__Br. 29. U DUBROVNIKU 12 Avgosta 1899.

 

 

 

 

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to: prvu subotu e-
sec& juna, jula, avgusta, se tembra i oktobra. Broj prije i broj poslije vvih praznu i
imadu wvijek po polovinu ar više, Cijena je listu unaj rijeda u Otpravmništvu lista: na
imadi unjeć DO Pu godine for. 3:30; sa Dudrosmi sa donalanjem u kuću s sa | sto polugodište.
Austro-Ugarsku, i Bosnu Her m 8 ; na godinu fior. 5, na p0 godine fior. "o Za ogiae: lopta. saba os. pleća s 10 som. po redi + ogni Koi
2:80; sa $ or. 4:50, troškovi. tiskaju i uz razmj pust.
' Pojedini broj stoji 10 novč. akopisi oi Listove učarattictno ne prima ni uredništvo ni uprava.

 

Hrvatska stranka prikupijala je uz to svoje
sile, a ,Crvena Hrvatska“ vršila je svoju dužnost
u narodu. Progjosmo kroz ovo doba teškijeh da-
pa. Mladi naraštaj krenuo je odlučnijim putem,
zamijerajuć starijim neodlučnost i titubaciju u pi-
tanju imena. Rad oko preporogjenja vodio se je
polagano, ali sustavno, & što nam je najviše po-
moglo: iskreno i otvoreno. Mi izagjosmo pred na-
rod sa idejom, a ne sa osobom. Mi narodu ne
prestavljasmo Petra ili Pavla, da se za njime povodi,
nego mu podasmo za vodič misao hrvatsku. Priz-
najemo, da je ovo bio najmučniji, ali ujedno i naj-
sigurniji temelj za našu budućnost. Jer osobe su
od danas do sutra; one mogu i promijenuti i na-
rodu dosta štete nanijeti; ideja naprotiv ostaje u-
vijeke u svom blistavilu, uvijek spravna i sposob-
na da vodi svakoga, koji je razumije i hoće da
slijedi.

U tom pogledu doživjesmo najljepši uspjeh :
Dubrovčanin danas ne pita: je li za gospara X.
ili gospara Y.? Oa pita: je li za Hrvata?

Vidjesmo to i u skoro minulim općinskim
izborima. Kroz cijelo.ovo vrijeme nije se čulo ni-
jedno ime! Niko o osobam ni govorio nije, niti
se ijedan glas ovim putem stekao. Razvila se za-
stava hrvatska, pozvao se narod pod ovaj svoj
barjak i narod je došao oduševljen, osviješćen u
tako ogromnom broju, kako još nikad nikome do-
gle: da su se naši protivnici morali u kut povući
i sa čemerom na ustima gledati kako se Dubrov-
nik Hrvatstvu povraće.

Ovo je dokaz, da je rad na temelju ideje i
programa najbolji; preporučujemo ga svijem paši-
jem istomisljenicima, gdje je borba za opstanak
Hrvatstva.

Pošto u prošlu subotu, po pogramu, pije
list izašao, ovaj broj imade svoj prilog.

Poslije pobjede.

Triumf Hrvatstva u Dubrovniku odjeknuo je
radosno 1 veličanstveno cijelom Hrvatskom.

Od postanka pašega slavnoga grada pa do
današnjeg dana imade uvijek u povijesti jedna
nit, sad deblja sad tanja, ali neprekidna, koja
Dubrovnik sa Hrvatstvom veže. U najstarija vre-
mena meće ga starodrevna kronika popa Duklja-
nina u Crvenu Hrvatsku. Valjda onda barem nije
bilo stranaka ni narodnog pitanja, kad je Daklja-
nin ljetopis pisao! Iza toga, kroz slavno doba re-
publike, uvijek ćeš naći pozitivnih i negativnih
dokaza dubrovačkoga Hrvatstva. Pozitivnih u knji-
ževnosti, nazivu jezika, imenu Hrvat, svezama sa
Hrvatskom; negativnih u velikoj mržnji -i otpor-
nosti republike proti svemu onvinu, štv bi se da-
nas srpskim imenom zvalo.

Priznajemo, ove izjave nijesu tako eklatan-
tne ni svijestne kao daaasnje, ali tome ne bijahu
krivi dubrovčani, nego duh vremena, koji je onda
vladao. Narodno pitanje u Europi mije mi opsto-
jalo. I zato Dubrovčani nijesu pretresali da li su
Hrvati; na to nije valjda niko ni mislio. Oni &se
brinuše jedino za dobrobit, napredak i raširenje
svoje državice. Ali, onoliko koliko je vrijeme do-
puštalo, Hrvatima 8e ipak osjećahu, kad svoj je-
zik hrvatskim po nekad zvahu i kad se 8& Hrva-
tima uže Hrvatske smatrahu Jedno.

Od pada republike kroz cijeli devetnaesti
vijek ova tradicija ne isčezne, kako svjedoči, me-
gju ostalim, živo gaučestvovanje u hrvatskom pre-
porodu Gajevu. A u pitanju sjedinjenja Dubrov-
čani se postaviše na čelo dalmatinskih gradova.

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
  
 
 
   
 

* *
*

Što se pak tiče stranačkih odnošaja i tu i-
mamo zabilježit jednu vrlo utješljiva i nasljedo-
vanja vrijednu pojavu. Ove zime, kako je već
svakome pozaato, Dubrovački Srbi ponudiše uz
prividno najpovoljnije uvjete, kompromis dubro-
vačkoj narodnoj straoci, ili ti narodnjacima. Na-
rodnjaci bijahu većinom spravni, da ponudu pri-
me. Ali pravaši postaviće na tapet načelno pita-
nje: Dubrovnik je hrvatski grad; u Dubrovniku
g nehrvatim nikakvih ugovora. Mi smo u ime Hr-
vatstva s narodnjacim spravni na najbolju slogu,
no ako oni otigju sa Srbima, prekidamo svaku svezu.

Pred ovim odgovorom dubrovački narodajaci
imahu da biraju: ili kompromis sa Srbima, ili slo-
gu dubrovačkih Hrvata. Odabraše posljednje, u
čemu im je svak begenisao, u čemu mogu služiti
uzorom i izgledom svojim sumišljenjacima u Dal-
maciji. 1 od tada sve nas je skupa, bez razlike,
vodila jedaa misao: hrvatska, a u radu nas upu-
ćivala sloga i dogovor.

Na taj način isvojevasmo sjajnu pobjedu.

U Dalmaciji su odnošaji posvema drugčiji
nego li kod nas, Maogi naši prijatelji neće nas
shvatit, ali da dogju i živu u Dubrovniku i oni
bi istu tako radili kao i mi, i radili bi dobro. Du-

i
brovacki narodnjaci uvigjaju i poštaju

su Dubrovčani Srbi |
Postanje i posljedice ove kobne nauke po
Dubrovnik i južau Dalmaciju poznate su već sva-
kome. Naša bijaše zadaća, da ih proučavamo, pri-
kažemo i narod od njih odvraćemo, a kako smo
u iome uspjeli sudiće potomstvo. 1
Činilo ve je zbilja da je Hcvatstvu u Du-
brovniku kucnuo zadnji čas.
Nazad 10 godina hrvatska stranka, poražena,
izrugana, satrvena. Dubrovčanin Hrvat nue mogao

i
i
j
|
i

neg

tim, ulijevaju mržaju i prezir na sve
što je hrvatsko. 1 donekle uspješe. Žalost te hva-
ta,

N pik. REPUBLIKA MRVA ra

"SKA

NAUCNA BIBLIOTEKA, bic. ITNIK

 

=

Dao Bog da sloga kako je u gradu Dubrov-
niku utvrgjena bude donijeti još obiloijega ploda !
* ki

#

Što se pak tiče same pobjede, o tom je su-
višno i riječi reći, jer bi joj samo utisak umanji-
li. Predočismo je u prošlome broju u prispodoba-
ma i ciframa. Još nikakva stranka ne može se po-
dičiti onim brojevima. Oni ilustrovaše i prikazaše
našu snagu. 885 birača znači narod. Ko je upu-
ćen u naše izborne listine i u naše odnošaje, taj
zna, da kad bi se sve skupilo što još mogaše gla-
sovati, da se ne bi nikako doprlo do 550 glaso-
va! Ali nije moguće da svi glasuju. Ko pozoa bi-
rače, zna, da su se Srbi i Talijanaši prikazali, da
oni ne bi mogli naći ni polovinu glasova, što ih
je našla sama hrvatska stranka. Dok smo mi u
III. tijelu imali 694 glass, Srbo-Talijanaši uz naj-
veći napor ne bi dobili više od 250 Oni ne smje-
doše da pred svijetom prikažu ovaj razmjer i ot-
kriju svoju golotinju, pak se s toga proglasiše jef-
tinim mučenicima i puni uvrijegjena dostojanstva
ostupiše.

Istina, u naknadnim saborskim izborima nad-
vladaše ove zime srbo-talijanaši, premda, da je
s hrvatske strane glasovao svak, i tu bi bila ma-
la razlika. Ali u izborim za zastupnike izborni je
red vrlo ograničen, suviše tamo činovništvo u gra-
dovim vodi odlučou riječ. U općinskim izborim
glasuje svak, ko plaća i najmanji porez. Od pre-
dauih 885 glasova mi imasmo 500 glasova iz sa-
moga grada, a ostatak spada na Gruž, Lapad i
Župu. Kad se uzme u obzir, da Srbo-Talijsnaši
u cijeloj općini ne bi našli 400 glasova, onda se
ima prava slika mišljenja gradskoga pučanstva.
Dubrovnik i njegova općina povraćeni su Hrvatstvu.

* s

s

No mi ne smijemo počivati na stečenim lo-
vorima, nego raditi neprestano, jerbo bismo mog-
li da izgubimo ono, što smo teškom mukom u
staro kolo priveli. Iskreni, kao uvijek, pokazaće-
mo javno i narodu i prijateljima na budući polo-
žaj Hrvata u Dubrovniku.

Da smo jaki, da je narod osviješten, to smo
evo bjelodano dokazali; da je većina gragjanstva
& nama i to je jasno. Ali ima još nešto su čim
treba računati.

Dubrovačkim Hrvatima fali generacija od 30-
45 godina, osobito u inteligentnijim slojevima.
Zašto im fali, to je lasno shvatiti; srpska propa-
ganda, književna, odgojila u gimnaziji političke Sr-