je će zanimati čijelu fluropu, nego onijeh veći- lokalnog značaja, koje je njima milo da se i barem u dotičnom mjestu čitaju. A to je korisno i onoj ideji koju list zastaps. | mjesta A. o ustoličenju novoga župnika, zaslužaog gragjanioa, o odlasku valjanog , činovnika, o posveti novijeh zvona, ili šta slična / i najneznatnijeg pobudi interes u tom mjestu, pak , se uz dopis čita i primi još štogog, što onome koji novinu piše puno na srcu leži. Jer, ne valja ni to zaboravit, ogromna većina naših listova nije- su za informacije, nego za širenje stanovitih ide- ja. I svako je pošteno i dopušteno srestvo dobro došlo. Sitna su ovo srestva, priznajemo, ali nije- smo ni mi veliki, a zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača. Kad budemo ono što želimo i naše će novinstvo biti na drugom stupnju. Da- nas se o kakovim prispodobama ne može govoriti. SER RR Iskrivljen članak. Megju mubamedanskim elementom u Bosni i Hercegovini pobudio je veliko ogorčenje članak bečkog lista ,Der Siiden“, koji je izišao u 28 broju pod naslovom Političko mijenjanje uloga u okupacijonom području. Sarajevski , Bošnjak“ pod naslovom: To je skrajnji bezobrasluk! donosi mu izvadak u prijevodu, koji doslovce glasi : ulza kulisa Kallayeve politike odigrava se u narod- nosno-političkom razvijanju Bosne i Hercegovine lagahap, ali siguran proces. Primjećuje se, da veći dio naseljenika u Bosni i Hercegovini neće da pristaje ni uz Bošnjake, ni uz Srbe, već uz Hrvate. Čini se da narodna živahnost hr- vatskog elementa, koja se od skora razvijava iskazuje magnetičko djelovanje, a vrijedno je pažnje kako se stran- ci brzo pohrvate. Za 50 godina biće na hiljade kršnih či katoličkoj crkvi. Tako može doći vrijeme, da će stare, ovdi gospodovavše generacije nestati, da napravi za movi naraštaj, koji će biti Hrvati i katolici sa & tijelom. Ovaj preobražaj svako primjećuje, ko sa- da posjećuje Bosnu i Hercegovinu.“ Ovako glasi inkriminirani komad Siiden-ova Pošto ovaj bečki list nosi na svom čelu da brani i zastupa interese Hrvata i Slo- enaca, to se gornjim retcima podaje još veća važnost. Bečki ,Der Siiden“ počinio je u ovoj prigo- di nešto, što, da se blago izrazimo, nije ni malo korektno. Valja suati da smo u br, 15 ove god. našeg lista napisali uvodni članak pod naslovom: Bosna i Hercegovina. Na zaključku toga članka kazali smo evo doslovce ovo: pAli iza kulisa ove politike obavlja se u narodno a proces, koji se više neće moći svrnuti. Opaža se da svi došljaci u okupirane zemlje već u svojoj djeci gube obi- lježje naroda svoga, te postaju, ni Srbi pi Bosnjaci — nego Hrvati. Moć hrvatskog elementa, koji ih ko magne- tom sebi privlači i sa čudo brzo asorbira upravo je nevje- PODLISTAK. OBLIKOVANJE. se kasno, ne znam kada političkom razvitku Bosne-Hercegovine lagani, ali sigurni rojatna. Do po vijeka biće u Bosni hiljade i hiljade valja- nih sinova one zemlje, koji će ničim drugim van svojim prezimenom sjećati, da njihovi oci bijahu Česi, Poljaci, dapače i Nijemci: Ovo je jedno što htjedosmo naglasti, a drugo je to, što se muhamedanski elemenat ne može ote- ti naravnom zagrljaju sa katoličkom braćem. Stariji na- raštaj, koji je nekad gospodov'0 u semlji usiupiće mjesto mlagjem pomlatku, a taj je naš dušom, mišlju, osjećajem. To nikome ne može da izbjegne ko samo poviri u okvpi- rane zemlje — pa nije izbjeglo ni onim češkim zastupni- cima, što ih proputovaše i oni su to lojalno priznali, Ministar Kallay — i ako zajednički ministar — on je ipak Magjar, On bi nerado gledao, da jedan dio pu- čaostva okupiranih zemalja gravitira van monarkije — ali mu istodobno nije ni milo, da hrvatska ideja zadobije ve- ćinu. Najvolio bi da ostane ovako kako je sada — u tri više manje jednake česti, no tako ne može za dugo osta- ti, jer pretunaravno. Mi smo barem u tom na čisto, da od svih pretendenata“ Hrvatstvo u Bosni ima najljepše izglede.“ Dakle ,Der Siiden“ je naprosto preveo je- dan naš članak, pa iza kako mu je smisao iz te- melja izvrnuo, donio ga je kao svoj. Izvrouto i naše originalno donosimo kursivnim slovima, neka svak vidi razliku izmegju naših riječi i ,Siideno- va“ članka. Naše riječi odnose se isključivo na narodnu svijest, na hrvatstvo, vjera se tu ni naj- manje ne spominje. Kažemo, da će se mubame- danski elemenst naći u zagrljaju sa katoličkom braćom. A vigji ti što od svega toga uradi bečki nder Siiden“ !! U ovo doba kada je izmegju Hrvata katoli- ka i Hrvata muhamedanaca u cijeloj Bosni i Her- cegovini nastao žalosni spor radi posvete ,Trebe- vićke“ zastave, dolazi ovaj bečki članak kao ulje na vatru, da je još gore rasplamsa; dolazi kao nemili klin megju zavagjenu braću, koji naši na- rodni dušmani odmah pograbiše, eda bi za uvijek zavadili Hrvate dvajuh vjera. Uzalud im trud! Muhamedanci se ljute na pogreške nekih katolika i imaju pravo; oni prijete da će se odijeliti i ustrojiti hrvatska muhamedan- ska društva. I ako je ovo žalosno, a po katolike nedično, muhamedanci evo ipak ostaju ono što su. Pitanje je: nije li zlobna tugjinska ruka u svoje svrhe uvukla ovi i ovaki članak u bečki »Der_ Siiden“? Moguće. Hrvatstvo u Bosni odviše se raz- buktalo, treba mu malo žile posjeći — je li de? Mi na ,Der Sitien“ nemamo nikakva upli- va. Može on na svom čelu pisati što hoće, sa o- vim člancima on se nalazi u sukobu sa mnijenjem svih dobro mislećih rodoljuba širom otačbine naše. Ali prosvjedujemo proti postupanju bečkog lista, da on članke ,Crvene Hrvatske* prevagja i iz korjena im smisao iskrivljuje, kuko što smo to gore dokazali. Nadamo se, da će nam o tom uDer Siiden“ dati nekakvi odgovor. Pismo iz Amerike. Mili Frano ! Nikada još odkada ostavismo milu našu do- movinu, ne očekivasmo poštu iz rodnog kraja sa Čini mi se nesretnici, Jadnoj otsle nevoljnici, sam čula glassk čiji, sii 3 ustven pjesme I rad tOg.... e ai Kaži rad tog, što da mi je? Ah tog kazat ko bi moga? sia g88&e ži šg i 17.52 i ž takovim čeznućem kao prošlog tjedna. Nikada nam još srca ne bijahu tako uzbugjena kao onaj čas kada ugledasmo u rukama knjigonoše mala- šnu objemom, ali velika vrijednošću, tvoju ,Crve- vu Hrvatsku.“ Dvadeset ruka istim mabom poše- gou za njom, dvadeset ju ruka ujedno rastvori PO knjigonoša, od ćuda izblenutih očiju gledao četicu mladih stranaca, gdje se raduju, gdje im licem zasjalo veselje i užitak. Moradosmo mu protumačiti uzrok naše radosti, pa on — &- merikanac — naučan samo pobjedama ili pora- zima političkih stranaka u ovoj zemlji, gdje ne ulazi pitanje narodnosti, p.tanje narodnog opsto- janja, u čudu nas časkom gledao, pa i njemu stao titrati 1cem smiješak, dok od jednom, podigouv kapu u vis, uskliknu: ,Hurrah for your couatry, boys!“ — ,Hurrah!“ kao jedan glas prihvatismo živjela lijepa naša domovina!“ I mi stadosmo da se u lica ljubimo, da jedan drugomu čestitamo, da se radujemo, A kako i ne bi! Najvruće naše želje uslišane, nade naše ispunjene, narod naš progovorio, a riječ njegova: ,Mi smo Hrvati !“ I čim se uzbugjenost naša utišala, čim se srce umirilo, udomaćiv se u novom stanu veselja i zadovolistva, eto nas da vam čestitamo. Da če- stitamo Tebi, mili Frano, a preko Tebe svoj ju- načkoj četi dubrovačkih sokolova, rodoljubnom radniku, čeličnom ubrtniku i vrijednoj gospodi plemenitog dubrovačkog roda. Da vam izrazimo naše udivljenje, našu zahvalnost, što nam povra- tiste mili dom u majčino krilo, što taj biser opet nagjenuste na resu, koja kiti bijeli vrat velike Hrvatske, što taj alem kamen opet udariste u hr- vatsku krunu, u kojoj se nalažaše kroz vjekove svoje slobode! I prirodni zakoni ne mogu da ovaj put u- nište snagu poklika vašeg veselja. Urbenesna bu- ka koja zamnjela Dubrovnikom, prevalila hiljade milja, te nas od vas dijele, preletjela brda i oke- ane, pa se sukobila na ovom kraju svijeta sa na- šim srcima. I udarac bio tako snažan, da će se do Vas kao jeka odbiti i vama povratiti čisti naš odjek: , Živila Hrvatska !“ A taj će Vam odjek izraziti ne samo vese- lje naše i srdačne čestitke, nego istodobno i čuv- stvo žalenja m1wšeg, jer ne bijasmo ovih dana u vašem kolu, jer ne imagjasmo a da se sku- pa s vama borimo, Ali nas pobjeda vaša tješi. A tješi nas i nada da, ako ne bijasmo u domovini ljetog, biti ćemo onog ljeta kada cijela Hrvatska bude slaviti zoru slobode svoje, pobjedu sveopću, onakovu kakovu djelomično sada slavi u starom Dubrovniku. Biti ćemo tada u vašem kolu da, hvaleći Svevišnjeg na daru slobode, kličemo ko- lumbijsku himnu : Dear country, hail to thee, Sweet land ot Liberty !“ San Francisco, Cal. u Kolovozu 1899. Dubrovčani ; I. 1. Grgurević F. Kuego M. Marinović A. Bašić F. Šubert I. Bronsan P. Barbarić I. Švago I. Grbić N. Miljas A. Gjurić K. Pomeisel, u ime dubrovačkih Hrvati. i : : $ g i Hi Eg