m LAN NESTO LAPJSTTOTJR JR. kijem kraljem, niti sklapati mira i ugovora sa Turčinom; sa riječi ,paexe de Schiavonia“ du- brovački senat nije mogao označiti ni Dalmacije, jer je ona bila u vlasti Mlečića; dakle, kad se po riječima ,paexe de Schiavonia“ u gornjemu slučaju ne može razumjeti ni označiti ni današnja Hrvatska, ni Slavonijs, ni Dalmacija, tada što o- staje, ako ne zemlje, koje su sačinjavale staru srpsku državu. Stoga Dr. Lujo Vojnović riječi du- brovačkoga senata: ,che Ragusi senza esso pae- xe de Schiavonia non puo far“, nije smio ni mo- gao drugačije srpski prevesti već: da Dubrovnik bez srpske zemlje ne može šivjeti.“ Pada mi ovdje na um, kako njihov historik svojata za svoje polovica Europe: sve od baltič. koga pa do jadranskoga mora i na križ tomu : od Triglava preko Balkana do Egejskoga mora! Bog- me g. Fabrisu, lijep je to komad zemlje; ako je tako bilo, silna sramota, da ste sve to izgubili. Ja vjerujem da je baš tako, jer je Srba bilo — a gdje su bili to je drugo pitanje — od nazad 50.000 godina, ?) kako sam jur dokasao u nizu — članka: ,Srpstvo.“ Bude li sve to kada vaše, ne znam, kad nijesam prorok ni prorokov sin, ne- go da zbilja bude, trebalo bi poštenijih ljudi, ne- go smo ih vidjeli na ,Srpskomu Kosovu“ ; treba- lo bi drugačijih junaka, nego su one bježi-regi- mente kod Slivnice i Gjunisa ! Da se povratimo: g. Fabris hoće, ali ne do- kazuje, da Hrvatska i Slavonija spadaju pod U- garsku. Nego pošto sam se ob ovom predmetu na široko bavio nepobitnim dokumentim u I. sv. »Hrvatska Zemlja“, koju i g. Fabris može prolis- tati, to scijenim izvan predmeta ob ovomu se ba- viti, dok ću iznijeti jedan sud ugleduog i u poli- tičkomu svijetu vrlo uvaženoga bruseljskoga lista »L' Indćpendance Be!ge“, u kojemu se megju os- talim čita: ,Te svoje težnje za cijelokupnost hr- vatske domovine Hrvati temelje, osim narodnos- tnoga jedinstva i jezične zajednice, još i na his- torijskom državnom pravu, iz kojega bjelodano proizlazi, da su Hrvati uvijek slobodno, nezavisno i konstitucijonalnim putem bira- i svoje vladare i riješavali državne i me- zjunarodne poslove.“ ?) Neka sada g. čitatelj sravni Fabrisovo pisa- je sa povjesničkom istinom pisanja auktoritativ- nog bruseljskoga lista, Naravno opetujem, da pod izrazom Slavoni- je nije se razumjevala Srbija; i po treći put pozivljem g. Fabrisa, da mi iznese jedan takav dokumenat u kojemu se Srbija ra- zumijeva pod izrazom Slavonije. Baš i pismo dubrovačkoga senata od g. 1443 kralju Ugarske pobija g. Fabrisa. Doista: što je radio g. 1443 dubrovački senat? Piše: kralju U- garske. Što mu piše? Da ,senza paexe de Schi- avonia non puo far.“ I ta činjenica dokazuje, da Hrvatska i Slavonija ne spadaju pod Ugarsku, da Hrvatska i Slavonija nijesu ,od davnijeh vreme- na sastavni dio Ugarske“, nego da je Hrvatska bila kao i danas neodvisna i samostalna od Ugar- ske, da Dubrovnik nije mogao živjeti bez 2) Poznata je ,,famozna“ izreka Vuka: ,,Srbi svi i svu- da“; mnogi su... pukli od smieha, od glasovite srpske legende, koja priča, kako su Adam i Eva ,,srpski“ govo- rili, i da su njihova ista imena ,,srpska“, jer proiztječu iz hodi amo i evo me; po njima su Bismark, Gladstone i Salisbury Srbi, čigova su ,,srpska“ imena: Beši Marko, Gladni stan i Soli buri, koja imena od Nijemaca i Ko- gloza bijahu izkrivljena; pa napokon i dan danas tobože u ,prosvijetljenomu“ vijeku Srbi svjedoče da su i Gospod Bog i angjeli Srbi ,puro sanguo“ i da je nebo našarano njihovim narodnim bojama, što nam svjedoči ona poznata uurodno vjerska pjesma : »Nebo je plavo srpske boje U njemu bogovi srpski stoje 1 njega angjeli srpski dvore Hrvatske, jer inače ne bi se bio ispričavao žra- lju Ugarakome, da bez hrvatske zemlje (,Paexe de Schiavonia“) ne može živjeti. Ova činjenica donekle dade se sravniti s o- nom, kada je Turska na Karlovačkomu miru dala Hrvatskoj sve zemlje s lijeve obale rieke Une. Kako to dakle: Hrvatska podložena Ugarskoj, a Turska ugovara sa Hrvatskom ne obzirajući se na Ugarsku. 4) To samo logika g. Fabrisa može shva- titi Da Dubrovnik bez hrvatske zemlje nije mo- gao živjeti, dokažuje nam isti ,Srbin“ Medo Pu- cić, kada kaže da su Dubrovčani po ugovoru g. 1357 sa hrvatsko-ugarskim kraljem sami govorili : nmi jesmo svete krune priklada ... . jesmo svi (ban dalmatinski i republika dubrovačka) ljudije jedno- ga gospodina.“ *) Da se ne odgovara istini prijevod »Paexe de Schiavonia“ sa ,srpska zemlja“ osim navedenoga dokazuje i činjenica, što u ono doba Srbija se ni ne računavaše. Čujte kako pjeva Srbin J. Sundečić : Umre Dušan: sve nam umre šnjime.... Srpsko carstvo ode u komade. Nekrst tada poplavi nam carstvo Ko bujica kad korito predje. — Našu zemlju jednu iza druge, Pod svoj jaram spregau i utegnu. Pogrdi nam vjere spomenike Opusti nam sve narodne dike,“ *) Da Dubrovnik bez hrvatske zemlje ne- može živjeti navesti ću još što je pisao g. prof. V. Jagića, kojega ,Dubrovnik“ u istom 36 broju nazivlje: ,prvim filologom i naučenjakom.“ Evo dakle što on obzirom na Dubrovnik kaže: ,Već sam u uvodu rekao, da povijest priznaje samo dvoje narodno ime naroda našega: ime hrvatsko i srpsko; od ovih nebijaše srpsko u Dubrov- niku nikad u običaju, što bismo mogli pri- mjerom dokazati, a naprotivno čini se, da su se hrvatskoga duže vremena spominjali i rado ga upotrebljavali. | zbilja potpuna istovjetnost u je- ziku sviju najstarijih naših pjesnika ne dopušta nam Dubrovnika ni onda odružiti od ostale hr- vatske Dalmacije, ako reknemo s Vukom, da su samo čakavci Hrvati, da upravo onda pristoji to ime prije svega dubrovačkomu pjesničtvu, jerbo je posvema osnovano na čakavštini, što tako na- ravski biva, kano da se kći rodi od majke,“ ,) Dakle ,Dubrovnikov“ prvi filolog i nauče- njak kaže, da ime srpsko ne bijaše u Dubrovniku nikad u običaju; da su se dubrovčani duše vre- mena spominjali i rado upotrebljavali hrvatsko ime. Shvaća li sada g. Fabris svoj citat bez reda i logike? Shvaća li sada g. Fabris kako po ,srp- skomu“ lista ,Dubrovniku“ mrči svoje srpstvo ? Pa na mene se ijediti? Čemu? Ti ja Vasu tomu slijedim i rada bih Vam u natjecanju .... uteći. Vrijeme bi bilo g. Fabrisu, profesoru i ured- niče, da, nakon što Vam više stupce ne pune »Alm“ i ,Orlando“, uočite kakovo komedijaštvo Vašom pisanijom pravite, kako nas Vašom logi- kom silujete da se uvjerimo, da će »Srpstvo“, ko- je šuplja fraza i gorka obmana, kako se je to izrazio Srbin ministar-predsjednik Svet. Nikolaje- vić, na žalim jadranskoga mora — izčeznuti po- put dima na vjetru; kako sa Vašim citatim bez reda i logike mrčite narodnost srpsku. Tako je g. Fabrisu! Vi Vašim listom pospješujete rastvor- bu srpske trupine — na čemu hvala! Jedau još g. Fabrisu imam i moram prepo- ručiti Vam, & to je, da učite, učite i puno učite jer činite una.... bdrutta figura. Učite g. Fabrisu i to puno učite, da Vam se ne dogodi po onoj narodnoj : Stara era. Svrhom prošle godine naši Srbi najednom o- sjetiše, da se nalaze u škakljivu položaju. Neza- hvalni naprama onijem, koji ih stvoriše, da rasci- jepaju Hrvate, baciše se dusom i tijelom u crno- gorske simpatije, a vrhunac tijeh bijaše poznato glasovanje protiv dubrovačko- bokeljske željeznice, jer da je ista naperena protiv Crne Gore. Zato je valjalo izgladiti zaoštreno. U tu svr- hu najzgodniji bijaše savez sa narodnom strankom. Osa je morala da spasi kompromitirano Srpstvo na primorju. Gosp. dr. Gajo Bulat istu je misao gojio. I njemu je trebalo pomoći ispred hrvatske pravaške bujice, a tu su Srbi najvjerniji drugovi. Zato ou nastojaše iz svih sila, da se taj savez u djelo stvori. Bivši srpski omladinac gosp. Niko Nardelli zauzeo se, da svoje ,negdašnje“ sumišljenjake po- mogue i spasi. On je, koliko je mogao, nastojao, pa bilo i samom simpatijom — koja u ovim pri- likam, a u njegovu položaju puno vrijedi — da se savez sklopi. Ne znamo pozitivno, ali po nekim podacima regbi, da je on o tom simpati- sao još lani, kad je bio na dopustu u Dubrovniku. Glavna pozicija gdje je taj savez mogao i- mati mjesta bijaše svakako južna Dalmacija, a u prvom redu Dubrovnik. Ali dubrovački Hrvati složao odbiju opasni udarac, koji se ispod vode spremao i učine, da isčezne i svaka pomisao o srpskoj prevari. Tim se potpuno razbiše planovi g. Bulata i simpatije g. Nardelli, jer savez sa Srbima, ako ne u nat, nema zaista smisla ni u Spljetu, ni u $u- petru na Braču. Cijenimo da će g. Bulat biti lealan pa pri- znati, da su ove osnove zaista opstojale. Molili bismo pak g. Nardelli, da opovrgne, ako može, da on nije srpskom savezu išao u gu- sret najtoplijim osjećajima. Da li su pak te sim- patije bile rezultat ozbiljnog proučavanja c. k. au- strijskog dvorskog savjetnika kako da bolje učvr- sti državne interese — ili pak odraz personalnog uvjerenja bivšeg, a u duši valjda i sadašnjeg, Sr- bina, 0 tom mi nikako ne možemo da sadimo, jer nam nije dano čitati a unutrnjost čovječje duše. * * , Ele srpsko-narodnjački savez raspline se u nirvani. Što sada? Srbi su za svaki slučaj imali i drugo želje- zo u vatri — braću Talijanaše. Ali braća Talijana- ši rekrutiraju svoju vojsku ponajviše iz redova austrijske burokracije, koja u dalmatinskim gra- dovima sačinja rasadnik autonomije, a dobar ga je dio presadila i u Dubrovnik, Sa ovijem ele- ogje stranke moraju i te kako, da ra- čunaju ! Pak se ovaj put dogodi, da se u talija- naško-činovničkim krugovima pokazaše vrlo bojaz- ljivim, da se grle i da glasuju sa ljudima koji se tako nemilo izložiše. Trebalo je tu bojazan umiriti. Svrhom lanjske godine ,Crvena Hrvatska“ bijaše donijela, kako se i tu zauzeo g. Niko Nar- delli i ohrabrio gospodu talijanaše, koji onda u dubrovačkim izborima listom glasovaše za Srbina. Gosp. Niko Nardelli, po nalogu, opovrgoe našu vi- jest, proglasivši je našom izmisljotinom, Mi smo mu onda njegovim riječima dokazali, da je ta vi- jest zbilja saga: a da je ona odlučno upliva- la na pobjedu Srba, to znamo mi u Dubrovniku. to se pak tiće njezine istinitosti, mi smo premaleni, a da se našim tvrdnjama daje tolika važnost. Nego sam gosp. Alfons pl. Pavić, koji se je o tom u Dubrovniku bavio, stvorio je svoj sud, a taj se puno razilazi od tvrdnje gosp. Nardelli. # Očito je, da se bilo pošlo predaleko. Hrvati se odazvaše, pak moralo nešto učiniti, da se stvar utiša. No to je trajalo samo kratko doba. Pobjeda se brzo izvojštila, uz velika obećanja i teske al- njima rade od radi bo : ue već 1 počel, Srbi. učiniše . stan posao. Oni neće više javno Lovćenu, a za tu ,šrtvu“ njihova želja vni i o oo o a M SN 00: nara h te sačinja 90% pučanstva. Pogled po svijetu. u Austriji. — Norise na da ali so ne sna hoće li doći na vladu ministarstvo ir