Gra a nika. nekoliko stotin= glasova, dočim u kim izbo-
ska Kro | rim sudjeluje vas puk. Za harakter jednoga mje-
Izbori. — Hrvatski Izborui Odbor sazvao | $ta SYi sh izbori mnogo odlučniji. A ne: sjeća li
kako je godine 1895 slavno pro-
kad ga postaviše sami, ko
Srbi. premda je za nj glasovalo dobra polovina
tslijanaške stranke? Što je onda pokazao Dubrov-
nik? Ne sjeća li se. kako smo još god. 1893 po-
zivali Srbe, da nam na megdan izagju sami. pa
ko od nas odnese dvostruko glasova pravijeh Du-
brovčana, onaj neka kaže: moj je Dubrovnik? Ne
sjeća li se da su Srbi isti priznali svoju slabost,
kad su narodnjacima nudili kompromis, dajuć im
zastupnika za grad? Oni su onom ponudom mis-
ljeli rascijepati Hrvate i ti sporazum na-
se Dubrovnik“
ie u četvrtak skupštinu birača, na kojoi je pri-
t oi ojoi Je Pr | no" njihov kandidat,
hvaćen slijedeći Proglas sa vijećničkim kandidatima :
Hrvatski Birači Općine Dubrovačke !
Dani 22, 23, 25, i 26 maja godine 1894
zabilježeni su u Vašoj pameti kao crni dani
samovolje i nasilja, kad je pohlepa za vlašću
spojena s bjesnilom slavila slavlje svoje.
Tlačitelji izborne slobode, kršitelji zako-
na, zamjernom bezočnosti nijekahu onijeh.kob- )
nijeh dana Vama na stotine identičnost, tje- | rodnjaka i ART li
rajući Vas slobodne gragjane s birališta kao todajska. i prozalii 1 VANKA. OSIPA ,
No čemu se mi ovoliko s njima prepiremo ?
Dubrovčani isto znadu ko od nas govori istinu,
Srbe uvjerit nećemo, a oni na Cetinju svegi će
više vjerovat njima nego nama. Dakle suvišan
posao.
Smjerna molba. — iuoijavamo spljetsko
pJedinstvo“ da se u dubrovačke stvari ne prti ni
u dobru ni u zlu. U svakom skoro broju spljet-
skog lista nalazimo vijesti iz Dubrovnika. ,pišu
pam iz Dubrovnika“ itd., dok mi vrlo dobro znamo
da mu iz Dubrovnika niko ništa ne piše, nego, a-
ko ma pišu, to ga samo mole da šuti.
stado i zapriječivši tako, da volja narodna do
pobjede dogje.
Proteče vrijeme — i Vi ste pozvani na
24, 25, 26, 27.i 28 ovoga mjeseca, da bira-
te novu cpćinsku upravu.
Nu te izbore ne vođe više oni, koji su ih
vodili godine 1894, jer vlada, znajući koja
bi je odgovornost stigla, kad bi se ponovile
sablazni zadnjeg puta, odazvala se je svojoj
dužnosti i oduzela općini rukovogjenje izbo-
ra, a predala ga svome povjereniku. | U ovo zadnje vrijeme ,Jedinstvo“ i niegovi
'Tim je zajamčena sloboda izbornog čina | gospodari hotice i nehotice puno štete htiedoše
i volja većine obezbijegjena pred nasiljem i | nanijeti hrvatskoj stvari u našim krajevima Zato,
prkosom nekolicine kad po pomoći ne može, neka naš pArLA miru :
e . . ostavi. Vijesti iz Dubrovnika kuju se u plietu u
Srpsko-talijanašku družbu to je baš pre- | uredništvu, gdje naravno ne mogu da poznaju po-
ložaj, pak onda bubnu, što im na pamet pane,
primajuć u Dubrovniku opće negodovanje svi-
jeh Hrvata.
Ovo poručujemo spljetskom listu, & neka nam
u zlo ne uzme, jer i on sam sna da je tako.
Ispiti. — Usmeni ispiti zrelosti kod ć. k.
Preparandija obavljeni su pod predsjedništvom
presvijetlog gospodina pokrajinskog nadzornika
Antuna Strčlla od 10 uključno 19 srpnja. Prija-
vilo se 51 učenica, od
8 odlikom: Andruja Mićinka, Depolo Ema, Domi-
nis Marija, Derviš Grk Marija, Franić Ivank», Kla-
Kovačević Anka, Nenada Marčela i
palo, te se s toga odreče općinskih časti i uz-
mače s poprišta, pozivljući svoje da se usteg-
nu od glasovanja.
Hrvatski birači!
ne obazirite se na to, već svi k0 jedan pris-
tupite na biralište, da glasujete za Hrvate vi-
jećnike, koje Vam niže preporučujemo.
Ljudi, koje Vam predlažemo, ne dolaze
pred Vas obećanjima da Vas zavagjaju ili
mame; jedno samo obećaju i jamče, a to je
da će svim silama raditi oko pravog boljitka
i napretka rodnoga nam grada, čuvajuć se pri
tom svakog nepromišljenog koraka ili časovi-
tog bljeska, što vremenom vodi do rasula i
propasti, i uz to, vjerni dubrovačkoj prošlos-
ti, visoko držati hrvatski barjak, simbol naše
bolje budućnosti.
Svi dakle na biralište da glasujete :
rija, Fattori Marina,
čedes, Maračić Filica, Nasso Matilde. Novak Ma-
rija, Pedić Marija Roje Autica, Rusić Jozica,
Rubignoni Elvira, Sabbioni Ljubica, Sinigoj Mari-
ja, Širko Nadežda i Vela Jozica. — Za 16 kan-
didatica bio je odgogjen sud zrelosti, dok ne po-
ispit iz jednog predmeta, pet ih se povuklo
d i
HI.em ta: preko usmenih ispita ; |
1. Bašić iii Burić au z ičijelie dr. ONE 2 eds radi bolesti nije pristupila na
Pirej OL, rate pw Dubrovački Parobrodi. — Balkan na
kan. dum ina 9 Masdolfo dr. Salamun 10 putu iz e e a tii re. i: zrio e
A Milatš . Balamun, 10: | putu iz Rijeke u Rouen krcat užica. —
Mičić Bošo, 11 Miletić A 9 Supilo Frano. | iskrcava dužice u Bordeauxa. — Gundulić očeku-
zoi. U 1.om ijelu : je se danas u Dubrovniku — Hartington na po-
1. Dabrović-Stjepović Ivo, 2. Guoaden Rado, 3. | pravci u Trstu. — Istok stigao prekojuče u Car-
Iveta_Miho, 4. isić dum Niko, 5. Milić Antun, | diff. — Napried otišao prekojuče iz Cardiffa u
6. Mitrović Marko, 7. Perušina Ivo, 8. Račić Ivo | Barcelonu. — Plat na putu u Trat krcat ugljena.
Miho, 9. Stahorović Marko, 10. Šilje Leopold, | — Prasattus na putu iz Cardiffa u Trst krcat
11. Šwtić ZN Ucović M ugljena.
lom. ua:
: PO Diskoras na Poljani.
1, Caboga grof Brnja, a a dr. Melko, 3. i :
: p e 2. | Viaho. — Ivo moj ja više ne razumijem ništa.
Čurlica Lovro 4, Ghetaldi pi. Klimo, 3. Katić Ivo. — Eppure za mene je kvestijon da ne može bit kja-
Ernest, 6. Katičić kap. Mato, 7. Margaretić kap.
djes 8. Orepić Pero Ivov, 9. Rajčević kan dum
ato, 10. Saraca pl. dr. Ugjo, 11. Tacconi pl.
Rikard, 12. Vojnović grof dr. Kosto.
Odgovori. — ,Dubrovnik“ i upravo bije-
san, & i shvatljivo je Položaj, koji su ga sebi
moraju da ga i podnose, što im je sada
pa svakoga bacaju krivnju 88mo ne na
rija. Zaaš li onu favolu od lisice i grošgja: kad je
vigjela da ga ne može dokučit, onda je rekla: lju:
to je!
Vlaho, — Jes, ma dragi ovo ti je: altrocch8 ljuto |
Ivo. — I meni je #0. Ćio bi hi vigjet, da se izbrojimo
Ma kad neće što ćeš im učinit ?
Vlaho. — A što govori Lajo?
Ivo. — Lujo je disperan. Zabio se doma i studija Danta,
Govori da valja počet ispočetka, skulama : mladoj
o mi ih u tom oi vamo. gjeneracijoni što ima doć inkulkat subito seutimen-
Ali im ne možemo oprostitk čeči 4a uju da te talijane, altrimenti tutto & un lavoro inutile.
svoje moijenje ma cije , da Vlaho. — Tako! Do sto godišta mogli bi se nečemu
govore u ime pučanstva. Čita organ či- i nadat.
mr prsa ng doone 14 po jeja Ivo. — Suviše se tuži d& su autonomi dubrovački naje-
ne gjeni na talijane: oni govoru,
jer O osi izgubili ea krivi, & mi smo
RI sli ope rov a O 1 kpala
ne posna vo g
U istinu pak Du nikada veselije ni- principio
Pula pj see osno sva po i m Mei o
a A nade po su- u impjegati
-- " EVI a Viahb a
era ado, —
o zo aa bore. sot
Dubrovnik“ se u velike hvališe, da je Du- kani.
brealk pobazko Kako mii 1 “iabor Dubrovnik | Vik«. -
: » u: . Vlaho
| je ovom. tamo do a ubo:
e imade u čiaovništvu ve- entusijasma, h
i bo S o a njemu iskre
riga Toni
va
| — u modernim pregjam, i
kojih proglašene su zrele .
Gozze pl. Ivka, Kolbe Mer- |
gat
dat jezik i tako lijepo plutat na
Ivo. — Vidiš Sava ima il colpo &
bizantina. A što je od Jova? t4% svi
Vlaho. — Jovo plače: Jadni moj srpski Dubrovniče!
moja dična srpska Ateno ! moje srpsko sinje more;
Imasmo te, ne znasmo te, izgubismo te, &poznasmo
te. Aoh srpska majo i srpkinjo sejo — kud ćemo ?
Ivo. — Kud će ? Neka lijepo stoju i gledaju njihove: pos-
Je, neka budu snama, kako su i prije dili! las
Viaho. — Jes, a što govoru oni iza brda?
Ivo. — Da su ih manje slušali, bolje bi im pjesme pje-
vale, niti bi ih nas narod gledao ovako kao svoje
dušmane. Zbogom, Vlaho idem. Do vigjenja! -
Vlaho. — Do vigjenja! Živjela Hrvatska !
Frano Supilo upravitelj, izdavatelj i otočani urednik
Tipograćja Drazutina Pretners u Dubrovnika.
Svileni Damasti (94č.
do fior. 14.65 po met. — kao
Hennebergova svila od 45 nč. do fior. 14.
j nacrtima. An
. Uzorke
vate
\ porto i franco u
6. HENNEBERG-OVE FABRIKE S (e i kr.
dvor. dob.) ZURICH.
proti čestim patvorinam.
Mattoni's Giesshilbler Sauerbrunu.
48
Najstarije Internationalno osjeguravajuće
Utemeljeno god. 1840. Austriji od 1876
U god...1898 sa Pre-
ue ita. iznos od
224 milijuna: kruna..
BEČ.
I. GRABEN 8, (u koći društva).