Prilog ,Crvene Hrvatske“ br. 31. Srbi pred Hrvatima imadu dvije slobodne, neodvisne države: jednu kraljevinu i jednu kne- ževinu; jeduu kos itucijalnu i jedou despt čnu. T» ima lijepe prike da ih se prosudi: polje ši- ruko, uvjeti napretka razni Koji ie uspjeh? Pi- | tam, ne Hrvata, već Srbina. Jeli Srbijanac, odgo- voriće : ,Kriv je oblik vlade. Srb janeci. živeć 300 godina pod turskim jarmom, nijesu jošte zdreli za evropejsku kulturu. Za njih se hoće despoti- | i zam.“ E. pa dcbro. imamo i despotizam: eto Cr- ne Gore. Upitam li Urnogorca, Crnogorsc će od- govorit... promislit: »Daj nam kostituciju, pa ćeš vidjet.“ Koji je uspjeh ? Neću da kritizivam ono što već svak iz novina znade, da se nebi pomislilo e je to himbenom i zloradom namjerom spomenuto. No odgovarajuć na pitanje, red je ispovidjet: us- pjeh je nikakav. Uzmimo u prispodobu Hrvatsku. Srbi imaju čudnu i pepravednu naviku, kad se god o tome s njima zapodjene razgovor, da ti zatrupe Hrvata s ovijem riječima : Mi smo na dvije strane izvoj- štili slobodu — bilo žlje bilo gore — a vi pi pa jednu“. Koliko god sam put4 taj prizor čuo, svegj su Hrvati ostali odgovor dužni. No taj prikor ne stoji. Nek ne zaborave Hrvati da oni nijesu ni- ; kad pogjarmljeni bili, i prema tome da oni pije- ! su nikad izgubili slobodu. Ima tome preko 700 godina, kad se vojske ugarskog kralja i hrvatskih | poglavici utaboriše s ove i s one strane progra- nične rijeke. te prije no će zametnut se odlučna bitka, dogovorno, Ugri i Hrvati, sklopiše pogodbu, gdjeno im Ugri zajamčiše potpunu samostalnost uz jedino priznanje zajedničkog kralja. Tu su slo- ' bodu Hrvati uživali i uživaju do danas; ako je ona tijekom vremeni vuhneno i nasilno osakaće- ' na magjarskom samovoljom, tome nijesu krivi Hr- | vati no Srbi. No ako je osakaćena nije izgublje- na i borba što dan danas vodi hrvatski narod, to je borba za postignuće svojih uzetih pravi. U toj borbi sloboda te on uživa — i koja je zamašna dosta — čini mu se, baš zato jer je povrijegje- ne, malenom, paček ropstvom. I zato na gornji prikor šuti. Amo narod surov i divlji, 500 godišnji rob stekao odjednom, uz povoljne okolaosti, žugjenu slobodu, koju sada, samosam i nezavisan uživa, i prkos tome — ogromnijem dijelom — žive u skraj- njem političkom rasulu, premda nikakav vanjski faktor tome rasulu nije uzrokom; onamo slobo- dan narod živeć okolo osam vjekova u političkoj | uniji sdrugijem moćnijim narodom, raznijem po krvi, jeziku i ćudi; tijekom vremena sačuvao svo- ju slobodu, ali ne prvobitnu, neoskvrnutu; sada bori se, da tako rečem, za ,restitutio in integrum“ i u toj borbi pokazuje zdravog i jakog političkog čustva, tako e se vidi da će u skoroj budućnosti izvojštiti pobjedu; pa pitam kojoj ćeš teoretično da privoliš strani ? Odgovor je lasan: Hrvatima. Da, Hrvatima; jer osim političke zdrelosti Hrvata — svegi uzetoj paralelno — i njihova kulturna prikladnost daleko odvaja od S:ba. Ideš li da usporediš kulturu i odgoj n. p. Zagreba grada sa uda glavnog grada kraljevine srp- ske, presuda će sasvim u prilog prvome biti. O kakvoj paraleli pak megju glavnim gradom despot- ske države i Zagrebom, ne može prosto da bude govora. Usporediš li za tim kulturu cijelog naro- da hrvatskog sa onom srpskog, razlika oskače još više i opet u prilog Hrvata. Cijenim da to nije potreba osto exemplis, pošto je svakome o- čigledice dano da i #4m sudi i presudi, Što se tiče morala, pokušaću. da ovo škak- ljivo pitanje stegnem u pe pristojaosti. Vje- ra je zanago prvi faktor morale. Filozof će sudit zgodnost i prikladnost pojedinih vjera prama mo- ralnim išo te su one u narod posijale. Da ne taknem nikoga u živac, reći ću — & da ne spomenem razloge — e su se u tom pogle- du, njeke vjere ukazale prikladnijim od dru- gih. Moralna trulež, koja so prikazala kod Srba — ne govorimo o Srbina dalmatinskim — neda se nikako tedino vjerskom uplivu pripisati: to ne bi bilo ni pravedno ni logično. Da čemu onde? o- koloestiga prijašnjeg života? To ne stoji, jer se ova nemoralnost pojavila tek u novija vremena, dok su Srbi, u oi. stanju, bili vrlo moraloi narod. Cijenim da se ima uzeti u obzir jedino plemenski harakter — ne vidim dajbudi inog raz- loga, Fakat je očiti nemoralnost naroda u Srbiji ; rezglašena je na daleko nemoralnost Srba u Ba. natu; a poznata je i nemoralnost Hrvata u Sri- jemu' naseljenu dijelom Srbima. Hrvati, došavši u dodir sa svojom suplemenom braćom, primiše od njih — kano zarazu — ovaj kvar, Ovo je za nas najbolji dokaz ko SEO igra > Predleoiučia slang: — a tu ne u mea ui došljake ni hriđćane, već kato vjere, ko- ti se Srbima prizoavaju — imam t hrvatskim listovima, koji i nedalmatnske matinske Srbe stečaj, 2 da & jeden oi. da je njibor sud i netačan i nepravedan, Ti Srhi nemadu ni- česa zajedničko — od onog što sam napomenuo ili bolje neće odgovorit, ali možda će / item a | vijeka pričati što je fanatizam vjerski i do kojih ey posljedica dovodi? Cijenim da je suviš- = onetujem, ama ničesa sa izvanjskim Srbima. Dalmatinac može da se iz njekoliko razloga diči svojim porijeklom. Što se tiče morala, Dalmacija odvaja od svijeh balkanskijeh zemalja; što se ti- če inteligenciie i kulture. Dalmacija se ni pred najkulturnijom — pred Hrvatskom — nema zaš- | ta postidjet. To je očito — i za onoga koji ne pozna Dalmaciju — iz kontigenata e Srbi i Hrva- ti iz Dalmacije crpu, i koji u dotičnijem zemlja- | ma prve uloge u tom pogledu igraju. samo pri- ! ljubljenje pojedinih Dalmatinaca k jednoj ili dru- goj prl'tičkoj stranci, ne može pak nikako da pro- ! mijeni dušu, ćud i mozak tih ljudi. Oni ostaju što su: moralna i inteligentna čeljad i nije malo ža- lit da se njeke vrsne sile ne pahode u našim re- dovima. Razlozi pak koji su ih maveli da prigrle \ protivnici stranu, vrlo su raznog izvora: njegdje teoretičnog, njegdje uplivnog a ponajviše lokalnog. Oni su indirektno uzrokom jačem razvitku hrvats- ke svijesti, poboljšanju našijeh odnošaja, radu i organizsciji naše stranke. Rijeću na oko jedan paradokson: širenje hrvatstva ima se u drugom | redu zahvalit dalmatinskim Srbima. Dalmatinski Srbi i sami priznaju — naravs- ki ne u listovima, već u privatnim razgovorima , — njihovo rasulo. Uzrok tome raspadu moramo | povući iz sasvim drugih razloga, no što smo to |! | učinili za srpske predjele izvan Dalmacije. Tu ni- je po srijedi ni nemorslnost pi politička nezdre- i lost ni pomanjkanje inteligencije. Dvojaki su po- i vodi: neoduševljene s jedne strane i nepovjerenje | 8 druge. Ove riječi ištu svakako tumača. Uzeću za primjer Srbe u Dubrovniku, čije okolnosti — kano vidok — naj bolje poznam. Oni se sastoje iz dvaju elemenat&: Srbi katolici i Sr- , bi hrišćani. Prvi prestavljaju inteligentnu manji- nu; drugi neinteligentou masu. Prvi su vogje; drugi su vogjeni I jedni i drugi — nazad malo godina — igrali su s braćom Hrvatima u zajed- ničkom kolu. Srbi katolici iz opozicije — kako ; sam već rekao — odbiše od od Hrvati i stvori- / še stranku na po se. Pošto ih bješe šaka, poslu- žiše se s hrišćanskom masom, da se stuče u tijelo. ; To je bilo tim lašnje, što se ova masa već bila ; počela prucat, opehnuta šipkom Ljubišine škole. No ipsk ne bi se ona — dajbud onda — bila jo- | šte nakanila na razdor, jer joj je iz svojih redo- v4& nedostojalo glave da je vodi i da onu nutrnju | i instiktivnu mržnju prama inovjerstvu — koja je specifično obilježje hrišćanstva — pogrne parla- mentarnim plaštom. Dobar su im plašt posudili Srbi katolici, a Srbi hrišćani zgrabiše ga za leto, To je u kratko geneza srpstva u Dubrovniku. Vidi se očito da tu ,sjaje svojom izočnošću“ jedan od najmoćnijih faktora. conditio sine qua non za napredak jedne stranke; mislim: odušev- ljenje. Toga oduševljenja ima; pak na pretek u hrvatskoj stranci, tako da se mjestimice jea u astma. No i kod Srba ima fanatizma, ali sa- svim druge naravi i drugog smjčra: ima fanatiz- ma vjerskog. Je li potreba čovjeku devetnaestog o. Taj je fanatizim drugim glavnim uzrokom ap- io nemogećaosti srpske misli u Dalmaciji, i prema tome današnjem rasulu srpske stranke. Taj je fanatizam, biva uzrokom e su se naši Srbi raz- bili na dvije pole tako, da nema lijepka na svije- tu što bi ih mogao čvrsto sljubit. Zaludu! Hriš- ćanin ne vjeruje nikada katoliku, pa koliko god se ovaj Srbinom zvao. Ovu intvlerantaost, ovo ne- povjerenje uvriježdila je historija tijekom vijeko- vA u srce i u dusu svakog hrišćanina, tako da se i naj uglegjeniji megju njima ne mogu od toga posve otresti. Što da velimo 0 neuglagjenim ? Pri ženitbi kneginjice Jelene sa kraljevićom talijan- skim — ženidba sugerirana, spravljene i hoćena od ruškug dvora — dogodilo se nješto, što je svi- jetu moglo proći neopaženo, ali što je za pomnog motrioca značilo mnogo: glavni ruski listovi usta- li na knjaza i na Crnogorce, prikarajuć ih s poka- toličenja kneginjice Jelene i prijeteći im svega i svašta. To su ruski listovi pisali dozvolom cenzu- re, koja je bio prisiljena o radi, svoga naroda radi, da s jedaom rukom pobrka što je: 8 dru e napisala ! Nije čudu dakle što Srbi hrišćani u brovniku goje nepovjerenje prama Srbima katoli- cima, Nije čudo dakle što ih gledaju na prezoko i što ispod glasa na pjh režu. Nije čudo“ što im mute kašu i što im više služe za odmoć nego li za pomoć. Oni su prisilili paček Srbine katolike ma tako koke, koji se njima s početka nijesu ni u snu snijevali. Očijukanje trans MRubiconem, to je plod hrišćanske politike, hrišćanskog fanatizma. Njima je vazda jedno oko jarasto. poteže ih biva gdje su ostala braća hrišćani. Da im LAN tra O RA njima se hoće potpuni - nim crkovnim krovom. Ova mukla, ali uporna opoziciia hrišćana pritegla je na «i be katolike. Nije im drugo alo nez pit — biva nestati — ili se sut prama E E M nastojali su da udalje katastrofu. N: je pak puknuo čir i... dogodilo se što se U (rati i stanju stvari čudnovata je po- jav nova, biva pojačana mržnja hrišćana prama Srbima katolicima. Oni svu krivniu ovog pada sva- liuju — slijepo dakako — na katolike ; ovi opet ogorčeni puipisuju njima sve zlo — što i zbilja stoji. Kako će to svršit? Neka Hrvati odatle vade lekcije. Zašto je historija tu, no da se s njom okoristimo ? Po njoj se čovjek uči iskustvu, stečenom na tugjim ple- ćam. Magistra vitae Ako do sličnih katastrofi ne ćemo iz istih uzroka doći, a ono možemo iz sličnih. Naše cjepkanje — premda sasvim druge naravi — nije ipak korisno po samu stvar, Vjer- skih pitanja u mas — zahvale Bogu! — nema ; no rijet bi, da su sada počele pomaljat u Bosni i Hercegovini. Toj kuzi — jer nema pristalijeg | imena — valja odma na put stati, Što se tiče o- stalih boleticai — koliko god se one sada zama- šnim činile — nijesu ipak no vremenite i zavisne od kobnog upliva pojedinih ljudi Kad nestane uz- roka, nestaće i posljedice. Nahodim da u takti- čnom ponašanju dubrovački Hrvati doista su vri- jedni hvale. To se ima pripisat jednako i pravaš- kom i narodnjačkom elementu, koji je našao lije- pi modus vivendi za hrvatsku stranku, pomoću | ao volje, susretljivosti, urajsmnog poštovanja i skladnosti, potrebiti začini domovinske ljubavi. Mislim da će oni moći posredovati — baš kao takvi u mnogim pokrajinskim rasprama i očuvati | zdruge strane hrvatstvo, da se ne otruje slatkom ' kašom, koju mu neprijatelji za nastajnog sabori- | sanja vuhveno spravljaju. mm— Naši dopisi. Iz općine Janjine, 18 Avgusta. Eto i kod nas svršiše izbori, a pobjedom či- : jom? To je pitaaje na koje bih se moglo odgovo- riti sa malo riječi, ipak mi smo odlučili malo odu- ljit, to jest, s najvišom hladnokrvnosti bez stran- čarske strasti prikazat što i kako pobjegjuje, te i ne žaleć ni ia poraz pravaštva upozorit i osu- ! dit nešto, što bih mogao postati kronični otrov u ' našem političkom životu u budućnosti. Bijasmo na izboru, pomnjivo smo pratili sve , manovre i cijeli tek izbora, pak uvjerenje što smo , tamo stekli, potvrgjuje naše prijašnje mnijenje, da | se nakon izbora, više puta iznosi u javnost i re- | kriminira sasvim drugo nego bi u istinu imalo i jest, Istina ubija svakoga kriva čovjeka ako u njemu ima i malo ponosa, izkrivljivanje stvari, osobni na- padaji, to samo gore podražuje, dovode čovjeka do slijepila, te se pretvara u osvetu, iz toga se j ležu žalosne posljedice, a to sve na štetu j naroda. Što rečemo za našu općinu možda vrijedilo i za više njih, jer nekako sve bi rekao da je sistem blizu isti. Nećemo iznosit svu onu etika i om i nep tojnu agitaciju što se pri izborim vodila, M se obzirat na sve izmišljotine što su se prosipale i još prosipiju, nećemo rekriminirat na bezakonja, jer smo uvjerenja, da bi sve to malo pomoglo, a- ko mi nijesmo ljudi i patrijote; nastojat ćemo ne tegnut u ničiju osjetljivost, ipak neke momente ne možemo mimoići, ali molimo da se shvate u pravomu smislu prama našim intencijam. Fakt je u. sve opčine u Dalmaciji u čijim su se rukama našle nakon preloma u stranci, u tijem su i ostale, "dino uz napredak pravaške stranke, neke općine ipak ovi zadoji izgubiše. too oteti narodojačku općinu iz ruka u koje je zapala, uz današnju prbne, Dai kaja vlada pri i?borim, no ti imao i ogromnu većin uza se, to je im E bedastoća i misliti. O kad hoće da se uzdrži lasno upozna si prama istoj udesi svoje ponašanje. rod u našoj općini — uzimljuć ukupno je za susjednim zaostao, a to mu je neki ružni sistem, koji kod nas vlad naumljeno sakriti ono što se a 1 a dolazi kao sporedna stvar. Sel B. hoće. jedao SNES io noviti ljudi vigjeniji koji se vječito A i i : . i: diti aniHi : : E : š ž 3 : ti