Prilog ,Crvene Hrvatske“ br. 31.

Srbi pred Hrvatima imadu dvije slobodne,
neodvisne države: jednu kraljevinu i jednu kne-
ževinu; jeduu kos itucijalnu i jedou despt čnu.
T» ima lijepe prike da ih se prosudi: polje ši-
ruko, uvjeti napretka razni Koji ie uspjeh? Pi- |
tam, ne Hrvata, već Srbina. Jeli Srbijanac, odgo-
voriće : ,Kriv je oblik vlade. Srb janeci. živeć 300
godina pod turskim jarmom, nijesu jošte zdreli

za evropejsku kulturu. Za njih se hoće despoti- | i

zam.“ E. pa dcbro. imamo i despotizam: eto Cr-
ne Gore. Upitam li Urnogorca, Crnogorsc će od-
govorit...
promislit: »Daj nam kostituciju, pa ćeš vidjet.“
Koji je uspjeh ? Neću da kritizivam ono što već
svak iz novina znade, da se nebi pomislilo e je
to himbenom i zloradom namjerom spomenuto.
No odgovarajuć na pitanje, red je ispovidjet: us-
pjeh je nikakav.

Uzmimo u prispodobu Hrvatsku. Srbi imaju
čudnu i pepravednu naviku, kad se god o tome
s njima zapodjene razgovor, da ti zatrupe Hrvata
s ovijem riječima : Mi smo na dvije strane izvoj-
štili slobodu — bilo žlje bilo gore — a vi pi pa
jednu“. Koliko god sam put4 taj prizor čuo, svegj
su Hrvati ostali odgovor dužni. No taj prikor ne

stoji. Nek ne zaborave Hrvati da oni nijesu ni- ;
kad pogjarmljeni bili, i prema tome da oni pije- !

su nikad izgubili slobodu. Ima tome preko 700

godina, kad se vojske ugarskog kralja i hrvatskih |

poglavici utaboriše s ove i s one strane progra-
nične rijeke. te prije no će zametnut se odlučna
bitka, dogovorno, Ugri i Hrvati, sklopiše pogodbu,
gdjeno im Ugri zajamčiše potpunu samostalnost

uz jedino priznanje zajedničkog kralja. Tu su slo- '

bodu Hrvati uživali i uživaju do danas; ako je
ona tijekom vremeni vuhneno i nasilno osakaće- '
na magjarskom samovoljom, tome nijesu krivi Hr- |
vati no Srbi. No ako je osakaćena nije izgublje-
na i borba što dan danas vodi hrvatski narod, to
je borba za postignuće svojih uzetih pravi. U toj
borbi sloboda te on uživa — i koja je zamašna
dosta — čini mu se, baš zato jer je povrijegje-
ne, malenom, paček ropstvom. I zato na gornji
prikor šuti.

Amo narod surov i divlji, 500 godišnji rob
stekao odjednom, uz povoljne okolaosti, žugjenu
slobodu, koju sada, samosam i nezavisan uživa, i
prkos tome — ogromnijem dijelom — žive u skraj-
njem političkom rasulu, premda nikakav vanjski
faktor tome rasulu nije uzrokom; onamo slobo-
dan narod živeć okolo osam vjekova u političkoj |
uniji sdrugijem moćnijim narodom, raznijem po
krvi, jeziku i ćudi; tijekom vremena sačuvao svo-
ju slobodu, ali ne prvobitnu, neoskvrnutu; sada
bori se, da tako rečem, za ,restitutio in integrum“
i u toj borbi pokazuje zdravog i jakog političkog
čustva, tako e se vidi da će u skoroj budućnosti
izvojštiti pobjedu; pa pitam kojoj ćeš teoretično
da privoliš strani ? Odgovor je lasan: Hrvatima.

Da, Hrvatima; jer osim političke zdrelosti
Hrvata — svegi uzetoj paralelno — i njihova
kulturna prikladnost daleko odvaja od S:ba. Ideš
li da usporediš kulturu i odgoj n. p. Zagreba
grada sa uda glavnog grada kraljevine srp-
ske, presuda će sasvim u prilog prvome biti. O
kakvoj paraleli pak megju glavnim gradom despot-
ske države i Zagrebom, ne može prosto da bude
govora. Usporediš li za tim kulturu cijelog naro-
da hrvatskog sa onom srpskog, razlika oskače još
više i opet u prilog Hrvata. Cijenim da to nije
potreba osto exemplis, pošto je svakome o-
čigledice dano da i #4m sudi i presudi,

Što se tiče morala, pokušaću. da ovo škak-
ljivo pitanje stegnem u pe pristojaosti. Vje-
ra je zanago prvi faktor morale. Filozof će sudit
zgodnost i prikladnost pojedinih vjera prama mo-
ralnim išo te su one u narod posijale. Da
ne taknem nikoga u živac, reći ću — & da ne
spomenem razloge — e su se u tom pogle-
du, njeke vjere ukazale prikladnijim od dru-
gih. Moralna trulež, koja so prikazala kod Srba
— ne govorimo o Srbina dalmatinskim — neda se
nikako tedino vjerskom uplivu pripisati: to ne bi
bilo ni pravedno ni logično. Da čemu onde? o-
koloestiga prijašnjeg života? To ne stoji, jer se
ova nemoralnost pojavila tek u novija vremena,
dok su Srbi, u oi. stanju, bili vrlo moraloi
narod. Cijenim da se ima uzeti u obzir jedino
plemenski harakter — ne vidim dajbudi inog raz-
loga, Fakat je očiti nemoralnost naroda u Srbiji ;
rezglašena je na daleko nemoralnost Srba u Ba.
natu; a poznata je i nemoralnost Hrvata u Sri-
jemu' naseljenu dijelom Srbima. Hrvati, došavši
u dodir sa svojom suplemenom braćom, primiše
od njih — kano zarazu — ovaj kvar, Ovo je za
nas najbolji dokaz ko SEO igra >

Predleoiučia slang: — a tu ne u mea ui došljake

ni hriđćane, već kato vjere, ko-
ti se Srbima prizoavaju — imam t
hrvatskim listovima, koji i nedalmatnske
matinske Srbe stečaj, 2 da & jeden oi. da je njibor
sud i netačan i nepravedan, Ti Srhi nemadu ni-

česa zajedničko — od onog što sam napomenuo

ili bolje neće odgovorit, ali možda će /

item a

|
vijeka pričati što je fanatizam vjerski i do kojih
ey posljedica dovodi? Cijenim da je suviš-

= onetujem, ama ničesa sa izvanjskim Srbima.
Dalmatinac može da se iz njekoliko razloga diči
svojim porijeklom. Što se tiče morala, Dalmacija
odvaja od svijeh balkanskijeh zemalja; što se ti-
če inteligenciie i kulture. Dalmacija se ni pred
najkulturnijom — pred Hrvatskom — nema zaš-
| ta postidjet. To je očito — i za onoga koji ne
pozna Dalmaciju — iz kontigenata e Srbi i Hrva-
ti iz Dalmacije crpu, i koji u dotičnijem zemlja-
| ma prve uloge u tom pogledu igraju. samo pri-
! ljubljenje pojedinih Dalmatinaca k jednoj ili dru-
goj prl'tičkoj stranci, ne može pak nikako da pro-
! mijeni dušu, ćud i mozak tih ljudi. Oni ostaju što
su: moralna i inteligentna čeljad i nije malo ža-
lit da se njeke vrsne sile ne pahode u našim re-
dovima. Razlozi pak koji su ih maveli da prigrle
\ protivnici stranu, vrlo su raznog izvora: njegdje
teoretičnog, njegdje uplivnog a ponajviše lokalnog.
Oni su indirektno uzrokom jačem razvitku hrvats-
ke svijesti, poboljšanju našijeh odnošaja, radu i
organizsciji naše stranke. Rijeću na oko jedan
paradokson: širenje hrvatstva ima se u drugom |
redu zahvalit dalmatinskim Srbima.

Dalmatinski Srbi i sami priznaju — naravs-
ki ne u listovima, već u privatnim razgovorima ,

— njihovo rasulo. Uzrok tome raspadu moramo |

povući iz sasvim drugih razloga, no što smo to |!
| učinili za srpske predjele izvan Dalmacije. Tu ni-

je po srijedi ni nemorslnost pi politička nezdre-
i lost ni pomanjkanje inteligencije. Dvojaki su po-
i vodi: neoduševljene s jedne strane i nepovjerenje
| 8 druge.

Ove riječi ištu svakako tumača.

Uzeću za primjer Srbe u Dubrovniku, čije
okolnosti — kano vidok — naj bolje poznam. Oni
se sastoje iz dvaju elemenat&: Srbi katolici i Sr-
, bi hrišćani. Prvi prestavljaju inteligentnu manji-
nu; drugi neinteligentou masu. Prvi su vogje;
drugi su vogjeni I jedni i drugi — nazad malo
godina — igrali su s braćom Hrvatima u zajed-

ničkom kolu. Srbi katolici iz opozicije — kako ;
sam već rekao — odbiše od od Hrvati i stvori- /

še stranku na po se. Pošto ih bješe šaka, poslu-
žiše se s hrišćanskom masom, da se stuče u tijelo. ;
To je bilo tim lašnje, što se ova masa već bila ;
počela prucat, opehnuta šipkom Ljubišine škole.

No ipsk ne bi se ona — dajbud onda — bila jo- |

šte nakanila na razdor, jer joj je iz svojih redo-
v4& nedostojalo glave da je vodi i da onu nutrnju |
i instiktivnu mržnju prama inovjerstvu — koja je
specifično obilježje hrišćanstva — pogrne parla-
mentarnim plaštom. Dobar su im plašt posudili
Srbi katolici, a Srbi hrišćani zgrabiše ga za leto,
To je u kratko geneza srpstva u Dubrovniku.

Vidi se očito da tu ,sjaje svojom izočnošću“
jedan od najmoćnijih faktora. conditio sine qua
non za napredak jedne stranke; mislim: odušev-
ljenje. Toga oduševljenja ima; pak na pretek u
hrvatskoj stranci, tako da se mjestimice jea
u astma. No i kod Srba ima fanatizma, ali sa-
svim druge naravi i drugog smjčra: ima fanatiz-
ma vjerskog. Je li potreba čovjeku devetnaestog

o. Taj je fanatizim drugim glavnim uzrokom ap-
io nemogećaosti srpske misli u Dalmaciji, i
prema tome današnjem rasulu srpske stranke. Taj
je fanatizam, biva uzrokom e su se naši Srbi raz-
bili na dvije pole tako, da nema lijepka na svije-
tu što bi ih mogao čvrsto sljubit. Zaludu! Hriš-
ćanin ne vjeruje nikada katoliku, pa koliko god
se ovaj Srbinom zvao. Ovu intvlerantaost, ovo ne-
povjerenje uvriježdila je historija tijekom vijeko-
vA u srce i u dusu svakog hrišćanina, tako da se
i naj uglegjeniji megju njima ne mogu od toga
posve otresti. Što da velimo 0 neuglagjenim ? Pri
ženitbi kneginjice Jelene sa kraljevićom talijan-
skim — ženidba sugerirana, spravljene i hoćena
od ruškug dvora — dogodilo se nješto, što je svi-
jetu moglo proći neopaženo, ali što je za pomnog
motrioca značilo mnogo: glavni ruski listovi usta-
li na knjaza i na Crnogorce, prikarajuć ih s poka-
toličenja kneginjice Jelene i prijeteći im svega i
svašta. To su ruski listovi pisali dozvolom cenzu-

re, koja je bio prisiljena o radi, svoga naroda
radi, da s jedaom rukom pobrka što je: 8 dru e
napisala ! Nije čudu dakle što Srbi hrišćani u
brovniku goje nepovjerenje prama Srbima katoli-
cima, Nije čudo dakle što ih gledaju na prezoko
i što ispod glasa na pjh režu. Nije čudo“ što im
mute kašu i što im više služe za odmoć nego li
za pomoć. Oni su prisilili paček Srbine katolike
ma tako koke, koji se njima s početka nijesu ni

u snu snijevali. Očijukanje trans MRubiconem, to
je plod hrišćanske politike, hrišćanskog fanatizma.
Njima je vazda jedno oko jarasto. poteže ih biva
gdje su ostala braća hrišćani. Da im
LAN tra O RA
njima se hoće potpuni -
nim crkovnim krovom. Ova mukla, ali
uporna opoziciia hrišćana pritegla je na «i
be katolike. Nije im drugo alo nez
pit — biva nestati — ili se sut

prama E E M

nastojali su da udalje katastrofu. N: je pak
puknuo čir i... dogodilo se što se

U (rati i stanju stvari čudnovata je po-
jav nova, biva pojačana mržnja hrišćana prama
Srbima katolicima. Oni svu krivniu ovog pada sva-
liuju — slijepo dakako — na katolike ; ovi opet
ogorčeni puipisuju njima sve zlo — što i zbilja
stoji. Kako će to svršit?

Neka Hrvati odatle vade lekcije. Zašto je
historija tu, no da se s njom okoristimo ? Po njoj
se čovjek uči iskustvu, stečenom na tugjim ple-
ćam. Magistra vitae Ako do sličnih katastrofi
ne ćemo iz istih uzroka doći, a ono možemo iz
sličnih. Naše cjepkanje — premda sasvim druge
naravi — nije ipak korisno po samu stvar, Vjer-
skih pitanja u mas — zahvale Bogu! — nema ;
no rijet bi, da su sada počele pomaljat u Bosni

i Hercegovini. Toj kuzi — jer nema pristalijeg
| imena — valja odma na put stati, Što se tiče o-
stalih boleticai — koliko god se one sada zama-
šnim činile — nijesu ipak no vremenite i zavisne
od kobnog upliva pojedinih ljudi Kad nestane uz-
roka, nestaće i posljedice. Nahodim da u takti-
čnom ponašanju dubrovački Hrvati doista su vri-
jedni hvale. To se ima pripisat jednako i pravaš-
kom i narodnjačkom elementu, koji je našao lije-
pi modus vivendi za hrvatsku stranku, pomoću
| ao volje, susretljivosti, urajsmnog poštovanja i
skladnosti, potrebiti začini domovinske ljubavi.
Mislim da će oni moći posredovati — baš kao
takvi u mnogim pokrajinskim rasprama i očuvati
| zdruge strane hrvatstvo, da se ne otruje slatkom
' kašom, koju mu neprijatelji za nastajnog sabori-
| sanja vuhveno spravljaju.
mm—
Naši dopisi.
Iz općine Janjine, 18 Avgusta.
Eto i kod nas svršiše izbori, a pobjedom či-
: jom? To je pitaaje na koje bih se moglo odgovo-
riti sa malo riječi, ipak mi smo odlučili malo odu-
ljit, to jest, s najvišom hladnokrvnosti bez stran-
čarske strasti prikazat što i kako pobjegjuje, te
i ne žaleć ni ia poraz pravaštva upozorit i osu-
! dit nešto, što bih mogao postati kronični otrov u
' našem političkom životu u budućnosti.
Bijasmo na izboru, pomnjivo smo pratili sve
, manovre i cijeli tek izbora, pak uvjerenje što smo
, tamo stekli, potvrgjuje naše prijašnje mnijenje, da
| se nakon izbora, više puta iznosi u javnost i re-
| kriminira sasvim drugo nego bi u istinu imalo i jest,
Istina ubija svakoga kriva čovjeka ako u njemu
ima i malo ponosa, izkrivljivanje stvari, osobni na-
padaji, to samo gore podražuje, dovode čovjeka
do slijepila, te se pretvara u osvetu, iz toga se
j ležu žalosne posljedice, a to sve na štetu j
naroda. Što rečemo za našu općinu možda
vrijedilo i za više njih, jer nekako sve bi rekao
da je sistem blizu isti.

Nećemo iznosit svu onu etika i om i nep
tojnu agitaciju što se pri izborim vodila, M
se obzirat na sve izmišljotine što su se prosipale
i još prosipiju, nećemo rekriminirat na bezakonja,
jer smo uvjerenja, da bi sve to malo pomoglo, a-
ko mi nijesmo ljudi i patrijote; nastojat ćemo ne
tegnut u ničiju osjetljivost, ipak neke momente
ne možemo mimoići, ali molimo da se shvate u
pravomu smislu prama našim intencijam.

Fakt je u. sve opčine u Dalmaciji u čijim
su se rukama našle nakon preloma u
stranci, u tijem su i ostale, "dino uz
napredak pravaške stranke, neke općine ipak ovi
zadoji izgubiše. too oteti narodojačku općinu iz
ruka u koje je zapala, uz današnju prbne, Dai kaja
vlada pri i?borim, no ti imao i ogromnu većin
uza se, to je im E bedastoća i misliti. O
kad hoće da se uzdrži lasno upozna si
prama istoj udesi svoje ponašanje.
rod u našoj općini — uzimljuć ukupno
je za susjednim zaostao, a to mu je
neki ružni sistem, koji kod nas vlad
naumljeno sakriti ono što se a 1

a
dolazi kao sporedna stvar. Sel
B. hoće. jedao SNES io
noviti ljudi vigjeniji koji se vječito

 

A

i
i
:
.
i: diti
aniHi

:
:
E
:
š
ž
3
:

ti