__Br. 29. U DUBROVNIKU 12 Avgosta 1899. List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to: prvu subotu e- sec& juna, jula, avgusta, se tembra i oktobra. Broj prije i broj poslije vvih praznu i imadu wvijek po polovinu ar više, Cijena je listu unaj rijeda u Otpravmništvu lista: na imadi unjeć DO Pu godine for. 3:30; sa Dudrosmi sa donalanjem u kuću s sa | sto polugodište. Austro-Ugarsku, i Bosnu Her m 8 ; na godinu fior. 5, na p0 godine fior. "o Za ogiae: lopta. saba os. pleća s 10 som. po redi + ogni Koi 2:80; sa $ or. 4:50, troškovi. tiskaju i uz razmj pust. ' Pojedini broj stoji 10 novč. akopisi oi Listove učarattictno ne prima ni uredništvo ni uprava. Hrvatska stranka prikupijala je uz to svoje sile, a ,Crvena Hrvatska“ vršila je svoju dužnost u narodu. Progjosmo kroz ovo doba teškijeh da- pa. Mladi naraštaj krenuo je odlučnijim putem, zamijerajuć starijim neodlučnost i titubaciju u pi- tanju imena. Rad oko preporogjenja vodio se je polagano, ali sustavno, & što nam je najviše po- moglo: iskreno i otvoreno. Mi izagjosmo pred na- rod sa idejom, a ne sa osobom. Mi narodu ne prestavljasmo Petra ili Pavla, da se za njime povodi, nego mu podasmo za vodič misao hrvatsku. Priz- najemo, da je ovo bio najmučniji, ali ujedno i naj- sigurniji temelj za našu budućnost. Jer osobe su od danas do sutra; one mogu i promijenuti i na- rodu dosta štete nanijeti; ideja naprotiv ostaje u- vijeke u svom blistavilu, uvijek spravna i sposob- na da vodi svakoga, koji je razumije i hoće da slijedi. U tom pogledu doživjesmo najljepši uspjeh : Dubrovčanin danas ne pita: je li za gospara X. ili gospara Y.? Oa pita: je li za Hrvata? Vidjesmo to i u skoro minulim općinskim izborima. Kroz cijelo.ovo vrijeme nije se čulo ni- jedno ime! Niko o osobam ni govorio nije, niti se ijedan glas ovim putem stekao. Razvila se za- stava hrvatska, pozvao se narod pod ovaj svoj barjak i narod je došao oduševljen, osviješćen u tako ogromnom broju, kako još nikad nikome do- gle: da su se naši protivnici morali u kut povući i sa čemerom na ustima gledati kako se Dubrov- nik Hrvatstvu povraće. Ovo je dokaz, da je rad na temelju ideje i programa najbolji; preporučujemo ga svijem paši- jem istomisljenicima, gdje je borba za opstanak Hrvatstva. Pošto u prošlu subotu, po pogramu, pije list izašao, ovaj broj imade svoj prilog. Poslije pobjede. Triumf Hrvatstva u Dubrovniku odjeknuo je radosno 1 veličanstveno cijelom Hrvatskom. Od postanka pašega slavnoga grada pa do današnjeg dana imade uvijek u povijesti jedna nit, sad deblja sad tanja, ali neprekidna, koja Dubrovnik sa Hrvatstvom veže. U najstarija vre- mena meće ga starodrevna kronika popa Duklja- nina u Crvenu Hrvatsku. Valjda onda barem nije bilo stranaka ni narodnog pitanja, kad je Daklja- nin ljetopis pisao! Iza toga, kroz slavno doba re- publike, uvijek ćeš naći pozitivnih i negativnih dokaza dubrovačkoga Hrvatstva. Pozitivnih u knji- ževnosti, nazivu jezika, imenu Hrvat, svezama sa Hrvatskom; negativnih u velikoj mržnji -i otpor- nosti republike proti svemu onvinu, štv bi se da- nas srpskim imenom zvalo. Priznajemo, ove izjave nijesu tako eklatan- tne ni svijestne kao daaasnje, ali tome ne bijahu krivi dubrovčani, nego duh vremena, koji je onda vladao. Narodno pitanje u Europi mije mi opsto- jalo. I zato Dubrovčani nijesu pretresali da li su Hrvati; na to nije valjda niko ni mislio. Oni &se brinuše jedino za dobrobit, napredak i raširenje svoje državice. Ali, onoliko koliko je vrijeme do- puštalo, Hrvatima 8e ipak osjećahu, kad svoj je- zik hrvatskim po nekad zvahu i kad se 8& Hrva- tima uže Hrvatske smatrahu Jedno. Od pada republike kroz cijeli devetnaesti vijek ova tradicija ne isčezne, kako svjedoči, me- gju ostalim, živo gaučestvovanje u hrvatskom pre- porodu Gajevu. A u pitanju sjedinjenja Dubrov- čani se postaviše na čelo dalmatinskih gradova. * * * Što se pak tiče stranačkih odnošaja i tu i- mamo zabilježit jednu vrlo utješljiva i nasljedo- vanja vrijednu pojavu. Ove zime, kako je već svakome pozaato, Dubrovački Srbi ponudiše uz prividno najpovoljnije uvjete, kompromis dubro- vačkoj narodnoj straoci, ili ti narodnjacima. Na- rodnjaci bijahu većinom spravni, da ponudu pri- me. Ali pravaši postaviće na tapet načelno pita- nje: Dubrovnik je hrvatski grad; u Dubrovniku g nehrvatim nikakvih ugovora. Mi smo u ime Hr- vatstva s narodnjacim spravni na najbolju slogu, no ako oni otigju sa Srbima, prekidamo svaku svezu. Pred ovim odgovorom dubrovački narodajaci imahu da biraju: ili kompromis sa Srbima, ili slo- gu dubrovačkih Hrvata. Odabraše posljednje, u čemu im je svak begenisao, u čemu mogu služiti uzorom i izgledom svojim sumišljenjacima u Dal- maciji. 1 od tada sve nas je skupa, bez razlike, vodila jedaa misao: hrvatska, a u radu nas upu- ćivala sloga i dogovor. Na taj način isvojevasmo sjajnu pobjedu. U Dalmaciji su odnošaji posvema drugčiji nego li kod nas, Maogi naši prijatelji neće nas shvatit, ali da dogju i živu u Dubrovniku i oni bi istu tako radili kao i mi, i radili bi dobro. Du- i brovacki narodnjaci uvigjaju i poštaju su Dubrovčani Srbi | Postanje i posljedice ove kobne nauke po Dubrovnik i južau Dalmaciju poznate su već sva- kome. Naša bijaše zadaća, da ih proučavamo, pri- kažemo i narod od njih odvraćemo, a kako smo u iome uspjeli sudiće potomstvo. 1 Činilo ve je zbilja da je Hcvatstvu u Du- brovniku kucnuo zadnji čas. Nazad 10 godina hrvatska stranka, poražena, izrugana, satrvena. Dubrovčanin Hrvat nue mogao i i j | i neg tim, ulijevaju mržaju i prezir na sve što je hrvatsko. 1 donekle uspješe. Žalost te hva- ta, N pik. REPUBLIKA MRVA ra "SKA NAUCNA BIBLIOTEKA, bic. ITNIK = Dao Bog da sloga kako je u gradu Dubrov- niku utvrgjena bude donijeti još obiloijega ploda ! * ki # Što se pak tiče same pobjede, o tom je su- višno i riječi reći, jer bi joj samo utisak umanji- li. Predočismo je u prošlome broju u prispodoba- ma i ciframa. Još nikakva stranka ne može se po- dičiti onim brojevima. Oni ilustrovaše i prikazaše našu snagu. 885 birača znači narod. Ko je upu- ćen u naše izborne listine i u naše odnošaje, taj zna, da kad bi se sve skupilo što još mogaše gla- sovati, da se ne bi nikako doprlo do 550 glaso- va! Ali nije moguće da svi glasuju. Ko pozoa bi- rače, zna, da su se Srbi i Talijanaši prikazali, da oni ne bi mogli naći ni polovinu glasova, što ih je našla sama hrvatska stranka. Dok smo mi u III. tijelu imali 694 glass, Srbo-Talijanaši uz naj- veći napor ne bi dobili više od 250 Oni ne smje- doše da pred svijetom prikažu ovaj razmjer i ot- kriju svoju golotinju, pak se s toga proglasiše jef- tinim mučenicima i puni uvrijegjena dostojanstva ostupiše. Istina, u naknadnim saborskim izborima nad- vladaše ove zime srbo-talijanaši, premda, da je s hrvatske strane glasovao svak, i tu bi bila ma- la razlika. Ali u izborim za zastupnike izborni je red vrlo ograničen, suviše tamo činovništvo u gra- dovim vodi odlučou riječ. U općinskim izborim glasuje svak, ko plaća i najmanji porez. Od pre- dauih 885 glasova mi imasmo 500 glasova iz sa- moga grada, a ostatak spada na Gruž, Lapad i Župu. Kad se uzme u obzir, da Srbo-Talijsnaši u cijeloj općini ne bi našli 400 glasova, onda se ima prava slika mišljenja gradskoga pučanstva. Dubrovnik i njegova općina povraćeni su Hrvatstvu. * s s No mi ne smijemo počivati na stečenim lo- vorima, nego raditi neprestano, jerbo bismo mog- li da izgubimo ono, što smo teškom mukom u staro kolo priveli. Iskreni, kao uvijek, pokazaće- mo javno i narodu i prijateljima na budući polo- žaj Hrvata u Dubrovniku. Da smo jaki, da je narod osviješten, to smo evo bjelodano dokazali; da je većina gragjanstva & nama i to je jasno. Ali ima još nešto su čim treba računati. Dubrovačkim Hrvatima fali generacija od 30- 45 godina, osobito u inteligentnijim slojevima. Zašto im fali, to je lasno shvatiti; srpska propa- ganda, književna, odgojila u gimnaziji političke Sr-