9:50 ; ga snosemstvo tior. 4:50, 1 poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to: prvu subotu mje- ; Pretpla sec& juna, jula, avgusta, septembra i oktobra. Broj prije i broj poslije vvih praznika \ i utužljivi, a dopisi imadu uvijek po polovinu arka više, Cijena je lista unaprijeda u Otpravmištvu lista: na godinu tior. #:60, na.p0 godine fior. 2:25; za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i sa | sto polugodište. Austro-Ugarsku, i Bosnu Hercegovinu s poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior. ta i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatsko“ u Dubrovniku, gdje su šalju se Uredništva. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji #6 više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove ne e na prima ni uredništvo ni uprava Po programu tiskanu na čelu lista, u došastu subotu pada prvi praznik, te list neće izaći. U drugu subotu izaći će s prilogom. — Istočna politika. Ima nekih listova po duhu i pravcu nam sa- svim blizu, koji upozoruju na nekakvi preokret u istočnoj politici monarkije, ističuć kako se isti vodi u prilog Hrvatstva i naglašajuć veliki oprez sa strane Hrvata, da ne nasjednu i da se ne da- du zlorabiti u kojekakove svrhe. Srpski listovi kiipe marljivo ove glasove, be- genišuć im i mavraćajuć ih na svoju ruku, biva naglasivanjem nekog podupiranja Hrvatstva — u tugjinske svrhe. Željeli bismo da ovome sporu pogledamo is- _kreno u oči. Habsburška monarkija po prirodnom i na- rodnom pravu nema česa tražit — dalje od No- vog Pazara. Ako ono što je do Drine dobila nastoji svim silama, da i uzdrži — pravo ima! Hrvati je u tom, u vlastitom interesu, moraju svim silama podupirati, pa neka gospoda, koja sa Cetinja ili Beograda inspiracije dobivaju, pišu šta hoće. . Jer ili mi imamo pravo na Bosnu i Herce- govinu, ili ga nemamo? Ako ga nemamo, onda : zbogom pobro, zbogom prijatelji! Ako ga pak i- mamo, što ćemo zar biti toliko politički glupi i ledasti, da zagovaramo otrgnuće okupiranih ze- malja od one monarhije, u kojoj žive cjeloviti hr- vatski narod? Takova šta od mas ne može niko ni zahtijevati. Jest, ali i Magjari i Nijemci to isto traže. Priznajemo, no to nije nikakav razlog, da mi ka- žemo: me! ako Magjari i Nijemci reču: da! Ma- gjari i Nijemci žele ove zemlje u monarkiji, ali za sebe; Hrvati ih žele za Hrvatstvo, dakle za Slavenstvo. I o tom smo odavna na čistu, Sada pako nam vele, da monarkija podupire težnje hrvatstva u Bosni i Hercegovini. Mi toga ne vidimo i ako smo okupiranijem zemljama u susjestvu, U čemu ih podupire? U tome što je u sadnje doba dopustila većini pučanstva zemlje, da može upotrebljavati hrvatski naziv i služiti se hrvatskim znakovima!!! Ako je to favoriziranje, onda smo zbilja mi Hrvati Be- njamini sistema, koji nam — eto! milostivo do- zvoljava, da se smijemo nazvati — svojim imenom ! Ili i takozvanim ,Srbima“ nije isto dopušte- no? S tom razlikom samo, da oni ovo pravo o- davna uživaju. No i ob ovom prijedmetu bijaše dosle više puta govora, & biće i u buduće. Kad bi pak monarkija na Istoku htjela zbi- lja, da vodi brratsku politiku, mi se toga ne sa- no po.bi prepadali, nego bi najoduševljenije pos- dravili takovu odluku. Hrvatska politika, to -je jedina. zdrava, narodoa i sigurna politika koja se u ovim krajevima juga i istoka voditi mora. Sva- ka druga, ne samo da bi bila nenarsvns, nego i štetna koli za interese Hrvetstva, toli za one ci- jelo monarkije. j Hrvatski bi narod morao takom pokretu na- joduševljenije. poći u susret, bez ikakve bojazni. | njega ne odalečuje ! čima temeljnu tačku svoga programa i da se od _ po svim universam, insultira se policija, razbijaju prozori, drže govori i psuje vlada. Ako je ministar Nesreća je što nam jošte ne davaju ništa. energičan zatvora škole i šalje buntovnike kući, do- Ali ako nam počnu davati, primimo mirne duše | vikujuć im: učite! Ali onda može odmah da ode sve štu je za dobro i napredak naroda — jer nam , sa svoje stolice. Baciće ga oci onih gjaka, izbor- ne daju od svog. već od našeg. Primimo, ali se nici zastupnika, gradovi sveučilišta, ,javno mni- ničeg ne odričimo. Primimo bezuvjetno, ostajuć jenje“, koje je u Italiji toli veledušno, Većinom na našem stanovištu nepokolebivi. Primimo, ali ' ministar popusti, nagje se formula da se spasi ne molimo, ne popuštajmo. forma i ispiti se ponavljaju. Gjak koji mjesec da- Danas nije više negdašnje doba, kad su dvo- | na prije nije zoao ništa, mjesec dana kašnje, iza jica-trojica vodila narod kao stado ovaca. I danas ' buke i bruke, zna još manje Ipak prolazi, njih pojedivac može narodu da narodu učini mnogo zlo , većina, učitelji nijesu tako strogi, pa čemu domo- i mnogo dobro, ali ga ubiti ne može. Tu je napo- | vini pripravljati novih demoustracija ? kon zdrava hrvatska svijest, koja je raširena od | Ovako opremljeni mladići ulaze onda u jav- Drave do Drine i Bojane i ona će znati, da se / nu službu — postaju činovnici, profesori, sudci, odupre i odoli svakim atentatima na naš opstanak | advokati, liječnici. Iz ovog sjomeništa rekrutira se Nemojmo se dati zlorabiti, veli se. Od ko- | većina današnje mlagje generacije u Italiji. ga? kako? Tražimo uvijek i postojano naša i Je li onda čudo, ako jedan ministar pravde Ali uz jedan semi uvjet: da imade uvijek pred 0- prava, ne abdicirajmo u ničem i tako ćemo čeka- ti prigode, koje će prije ili poslije sjegurno na- stati, kako svi znaci ne varaju. SOS L? avita coltura. u Italiji za Giolittijeve vlade, na upit: što je ta- lijansko sudstvo? odgovori: talijansko je sudstvo upitni znak ! , <“ Ovo je javna tajna po cijeloj Italiji: da je magistratura izgubila svako povjerenje u narodu. Za raznih ministarskih kriza, koje se svake godi- < Prošlijeh dana u Napulja otkrili _su pogi- ine ponavliaju, najteže je naći uvijek — ministra beljnu lopovsku družbu, koja je u velike varala pravde. Nazad tri-četiri godine bila je u tom pra- trgovce, novčare, posjednike i koga je bolje mo- gla. Članovi te družbe nijesu prosti lazaroni, ne- go čeljad ,višega“ društva: advokati, posjednici, plemići, činovnici. Suviše je konstatirano, da su udrugi davali ruku i neki organi javnih oblasti kao takovi! Slučaj bi drugdje proizveo veliku senzaciju. U Italiji o tome se nešto pisalo, ali narod se ni- je ni malo uzrujao. Naučan je on i na gore prizore. Rimski život je tako pokvaren, kako nije bio ni u doba propasti carstva. Učinjena Italija, najsmjeliji aveaturijeri baciše se na prijestolnicu, da ovu Italiju, kako veli neki pisac, izjedu. Ra- zumije se da ljudi s ovako ,uzvišenim načelima“ nijesu gledali mnogo na srestva, kojim da po- stignu svoj cilj. Posljedice koje nastadoše od be- savjeso& rada poznate su po svemu svijetu; gra- gjevna kriza, bankarski škandali, Tanlongo i dru- žina, Chauvet i posao riže, proces Favilla, proces Comski, parlamentarne istrage, i deplorati, Her- zova komenda i &ve ostale nedične stranice u po- vijesti mlade Italije. Narodu koji je morao da u kratko vrijeme. sabilješi toliko moralnih poraza, nije mogao da izostane ni poraz ratni: Adua, pa ni gragjanaki : majski godine, koji divljim vandalismot bukne po \dljeloj zemlji. 7 : Da je tome svemu u prvom redu kriv lirgjav odgoj, o tom nema sumnje. Dosta je pogledati na sveučilišta, da se dogje do uvjerenja o preslaboj ozbiljuosti, kojom se vodi javna stvar. Talijanska sveučilišta puna su gjaka, koji neće da uče. Toga doduše i drugovdje ima, sli u Austriji, u vakat ispit&, nesigurni gjak se usteže, ili, ako lošo od- govori, pada. Niko tome ni najmanje ne prigova-: ra. U Italiji je posvema drugčije. Za doba kad su urečeni ispiti talijanski gjaci nijesu \spravljeni. Mješte da se Pe lidbini, oni svoju lje- noat učine javni Stanu se rotiti, sabti- jovai nori: SIE ; drugi, treći; zadobiju: za svoju stvar ne samo socijaliste i njihovu štampu, nego i t, zv, umjerene elementa, iste zastupnike, pače i same sveučilišno profesore. Bune s&0. šire va komedija, niko nije htio da se primi toga mjes- ta. I u zadnjoj Pellouxovoj krizi potvrdio se ope- tovani pojav. A zašto? Ljudi koji bi htjeli da nešto učine, vide nemili jaz i neće da prime na se breme, koje će ih skršiti. Drugi pak, manje skrupulozni, primaju ga — i sutra se kao ex- ministri svojim položajem služe. To su u prvom redu advokati.“7 o Uprav zadnja Illustragione Italiana pripovi- jeda o ponašanju takog jednog ex-ministra prav- de, koji je poprimio odvjetoičku praksu. On dola- zi u kočiji, veli milanski list, vrata se tribunala širom otvoraju, sluge izlaze, da priskoče u pomoć Njegovoj Preuzvišenosti, sudci, činovnici, ušijeri oko njega se vrte, da mu iskažu . svoju odanost. Jedini koji pobježe jest — odvjetnik protivne stranke. Razumio je da je neuklonivo izgubljen. Ali ima nešto i gorega. Opstoji u Rimu je- dan list namijenjen sudbenoj struci. Taj list o8- vem rasnih premija svojim pretplatnicima, služi kao posrednik za njihove želje i čežnje. Sudac X. želi biti premješten. Ako je pretplatnik, on se 0- braće tome nesretnome listu. List podupire zas- tupnike, ministra, ima upliva. Zauzimlje se dakle za njegovu stvar kod pretpostavljenih vlasti i isposluje mu što želi. Drugi pak hoće promaknuće, godine službe i sve one nezasitljive potrebice, koje u či. novništvu vladaju. Ne treba nego 'se pretplatiti pisat u Rim. Ovo još nije nikakva iznimka. Takovu ,služ- bu“ rade i drugdje uplivni prijatelji. kumovi, zoan- ci kroz desetu ruku, a po nekad i same žene. Što : odgovor — cijeli svijet pozna škandal, koji takc postaje javan, na ,učvršćenje“ povjerenja u sud- stvu, koje je odavno uzdrmana, -. Kada se tako vladaji avoćenici pravde, je li se čuditi, da svećenici lataoga | teleta postupaju #10 puta gore? Žh a me to se, razvila majodoratlja:drošfvona Static a IŽ BOĆ