Zabavlja nas protekcija, koju u zadnje doba » Dubrovnik“ postavlja na stranku prava. Iza ka- ko se je toliko isplakao, što u općinskom vijeću Dubrovnika nema nego malo pravaša, sad nam pak iz daleka poručuje ništa manje nego, slogu : sporazum srpske stranke sa pravaškom na vije- loj liniji. Srbi i pravaši skupa morali bi, po nje- mu, u borbu proti narodajacima, & prvi-bi avjet sloge bio, da se pravaši odreču negacije srpstva. Zbilja, mi već počinjemo ozbiljno misliti, da su naši Srbi izgubili glavu! Koliko je pravaša u općini Dubrovnika: da li deset, kako pišu ,N. W. Tagblatt“ i ,Dubrov.“, ili ih je više, to su, ponavljamo, naši posli. Bilo ih deset, dvadeset ili cigla dva, koliko ih je, mi smo zadovoljni, kao što je zadovoljna cijela pra- vaška strauka u Dubrovniku sa radom i rezulta- tom ovijeh te je prestavljaju, pak nema ni najma- nje volju, da Srbima kostanje iz vatre vadi S to- ga gledišta neka se braća Srbi umire; stranka prava u Dubrovniku svijestna je položaja Hrvat- stva i svog pravaškog, pak će raditi onako kako joj dužnost i patrijotizam nalagali budu. Od srca smo se nasmijali ideji kompromisa, koja je niknula u vatrenoj glavi nekog Srbina iz Kotora, zdvojna radi golema poraza, što ga pretr- pi taman pod Lovćenom! Pravaši i Srbi — ovi naši ,Srbi“1? Ama to su dva ekstrema, koja ne samo se ne tiču, nego se jednostavno isključuju ! Ako je srpska stranka u raznim metamorfozam i kompromisim izgubila pojam političke dosljednosti i načela, mi joj krivi nijesmo — ali čemu da i druge mjeri svojijem laktom ? Stranka prava ne može i neće nikada stu- pati u dogovore sa jednom, ne nehrvatskom, nego protuhrvatskom strankom. I zato je pusta izmi- šljotina Dubrovnika“, da je jedan pravaš nudio talijanašima kompromis za općinske izbore, koji da su oni odbili. To naprosto nije istina i mi po- zivljemo ,D.“, da iznese ime toga pravaša i ime onih kojim je nudio i u ime koga ga je nudio. Dosta je poznati najelementarnija načela naše stranke, da se ta mogućnost isključi. Istina je nasuprot, da su dubrovački talija- naši više puta iz daleka pokušali da dobace pra- vašim riječ o kompromisu, osobito u doba, kad bijahu u zavadi sa Srbima. Istina je, da su pra- vaši svaku takovu zasjedu odmah najodlučnije odbili, smijući se fenomenalnoj naivoosti dubro- vačkih talijanaša. Hoće li ,D.“* da te izrazi- mo jasnije ? Priznajemo i fakta svjedoče, stranka prava u Dalmaciji ima moćeih i razoovrsnih protivnika, a narodnjaci nastoje svim svojim silam, da steno- vitoj tendenciji na ruku idu. Ali iz toga ne slije- di, da ćemo se mi ikada zdrožiti sa najljućim du- šmanima svega što je hrvatsko. Stranka prava ni- kao što strauka srpska — (U DUBROVNIKU 19 Avgnsta 1899. Zmajeve proslave? Zar su zaboravili ono dreka- nje, koje ih je stalo, kad su Hrvati, insultirani i provocirani u svojoj kući, na izazive odgovorili ? Zar su zaboravili čibukaše Gundulićeve i toljaga- še Kninske slave? Ili se ne sjećaju lani kad je ,Hrv. Rad. Zadruga“ napravila izlet u Kotor, u hrvatski grad, sa hrvatskom općinom, kako bijaše dočekana od Trojanovića i družine ? Ne. ovo su uspomene koje se ne zaboravljaju, jer plod opri- jeka, jer sakrivaju tajne želje, kojim u ovim zem- ljama mjesta nema. Pak da i pije svega toga već sami zuačaj naših ,Srba“ stavlja takav kompromis u apsur- dum. Ta, pomislite malo, ovo i nijesu Srbi, ovo su odnarogjeni Hrvati, odnarogjeni vjerom ili dru- gim nenarodnim srestvima. Stranka prava njih, kao pleme, u hrvatskim zemljama naprosto ni pri- znati ne može, ona ih drži onim što su — 0- drodim hrvatstva. Kako može ona da i prozbori o kakvom sporazumu sa elementim, koje tako- vim smatra ? U koliko se izmegju redaka srpske pisanije čitati može, čini se, da su oni, razočarani, izgu- bili vjeru u svoju politiku. Srbi će nam na ovo kriknuti protestajuć, da nije istina, ali u nutraš- njosti svojoj daće nam ipak pravo. No onda bilo bi najbolje po njih i po narodnu stvar, kad bi o- tvoreno to prizoali, pak povukli posljedice svoga priznanja. Tada bismo njima drugačije razgova- rali — ali ovako, kao ,Srbima“ — nikada. Stranka prava u Dalmaciji ostala je poraže- na — ali samo prividno. Već davno prije općin- skih izbora pisali smo, da je novi izborni zakon produženje života stare narodne stranke na dalj- nih šest godina. Mi smo znali za te namjere. E- vo ona je to i postigla, a ko zna da li će bit po- treba i čekati dok se te godine iznižu? Jer bu- dućnost hrvatstva u Dalmaciji ne sastoji u megju- gobnom uništenju, nego u evoluciji boljih eleme- nata u pravaškom smislu. To se je dosle pokaza- lo s lijepim uspjehom, a u buduće još će i bolje, Srbim pak poručujemo, da se kane besmi- slenih sanjarija. Ako im je zbilja stalo, do buduć- nosti ovoga naroda, onda znadu šta će i kako će. Straoka prava ne trguje svojom idejom i gato će jedan dan pobijediti. Žalostni pojavi u Herceg-Bosni. Sa mrtve straže, mjeseca Avgusta. U mojoj domovini Herceg-Bosni u zadnje vrijeme odigraše se dogagjaji, poradi kojih mora da krvari srce svakoga Hrvata. Kako je razlika u vjeri više puta braću razdvojila; tako je sada na- vodno umišljena vjerska prerevnost katoličkih sve- ćenika u Herceg-Bosni bila povodom žalosnom raz- doru, koji je od Trebinja do Broda nastao izme- gju jednokrvne, vjerom raztavljene braće muhame- danaca i katolika, Ko pozoa rodoljubivo katoličko svećenstvo u Herceg-Bosni, koje pred dvadeset godina sami zaigraše narodno hrvatsko kolo i u to kolo oko sebe sakupiše braću Hrvate bez razlike vjere, na- pose dobre našo muhamedsnce ; taj će se čuditi tvrdnji hrvatskih rodoljuba iz Bosne i Hercegovi- ne, da ti svećenici onu hrvatsku zgradu, koju tel- kom mukom podigoše i u njoj braću mohamedan- katolicima pod jednim hrvatskim imenom NAPODNA REPUBLIKA HRVATSKA NARONA BIBLIGTEKA, Dbčšć INK složiše i ujediniše, sada sami ruše ! ? Prvi razdor nastade u Trebinju povodom de- nuncijacije hrišćana protiv katoličkoga svećenike, da je navodno govorio protiv muhamedanaca. Braća mohamedanci i nepitajuć koliko je is- tine u zlobnoj denunciaciji hrišćags, istupiše iz hrvatskoga pjevačkoga društva »Slavulja“, kamo se više ni onda ne povratiše, kada se je istragom izpostavilo, da je denunciacija hrišćana bila zloh- na izmišljotina, u svrhu da se razdvoji braću mu- hamedance i katolike, te posije megju njih mrž- pju i razdor. Zsr plemenita braća bezi De fftenda- rovići, braća Šehovići, mudri i plemeniti Murat te drugi trebinjski muhamedanci ne pozaaju bizaoti- zam svojih sugcagjana hrišćanske vjere, koji su od vajkada vični u mutnom loviti, te nijesu trebali laži povjerovati, ili su barem trebali opet k ,Sla- vulju“ povratiti se, kada je istragom ispostavlje- no, da katolički svećenik nije protiv njih ništa govorio. Žalosni taj razdor ne ostade megju trebinj- skim zidinama osamljen, on zahvati i srce Herce- govine hrvatski grad Mostar. I ovdje opet vjera po srijedi, & hrišćani igraju ulogu širitelja razdo- ra izmegju do tada složne braće muhamedanacs i katolika. Jednoga dana nestade lijepe djevojke muha- medanske sa jednim katoličkim mladićem kojima se usljed svestrane potrage u trag ne ugje. O tom ljubavnom bjegunstvu puče glas po Mostaru, ko- jega hrišćani jedva dočekaše rastrubivši da je dje- vojka potajno sa znanjem katoličkih svećenika od- vedens, da ju pokrste. Braća muhamedanci ne it- tražujuć koliko je u tome istine, brže bolje istu- piše iz svih hrvatskih društava, povrstiše , Osvit“ te čak zaključiše, da od katolika neće ni kupovati. Usljed tako uspjeloga razdora hrišćani bi- zantinskom zlobom pokazuju prstom, nad tim do- gapjajem izvenagjene i ožalošćene katolike mos- tarce; dočim muhamedance još većma razdražuju kojekakvim bajkama o milijunima, koje da nad- biskup Stadler dobiva za pokršćavanje muhame- dansca. Braćo muhamedanci! zar od vjekova posto- jeće bizantinske himbe još ne poznaste ? Zar nji- ma za volju, ili recimo po vašem sudu kako vi sada sudite radi krivnje jednoga svećenika, da se vi milijuna vaše jednokrvne braće Hrvata odrek- nete, koji vas ljube, koji vam srce svoje otvara- ju, vaše vjerske svetinje poštuju, & da se pridru- žite vašem dindušmaninu, vašem i našem neprija- telju, koji slabost nas pojedinih izkorišćuju na na- žu sveobću štetu. Niti svi preti nisu jednaki, pa nemojte pi vi sve Hrvate osuglivati, ako se izme- gju nas nagje jedan neznalica i nevrijedan. koji vaših svetinja, vaših vjerskih osjećaja poštovati ne znade. Hrvatski narod vas sa braću prima, koo breću ljubi, vašu vjeru poštaje, a što neznalice