$. 5. Pri konačnim raspravama držanim pro-
ti više okrivljenika, koji se svi istim jezikom ne
služe, njihova kazivanja i ona saslušanih svjedo-
ka, istina imadu se svagda ma jeziku saslušanoga
($ 2) zapisati; nego sadržaj zapisnika ima se na-
pisati onim od dvaju zemaljskih jezika, kojeg po
razliki okolnosti Sud drži da je koristniji svrham
obavljanja pravde.
Odsuda s razlozima ima se u takovih sluča-
jevih proglasiti, a zaišću li, i dojednomu obtuženi-
ku ispustiti na onom od dvaju zemaljskih jez'ka,
kojim se koji posluživ već da je ssm privolio da
mu se odpravi na jeziku unutrašnje uredovne
službe.
$. 6. Odsuda sa uzrocima u razmiricah dr-
žavljanskog prava izdati će se na onom od dvaju
zemaljskih jezika, u kom je tražbica prikazana
jali kazana u pero na zapisniku, već da su stran-
ke ugovorile da se rabi jezik unutrašnjeg ure-
dovanja.
$. 7. Kada stranke u razmiricah državljan-
skog prava nebi se jednim te istim zemaljskim
jezikom služile, niti bi medju sobom ugovorile da
jim se odsuda sa uzroci na jeziku unutrašnjeg
uredovanja priopći, odprava dakako ima se jed-
nako izdati na jeziku tražbice, ali zaišćeli protiv-
nik, a to prije nego što se objavi ista odsuda, uz
odpravu nanj upravljenu dodati će se prevod od-
sude i uzroka,
$. 8 Ako, s postojećih odnošaja glede oso-
blja kod pojedinih Vlasti ili Sudova, neprevladive
zaprieke smetale bi da se ova Naredba tačno iz-
vede, to se odmah ima javiti predpostavljenoj Vla-
sti, da bi se po mogućnosti pr.vidilo.
$. 9. Kad postane djelstna ova Naredba
prestaje krepost Naredbam dneve 20. Veljače
1869. P. L. Br. 7 Ministarstva unutrašnjih posala
i dneva 26. Veljače 1869. P. L. Br. 9 Ministar-
stva Pravosugja.
$ 10. Unutrenja služba CC. KK. Vlasti i
Sudova, i dopisivanje istih megju sobom ovom se
naredbom nikako nepreinačuju.
$. 11. Ova Naredba postaje djelatna danom
1. Listopada 1872.
Ova Naredba ne samo da ne pobija našu
tvrdnju da unutrašnji jezik može da bude i hr-
vatski i da se s državnim vlastima može i hrvat-
ski dopisivati, nego dapače našu tvrdnju potvr-
gjuje. Jer zašto u $$. 3, 5, 6, 7 i 10 kaže jezik
unutrašnje uredovne službe a ne kaže jezik ta-
lijanski? za to baš što jezik unutrašnje uredvvne
službe može da bude i hrvatski i talijanski, A
zašto $ 10 kaže da se ovom naredbom ne prei-
načuje dopisivanje vlasti i sudova megju sobom?
zašto i ovaj $ isbjegava riječ talijanski i ne glasi
»unutrašnja služba cc. kk. Vlasti i Sudovi i do-
pisivanje ittih megju sobom biće, kao i do sada,
na talijanskom jeziku“? Baš za to što takova za-
kona, takove naredbe nema i što je slobodno do-
pisivati i hrvatski kako je kome drago.
Slavenstvo i Hrvatstvo.
Zaludu je tajiti jedno opće poznatu i pri-
znatu činjenicu: Hrvati u velikom dijelu 3laven-
stva niti su poznati niti su sugjeni i cijenjeni o-
nako kako bi zaslužili.
Ovo osobito vrijedi za ruski i češki narod.
Rosi, taj najveći slavenski narod, o nama
skoro nemaju ni pojma. Izobraženiji dapače niti
nas znadu, a ako za nas znadu, to je gotovo u-
vijek pogrešno; a mnogo puta i uvredljivo. Moo-
go-je učenih Rusa, koji za Hrvate vjeruju teoriji
Majkova: da nas je stvorila austrijska policija u
VILI. vijeku, biva onda kad još Austrije nije ni
bilo!
Ruska štampa većim dijelom piše o nama
nesimpatično i protivno, Rijetko ćeš kada čuti do-
bra glasa, osvem ako pohvale našu kulturu, koju
nerijetko opet, daruju Srbima. Oyo rečeno uopće.
Posebice pak ruski listovi u našem srpsko-hrvat-
skom sporu redovito su na strani Srba, a proti
nama.
Evo na pr. i u ovom slučaju sa Zmajevim
proslavam i demonstracijam.
Srbi dogjoše u glavni grad Hrvatske. Glavni
grad Hrvatstva proglasiše centrumom Srpatva !
; Hrvatska društva zamoliše da im dadu svoje pro-
storije za proslavu, pa kad se ova odazvaše, na-
mjerno ispustiše hrvatsko ime. Odbor za proslavu
hrvatske zemlje službeno prozove srpskijem. Iz-
rugavahu se hrvatskom teritoriju, proglašujuć da
ga nema. U Zagrebu bratimiše se sa Magjarim.
I kada su Hrvati, isprvine pasivni, na sve ovo
reagirali — evo nalazi se ruskijeh listova, koji
nama, a ne Srbima, davaju krivo!! Šta će onda
da bude u ostalijem pitanjim, u kojim, i ako je
razlog na našoj strani, taj se ne može tako jasno
i bjelodano predočiti kako u ovom slučaju ?
A uzrok u svemu ovomu ponašanju ? Jedan
jedini: vjera! Rusi i Srbi pravoslavni su, Hrvati
katolici. Rusi nam neće pred Srbima pokazati
prednosti; oni njim viče vjeruju, jer im se čini,
da su im bliži. Žalosno je konstatirati ovu čiuje-
nicu, ali tako je,
Za Rasima i za Srbima povodi se, iz svojih
razloga, i jedan đio Čeha; onaj koji sluša piska-
rale, inspirirane sa Cetinja.
Ipak mi imamo na našoj strani toliko akti-
ve. da bi nam svaki Slaven, i najgori nam protiv-
nik, ako je nepristran, morao dati pravo.
U Srijemu Srbi, u općinskim poslima proti
Hrvatima skapaju kompromise sa Nijemcima. Ta-
kav kompromis opstoji u dva najveća srijemska
grada: u Mitrovici i Zemunu.
U Hevatskoj Srbi su glavni stup sistema i
desna ruka one vlade. U hrvatskom saboru nema
nijedan Srbin u opoziciji. Najumjereniji i najradi-
kaloiji u tom su potpuno jedaaki,
U Dalmaciji sklapaju kumpromis sa Talija-
našima, podupira njihove težaje na štetu našeg
naroda i jezika; saučestvuju otvorenju »Lega“,
pomažu birati talijanske zastupnike proti nama.
Zar nije ovo dostatno, pa da Srbi izgube
svu simpatiju i pred pravoslavnim i pred katolič
kim Slavenstvom? Bilo bi kad vjera, pravoslavlje,
u pravoslavnih Slavena ne bi bilo maogo jače na-
rodao čuvstvo, nego li narodnost kao takova. Jer
u njih je vjera i narodnost jedno te isto!
Iskorijeniti ove presude vrlo je teško, jer
protiv nas vojuje i opet vjera. Ruski konservati-
vac više će vjerovati zad: jem srpskom kalogjeru,
nego li najslavnijem hrvatskom učenjaku. Koje-
kakvi štipendiste i bogoslovci u Kijevu i Moskvi,
smiju, kako smo vidjeli više puta, po ruskim li-
stovima napasti Hrvate najlažnije, najperfidnije.
Jedino srestvo da se ovi atentati protiv na-
šega glasa i imena uklone bilo bi, kad bi i naši
listovi ustali, pa neuvredljivo, ali odlučno odgo-
varali ruskim listovima, upućujuć ih u nase doma-
će prilike. Na to su u prvom redu pozvani orga-
ni opozicije u glavnome gradu Hrvatske.
Srestvo se pokazalo uspješno, kako smo vi-
djeli, kod samih Čeha. Hrvatska štampa umjela je
da reagira na hrvatofobsku pisaniju nekih čeških
listova i mi vidimo da je uspjeh bio sjajan. Bra-
ća Česi danas već počimju da o Hrvatima druga-
čije sude, njihovi listovi drugačije pišu.
Tako bi trebalo postupati i sa Rusima, prem-
da kod njih nećemo imati mkada velikih simpati-
ja, jer popavljamo, vjera je tu glavni motor na-
rudnog i političnog života i shva ćanja.
Naši dopisi.
S otoka Mljeta, na Ćirilovo
Od nekoliko doba katoličko sveštenstvo, o
scbito dubrovačko, strašno je izloženo bratouboj-
nim otrovnim strijelama njekoje vrate ljudi, ali u
današnje dane ponajaore. Nema dana, nema bro-
ja a da se gadno glasilo dubrovačkih nazovi-arba
neće zadjesti o kakvog popa, kanoni pa ćak i
biskupa. Oni su sova o -
tvo pošteno i sveto, kako to najbolje svjedoči -
naj par otrovnih redaka, u šarenom nazovi-dubrov+
niku od 2 Jula. Onakova šta, može vjerovat i pi
sat samo jedan Fabris e compagnia, izobraženi
svijet jamačno neće, jer barem katolička crkva
uči svud i svakoga iste dogme, a ne stvaraju ih
popovi po čeifu, kako to kogod drugi čini Ne sa-
mo da je i sveta dužnost popo-
va, osobito u onim me, gdje je katolički
živalj u uskom odnošaju a rišćanskim, prikazat pa-
rodu razliku dogme jedne i druge crkve, podučit
ga o slokobnom raakolu, osobito u današnje mrač-
indiferentisam
no doba, kad je vjerski tako strai.
no raširio svoja krila. Vršili sve ovo katolički pop,
eto njemu Akilove pete, za naše junake. Jeli pro-
govorio o raskolu, eto ti ih gdje viču, da sije 8 o-
tara mržaju na jednokrvnu braću; je li progovo-
rio de ignorantia vincihili et invincibili, de bona
vel mala fide, etv ti ih gdje viču i kriču, da pop
predika, da se vlasi ne mogu spasit. Imamo u sve-
tomu pismu, gdje se je i sotona jednom s istim
krivo posložila, da obori božanstveni nauk Isukrs-
tov, to rek bi isto čine i naši delije; uzmu iz
predike pjekoliko prekinutih riječi, prekinutih sta-
vaka, jer cjelost ne bi dobrodošla njihovim pa-
mjerama, pa lili iz ne znanja ili iz mržaje, trube
da je pop prediko, što mu se ni u snu snjelo nije,
ovo kažem, jer sam gdjegod i sam sličnim stva-
rima svjedokom bio.
Eto do šta dovodi vjerski indiferentizam, ro»
gjen od toli razvikane vaše tolerancije, o kojoj
rek bi, da nemate ni pojma. Zato nebi bilo 8 go-
rega da dovedete k vama za dva dni dum Andra
ili koga bližega, i da ga zamolite da vam učini
samo dvije prelekcije v toleranciji: jednu de tol-
lerantia civili a drugu de tollerantia dogmatica ;
Bog zna, kad bi vam bili bistri ovi pojmovi, mož-
da bi ste onda manje na popovske predike udarali.
U toliko zalud vam je trud ve zvani delije,
mučili se koliko hoćete, prije ćete presušit more,
nego ljubav naroda prama nama ili našu prama
narodu. Upamtite dobro, da smo mi svećenici, o-
pet narodni sinovi, iz naroda smo nikli za narod
smo se pregorjeli, za narod živemo, za narod ra-
dimo, jedini mi s njime tugu i radost dijelimo.
A vi mila braćo svećenici, koji ste nu-
ti, pa i svi ostali, ne dajte se ustrašiti od zagluš-
ne krike naših otugjenika, nego stojte tvrdo i o-
prezno na braniku, jer vjerujte, pod plaštem po-
litike i kod nas je na veliku žalost vjerske borbe.
Srbi-katolici većinom, puni su vjerskog indiferen-
tizma i nastoje da ga svukud šire, jer drže da je
to najbolji put, a da otvore u širine vrata ono-
me komu su ih naši stari u sve širine zatvorali.
Naši isti dušmani nek nam budu barometar na-
šeg djelovanja: dok nas bude pratila njihova vi-
ka, kroz Fabris-ovo glasilo, budimo uvjereni da
smo na dobrom putu, prestane li pako njihova vi-
ka prama nama, onda se prenimo i razgledajmo
dobro, da nijesmo po nesreći stramputicom zašli.
Vladimir pop Taljeran.
Pogled po svijetu.
Položaj u Austriji. — Austrijski i Ugar-
ski ministri vijećali su ovih dana u Budimpešti o
detaljnim provedbama već uglavljene auštro-ugar-
ske nagodbe
U Rusiji. — Ruski car nije htio primiti
megju naroduu deputaciju, koja mu je htjela uru-
čiti adresu za auton«miju Finske. — Umco je brat
ruskoga cara, prijestvlanasljednik, Veliki knez Gjuro;
Pošto carski par još nema muškoga odvjetka bi ime-
novan prijestolanasljednikom Veliki knez Kostantin.
Buna u Bugarskoj. — Bijahu prosuli vijest,
da je u Bugarskoj buknula revolucija i da su svr-
gnuli kneza; ali to ave bijaše izmišljeno.
Stanje u Srbiji. — Neki bošnjak Knež-vić
prcao je na raskralja Milana, ali ne rani njega ne-
go njegova adjutanta majora Lukića. Ovom prigo-
dom srbska vlada pohvata i zatvori sve odličnije ra-
dikalne prvake, a u prvom redu Nikolu Pašića i
Kostu Paušanovića. Neki vele da je Koežević u
tamnici sam ozoačio ove radikalce kao svoje isti-
gatore, dok drugi opet hoće da to ništa nije istina,
nego, da se vlada služi da se riješi svojih peprija-
je Koeže-
vi prije atentata, u Bukareštu, gdje se nalazi
*ki pretendanat koez Karsgjorgjević. U Bi grad-
skom okružju proglašen je prijeki ?sud; a idemo
da vidimo što će se dalje izleći u Srbiji.
Dreyfus-ova afera. — U Renne:u gdje
Dreyfus zatvoren nalazi se sve što je novinara,
demegoga i inih branitelja pravde i nepravde. koji
MT eda. Dreyfusu će suditi,
tek u prvoj polovini olovoza, a na njegove sud-
ce već sada čine sve mogeće presije, da ga oslo-
bode ili da proglaše krivim.
Domaće vijesti.
Odlučili smo da sve one naše dužnike
koji na o vane molbe i pozive nikako,
0 Brak eje lete:
prije kroz novine ja