Br. 20. imadu uvijek po po tior. 4:60, na odine fior. 2:25; za godinu tio: 2 po g . gi 2:80; sa inogemstvo fior. 4:50, troško Pojedini broj stoji 10 novč. : U DUBROVNIKU 20. Maja 1999. Fitetplata 1_opiivi 1 to a šalju ž o ne vrati list kad sa donašanjem u kuću i sa | sto polugodište. ; na godinu fior. 5, na po godine flor. Za oglase, priopćeno, vi. više tiskaju po pogodb: isi se ne vraćaju. Godina IX. CRVENA HRVATSKA List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to: prou subotu je- sec& juna, jula, avgusta, septembra i oktobra. Broj prije i broj poslije ovih zoo Ee arka više. Cijena je listu SREDE u Otpravmeištvu lista: na oo se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje s se Uredništva. mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- stirejni 08: 1010 00.2? ter- po retku, a oglasi koji 16 Listove nefrankirane n& prima ni uredništvo ni uprava s e e Česi i Hrvati. U zadnje doba skoro da je nastao nekakav češko-hrvatski spor. Nastao iz ništa! Iz pisanije stanovitog lista koja je svim srestvima nastojala, da hrvatski na- rod i našu narodnu politiku prikaže u što ne- simpatičnijem svijetlu, na korist Srpstva. Ovo postupanje bi dovoljno suzbiveno i u drugim hrvatskim listovima i u našem. Dokazana je neosnovanost i tendencija ove pisanije, kao i velika šteta koju ona donosi položaju u monar- kiji za Slavenstvo, ako se dva najbrojnija slaven- ska plemena monarkije, Česi i Hrvati, radi ličnih stvari zavade i.u protimbu stave. Ustuk sa strane Hrvata djelovao je na češko javno mnijenje najpovoljnije. Dapače i jedan dio češke štampe ustao je proti nebratskim pokušaji- ma razdora izmegju Hrvata i Čeha. Tim je do- broj stvari učinjena velika usluga. Odnošaji izmegju Srba i Hrvata žalosni su, ali shvatljivi: to su odnošaji dvajuh susjednih ple- mena, kojim se interesi kose. Utaman trošiti fra- ze, dok postoje ove činjenice! No čemu da se radi toga zavagjaju s nama i Česi, koji su baš upućeni, da s obojicom žive u najljepšem prija- teljstvu, a osvem toga sa Hrvatstvom ih veže jednaka sudbina i ljuta borba sa zajedničkim protivnici- ma? Pitanje je vrlo jednostavno i shvatljivo ! Prigodom izleta češkog turističnog kluba kroz hrvatske zemlje, mogahu se braća Česi vrlo do- bro uvjeriti, kojom ih simpatijom susreće hrvatski narod i kako on želi da svoju i češku stvar sku- pa sveže u dobru i nevolji. Ali osvem toga mo- gahu vidjeti, da se pisanija protiv Hrvata najne- ugodnije dojimlje, jer iz dubine srca našega osje- ćamo, da je zaslužili nijesmo. Znamo da Česima mnoge stvari naše nijesu ni najmanje pozuate. Prigodom turističnog izleta pala je na jednom mjestu riječ o Srbima. Neki Hrvat bez okolišanja izjavi braći svoje mnijenje ovim riječima: ,Pomislite da u Češkoj, osvem vas, ima još jedno slavensko pleme, koje se proti vama združilo sa Nijemcima! Pomislite da Hrvati vas napadaju, a svoje simpatije tome plemenu iz- rezuju! Kakav bi to na vas utisak učinilo?“ Tako je u nas sa Srbim i Talijanim! Česi ostadoše osupnuti na ove riječi, a vo- gja izleta arhitekt Pasovsky izrazi svoje mnijenje, koje nas potpuno zadovoljava, niti ga treba ovdje ponoviti. Ali ima još nešto što nas u velike tješi na- dom, da će naša pravedna stvar i u češkom mni- "jenju nadvladati umjetne joj protivnike. U hrvatskim zemljama žive nekoliko hiljada Čeha. Nećemo pretjerati ako ih označimo na 20.000, a možda i više. Pak svi ovi Česi, koliko im položaj dopušta, stoje listom uz hrvatsku stvar, svi su oni najbolji prijatelji Hrvata, Nerijedak je pojav, da se Čeh u hrvatskom narodu ističe ne samo kao prijatelj naš, nego uprav kao hrvatski rijot. I baš ovi Česi najodlučnije osugjuju pisaniju protiv Hrvatstva. S kijem god od njih govoriš, ne čuješ nego izraz ogorčenja. Česi pa Rijeci imali su na 11. ov, mj. sa- stanak, na kome je saključeno da će ustrojiti ćeš- ku Čitaonica. Suviše je tu sastavljen i objeloda- njen prosvjed, kojim oni najodlučnije ustaju proti pražkim Hrvatstvu neprijaznim pisanijam, izjavlju- juć da oni dobro poznaju naše odnošaje i da do- tična izvješća poništo ne odgovaraju istini. Ovaj energični prosvjed, nadamo se, djelo- vaće, tim prije što Česi sa Rijeke poziviju i osta- le Čehe po hrvatskim zemljama, da se k njemu pridruže. I tako malo po malo istina pobjegjuje. Srp- ski agitatori rovareć megju Česim proti Hrvat- stvu postigouće napokon sasvim protivni rezultat : da će Česi ogorčenjem progledati i u srpsko-hr- vatskom sporu upoznati gdje je — pravo i istina! Hrvati drugo i ne traže! e Mir. (piše Ivan Andrović). U ovomu epohalnomu času, u kojem se pred- stavnici velikih i malih Vlasti sakupljaju u Haa- gu1), da vijećaju na poziv najmoćnijega europej- skoga vladara, koji je učinio da se svijetli pred očima svijeta zračna opsjena mira; u ovomu epo- halnomu času, u kojem štampa svih izobraženih naroda opširno razlaga tumačeći riječ Carevu, nije g nevrijeme baciti retrospektivni pogled na povijest, i njen pitati za nauk. Kadno je šest ili sedam stoljeća prije Hris- tova dolaska, želja za mirom razmekšala srca grčkoga naroda nadahnjujući mu slatke anificio- nijske svečanosti, ko bi bio predvidio, da će, na- kon malo, po djelu Grka, morati započeti ona glasovita vojevanja Argonauta, opsade Tebe i Tro- je produžene od klasičnih ratova proti Persijan- cim, koji dospješe sramotnim mirom ugovorenim po špartancu Antalcidi — mirom, prokletim od Grka4, jer njihovi gradovi Male Azije i Cipar i Klazomena spadoše pod persijsko gospodstvo ? Ništa je nesjegurnijega od namišljaja i od ugovora mira ! Nastaju i potle se čine ratovi po kojim se ćutimo umorni; ali se dalje odbace i unište no- vim ratovanjim, netom dosadilo živjeti u miru. I tako se razvijaju ljudske zgode i nezgode! Time svjetski anali označuju tek jednu stra- nicu dobrotvornoga mira, na deset zatornih ratovanja. Ipak svijetla i slatka idealnost ne toni to- nom u krvne talase, Od nazad četiri stoljeća lijepi san razoruža- nja smiješi se u plemenitim i u onim iskrenim u- vim. Juraj Podiebrad, češki kralj, godine 1464 tujući sa Papom i sa njemačkim Cesarem, prvi i- mao je ideju jednoga saveza, kojim da nametne mir, te je u tu svrhu i poslao svoje poslanike Luigju XI. francuskomu kralju uputeći ga o 8sa- 1) Scijenim, da neće bit izvan predmeta, da koju rečem o Haagu (lat. Haga comitisili comitum ; njemački Haag; oiandežki Hague (the); engležki 8' Gravenhage). Haag je glavni grad južne Olande; godine 1250 postade stolnim gradom namjesnika ili grofova olandežkih; godine 1697. Buswickski ugovor bio je potpisao u tvrgjavi istog imena, koja biva udaljena dva kilometra od grada. Haag je izgu- bio nekoliko svoje važnosti kada je Olanda po Napoleonu postala kraljestvom. U ovomu gradu i u Bruxellesu ismje- nito prije godine 1880, stolovao je kralj. Haag sada broji skoro 100.000 stanovnika. Domovina je Ruycha, Huyghen- sa, Meursija, Sallengrea, Vilhelma III. NARODNA REPUBLIKA HRV6T "Ya MAUČNA BIBLIOTEKA, DUBGGGIK zivu sastanka kraljeva i knezova, da se bace te- melji sveopćem savezu nuzgrednih europejskih Dr- žava, koja bi mogle kazati Papi: ,dolje sa nesnos- nim zahtjevim!“ — a Cesaru: ,k sebi ruke!“ Uzprkos neuspjehu češkoga kralja, skoro je slična idea svijetlila jedno stoljeće potle u umu Hinka IV., koji je gledao nekow nadom i neodo- livom nasladom snova urediti europejske Države time kako da obustavi austrijsku vojsku, za da bi se uzmoglo, nakon zadnjega ratovanja inaugu- rirati kraljevstvo prava nad onim sile uzpostav- ljajući ravnovjesje kršćansko na temelju slobode savijesti i štovanja narodnosti. I osnova Hinka IV. pošla je izgubljena u tamnomu moru pretvaranja i zasjeda, što je uvijek diplomacija. Nego od onoga časa mnoštvo uzvišenih du- hova proglasiše rat zločinstvom i nastojahu da ga sve to rijegjim učine. Hinko Lecroix god. 1633 predložio je ute- meljenje megjunarodnoga Sabora, koji bi morao uvijek opstojati, da ispitiva uzroke svakojega spo- ra megju europejskim Državama i da ih uredi, izravna. Dvije godine potle Grocije, u raspravi: De jure belli et pacis, pozivljao je kršćanske vlasti, da se sdruže svakim putem, kada bi se pojavili kojekakvi uzroci spora i da riješenje mira pod pra- vedne uvjete dostave nesebičnim vlastim. Što više ? Godine 1647 utemeljilo se je vjersko druš- tvo kvekeri 2), koji, u nadi da onemoguće ratova- nje izjaviše da se neće braniti nit onda, kada bi ko god na nje nasrnuo: što nam dokazuje kako slučaj, opisan po Tolstoju, vojnika, koji prezirom odbija nauku baratanja oružjem, kojim se: poslu- žiti nedopušća mu njegova savijest, imade nešta predidućeg, što predlazi dvije stotine godina natrag. U istinu, dvadeset godina potle nego. se je ustanovilo vjersko društvo kvekera, opat Saint- Pierrea objelodanio je svoju glasovitu osnovu vje- čitoga mira, smjesu mudrih, dalekosežnih pogleda i klapnih snova, te mnogo simpatički razvija ide- ju sadržanu u zametku predloga Hinka IV. Za sličnom osnovom borio se je u Njemač- koj Leibnitz, dok je Voltaire opašao, da jedini mogući način, da se ustanovi vječiti mir sastoji u odgajanju ljudi u iskrenomu duhu megjusobne snošljivosti. Mayer pak godine 1777, predlagao je jednu svoju osnovu ob europejskomu sastanku, da orga- nizira sveopći mir, & koji godinu kašnje, Kant je filozofički branio zamjenu razsude dobrih ljudi mješte ratovanja. \ 93) Kuekeri ili Drhtatelji pripadaju vjerskoj sekti, koja je uzela ime: ,krićansko družtvo prijatelja“, utemeljenoj u Eogleškoj (1647) po Jurju Foxu, im je V. Penn dao (1684) ogromno semljište po nje- mu nazvano Pennsilvanija. Mnogobrojni su i u Kogleškoj. Opažam da su se moderni Kvekeri nekoliko uspregli od spoljašne strogosti | strogih načina navada svojih otaca, 44 ai