,
Toga dosele nije bivalo,
Jesu li ova putovanja kao neki odjek puto-
vanja Njegove Visosti Nadvojvode Frana Ferdinan-
da? Ili stoje sama za sebe? Rado bismo na ovo
je sve ,službenouljudno“ i ništa više. Činovnik VIII.,
VIL ili VI. razreda vidi pred sobom sjaj i moć U. ra-
zreda, vrhunac karijere, na koju se on nikada us-
peti neće! On je pred tom ličnosti sapet, a obzir
pako nije nikad suvišan. [ zato od podregjenog či-
povnista može ministar malo ili ništa da obaznade.
Htjelo bi se, da se ovakovi ljudi sastanu sa
boljim i neodvisnim gragjanima zemlje, sa narod-
nim prestavnicima i načelnicima; ali ne da se
sastanu na etiketni pozdrav,; nego na neki malo
potanji razgovor i tu bi valjda puno bolje mogli
obaznati želje i potrebe naroda.
Ministar Kaizl nije skoro ništa ni pregledao.
On je obišao Dalmaciju više es touriste, da uskr-
šnje praznike proboravi yaa Deća. Ipak bistru o-
ku neće bit izbjegla zapustenost, zemlje.
Ministar Ruber posjećivao je amo tamo ure-
de, koji podanj spadaju. Ali se dalje zadržavao ni-
je. Jeli obojici upala u oči silna talijanština koja
u njima vlada? Ako jeste, morali bi bili zaći u
puk, da se na svoje uši osvjedoče 0 kontrastu iz-
megju jezika naroda i jezika uprave. Pak i za to
potrebit je neki dulji boravak.
Ministar Wittek obaišao je kuda će se pro-
vesti nova željeznička pruga, kroz Konavle i u
Rijeci. Oa je dakle došao nekim ciljem. Na pruzi
radi mnoštvo radnika, Ministar se je izvijestio 0
njihovom državljanstvu i dao nalog, da se radai-
cima austro-ugarskog državljanstva imade dati
prednost u poslu u kojem moaarkija troši svoje
novce. Ova odredba tegaula je maoge crnogorske
i tahjanske podanike, koji su našim ljudima čini-
li veliku konkurenciju. Odredba je u načelu 0-
pravdana, kada svak nastoji da protežira svoje.
Mi već slušamo silnu graju, koju će na ovu
naredbu podigauti velikosrpski naši kolege.
* o.»
stalo Nevesinje, u kome se neprestano svojataše
zemlje, na koje Hrvati misle, da imaju prava. Ra-
brika srpskih zemalja, u koju je spadala i Dal-
macija, bržebolje ispuštena je iz službenog lista.
Tako i sada u proglasu, kojim knjaz Nikola na-
viješta vjeritbu svoga sina, nema nijedne riječi,