»Srpstvo“, %) što izlazi u Vršcu, a organ je ujedinjene srpske stranke“ piše: ,Hrvati nisu što i Srbi, niti su oni sa Srbima jedan narod. O- ni su austrijska avangarda i ništa više !“ Pošto u dojduću subotu po programu spada praznik, s toga ovaj broj imade svoj prilog. Povijest kratkovidnosti. (Piše Ivan Andrović.) Ko iz malih, neznatnih dogagjaja hoće svom silom nagagjati na zamašne stvari, taj se može ubrojiti u red kratkovidnih, prostodušnih političa- ra. U našoj domovini takvih je na pretek, a naj- više ih iznosi na svjetlo božje naša ,bratija“. To- me se mi ne čudimo, jer većina naših Srba nije- su više u normalnoj kolotečini, oni su potisnuti na takovo poprište, gdje ne može biti nikakove izvjesnosti, niti istine. Pogledaš li njihove listove moraš se diviti potpunomu neshvaćanju odnošaja, prihka i povijesti; moraš se ljutiti nelogičnomu mišljenju, nesuvislom pisanju, djetinskomu zaklju- čivanju; i tako sjetiv se one Voltairove, da nema gluposti, koja se ne bi dala proširiti u narodne mase, uvigjamo, da na tisuću običnih ljudi otpada tek jedan čovjek, koji misli. Po tomu je srpstvu možda još sugjen prilično dug život, a srpskomu narodu svakako trajna perijoda razočaranja, usre- dotočećiga se u onu latinsku: ,nec jugi patiens, nec libertatis capax.“ To je neizbježivo, jer je dan ,redde ratio- nem“ na vratim. Dogje ,le quart d' heure de Ra- belais“. Srpstvo mora da se kaje radi svojih po- grešaka otcijepljenja od Hrvatstva. Srbi to već u- vigjaju i hoće da se brane. Nego riječi nijesu dosta, dok je naša hora da im doviknemo : ,S ognjišta milog bježi mi, kugo, Zajam ti moram vraćati već.“ ') Srpstvu na jadranskim žalim odregjeno je da pane, jer slabi ljudi, neuvigjavni, površni, pro- žigaći života i nehajni, sačinjavaju jezgru njegova vodstva. Otkada se otcijepiše od Hrvata, oni su postali plijenom najljućih hrvatskih protivnika ; postadoše sljedbenici one prepredene političke stru- je, koja se od vajkada potrbuške valja pred tu- gjim idolim i sluša na tugje migove, vjerujući, da narodu nije stalo do imena ni do prošlosti, da je narod ravnodušan sa svoj udes i da sdm želi naći takovoga osvajača, koji bi s njima po- stupao kao skupljenim robljem, ali mu ipak da- vao toliko hrane, koliko je potrebno sa očuvanje nagloga šivota. Košut, kada je bio sa više strana osumnji- čen, da radi Beča zapostavlja interese zemlje — rekao je 11 juna 1848 megju inim i ovo: — Bi“ je svaka zimnica u interesu zemlje, pa narod, ko- ji teži sa slobodom, najlakše dolazi u ropatvo, Ovo je rječito, kako i koliko su nam Srbi ,oraća“ u pravom smislu riječi. Mi ne inožemo nego im čestitati, a k tomu i zahvalit im, što nas tako otvoreno, iskreno i po srpsku napadaju, jer će se tako ta bolest razviti u paroksizam, pa čim prije do vrhunca dogje, prije će pasti. Ova zaslijepljenost, koja vodi i vlada Srbim za sve što diše hrvatskim duhom, izbija na povr- šinu i u 33 broju ,Dubrovnika“. U uvodnomu članku toga lista čita se i to Đubrovnik bez srpske zemlj&ne može ži- vjeti, što u izvornim riječim glasi: Ragusi senza esso paexe de Schiavonia non puč far.“ paim slovim : Dakle ,Schiavonia“ odgovara u prijevodu Srpskoj zemlji“. Ja bih jedino htjeo znati, da li ljudi oko ,Dubrovnika“ poznavaju povijest. Čini mi se, da povijest sa sojima stoji u odnošaju, kao velika ideja sa malim moždanima. Da vidimo. Pod izrazom ,Slavoniae“ shvaća se sva tro- jedna kraljevina: ,Imenom same Hrvatske ili ti Slavonije obično znače tri ilirička kraljevstva : Dalmacije, Hrvatske i Slavonije“. “) Po Nijemcim: ,Slavonija se stere, od Golfo di Venezia do Drave i obuhvaća Dalmaciju, Bos- nu, Hrvatsku i Slavoniju u ,užem“ smisla.“ *) Mažarović Kristo, vlastelin iz Perasta u Boki (1712) prevagja iz latinskoga u jezik ilirički aliti slovinski“, a oglašuje ,broj knjig hervatskih ... na rivi od Harvatov (dei Schiavoni).“ Ovoliko, cijenimo, biti će i odviše, & da u laž utjeramo ,Dubrovnikov“ prijevod »Schiavonia“ za ,srpske zemlje“, dok misaonu čitaocu puštamo da prosudi na što spadoše, i na što će još srps- tvo pasti uslijed svoje pretjeranosti i mržnje. Pravom pisao je jedan od najuvažnijih srps- kih listvva: Historija još nije pokazala ni u jedne države nehaj i nemar za svoju bu- dućnost, koliki pokaza Srbija.“ *) Ewo do kojih se zaključaka dohodi, kada se trijezmeno piše! A kamo li sanjarije o velikosrps- teu i ob otimačini tugjega! Nego mi smo duboko uvjereni, da ,Dubrov- nik“ sa družinom piše jedino za opejeniti uvoje čitaoce, a drugim dokasati istinitost poznate re- čenice bivšega ministra predsjednika Svet. Niko- lajevića: ,Srpstvo je šuplja fraza i gorka obmana“, o čemu nas, naravno, uvjerava i naj- novije iznašašće ,Dubrovnika“, da ,Schiavonia“ Koliko je istine, što ,Dubrovnik“ kaže, da »Dubrovnik ne može bez srpske zemlje“, neka 0- mjeri put, što su ga dubrovački Hrvati prevalili od god. 1894, nakon poznatih klanja. Cijeli je da- brovački narod danas naoružan hrvatskom idejom ; u njoj oni pozdravljaju svoju moć, u pjoj svoja prava; hrvatskoj ideji oni se utiču, u nju se už- daju, jer znadu da će jedino snjom ojumačiti svo- ja srca, ojačati svoje mišice, spremiti svoju od- važnost na borbu za cjelokupnost Hrvatske. Minuli dubrovački izbori dokazali su, da se Hrvatska ne smije bojati za svoju budućnost, jer je time vječni, jaki Bog uskorio hrvatskomu na- rudu ljepše dane, kada će biti gložalji, u radu ustrajniji, za svoj dom _zagrijeniji. Dušman pade i umine u grobnicu, a ti slo- bodna pjeemo, plivaj daleko, daleko zelenom go- rom, gdje no se razlijeva sjajna rumen probugje- ne gore, gdje niču na nebu ruže iz m 4 krvi hrvatskoga naroda što ga časovito pogazi o- holi bijes dušmanski u prosnutku zlatne slobode. Cvati ružo rumena, simbolu slobode i nade, cvati posvećeni cvijete, a ti ga hrvatski mladiću za ka- pu djeni i ponosi se s njime pred svijetom i vije- kom, dušmanim dovikujući sa pjesnikom : Ni rječi više! Već ste dosta Nagraktale se crne vrane, Dogrdila nam vika prosta I kleveta vam na sve strane; Uzavrila je naša krv, Uzkipila je nama žuč, Gdje potajice ruje crv, Gdje himba gasi našu luč, Gdje zlobnik svuda baca blata Amanet ružeć nas Hrvata. Mrtvilo u Banovini. Ko i malo pomnjivije prati odnošaje s onu stranu Velebita, opaziće kako je u Hrvatskoj i Slavoniji od nekoliko vremena savladala prava pospanost. U Istri, u Dalmaciji, Bosni i Hercego- vini ima nekog micanja, ima života, borbe u na-