e AE IERENAA
“ a oo ti ? <A s ČEŠKI ai.
LR RONONA FE ZAGORE PAAA SR ;

Pm

SORTA TRN

Be EM

Br. 238. U. DUBROVNIKU 17, Juna 1899.

 

 

 

2-2 o. %&& Adašla na] nmAMEet. kad so je lanl t

Godina IX.

 
   
 
 
 

3 Crvene Hrvatske“
M U dopis tja“ so 0 o upruvi g u Dubrovniku, gdje su
na : list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša-
"Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč.

U ii ust.
: (eiteže po rogača Sa siemjeeni_pto

e no prima ni uredništvo ni uprava

 

Naprezanija.

,Čisti“ Frankovluk izdiše u Banovini zad-
njim izdisajima. Sve što misli, sve što vidi dalje
od nosa, sve što osjeća za hrvatsku stvar nese-
bično i požrtvovno, sve se  klonilo ,čiste“ či-
stoće. Pa to je i naravno! Vogja te stranke, koja
veli da stoji na temelju pravaškom, primio je, bi-
rao je i bio izabran u regnikolarnu deputaciju u
Pešti, što je i za političke slijepce očito proti
pravaškom programu.

To se je najljepše vidjelo na tobožnjoj skup-
štini koja se je držala u Zagrebu. Iz cijele Ba-
novine nije došlo spomena vrijedna čovjeka na tu
skupštinu, na kojoj su Fraak, Kumičić i David
nekolcini zagrebačkih radnika tumačili ono, o
čem zadnja dvojica ni sami nijesu na ,čistu.“ Ne-
ko je predlsgao Davida za presjednika  ,stran-
ke.“ Poslije onoga što je g. D. Starčević izveo
sa svojim izbornicim, skoro bi bio i zaslužan za
takovo mjesto. Ali se g. Kumičić tome grozomor-
no usprotivio, t& ,čista“ čistoća bila bi obezglav-
ljena, kad je ne bi vodio dr. Frank!

Činiće se kome čudnovato,..da su zagrebač-
ki radnici (bar jedan dio) uz čiste; ali to ima svoj
razlog. Kako rekosmo, svaki ozbiljan i razuman
Hrvat, koji ima prigode da vidi, misli i proučava,
bježi od ',čistijeh.“ U Banovini, dakle na licu
mjesta, megju stotinama svećenika nemaju oni
van 3 ili 4. Evo im imena: Tomac, Vučetić, Mi-
letić i još jedan, mislimo da se zove Platuar..Ta-
ko i u ostalim zvanjima. Radnik nema ni vreme-
na ni spreine, da ob ovim stvarima misli. U doba
počinka približa mu se dotična gospoda, a njemu
laska, da se nalazi u njihovu društvu. Sa takom
agitacijom predobiše nekoliko radnika, koji im on-
da pune dvoranu — ali narod, u pravom smislu
riječi, drži se daleko od ovih elemenata razdora
i smutnje. :

Malo: će ikoga da zanima, što se jo na ,skup-
štini“ govorilo. Glavne strijele bijahu naperene
protiv sloge stranke prava sa neodvisnom : stran-
kom. Kad se ti sloga razori i uništi, onda će si-
nuti sunce nad Hrvatskom, sunce Frankovo i si-
stema, kuji Frankov rastvorni rad podupire, a
zato ga ,čisti“ puštaju na mira. Zlo u Hrvatskoj
jeste združena opozicija: Tuškan, Ražić, Smiči-
klas, Vrbanić Banjavčić, Brlić, Žerjavić, Bauer
Rubetić, Bedeković, Rukavina, Mažuranić, i, gsvi
ostali — ovo su narodni neprijatelji, ovo su iz.
dajice domovine; njih treba moralno ubiti — g
onda? A onda će Magjaroni iz zahvalnosti ne ga-
mo Franka, nego i Milu i Jenia i Davida — pa.
če i istoga Gržanića, koji nije zaao reći riječi,
kad mu je Senj, u čijem sastupstvu sjedi, birao
Khuena počasnim gragjaninom, onda će velju svi-

= jeh njih pollati u Pešta... . neka ,brane“

hrvatska prava u prijestolnici Ugarsko!!
Komedija! reći će patrijot. Ne, nije ovo ko-
modija, već politićka špekulacija sa mačelim i gve-

, mati ljude i stvari, nego li koji naš Prodanov pri-

jatelj na selu, koji ne čita nego , Hrvatsku Kru-
nu“ I dum Ivo je bio u Zagrebu na skupštini,
da nam donese riječ Fraokovluka u Dalmaciju,
riječ razdora i smutoje, riječ klevete, jer oni ne
znaju drugo nego hvaliti sebe, a klevetati svako-
ga, koji s njima nije.

Kako pogubno djeluje ovo postupanje na ci-
jeli naš narodni život, to se ni izmjeriti neda. O-
no truje i ubija polet i dobru volju — kad vidiš
ovakove pojave, dogje ti čas malodušja, iz kojeg te

samo uvjerenje spasiti može. Franku naprotiv ni- |

je ni malo stalo za štetu, što je svojim , radom“
u narodu prouzrokuje. On taj narod nikad ni lju-
bio nije, a tim je sve rečeno. Župnik Šafran pi-
sao je u ,Hrv. Domovini,“ da čovjeku, koji je
kao dr. Frank promijenuo tri vjere i tri stranke,
hrvatski narod ne bi imao vjerovati. Pa narod mu
i ne vjeruje, a oni što su oko njega ili su od ne-
volje, ili su fanatici, ili su pak tako zagrezli, da
se s njime dižu i padaju.

Frankijada je samo produkt žalosnog stanja
naše domovine. Samo u narodu, kojemu je vrlo
teško, mogu se pojavljivati ovakovi ljudi i naći
onih, koji će im vjerovati. Frankove pristaše nije
zato kriviti — kriv je naš položaj. Da smo na
drugom skoku, ne bi se jedan Frank mogao pi
pojaviti.

STEVAN

Kredit u Dalmaciji.
I.

A taj primjer nas uči: ne očekujuć pomoći
od nikoga, ne uzdajuć se ni u državnu ni u po-
krajinsku vladu, već u se i u svoje kljuse, počni
radit u gradovima !

Po Dalmaciji ima lijepih gradića! U njima
je naći i bogastva inteligencije i bogastva novca.
Pa kad to oboje spojeno uzradi, mora biti na-
pretka. Neće biti teško u gradovima naći njeko-
liko ljudi, koji bi mogli žrtvovati par sati na dan,
ili svaki drugi treći dan sa upravu , Štedionice“
ili ,posujilnice“ (iz početka posljednje ne mogu
plaćat posebnoga činovnika) — a kad bi to bili
najimućniji, najinteligentniji, najvidjeniji — prvi
gragjani — ko bi se ustručavao dati im novac
na štednju, kako se sad ustručavaju ljudi šiljati
ih na sela u nepoznate ruke? Povrh toga uložci
kod Štedionica“ zajamčeni su od općine. Novca bi

Po mojem čednom sudu, imalo bi se zapo-
četi utemeljenjem gradskih štedionica na temelju
regulativa od god. 1844 u Zadru, Šibeniku, Sta-
romgradu, Spljetu, Korčuli, Dubrovniku i Kotoru,

Ne goje štedionice usljed toga osobni kre-
* dit, vam exkomptom mjenica sa najma»; 3 pot-
pisa, a to nije povoljno za seosko pučanstvo, Ovo
: bi se moglo iz početka okoristit štedionicama sa-
mo putem zajmova na hipoteku, a kasnije kad bi
! reservni fondovi narasli preko prepisane mjere,
| štedionice bi mogle posugjivati te pretičke u ko-
liko ih ne bi upotrijebiti za dobrotvorne svrhe,
za korist grada u kom se nalaze, i na osobni
kredit, jer ih je za to ovlastila, dapače im to pre-

' poruča ministarska naredba od 30/11 1860.
Glavni posao štedionica je dakle, primati
i štedioničke uložke a posugiivati ih na sjegurne
- hipoteke, a zatim predujmljivati općinama i opće-

korisnim zavodima, osobito onim ma temelju za--

kona 9/4. 73 DZL. 70; posugjivati privatnicima
putem exkompte mjenica, i primanja u zalog dra-
gocijenosti i državnih papira, ulagati u druge sje-

gurne zavode i kupovat vrijednosne papire za

\
svoj račun. Nekretnine ne smiju kupovati van sa-
mo u slučaju kad bi išlo za spasenje vlastitih in-
tabuliranik tražbina, a zgradu za smještenje vla-
I stitih ureda smiju kupiti iz sredstava reservnog
fonda.

Uz općinu vrši nad štedion'cama kontrolu i
država, delegacijom svoga stalaoga povjerenika,
obično kotarskoga poglavara, ili kojeg višeg či-
novnika. Zato smiju sudovi i skrbnici, da ulažu u
te zavode novac svojih štićenika.

U svim drugim gradićima, gdjegod. je ikoli-
ko znatno prometno središte, valja ustrojit, reci-
mo za ne birat drugo ime ,Posujilnicu“ na neo-
graničeno ili ograničeno jamčenje, već prama to-

mu kojom je formom lakše pridobit ljude: sa

poduzeće.

Pravila i poslovanje posujilnica neću -ovdje
da opširno razlažem, 0 tom sam već prije natuknuo.
Spominjem jedino, da je najuspješnije pomagalo
k razvoju posujilnice upravo mjenica, uporabu
koje Reiffeisenovi sljedbenici perhoresciraju. Pu-
tem mjenbenoga exkompta može Posujilnica lako
priskrbiti od banke potreban novac a bez mjeni-
ce, kad ne bi bilo drugčije provigjeno, mogla bi
se mići u teškom škripcu, ako joj n. p. otkašu
nenadno velike štedioničke uložke ili joj prefali
novca za kakvu obročnu otplatu. Raiffeisen je is-
ključio načelao mjenice iz svojih zadruga radi na-

po retku, a oglasi koji se_