germanizacija Bosne nalazi na nepredvidivu činje-
nicu: djeca Nijemaca većim dijelom poprimiše do-
maći jezik. Znak da je ta nijemština preslaba, a
da se etnografski održi u narodu homogenu i čis-
to slavenskom. li.

*

Magjari rade posvema drugčije. Oni se i do-
ma uvjeriše, da im pomagjarivanje nikako ne ide,
a u Bosni po gotovo. U 800-godišnjem odnošaju
sa Hrvatskom, u magjarizaciji naroda ne krenuše
ni pedlja naprijed. Već sam njihov azijatski jezik
čini ih antipatičnim, a surovost kojom se služe
još više. No oni na Bosnu gledaju okom gospo-
dara i zapovjednika. Magjari žele, da ekonomski
svežu Bosnu sa Ugarskom, tako da se od nje ne
može otkinuti. Škola i inog nema, ali željeznice i
trgovina upućena je sva prama Budimpešti, Zato
su se toliko i protivili željeznicam na moru. Ma-
gjari pak u bosanskoj politici vode preuplivnu ri-
ječ. Njihovi šoviniste ne nalaze, da im je bar za
sada previše slavenskog elementa — ne plaše se
oni ni tolikog zalogaja kao što je Bosna, pa ma-
kar se i udavili. Ali do Bosne ne može se nego
samo preko Hrvatske. U tu svrhu nastoje nogam
i rukam, da izravnaju zaprijeke, koje nalaze izme-
gju Save i Drave. Doći na Jadransko more, za-
gospodovati cijelom pjegovom istočnom obalom,
to je ideal magjarskog političara. Oni vrlo dobro
poznaju njemačke tendencije u Dalmaciji i nasto-
je da ih suzbiju. U Ugarskoj sa strane novinara
i zastupnika neprestano se dižu glasovi, koji tra-
že da se Dalmacija ,inkorporira“, ali ne Hrvats-
koj već Ugarskoj. Ovi glasovi izbiše na javu 080-
bito prigodom poznatog predloga u zadnjem dal-
matinskom saboru.

To još nije sve. Magjari su poznati kao ve-
liki prijatelji Italije i Talijana, još od prošlih ra-
tova, gdje su se uzajamno podupirali. Talijanština
nije u Budimpešti zazorna i mi vidimo velike sim-
patije, koje opstoje izmegju Magjara i dalmatins-
kih talijanaša. Magjarski političari češće zalaze u
Dalmaciju i privatno se sastaju sa talijanašim u
najsrdačnije razgovore. Talijanaši pak protive se
svim silama sjedinjenju sa Hrvatskom, ali sjedi-
njenje sa Ugarskom ne bi gledali zlim okom, na-
dajuć se da će im magjarska braća izručiti izgub-
ljeno gospostvo nad dalmatinskim Hrvatim kao što
su to i na Rijeci učinili. Sve ove makinacije teže
da Bosnu opašu gvozdenim pasom upliva i poli-
tičke snage magjarske državne ideje. A onda —
kad bude u našim rukama — misle — tad je la-
ko za to, što su Bošnjaci drugog jezika i naro-
da! Najbolji izgled u tom mogu služiti Slovaci i

Rumunji. dij

Aspiracije Srba poznate su «rbi ef orbi. Dok
Nijemci nastoje osvojiti jednu zemlju iutezivnom
kolonizaciju i jezikom, Magjari gospodarstvenom
i državnom politikom, Srbi je naprosto svojataju
i gotov posao! Oni napišu da je srpska, a kad je
proglasiše srpskom, niko im živ iz glave izbiti ne-
će, da tako nije. Njihovi povjesničari posrbiše sve
Slavene. Česi, Rusi, Poljaci, Slovaci nijesu nego
ovejani Srbi, koji ostaviše srpsko ime, dakle od-
rodi. O Hrvatim i Bugarim i ne govorimo, Da su
ta njihova svojatanja dosta smiješna, dokazom su
one ,povesnice“, po kojim je srpski narod od Si-
birije do Afrike naselio trećinu svijeta. U takvim
prilikama posve je naravno, da je i Bosna ,čisto
srpska zemlja.“

Srpska agitacija na Bosnu dolazi sa dvije
strane: sa Beograda i Cetinja. I u tome kako u
svemu vlada neka potsjna utakmica izmegju one
dvije prijestolnice. U Biogradu podržavaju nekak-
vu umišljenu bosansku ,emigraciju“, koja izdaje
»Bosansko-Hercegovački Glasnik.“ Da je to sve
fikcija ne treba ni dokazivati. Ima dapače i hod-
ža Faladžić, koji bi morao biti nekakav konsuo
Srpskih“ muhamedovaca u Bosni i Hercegovini,

vina u nas i u bratskim zemljama očit su znak -

radi sveza, što ih imaju i radi odlikovanja, koje
primaju. Pak ima i druga: loza Obrenovića stoji
danas u Europi osamljena, dočim Petrovića ima
rogjaka desno i lijevo. Iz tih sveza ne crpe u
istinu nego samih naputaka za moderiranje, ali
nada ne ostavlja čovjeka ni u najvećoj pogibiji.

Koliko bi magjarske i njemačke pretensije,
kad bi se posvema izvršile, bile osudne za na-
rodnost ne samo Bosne nego i okolnih hrvatskih
zemalja, toliko bi srpske u svakom pogledu ubi-
tačno djelovale. Uzmimo da se koja nesreća do-
godi i Srbiji pripane Bosna — što bi se izvrgnulo
iz ovih zemalja? Muhamedanci morali bi ponaj-
prije listom iseliti, što im se dogodilo i u Srbiji,
gdje u manje od 100 godina isčeznuše. A za mu-
hamedancima i katolici, jer vjerska intolerancija
koja tamo vlada, proverbijalna je. U Srbiji ne mo-
gu katolici imati ni crkve ni župnika, vjerski fa-
natizam ne prašta ni onim, koji svoju djecu u
pravoslavlju odgajaju ! Zamamna riječ; srpska , baš-
ka vjera a baška narodnost“, u praksi, kako to
svaki dan vidimo, sasvim drugčije zvuči. Što se
pak tiče ekonomskog i moralnog napretka zemlje,
dosta je baciti oko preko Drine, pak vidjeti kako
je tamo, da te progje volja onakove uprave. Fi-
nancije u groznom stanju, zemlja nesigurna, puna
hajduka, ustavnost fiktivna, stranke rastrojene, po-
litički ljudi bacaju se u naručje tugjim uplivim,
da sruše lične protivnike. Reći će se: i tako je da-
nas, jer je Milan tamo. Ne. Tako je bilo od oslo-
bogjenja uvijek. Cijela srpska povijest ovoga vije-
ka nije nego nastavak onoga megjusobnog klanja
prije Kosova. A tek u moralnom pogledu ? !!

Ako bi pak po nesreći Crna Gora otela mah,
tada bi bilo još i gore. Ko pozna prilike preko
Lovćena, zna da se velika većina onog puka sa-
mo goji pustim nadam, kad će oni gospodovati
nad okupiranim zemljama. Gospodovati, riječ je
oštra, ali tačna. Urnogorci, barem oni koji o tom
sanjaju, ne bi dozvolili saučestvovanje u višoj u-
pravi osvojenom elementu. Njihovi su pojmovi u
tom više nego sredovječni. A kakva bi pak ta u-
prava bila o tom ne treba ni govoriti. Uz apso-
lutizam, koji je tamo zakon, uz nesposobnost onih
koji ga trpe. (Prosti narod mora, ali povijest uči,
da državnici, koji se rado pokoravaše samovolji,
bijahu ili vrlo loši državnici, ili vrlo lukavi sebič-
njaci). Pomislimo slučaj da se takovo što ostvari
— gdje nam je garancija za čovječja prava ? Boš-
njak i Hercegovac, ako ide na sud, imaće tada
svu raspravu isključivo u svom jeziku — presuda
biće takogjer u narodnom jeziku, sve narodno,
pa ako ćete sve i ćirilicom — ali ko mu jamči
da će mu bit pravičnost obezbijegjena ? Zar za-
kon? Koji zakon? Zakon, koji nije izraz narodne
volje, niti posljedica dogovora izmegju vladara i
naroda |

Mi danas težimo i vapimo za narodnosti koja
nam nije osjegurana. Tu nas nestašica vrlo tišti,
jer druge ne osjećamo, jer su nam gragjanska pra-
va, prava čovjeka kao individuuma u zadruzi ljud-
skoj, posve jednaka drugim narodim. U Austriji
na pr. na sudu se ne pita koje si vjere, ni jesi li
Srb, Hrvat, Nijemac, niti se po tom smije da po-
stupa sa osobom. I ovo valja u obzir uzeti, ako
ćemo govoriti o slobodi. Pomislimo malo kako bi
to izgledalo, kad bismo pošli pod apsolutizam !

I dalje ne govorimo. Za ostalo, što je reče-
no o Srbiji, vrijedi i sa Crau Gora.

Četvrti, last, not least, koji gledaju na Bosnu
bili bismo mi, Hrvati. Naše aspiracije na okupira-
ne zemlje polaze u prvom redu s toga stanovišta,
da je u njima po narodnosti i povijesti narod hr-

njihov je interes da tako rade, pak ih;je ugslud
uvjeravati. Druga, o sklonosti većine pučanstva
napram Hrvatstvu očita je i najodlučnija ; treća je
tačka još očitija; četvrtu napokon me mogu nam
nijekati Nijemci jer tugjini, Magjari jer tugji i
nenapredni, ni Srbi jer.... onaki kako smo ih
gore opisali. Po pravici i po zdravu sade
kle najviše izgleda na budućnost okupi
krajeva morala bi imati Hrvatska.

Istina, uz ove prednosti, imamo ne nost
našeg današnjeg političkog položaja. Ali to je s na-
čelnog gledišta posvema nuzgredna stvar. U osta-

lom, govorilo se što se hoće, hrvatski narod u
Banovini ne stoji tako lošo, dok su mu jezik i
nar dnost onako razvijeni. Pak ne valja ni to
zaboraviti, da je ovaj naš mučni položaj prelazan.
Mi vidimo da se u monarkiji obavlja neka nutar-
nja, ali neprestana evolucija, koja teži da izbije
iz ruke dvajuh naroda isključivu prevlast. Danas
to još postignuto nije, ali svak predvigja da će
taj čas brzo nadoći. Naša stvar ne stoji tako lošo.

Magjari su doista još vrlo jaki i odlučni. Ali kad
bude skršena prevlast Nijemaca, pomoću

Čeha, Po-
ljaka i cizlajtanskih Hrvata (u koje brojimo i braću
Slovence), onda će ne samo u interesu ovih

nego u interesu istih Nijemaca biti, da se skrši i
prevlast Magjara | Ovako se prestavlja nedaleka
budućnost monarkije, koja mora nadoći, pak je po
tom naš položaj, usprkos svijem jadima i borba-
ma koje nas muče, mnogo bolji nego se misli,
Ali uz jedan samo uvjet: da mi budemo svijestni
svojih dužnosti, da mi budemo dobri Hrvati na
svakom mjestu, da mi budemo odlučni i ustrajni
borci za naša prava. Toliko se od nas pita —
oštalo će donijeti vrijeme i dobre prilike.

š

Ocrtavajuć u kratko razne struje i aspiracije
oko riješavanja bosanskog pitanja prepuštamo hr-
vatskim rodoljubima, da razmišljaju 0 tome, a pr-
vacim naroda u Bosni i Hercegovini da razvide
kud im je bolje i da se uvjere, da je spas naro-
da i napretka njihove domovine jedino u društvu
sa braćom iste krvi, sa Hrvatskom.

Naši dopisi.

Kotor, 6 Maj&.
Jučer hrišćanski sv. Juraj naslušasmo se puc-
njave i sviranja glazba do iza uši. Sv. Juraj je
krsno ime i samome Sokoliću, pa se i nazad ma-
lo pročulo, da je i Sokoličić sa srećom više na-
šao sebi zaručnicu; dakle dvostruki razlog rado-
sti i veselju. I zbilja oni znadu sve lijepo udesiti...
Piriti avoje željice — biće nevine — i snjima se
oduševljivati a sve prekriti bizantinskim plaštem
lojaluosti. Da, ovo će dopisnik ,Dubrovnika“ na-
zvati: denuncije, bezobrazne laži, gadaluk, zloba,
bezobraznost, inkvizicija, poganija, izrod, izmet,
spijunski dopisnik itd., sve gjulići ne nveoki no
miomirisni i svježi iz srpskog ,rasadnika“ ,Du-
brovnika“ br. 14 tek. god. Dopis iz Kotora. A i-
pak je tako i baš te ozlojedi ta njihova dvoli-
čnost. Eto na priliku svirala bi srpska muzika
»Rado ide“ a počela bi ponajviše dječurlija fon-
danicijonalne učione, — pa prihvatili drugi, —
živio, živio... baš takvom nekom oštentacij

da izazovu svakog što srbin nije i što na
osjeća ni ne igra njihovo dvolično kolo kao i oni.
No ko to da ,živi“, je li Sv. Juraj ? To je ,in-
kvizicija“, napisaće Jovo! Jeli, brade ti tvoje pa
mi reci ma istinu, tvoje ti brade, Jovo, nijeli to
sokolić i sokoličić (onomadne). Ma nč! oni gu lo-
jalni svom dušom na jeziku — a obzirni I
više. imo je dosta vikat , Živio I“ a zna se ko.
što da se
ošnj

 

i

Ali gubimo dokazivanjem; dokasg im o-
mano
to n v

pa ni po K. P. u ,Pravom Dalmatinca“ kad ram
zamolili preko ,Crvene“, da nam rastumače tra-
=" EE RE a :

e vom ns mjesto a nogama

Obsirni su oni, &a velika oš je saveta
kao i ovde, lijepo mučati. A zašto se sada izla-
gati više. Dosta je goniti svoju. Sada nije sgodno
ne valja odveć. Eto se e Sokolić, pa da nebi

š

ž8

ati
i
ii
i

:

ž
Hi
i
ii
E &%

ii