ORORMEACI SER i PERE AC e e A U oči izbora. U ponedjelnik dakle biće pozvani birači Općine dubrovačke da izaberu novo općinsko vijeće. Srpsko-talijanska koalicija posebnim pro- glasom objelodani svoja golotinju i najavi ku- kavički uzmak sa izbornoga poprišta. Tako hrvatskoj stranci ostaje slobodno polje. Razlozi radi kojih srbo-talijanaši uzmi- ču svakomu su poznati: izbjeno im je iz ru- ka (a da u narodu krv ne pane) jedino srestvo, s kojim se još mogahu uzdržati — na silje! Kada su godine 1890 po prvi put za- sjeli na upravu našega grada, onda im od nasilja potrebe ne bijaše, onda ih na općinu dovela samo prevara. Jer oni prevariše dubrovački puk zatajujuć mu misli, namjere, načela, dapače isto ime svoje. Pod lozinkom ,mi nijesmo Srbi mi smo dubrovčani“, ušulja se srpska omladina u milost našega naroda, koji joj povjerava, i, u zao čas po se, pre- dade u ruke sudbinu. No kad su ti lju- di mislili da su se dobro ugnjezdili, počeše sve to više otkrivati sebe i namjere svoje; a njihovi saveznici potaknuti ovim primje- rom, slijediše ih. Dubrovnik je imao postati čisto srpsko-talijanaški grad. Hrvatska stranka, poražena, ali ne do- bivena, prikupljala je svoje sile i pokaživala narodu kamo ga vode njegovi spasitelji. Narod je uvidio prevaru, pak je ogorče- njem u duši, ostavio one, koji ga tako o- kratno zavedoše. U izborima god. 1894 Srbo-talijanaši uvidješe i sami, da im je obraznina s lica strgana, te se pojaviše pod svojim pravim i- menom, uzdajući se, kad ih je laž ostavila, da će ih spasit jedino sila i gaženje svake izborne slobode. Pa to im djelomično i pogje za rukom. Ali tijem postupanjem proigraše u narodu i zadnju kartu. U izborima koji će prekosutra začeti istrgnuto im je i ovo zadnje srestvo, u koje polagahu u svoju nadu. Suviše elementi tako i opriječni ne mogahu > du, odlučno je odbila bizantinsku ruku, koja joj se nudila, potvrgjujuć time desperatnost svoga položaja. I sada evo nas pred narod, da mu gledamo oči u oči, vedra čela, neoka- ljane zastave i da mu kažemo: Narode, mi ti dolazimo kao Hrvati, i ništa drugo nego Hrvati. Ako se odazoveš našemu glasu, ti ćeš potvrditi, da si ono što smo i mi, da si Hr- vat i da je ova naša gruda, na kojom žive- mo hrvatska zemlja. Ali dok nam je milo, da smo očistili narodno polje od spletke i tugjinske navale, s druge strane još bi nam milije bilo, kad bismo tu navalu dočekati mogli. Jer bi se onda još bolje mogla da is- takne ništetnost naših protivnika, koji bi na- ma dali lijepu prigodu, da ih, sada kad je narod progledao i osvijestio se, po- brojimo i da sada tvarno i eklatantno odgo- vorimo na glasovit upit, koji nazad osam go- dina postavismo u ovomu listu: Dubrovča- ni jesu li Hrvati ? Ipak cijenimo,,da odgovor na ovo pita- nje oni nam ga već dadoše svojim junačkim — bijegom. Premda bi ova divna narodna lekcija morala da opameti i najtvrdoglavije i najtvr- dokornije, i da ih uvjeri da je u Dubrovniku moguća samo jedna, hrvatska misao, ipak oni naviještaju da uzmičući neće prestati na- valjivati na harakter Dubrovnika; da će i na dalje nastojati otugjivati ga narodnoj ideji, a to možda tim većom mržnjom, čim će se sla- bijim pokaživati. Mješte da uvide svoju po- grešku i da pristupe u narodno, kolo, oni nam naviještaju daljni rat. E pa dobro! Mi ga evo ravnodušno pri- mamo. Jer kao što smo znali časovito izgub- ljeno poštenjem i pravicom opet steć, tako ćemo ga — vjera i Bog! — znati i braniti, A naš mili hiljadugodišnji Dubrovnik evo se nakon devetgodišnjeg lutanja opet vraće u hi- storičnu svoju kolotečinu, da bude na diku: roda i doma, uzor hrvatske svijesti, i izgled gojenja i njegovanja hrvatskog jezika; da bude prvi megju jednakim, da se pokaže do- stojnim starodrevnoga i dičnoga imena: krune hrvatskih gradova. A hrvatska stranka u Dubrovniku zala- [že svoju riječ, obraz i poštenje, da ovoj ali duševno ipak sjedinjene Hrvatske! Jezično pitanje u Dalmaciji. |! (VA Br. 23.84. 96/96) || koju smo vile puta nepomenali nije uo sto o za priopćeno, sahvale i ost. plaća se 10 novš, po rodkn,'& oglasi koji st i rod doom no prima ni uredništvo ni uprava. nog Okružnog Suda u Spljetu a& glasi u hrvatskom prijevodu : Pres. 2068. Povodom stanovita slučaja, c. k. prizivno su. dište, : odlukom 9 tek. Pres. 10412 primjetilo je jednomu kotarskomu sudu, da mu je dužnost do- pisivati sa sudbenim zemaljskim vlastima i s dru- gim državnim vlastima talijanski, pošto da se o- vaj jezik do novih odredaba imade sniatrati. nu- trnjim jezikom za sudbene vlasti u Dalmaciji, ob. zirom na njegovu uporadu (uso) od semana usta- novljenja istih vlasti i obzitom na smisao dvorske odluke 18 Ožujka 1815 Br. 1138 i s toga što 1 $. 10 Ministarske Naredbe 20 Travnja 1872. Br. 7 L. P. Z. kojeuregjuje uporabu jezika u zemlji, ustanovljuje se da propisi oduosno na mutraju službu i dopisivanje ce. kk. Vlasti i sudova izme- gju sebe, nikako se ne preinačuju rečenom nared- bom i da se $. 19 temeljnog državnog zakona od 21 Puosinca 1867 Br. 142: odnaša tia općenita prava državljana i ne može se primjeniti nutrnjoj uredbi državnih vlasti. Primjećuje nadalje Prizivno da koji nutroji spis prikasan od koje sudbene maljske vlasti u jeziku srpsko-hrvaskome, bilo 0- lijanskom jeziku. Što se saopćuje radi znanja i ravnanja. C. K. Predsjedništvo Okružnog Suda Spljet, 16 Svibnja 1899. Na ovu okružnicu osvrnućemo se u dru- gom broju. Utakmica. kidiše na kralja-oca Milana. Njeki misle, da je sav atentat inaceniran, da se vlada i dinastija riješe najpogibeljnijih 'svojih njegora < : i s 2.)1 1iG I g Crvene Hrvatske“ Dubrovnike, € . [alne dok sa Or OMO ne list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša.