ORORMEACI SER
i PERE AC
e e A
U oči izbora.
U ponedjelnik dakle biće pozvani birači
Općine dubrovačke da izaberu novo općinsko
vijeće.
Srpsko-talijanska koalicija posebnim pro-
glasom objelodani svoja golotinju i najavi ku-
kavički uzmak sa izbornoga poprišta.
Tako hrvatskoj stranci ostaje slobodno
polje.
Razlozi radi kojih srbo-talijanaši uzmi-
ču svakomu su poznati: izbjeno im je iz ru-
ka (a da u narodu krv ne pane) jedino srestvo,
s kojim se još mogahu uzdržati — na silje!
Kada su godine 1890 po prvi put za-
sjeli na upravu našega grada, onda im od
nasilja potrebe ne bijaše, onda ih na općinu
dovela samo prevara. Jer oni prevariše
dubrovački puk zatajujuć mu misli, namjere,
načela, dapače isto ime svoje. Pod lozinkom
,mi nijesmo Srbi mi smo dubrovčani“, ušulja
se srpska omladina u milost našega naroda,
koji joj povjerava, i, u zao čas po se, pre-
dade u ruke sudbinu. No kad su ti lju-
di mislili da su se dobro ugnjezdili, počeše
sve to više otkrivati sebe i namjere svoje;
a njihovi saveznici potaknuti ovim primje-
rom, slijediše ih. Dubrovnik je imao postati
čisto srpsko-talijanaški grad.
Hrvatska stranka, poražena, ali ne do-
bivena, prikupljala je svoje sile i pokaživala
narodu kamo ga vode njegovi spasitelji.
Narod je uvidio prevaru, pak je ogorče-
njem u duši, ostavio one, koji ga tako o-
kratno zavedoše.
U izborima god. 1894 Srbo-talijanaši
uvidješe i sami, da im je obraznina s lica
strgana, te se pojaviše pod svojim pravim i-
menom, uzdajući se, kad ih je laž ostavila,
da će ih spasit jedino sila i gaženje svake
izborne slobode.
Pa to im djelomično i pogje za rukom.
Ali tijem postupanjem proigraše u narodu i
zadnju kartu. U izborima koji će prekosutra
začeti istrgnuto im je i ovo zadnje srestvo,
u koje polagahu u svoju nadu. Suviše
elementi tako i opriječni ne mogahu
>
du, odlučno je odbila bizantinsku ruku, koja
joj se nudila, potvrgjujuć time desperatnost
svoga položaja. I sada evo nas pred narod,
da mu gledamo oči u oči, vedra čela, neoka-
ljane zastave i da mu kažemo: Narode, mi
ti dolazimo kao Hrvati, i ništa drugo nego
Hrvati. Ako se odazoveš našemu glasu, ti ćeš
potvrditi, da si ono što smo i mi, da si Hr-
vat i da je ova naša gruda, na kojom žive-
mo hrvatska zemlja. Ali dok nam je milo,
da smo očistili narodno polje od spletke i
tugjinske navale, s druge strane još bi nam
milije bilo, kad bismo tu navalu dočekati
mogli. Jer bi se onda još bolje mogla da is-
takne ništetnost naših protivnika, koji bi na-
ma dali lijepu prigodu, da ih, sada kad je
narod progledao i osvijestio se, po-
brojimo i da sada tvarno i eklatantno odgo-
vorimo na glasovit upit, koji nazad osam go-
dina postavismo u ovomu listu: Dubrovča-
ni jesu li Hrvati ?
Ipak cijenimo,,da odgovor na ovo pita-
nje oni nam ga već dadoše svojim junačkim
— bijegom.
Premda bi ova divna narodna lekcija
morala da opameti i najtvrdoglavije i najtvr-
dokornije, i da ih uvjeri da je u Dubrovniku
moguća samo jedna, hrvatska misao, ipak
oni naviještaju da uzmičući neće prestati na-
valjivati na harakter Dubrovnika; da će i na
dalje nastojati otugjivati ga narodnoj ideji, a
to možda tim većom mržnjom, čim će se sla-
bijim pokaživati. Mješte da uvide svoju po-
grešku i da pristupe u narodno, kolo, oni nam
naviještaju daljni rat.
E pa dobro! Mi ga evo ravnodušno pri-
mamo. Jer kao što smo znali časovito izgub-
ljeno poštenjem i pravicom opet steć, tako
ćemo ga — vjera i Bog! — znati i braniti,
A naš mili hiljadugodišnji Dubrovnik evo se
nakon devetgodišnjeg lutanja opet vraće u hi-
storičnu svoju kolotečinu, da bude na diku:
roda i doma, uzor hrvatske svijesti, i izgled
gojenja i njegovanja hrvatskog jezika; da
bude prvi megju jednakim, da se pokaže do-
stojnim starodrevnoga i dičnoga imena: krune
hrvatskih gradova.
A hrvatska stranka u Dubrovniku zala-
[že svoju riječ, obraz i poštenje, da ovoj
ali duševno ipak sjedinjene Hrvatske!
Jezično pitanje u Dalmaciji. |!
(VA Br. 23.84. 96/96) ||
koju smo vile puta nepomenali nije
uo
sto
o za priopćeno, sahvale i ost. plaća se 10 novš, po rodkn,'& oglasi koji st
i rod doom no prima ni uredništvo ni uprava.
nog Okružnog Suda u Spljetu a& glasi u hrvatskom
prijevodu : Pres. 2068.
Povodom stanovita slučaja, c. k. prizivno su.
dište, : odlukom 9 tek. Pres. 10412 primjetilo je
jednomu kotarskomu sudu, da mu je dužnost do-
pisivati sa sudbenim zemaljskim vlastima i s dru-
gim državnim vlastima talijanski, pošto da se o-
vaj jezik do novih odredaba imade sniatrati. nu-
trnjim jezikom za sudbene vlasti u Dalmaciji, ob.
zirom na njegovu uporadu (uso) od semana usta-
novljenja istih vlasti i obzitom na smisao dvorske
odluke 18 Ožujka 1815 Br. 1138 i s toga što 1
$. 10 Ministarske Naredbe 20 Travnja 1872. Br.
7 L. P. Z. kojeuregjuje uporabu jezika u zemlji,
ustanovljuje se da propisi oduosno na mutraju
službu i dopisivanje ce. kk. Vlasti i sudova izme-
gju sebe, nikako se ne preinačuju rečenom nared-
bom i da se $. 19 temeljnog državnog zakona od
21 Puosinca 1867 Br. 142: odnaša tia općenita
prava državljana i ne može se primjeniti nutrnjoj
uredbi državnih vlasti.
Primjećuje nadalje Prizivno da
koji nutroji spis prikasan od koje sudbene
maljske vlasti u jeziku srpsko-hrvaskome, bilo 0-
lijanskom jeziku.
Što se saopćuje radi znanja i ravnanja.
C. K. Predsjedništvo Okružnog Suda
Spljet, 16 Svibnja 1899.
Na ovu okružnicu osvrnućemo se u dru-
gom broju.
Utakmica.
kidiše na kralja-oca Milana.
Njeki misle, da je sav atentat inaceniran, da
se vlada i dinastija riješe najpogibeljnijih 'svojih
njegora
< :
i s
2.)1 1iG
I
g Crvene Hrvatske“ Dubrovnike, € .
[alne dok sa Or OMO
ne list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša.