9:50 ; ga snosemstvo tior. 4:50, 1 poštarski troškovi.
Pojedini broj stoji 10 novč.

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to: prvu subotu mje- ; Pretpla
sec& juna, jula, avgusta, septembra i oktobra. Broj prije i broj poslije vvih praznika \ i utužljivi, a dopisi
imadu uvijek po polovinu arka više, Cijena je lista unaprijeda u Otpravmištvu lista: na
godinu tior. #:60, na.p0 godine fior. 2:25; za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i sa | sto polugodište.
Austro-Ugarsku, i Bosnu Hercegovinu s poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior.

 

ta i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatsko“ u Dubrovniku, gdje su
šalju se Uredništva.
Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša.

Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji #6

više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove ne e na prima ni uredništvo ni uprava

 

 

Po programu tiskanu na čelu lista, u došastu
subotu pada prvi praznik, te list neće izaći. U
drugu subotu izaći će s prilogom.

—

Istočna politika.

Ima nekih listova po duhu i pravcu nam sa-

svim blizu, koji upozoruju na nekakvi preokret u
istočnoj politici monarkije, ističuć kako se isti
vodi u prilog Hrvatstva i naglašajuć veliki oprez
sa strane Hrvata, da ne nasjednu i da se ne da-
du zlorabiti u kojekakove svrhe.
Srpski listovi kiipe marljivo ove glasove, be-
genišuć im i mavraćajuć ih na svoju ruku, biva
naglasivanjem nekog podupiranja Hrvatstva — u
tugjinske svrhe.

Željeli bismo da ovome sporu pogledamo is-
_kreno u oči.

Habsburška monarkija po prirodnom i na-
rodnom pravu nema česa tražit — dalje od No-
vog Pazara. Ako ono što je do Drine dobila
nastoji svim silama, da i uzdrži — pravo ima!
Hrvati je u tom, u vlastitom interesu, moraju
svim silama podupirati, pa neka gospoda, koja sa
Cetinja ili Beograda inspiracije dobivaju, pišu
šta hoće.

. Jer ili mi imamo pravo na Bosnu i Herce-
govinu, ili ga nemamo? Ako ga nemamo, onda :
zbogom pobro, zbogom prijatelji! Ako ga pak i-
mamo, što ćemo zar biti toliko politički glupi i
ledasti, da zagovaramo otrgnuće okupiranih ze-
malja od one monarhije, u kojoj žive cjeloviti hr-
vatski narod? Takova šta od mas ne može niko
ni zahtijevati.

Jest, ali i Magjari i Nijemci to isto traže.
Priznajemo, no to nije nikakav razlog, da mi ka-
žemo: me! ako Magjari i Nijemci reču: da! Ma-
gjari i Nijemci žele ove zemlje u monarkiji, ali
za sebe; Hrvati ih žele za Hrvatstvo, dakle za
Slavenstvo.

I o tom smo odavna na čistu,

Sada pako nam vele, da monarkija podupire
težnje hrvatstva u Bosni i Hercegovini.

Mi toga ne vidimo i ako smo okupiranijem
zemljama u susjestvu, U čemu ih podupire? U
tome što je u sadnje doba dopustila većini
pučanstva zemlje, da može upotrebljavati hrvatski
naziv i služiti se hrvatskim znakovima!!! Ako je
to favoriziranje, onda smo zbilja mi Hrvati Be-
njamini sistema, koji nam — eto! milostivo do-
zvoljava, da se smijemo nazvati — svojim imenom !
Ili i takozvanim ,Srbima“ nije isto dopušte-
no? S tom razlikom samo, da oni ovo pravo o-
davna uživaju.

No i ob ovom prijedmetu bijaše dosle više
puta govora, & biće i u buduće.

Kad bi pak monarkija na Istoku htjela zbi-
lja, da vodi brratsku politiku, mi se toga ne sa-
no po.bi prepadali, nego bi najoduševljenije pos-
dravili takovu odluku. Hrvatska politika, to -je
jedina. zdrava, narodoa i sigurna politika koja se
u ovim krajevima juga i istoka voditi mora. Sva-
ka druga, ne samo da bi bila nenarsvns, nego i
štetna koli za interese Hrvetstva, toli za one ci-
jelo monarkije. j
Hrvatski bi narod morao takom pokretu na-
joduševljenije. poći u susret, bez ikakve bojazni.

 

 

| njega ne odalečuje !

čima temeljnu tačku svoga programa i da se od _ po svim universam, insultira se policija, razbijaju
prozori, drže govori i psuje vlada. Ako je ministar
Nesreća je što nam jošte ne davaju ništa. energičan zatvora škole i šalje buntovnike kući, do-
Ali ako nam počnu davati, primimo mirne duše | vikujuć im: učite! Ali onda može odmah da ode
sve štu je za dobro i napredak naroda — jer nam , sa svoje stolice. Baciće ga oci onih gjaka, izbor-
ne daju od svog. već od našeg. Primimo, ali se nici zastupnika, gradovi sveučilišta, ,javno mni-
ničeg ne odričimo. Primimo bezuvjetno, ostajuć  jenje“, koje je u Italiji toli veledušno, Većinom
na našem stanovištu nepokolebivi. Primimo, ali ' ministar popusti, nagje se formula da se spasi
ne molimo, ne popuštajmo. forma i ispiti se ponavljaju. Gjak koji mjesec da-
Danas nije više negdašnje doba, kad su dvo- | na prije nije zoao ništa, mjesec dana kašnje, iza
jica-trojica vodila narod kao stado ovaca. I danas ' buke i bruke, zna još manje Ipak prolazi, njih
pojedivac može narodu da narodu učini mnogo zlo , većina, učitelji nijesu tako strogi, pa čemu domo-
i mnogo dobro, ali ga ubiti ne može. Tu je napo- | vini pripravljati novih demoustracija ?
kon zdrava hrvatska svijest, koja je raširena od | Ovako opremljeni mladići ulaze onda u jav-
Drave do Drine i Bojane i ona će znati, da se / nu službu — postaju činovnici, profesori, sudci,
odupre i odoli svakim atentatima na naš opstanak | advokati, liječnici. Iz ovog sjomeništa rekrutira se
Nemojmo se dati zlorabiti, veli se. Od ko- | većina današnje mlagje generacije u Italiji.
ga? kako? Tražimo uvijek i postojano naša i Je li onda čudo, ako jedan ministar pravde

Ali uz jedan semi uvjet: da imade uvijek pred 0-

prava, ne abdicirajmo u ničem i tako ćemo čeka-
ti prigode, koje će prije ili poslije sjegurno na-
stati, kako svi znaci ne varaju.

 

SOS

L? avita coltura.

u Italiji za Giolittijeve vlade, na upit: što je ta-
lijansko sudstvo? odgovori: talijansko je sudstvo
upitni znak ! ,

<“ Ovo je javna tajna po cijeloj Italiji: da je
magistratura izgubila svako povjerenje u narodu.
Za raznih ministarskih kriza, koje se svake godi-

< Prošlijeh dana u Napulja otkrili _su pogi- ine ponavliaju, najteže je naći uvijek — ministra
beljnu lopovsku družbu, koja je u velike varala pravde. Nazad tri-četiri godine bila je u tom pra-

trgovce, novčare, posjednike i koga je bolje mo-
gla. Članovi te družbe nijesu prosti lazaroni, ne-
go čeljad ,višega“ društva: advokati, posjednici,
plemići, činovnici. Suviše je konstatirano, da su
udrugi davali ruku i neki organi javnih oblasti
kao takovi!

Slučaj bi drugdje proizveo veliku senzaciju.
U Italiji o tome se nešto pisalo, ali narod se ni-
je ni malo uzrujao. Naučan je on i na gore prizore.

Rimski život je tako pokvaren, kako nije
bio ni u doba propasti carstva. Učinjena Italija,
najsmjeliji aveaturijeri baciše se na prijestolnicu,
da ovu Italiju, kako veli neki pisac, izjedu. Ra-
zumije se da ljudi s ovako ,uzvišenim načelima“
nijesu gledali mnogo na srestva, kojim da po-
stignu svoj cilj. Posljedice koje nastadoše od be-
savjeso& rada poznate su po svemu svijetu; gra-
gjevna kriza, bankarski škandali, Tanlongo i dru-
žina, Chauvet i posao riže, proces Favilla, proces
Comski, parlamentarne istrage, i deplorati, Her-
zova komenda i &ve ostale nedične stranice u po-
vijesti mlade Italije. Narodu koji je morao da u
kratko vrijeme. sabilješi toliko moralnih poraza,
nije mogao da izostane ni poraz ratni: Adua, pa
ni gragjanaki : majski godine, koji
divljim vandalismot bukne po \dljeloj zemlji. 7 :

Da je tome svemu u prvom redu kriv lirgjav
odgoj, o tom nema sumnje. Dosta je pogledati na
sveučilišta, da se dogje do uvjerenja o preslaboj
ozbiljuosti, kojom se vodi javna stvar. Talijanska
sveučilišta puna su gjaka, koji neće da uče. Toga
doduše i drugovdje ima, sli u Austriji, u  vakat
ispit&, nesigurni gjak se usteže, ili, ako lošo od-

govori, pada. Niko tome ni najmanje ne prigova-:

ra. U Italiji je posvema drugčije. Za doba kad su
urečeni ispiti talijanski gjaci nijesu \spravljeni.

Mješte da se Pe lidbini, oni svoju lje-
noat učine javni Stanu se rotiti, sabti-
jovai nori: SIE ; drugi, treći; zadobiju: za

svoju stvar ne samo socijaliste i njihovu štampu,
nego i t, zv, umjerene elementa, iste zastupnike,
pače i same sveučilišno profesore. Bune s&0. šire

va komedija, niko nije htio da se primi toga mjes-
ta. I u zadnjoj Pellouxovoj krizi potvrdio se ope-
tovani pojav. A zašto? Ljudi koji bi htjeli da
nešto učine, vide nemili jaz i neće da prime na
se breme, koje će ih skršiti. Drugi pak, manje
skrupulozni, primaju ga — i sutra se kao ex-
ministri svojim položajem služe. To su u prvom
redu advokati.“7 o

Uprav zadnja Illustragione Italiana pripovi-
jeda o ponašanju takog jednog ex-ministra prav-
de, koji je poprimio odvjetoičku praksu. On dola-
zi u kočiji, veli milanski list, vrata se tribunala
širom otvoraju, sluge izlaze, da priskoče u pomoć
Njegovoj Preuzvišenosti, sudci, činovnici, ušijeri
oko njega se vrte, da mu iskažu . svoju odanost.
Jedini koji pobježe jest — odvjetnik protivne
stranke. Razumio je da je neuklonivo izgubljen.

Ali ima nešto i  gorega. Opstoji u Rimu je-
dan list namijenjen sudbenoj struci. Taj list o8-
vem rasnih premija svojim pretplatnicima, služi
kao posrednik za njihove želje i čežnje. Sudac X.
želi biti premješten. Ako je pretplatnik, on se 0-
braće tome nesretnome listu. List podupire zas-
tupnike, ministra, ima upliva. Zauzimlje se dakle za
njegovu stvar kod pretpostavljenih vlasti i isposluje
mu što želi. Drugi pak hoće promaknuće, godine

službe i sve one nezasitljive potrebice, koje u či.

novništvu vladaju. Ne treba nego 'se pretplatiti
pisat u Rim.
Ovo još nije nikakva iznimka. Takovu ,služ-

bu“ rade i drugdje uplivni prijatelji. kumovi, zoan-

ci kroz desetu ruku, a po nekad i same žene. Što :

odgovor — cijeli svijet pozna škandal, koji takc
postaje javan, na ,učvršćenje“ povjerenja u sud-
stvu, koje je odavno uzdrmana, -.

Kada se tako vladaji avoćenici pravde, je li
se čuditi, da svećenici lataoga | teleta postupaju
#10 puta gore? Žh

a me to se, razvila majodoratlja:drošfvona

Static a IŽ  BOĆ