a a ww novim silama. Gdje dakle da se magje toliki zbroj ragje da se pojednako razdijeli ? Broj radnika u velike nadmašuje broj ko- jim strojevi potrebuju. Čemu pomnožiti dotičak išlo bi se se u susret zločinstvu ; suvišnost ruku prezirale bi vrijednost poljodjelskih i obrtničkih proizvoda, i tim bi se dogodilo neuklonivo i ne- predobivo tančanje u busenju dobitaka, dočim na površje izišla bi razdraženost socijalne slabušnosti. Tim će sličiti prividni razlozi, koje će nave- oni, što se neće usuditi da odgovore Tebi, Cezare, tužnu antifonu: ,nećemo razoružaja !“ & kosutra donijeti će svoje plodove. A mi se nadamo — jer je Nada posljednja božica — da će usprkos neprijaznostim, uzrocim rastavnih zapreka dobra vijest blagog i mladoga ruskoga Cara postati gotov čin. . Svi se nadamo i veliki i mali, o Cezare, da će ,doli s oružjem“ biti najuzvišenija i najsvetija ukopna pjesma umirućega stoljeća. Svi se nadamo, da će riječ: razoružaj, o mo- gući Cezare, o Care svesilne Rusije, ogajenim slo- vim zasjeći u srce, u misao, u krv sviju narodi; da će to geslo vihoriti se na polačama, kao na izbama i biti upisano na zidovima vojnara i ško- la; da će nadvladati slavenski duh, duh milote mira i ljubavi: duh XX. stoljeća. Kredit u Dalmaciji. L Za ovo pitanje, Bogu hvala, nije nam po- treba obraćat se u Trento i tamošnju konfecioni- "ranu robu kupovat ispod druge ruke. Imamo bli- žih slavenskih bratskih izvora. Pustimo na stranu bratsku Češku, Moravsku i Galiciju — preveć su |- jamčenje, odgovara zadrogar za obveze žadrufe cijelim svojim pokretnim i nepoukretoim imetkom, kao kod Raiffeisenovica; kod onih pa ograničeno jamčenje pako samo svojim uplaćenim zadružnim djelovima, i ako je pravilima uvjetovano, još ne- kom neuplaćenom svotom, obično do iznosa cd for. 100. — Te zadruge nijesu vgripičene na tjes- ni djelokrug, zadrugari nijesu isključivo stanovni- ci male seoske općine, posugjuju i na mjenice i na hipoteke i na zaloge, poregiuju za svoje za. drugare kod kupovanja i prodaje vrijednosnih pa- pira, primaju novac na štednju od svakoga, us- trajaju i datiraju produktivna i konsumna druš- tva — rječju to su prave pučke banke, nekoje od njih daju ponude takogjer nezadrugarima. Djelovanje njihovo je donijelo u' Kranjskoj blagoslovljenoga ploda, narod se je priviknuo, da nosi novac na štednju; kapital se sakupio i orga- nizirao u narodnim rukama; veliki broj čednih ljudi, obnašajuć razne časti u Posujilnicama pri- viklo je administraciji i redu, sprijateljio se s gos- podarskim pitanjima; odgojio se podmladak vješt upravi; a što je najglavnije utamanilo se | hvars- tvo. U Kranjskoj je poprječno interes 44%, za hipotekarne a 5 i najviše 6%, za dugove na osob- nu vjeresiju. Da čitaoci ,C. H.“ vidu do kojega su stup- nja razvoja doprle u malo godina svoga opstanka kranjske posujilnice, evo malo statističkih poda- taka o istim : Dne 31 XII. 1898 imale su: Same kranjske posujilnice Slovenske posujiloice uopće uplaćenih zadruž. dijelova |f, 435.445:85 | f, 978.876:06 reservnoga fonda 200.791:93 738 712:97 vlastitog imetka skupa [f. 636.237:28 = /f, 1,717 589:03 tugjeg imetka skupa _6,842.089:52 | _ 15,839.547:20 radile su dakle kapitalom od f. 7,478.326:80 | f. 17,557.136:23 ili okruglo 74, dotično 174 milijuna fiorina! Prigovara se ovakovim zavodima, da nijesu “su odaljene. Uzmimo primjerom susjednu Kranja- | Preveć sjegurni, jer da im je poslovanje razgra- “ku. Ona nam se čini najprikladnijom, da njezine odnošaje u tom pogledu promotrimo, jer brojem "pučanstva i srodnosti jezika, naša Dalmacija joj je par. Uzmimo ju primjerom, jer su se kreditni odnošaji razvili tamo, kao što se sada razvijaju u Dalmaciji, bez pomoći oblasti. Zemaljski odbor nije pomogao — a vlada im je dapače bila pro- tivna. A dok su došli na Raiffeisenovice u Kranjs- "koj, dogodio se čitavi proces u ekonomnom raz- voju — isto kao i u svim drugim zemljama ! Taj proces se jednostavno razvio tako, da se je najprvo organiziralo kredit u gradovima, da se je u gradovima sabralo kapital — a onda se je koraknulo pa sela, da se u njih uvede blago- dati jeftinoga, organiziranoga, humanitarnoga ka- U Kranjskoj nema zemljišne hipotekarne ni druge banke, ali postoji, već prvih decenija ovoga vijeka utemeljena ,Krainische Sparcassa“, za mnogo godina jedini novčani zavod, u cijeloj po- krajini, & i sada najjači i najbogatiji, jer ima 33 milijuna fiorina štedioničkih uložaka i 5 milijuna orina vlastite glavnice. Više nego svi ostali kranj- zavodi skupai Ona je u njemačkim rukama i gradska štedionica u Kočevlju) jer je u- praviteljstvo birano od malobrojnih članova bla- gajne, koji svoj broj uvijek Nijemcima popunjuju. Zadnje četvrt vijeka poniklo je u Kranjskoj mno- 0 novčanih savoda. Najprije spominjem slovenske gradske štedionice (mestae hranilnice) u Ljublja- Di (god. 1898 kasa-virement 15 milijuna, štedi- oničkih uložaka 64 milijuna fiorina), u Novom Mjestu, u Kranju i Radovljici. Ove su štedione u- temeljene na podlozi cesarskog patenta od 2/9 1844, koji tvori regulativ za tu vrstu blagajnica, od dotičnih općina, & zato se i zovu ,mjesne,“ njeno na velike predjele, pak da nemaju dovolj- no pouzdane informacije o svojim dužnicima, i ne mogu lako kontrolirat, da li je zajam zbilja upo- trijebljen za ono, zašto je bio dozvoljen. Istina, mnogo je kreditnih zavoda — o- sobito po Njemačkoj, a i u nas po sjevernim pre- djelima — propalo, a to ponajviše s toga što im je u bogatim zemljama dovrvilo toliko kapitala, da nijesu znali što će šnjim, pak uprava, polakom- ljena da razgrani posao i podijeli dobre dividen- de, nije imala odvažnosti, da ga odbije, i stavi granicu do koje se imaju primati tugji kapitali, nego je investirala novac na nesigurno, i tim pro- uzročila svoja propast, budi da su joj dužaici po- falili, budi da je nastao ,panik“ i usljed toga »run“ ulagatelja na zadružne blagajne. Nu toga se nije u Dalmaciji baš bojati, i posvuda gdjegod su normalni odaošaji i svijesna uprava, te su se blagajne sjajno iskazale. Od slovenskih posujilni- ca do sada nije nijedna propala, a gubitci (odpisi |-di voresu), što prikažuje sami prizor dekapitacije. pojedinih dugova), sudeći po objelodanjivanim bi- laocama, negdje su indiferentni, a kod većine druš- tva ih nema i nije ih ni bilo, U bilance se može pouzdat, da su izpravne, jer slovenske posujilnice biraju redovito pregledvvane od njihovih ,Sveza“ u Celju, Ljubljani i Krskomu, koje na godišnjim skupštinama javno izvješćuju o uspjehu nadzora. Kad su se tako ojačali u gradovima, onda im je lako podizati Raiffeisenovice po selima, da goje jeftin osobni kredit, i pomagat ih zborom i tvorom. Što nijesu odmah počeli s Raiffeisenovi- cama, zar je lim zemlja škodna, zar nije postig- nuta ista svrha, koju imaju pred očima i zagovor- nici Raiffcisenova sustava? — A da su se opijali imenima i počeli ustrajat blagajne po Raiffeiseno- vom sustavu, daleko po zabitnim i nepoznatim gse- lima, mimoišav gradove, ajegurno ne bi bili us- pjeli, ili barem me bi bili doprli do onoga stup- ska“ i Istarska u Puli“ imaju već svaka po: je- dan milijun fiorina novčanoga prometa na godinu, a danomice rastu i napreduju. Koliko je muguće sudili po protokoliranju firma i u Banovioi se opaža isti proces, jer sko- ro sve novoustrvjene zadruge imaju sjedišta u po- većim mjestima. Kad se one ojačaju, biti će ola- koćeno osnivanje drugih u selima, i tim će b.t pomoženo pučanstvu te jadne zemlje, gdje je o- deruštvo u najljepšem cvietu, a tjeraju ga sti, počam od židuvskoga trgovčića, koji rakijom tru- je seosko pučanstvo, pak preko općinskog biljež- nika i fiskala, do patentiranih zavoda, a te su hr- vatske štedione, puka spekulativna društva, osno- vana na dionice. Izaimku čine patriotička Prva Hrvatska Štediona u Zagrebu i karlovačka štedi- ona, premda ni one nijesu onako humanitarni za- vodi, kao što su cislajtanske štedione, Ostale šte- dione po Hrvatskoj i Slavoniji, po primjeru Ugar- skih, to su društva, od kojih njeka sa 20-30. hi- ljada forinta glavnice, sabraše reservne fondove 10 do 50 puta tolike, i dijele 30, 60 i 70% di- videnada. Nepojmljivo je, da se ne nagje čovjek, koji bi stavio ražareno gvožgje na tu ranu, već ju mukom puštaju rasti. Zar zastupnici na hrvatskom saboru u Zagrebu, imaju i oni da zahvale svoje mandate štedionicama, pak nemaju obraza da jih raskrinkaju, kao ni magjarski kolege njihovi, za koje je javna tajna, da jih je veliki broj poslan u parlamenat pomoću štediona ? Nu povratimo se k predmetu. Je li u Dalmaciji ozbiljne volje, da se or- ganizuje kredit, i namakne pučanstvu jeftina nov- ca, valja se okoristit primjerom drugih naroda, valja držati račun o fazama, kojim su prošli oni. Hrvati! Dvie sto dvadeset i osam je godina, što su u Bečkom Novom Mjestu hrvatski velikani ban Petar grof Zrinjski i knez Fran Krsto Frankopan životom platili svoju ljubav za rod i dom. Kosti Onih, što su živi bili strah i trepet dušmana a dika i jaka obrana svoga naroda, ne leže u ro- gjenoj grudi, niti će na žalost ikada ležati: groba im se ne zna. . . . .. $) o saditi u i Hrvati! Da izpunite čin pieteta spram veli- kih zastupnika zdrave hrvatske sviesti, da poka- žete, da vam njihovo ime nije mrtva rieč, da do- kažete sve to djelom, odazovite se našemu pozivu. Hrvatska je akademička omladina u Beču dala fotografski snimiti sve one predmete, što se odnose na tragični dan 30 travnja 1671 &a nalaze se u Bečkom . Novom Mjestu. Prvi je to put, što ih imamo na okupu. To su: dva snimka (obadvije strane) maća, kojim su bile odrubljene mučenič- Fotografije su izragjene u kabinet formatu, krasno uspjele, svi nadpisi čitljivi, a ciena je za svih pet komada 5 (pet) forinti. > 4 tarinu) unaprijed pošalje ili uz pouzeće, Dalje u prilogu.