Br. 20.

imadu uvijek po po
tior. 4:60, na odine fior. 2:25; za
godinu tio: 2 po g . gi

2:80; sa inogemstvo fior. 4:50, troško
Pojedini broj stoji 10 novč. :

U DUBROVNIKU 20. Maja 1999.

Fitetplata 1_opiivi
1 to a šalju
ž o ne vrati list kad
sa donašanjem u kuću i sa | sto polugodište.
; na godinu fior. 5, na po godine flor. Za oglase, priopćeno,
vi. više tiskaju po pogodb:
isi se ne vraćaju.

Godina IX.

CRVENA HRVATSKA

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to: prou subotu je-
sec& juna, jula, avgusta, septembra i oktobra. Broj prije i broj poslije ovih zoo
Ee arka više. Cijena je listu SREDE u Otpravmeištvu lista: na

oo se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje s
se Uredništva.
mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša-

stirejni 08: 1010 00.2? ter- po retku, a oglasi koji 16
Listove nefrankirane n& prima ni uredništvo ni uprava

 

s e e

Česi i Hrvati.

U zadnje doba skoro da je nastao nekakav
češko-hrvatski spor.

Nastao iz ništa! Iz pisanije stanovitog lista
koja je svim srestvima nastojala, da hrvatski na-
rod i našu narodnu politiku prikaže u što ne-
simpatičnijem svijetlu, na korist Srpstva.

Ovo postupanje bi dovoljno suzbiveno i u
drugim hrvatskim listovima i u našem. Dokazana
je neosnovanost i tendencija ove pisanije, kao i
velika šteta koju ona donosi položaju u monar-
kiji za Slavenstvo, ako se dva najbrojnija slaven-
ska plemena monarkije, Česi i Hrvati, radi ličnih
stvari zavade i.u protimbu stave.

Ustuk sa strane Hrvata djelovao je na češko
javno mnijenje najpovoljnije. Dapače i jedan dio
češke štampe ustao je proti nebratskim pokušaji-
ma razdora izmegju Hrvata i Čeha. Tim je do-
broj stvari učinjena velika usluga.

Odnošaji izmegju Srba i Hrvata žalosni su,
ali shvatljivi: to su odnošaji dvajuh susjednih ple-
mena, kojim se interesi kose. Utaman trošiti fra-
ze, dok postoje ove činjenice! No čemu da se
radi toga zavagjaju s nama i Česi, koji su baš
upućeni, da s obojicom žive u najljepšem prija-
teljstvu, a osvem toga sa Hrvatstvom ih veže jednaka
sudbina i ljuta borba sa zajedničkim protivnici-
ma? Pitanje je vrlo jednostavno i shvatljivo !

Prigodom izleta češkog turističnog kluba kroz
hrvatske zemlje, mogahu se braća Česi vrlo do-
bro uvjeriti, kojom ih simpatijom susreće hrvatski
narod i kako on želi da svoju i češku stvar sku-
pa sveže u dobru i nevolji. Ali osvem toga mo-
gahu vidjeti, da se pisanija protiv Hrvata najne-
ugodnije dojimlje, jer iz dubine srca našega osje-
ćamo, da je zaslužili nijesmo.

Znamo da Česima mnoge stvari naše nijesu
ni najmanje pozuate. Prigodom turističnog izleta
pala je na jednom mjestu riječ o Srbima. Neki
Hrvat bez okolišanja izjavi braći svoje mnijenje
ovim riječima: ,Pomislite da u Češkoj, osvem
vas, ima još jedno slavensko pleme, koje se proti
vama združilo sa Nijemcima! Pomislite da Hrvati
vas napadaju, a svoje simpatije tome plemenu iz-
rezuju! Kakav bi to na vas utisak učinilo?“

Tako je u nas sa Srbim i Talijanim!

Česi ostadoše osupnuti na ove riječi, a vo-
gja izleta arhitekt Pasovsky izrazi svoje mnijenje,
koje nas potpuno zadovoljava, niti ga treba ovdje
ponoviti.

Ali ima još nešto što nas u velike tješi na-
dom, da će naša pravedna stvar i u češkom mni-
"jenju nadvladati umjetne joj protivnike.

U hrvatskim zemljama žive nekoliko hiljada
Čeha. Nećemo pretjerati ako ih označimo na
20.000, a možda i više. Pak svi ovi Česi, koliko
im položaj dopušta, stoje listom uz hrvatsku stvar,
svi su oni najbolji prijatelji Hrvata, Nerijedak je
pojav, da se Čeh u hrvatskom narodu ističe ne
samo kao prijatelj naš, nego uprav kao hrvatski

rijot.

I baš ovi Česi najodlučnije osugjuju pisaniju
protiv Hrvatstva. S kijem god od njih govoriš, ne
čuješ nego izraz ogorčenja.

Česi pa Rijeci imali su na 11. ov, mj. sa-
stanak, na kome je saključeno da će ustrojiti ćeš-

 

ku Čitaonica. Suviše je tu sastavljen i objeloda-
njen prosvjed, kojim oni najodlučnije ustaju proti
pražkim Hrvatstvu neprijaznim pisanijam, izjavlju-
juć da oni dobro poznaju naše odnošaje i da do-
tična izvješća poništo ne odgovaraju istini.

Ovaj energični prosvjed, nadamo se, djelo-
vaće, tim prije što Česi sa Rijeke poziviju i osta-
le Čehe po hrvatskim zemljama, da se k njemu
pridruže.

I tako malo po malo istina pobjegjuje. Srp-
ski agitatori rovareć megju Česim proti Hrvat-
stvu postigouće napokon sasvim protivni rezultat :
da će Česi ogorčenjem progledati i u srpsko-hr-
vatskom sporu upoznati gdje je — pravo i istina!

Hrvati drugo i ne traže!

e
Mir.
(piše Ivan Andrović).

U ovomu epohalnomu času, u kojem se pred-
stavnici velikih i malih Vlasti sakupljaju u Haa-
gu1), da vijećaju na poziv najmoćnijega europej-
skoga vladara, koji je učinio da se svijetli pred
očima svijeta zračna opsjena mira; u ovomu epo-
halnomu času, u kojem štampa svih izobraženih
naroda opširno razlaga tumačeći riječ Carevu, nije
g nevrijeme baciti retrospektivni pogled na povijest,
i njen pitati za nauk.

Kadno je šest ili sedam stoljeća prije Hris-
tova dolaska, želja za mirom razmekšala srca
grčkoga naroda nadahnjujući mu slatke anificio-
nijske svečanosti, ko bi bio predvidio, da će, na-
kon malo, po djelu Grka, morati započeti ona
glasovita vojevanja Argonauta, opsade Tebe i Tro-
je produžene od klasičnih ratova proti Persijan-
cim, koji dospješe sramotnim mirom ugovorenim
po špartancu Antalcidi — mirom, prokletim od
Grka4, jer njihovi gradovi Male Azije i Cipar i
Klazomena spadoše pod persijsko gospodstvo ?

Ništa je nesjegurnijega od namišljaja i od
ugovora mira !

Nastaju i potle se čine ratovi po kojim se
ćutimo umorni; ali se dalje odbace i unište no-
vim ratovanjim, netom dosadilo živjeti u miru. I
tako se razvijaju ljudske zgode i nezgode!

Time svjetski anali označuju tek jednu stra-
nicu dobrotvornoga mira, na deset zatornih ratovanja.

Ipak svijetla i slatka idealnost ne toni to-
nom u krvne talase,

Od nazad četiri stoljeća lijepi san razoruža-
nja smiješi se u plemenitim i u onim iskrenim u-

vim.

Juraj Podiebrad, češki kralj, godine 1464
tujući sa Papom i sa njemačkim Cesarem, prvi i-
mao je ideju jednoga saveza, kojim da nametne
mir, te je u tu svrhu i poslao svoje poslanike
Luigju XI. francuskomu kralju uputeći ga o 8sa-

1) Scijenim, da neće bit izvan predmeta, da koju rečem
o Haagu (lat. Haga comitisili comitum ; njemački Haag;
oiandežki Hague (the); engležki 8' Gravenhage). Haag
je glavni grad južne Olande; godine 1250 postade stolnim
gradom namjesnika ili grofova olandežkih; godine 1697.
Buswickski ugovor bio je potpisao u tvrgjavi istog imena,
koja biva udaljena dva kilometra od grada. Haag je izgu-
bio nekoliko svoje važnosti kada je Olanda po Napoleonu
postala kraljestvom. U ovomu gradu i u Bruxellesu ismje-
nito prije godine 1880, stolovao je kralj. Haag sada broji
skoro 100.000 stanovnika. Domovina je Ruycha, Huyghen-
sa, Meursija, Sallengrea, Vilhelma III.

 

NARODNA REPUBLIKA HRV6T "Ya

MAUČNA BIBLIOTEKA, DUBGGGIK

 

zivu sastanka kraljeva i knezova, da se bace te-
melji sveopćem savezu nuzgrednih europejskih Dr-
žava, koja bi mogle kazati Papi: ,dolje sa nesnos-
nim zahtjevim!“ — a Cesaru: ,k sebi ruke!“

Uzprkos neuspjehu češkoga kralja, skoro je
slična idea svijetlila jedno stoljeće potle u umu
Hinka IV., koji je gledao nekow nadom i neodo-
livom nasladom snova urediti europejske Države
time kako da obustavi austrijsku vojsku, za da
bi se uzmoglo, nakon zadnjega ratovanja inaugu-
rirati kraljevstvo prava nad onim sile uzpostav-
ljajući ravnovjesje kršćansko na temelju slobode
savijesti i štovanja narodnosti.

I osnova Hinka IV. pošla je izgubljena u
tamnomu moru pretvaranja i zasjeda, što je uvijek
diplomacija.

Nego od onoga časa mnoštvo uzvišenih du-
hova proglasiše rat zločinstvom i nastojahu da ga
sve to rijegjim učine.

Hinko Lecroix god. 1633 predložio je ute-
meljenje megjunarodnoga Sabora, koji bi morao
uvijek opstojati, da ispitiva uzroke svakojega spo-
ra megju europejskim Državama i da ih uredi,
izravna.

Dvije godine potle Grocije, u raspravi: De
jure belli et pacis, pozivljao je kršćanske vlasti,
da se sdruže svakim putem, kada bi se pojavili
kojekakvi uzroci spora i da riješenje mira pod pra-
vedne uvjete dostave nesebičnim vlastim. Što više ?

Godine 1647 utemeljilo se je vjersko druš-
tvo kvekeri 2), koji, u nadi da onemoguće ratova-
nje izjaviše da se neće braniti nit onda, kada bi
ko god na nje nasrnuo: što nam dokazuje kako
slučaj, opisan po Tolstoju, vojnika, koji prezirom
odbija nauku baratanja oružjem, kojim se: poslu-
žiti nedopušća mu njegova savijest, imade nešta
predidućeg, što predlazi dvije stotine godina natrag.

U istinu, dvadeset godina potle nego. se je
ustanovilo vjersko društvo kvekera, opat Saint-
Pierrea objelodanio je svoju glasovitu osnovu vje-
čitoga mira, smjesu mudrih, dalekosežnih pogleda
i klapnih snova, te mnogo simpatički razvija ide-
ju sadržanu u zametku predloga Hinka IV.

Za sličnom osnovom borio se je u Njemač-
koj Leibnitz, dok je Voltaire opašao, da jedini
mogući način, da se ustanovi vječiti mir sastoji u
odgajanju ljudi u iskrenomu duhu megjusobne
snošljivosti.

Mayer pak godine 1777, predlagao je jednu
svoju osnovu ob europejskomu sastanku, da orga-
nizira sveopći mir, & koji godinu kašnje, Kant je
filozofički branio zamjenu razsude dobrih ljudi
mješte ratovanja. \

93) Kuekeri ili Drhtatelji pripadaju vjerskoj sekti, koja
je uzela ime: ,krićansko družtvo prijatelja“, utemeljenoj
u Eogleškoj (1647) po Jurju Foxu,

im je V. Penn dao (1684) ogromno semljište po nje-
mu nazvano Pennsilvanija. Mnogobrojni su i u Kogleškoj.
Opažam da su se moderni Kvekeri nekoliko uspregli od
spoljašne strogosti | strogih načina navada svojih otaca,

44

ai