je skopčano s narodnim, istina je, malo vrijedi, a- li kada je kako ovdje skopčano s njim, n<pro- | cjeajivo je blago. koje svak mora da zaljubi i pri srcu drži. S toga svaki Dubrovčanin mora da zaljubi i pri srcu drži društvo s Hrvati pod Ugar- skom krunom, i mora da zgrabi svaku prigodu koja bi ga tamo dovela.“ Ovako je pisao i mislio Medo Pucić, kao vlastelin Dubrovački. A kako danas pišu i misle ti njegovi tobožnji učenici Srbi i u Dubrovniku od juče došljaci ? Ovome programu Meda Pucića Pero Čingri- ja nije se iznevjerio ! No što je Pero Čingrija kriv, ako je Medo Pucić, poslije ove sjajne dobe, otišao u Srbiju, da odgaja Milana — ,Dubrovnikova“ gospodina Mi- lana — pak tamo pozaboravio na svoje ideale i po svojoj pjesničkoj ćudi prionuo uz sveisto brate- ke i narodne, ali srpske glasove! I u tome i u odgoju Milanovu bio je, kako vidimo jadni, Medo nesretne ruke, a Pero Čingrija nije ni htio ni mogao da ga nasljeduje. On je ostao vijeran Me- du Puciću Dubrovčaninu, u Dubrovniku, kako što mu je ostala vijerna cijela obitelj grofova Pucića, od brata mu Nika do rogjaka Rafa i do sestre Ane, koja je tu skoro umrla. Svikolici bijahu u- vijek uz hrvatsku stranku, a sjećamo se još i da- nas prosvjeda, što ga cijela Medova rodbina u Crvenoj Hrvatskoj“ učini, kada Srbima pade na um na njegovu grobu poslužiti sa njezinim imenom. Vas politički rad Meda Pucića ističe ga kao zagovornika hrvatskog programa, pak da je on kojom srećom još živ, bio bi — usprkos nekim srpskim pjesmicam — ondje gdje je Pero Čingri- ja i gdje mu je po njegovoj tradiciji bio i voje- vao cijeli njegov rod. Bio bi s Hrvatima, pa ma- kar i s pravašima, a ne bi bio sa saveznicima Lege Nazionale“ i sa slavnim plačidruzima po- kojne srpsko-talijanske općinske uprave. mašti, motre se ovdje dolje zbivaju — kako moraju dusi mučenika, koji za sobom osta- više grobove, smijati se uzprkos nekim političkim bi htjeli uzvisiti svoje male 080- be... ohološću i preziranjem; proklinjati ove ,pa- trijote“, kojim nikakav razlog, nikakav dokaz ne imponira, jer misle da su zvani suditi bez tih bitnih pomagala istine, i da je dosta te promjere ljude okom, a da budu o svemu na čistu. Domovini na vratima kuca najgora nesreća, u poniženosti i u porazu strepeći od svoje djece ište rad i žrtve, a ona unatoč svoj prijetećoj po- ti, pune požuda. Ko da takovim ,patriotama“ ne upravi poz- nati zamučaj prostavka (entymema), kojim Molie- re ranjiva Tartufa: ,Quoi! vous čtes devot, et vous vous emportez!“ kada smo očevidni svjedo- ci gdjeno za ljubav vlastite koristi potiču oganj svojoj domovini ? Medo Pucić i Pero Čingrija. U predzadnjem ,Dubrovniku“ ima bilješka, kako je nad lijesom Meda Pucića u svom govoru Pero Budmani zavapio zakletvom u ime prisutnih, da će svi ostati vijerni Medovoj oporuci, istaknu- toj u Pomi, u kojoj se govori o programu naro- da a ovoj srpskoj semlji. Bilježi ,Dubrovnik“ da se megju prisutni- jem nalazio zacijelo i dr. Pero Čingrija, pa da je i on u srcu kazao: kunem se! A danas, veli, is- praća Tončića i Lassotu! Jezično pitanje u Dalmaciji. Od presvijetlog gospodina Antuna pl. Brčića Presjednika Prizivnog Suda u miru primamo sli- jedeću izjavu: Gospodin Pravnik u br. 34 ,Crvene Hrvat- ske“ pozivlje me, da rečem svoju o zabrani, da Sudovi u Dalmaciji megju sobom dopisuju hrvat- ski. Ja mu se rado ozivljem. Prije svega, on bi mogao bit hrgjavo obaviješten gdje kaže, da ja, za mojeg presjednikovanja, yraćao sam podregje- nim Sudovima izvješća, te su bila hrvatski napi- sana. Reć ću pak, da nema zakona, nema nared- be, koji propisuju, da unutrnji jezik prvomolbenih Sudova u Dalmaciji ima bit talijanski, pošto Dvor- ska Odluka g. 1815 to propisuje samo za priziv- 1 no Sudište. Puki običaj, faktična poraba uvedoše u unutrnju služba tih Sudova talijanski jezik, & održaše se neograničeno dokle su ih sužile Mini- gtarstvena Naredba g. 1872 i razjasnitba, što je toj naredbi dao ministar Pražak, po kojoj hrvat- ski jezik ima bit rabljen u sjednicam zbornih Su- dova kad se vijeća o poslim, svrh kojih presuda ima bit izdana na hrvatskom jeziku, Ali niti je bilo, niti imade sada zakona i naredaba, po ko- jim u poslim formalaog uredovanja Sudova, obi- čaju bi se pripisala krijepost, kao što mu je kad- Zaplijenjeno. ikada imati. Dubrovački puk jednodušno predade 10 tičiićh : Ma ragian: ori, da jo: davolomo is dugo #1 005 ea gragjanskog DRED čruke, u koju je srbi uvališe. Šatitel ...... Zadar, 28 Septembra 1899. Dr. Pero Čingrija pripada starijoj generaciji Antun pl. Brčić, eli nik geni, PR i privapacr jar uarlječim zaplače doć Skupština u Brodu na Savi. meljna tačka političkog programa jedna nam je Glavna skupština stranke prava zazvana je te ista: sjedinjenje sa Hrvatskom. Ovo je pro- u Brod na Savi na 25 došastog Oktobra. gram i Meda Pucića i Pera Čingrije. Medo Pucić Od lanjske Trsatske skupštine pa do danas godine 1860 i god. 1861 najšivlje sagovara sjedi- se stranci prava u Banovini pružila nikakva njenje, dapače u svojim spisima pozivlje se na sve, veća prigoda, da razvije svoj rad i da se pokaše pa i na ugovore republike (pactiones) sa ugarskim pred narodom. Nasuprot morala je više puta da kraljevima, da to sjedinjenje štv bolje potkrijepi. se zabavi dosadnim rovarenjim čiste ,čistoće“, Medo Pucić piše: ,To strašilo združenja nije sa | koja na svo moguće načne nastoji, da je potko- Dubrovčanina nikakvo strašilo; u Dubrovniku ne pa i da joj u narodu ugled uništi. atoje nikakvi Talijanci, da se plaše za svoju na- Čistoća“ doduše u tom svom patrijotskom što takne u većim političkim prilikama, ona je ovo godine bolje nego ikada prije nastojala, da radi u narodu u socijalnom i ekonomskom pravcu. Osnove toga rada uglavljene su na lanjskoj skupštini na Trsatu, & skupština u Brodu na Sa- vi nastaviće ih, osobito što se Slavonije i Srije- ma tiče. Suviše na skupštini stranke pokazaće se je- dnodušnost njezina u načelu i programu, te ras- praviti o važnijim pitanjim, koja se tiču budućeg rada našeg u raznim hrvatskim pokrajinama. Nadat se je da će na ovu skupštinu saučes- tvovati Hrvati isto onako kao i na trsatsku, ako ne u još većem broju. Nama je potrebno, da se bar jednom na godinu nagjemo skupa. A sama skupština, o tom ni najmanje ne sumnjamo, po- kazaće da, se u našim očekivanjim prevarili nijes- mo, što već sada pokazuje, jer sazvana bez buke i reklame, sigurnošću ljudi, koji znaju da je za njima narod. Naši dopisi. Kotor, 26 Septembra. Kako je već bilo javljeno u ,Crv. Hrv.“ u oči općinskih izbora izgorjela je općinska zgrada u Grblju i svi izborni spisi. U Grblju su se na izborima imale ogledati dvije srpske stranke; op- ćinska Vukotićeva stranka i protuopćinska stran- ka. Premda izgorješe svi općinski spisi, ipak su se obavili izbori kako je želio Gjuro Vukotić i pobijedila je naravno Vukotićeva stranka. Nu. k. kotorski Sud je istraživao kako je u Grblju na- stala vatra. Po naredbi istog Suda prekojučer bio je dovedea od žandara u tamnicu grbaljski načel- nik, prvi opć. prisjednik i sin popa Radonića. O- vo uapšenje jako je zabrinulo tajnika grbaljske općine famoznoga Gj. Vukotića, koji radi toga neprestane dogovore vodi. Kad svrši istraga i do- tično rasprava javit ćemo vam se. U toliko corag- . gio Gjuro! da ti se slotvori ne vesele | Anglo. Camp, Cal., 8 Septembra. Velecijenjeni Gospodine Uredniće! Molimo da nam uvrstite u Vaš cijenjeni list ovaj tužni dogagjaj. Prekosinoć na 6 ov. mj. naš zemljak i sumišljenjak Blas Glavić poginuo je ne- sretnim slučajem. Oko 10 sati izlazeći iz mine Laitoue nesretnik ne skoči u škip na vrijeme, o- makne mu se noga, te padne duboko za 350 no- ga, razmoždani glavu i ončas preminu. Pokojnik bio je rodom s Grude u Konavli- ma, dušom i tijelom Hrvat, tako da kad nam je došao glas o hrvatskoj pobjedi u Dubrovniku ni- ko ne bijaše veseliji od njega. Društvo mu prire- di krasan sprovod, a na grobu mu kliknusmo do tri puta: Slava Hrvatu Glaviću ! Primite gosp. uredniče iskren pozdrav od Mata Čulića, N. Kolendića, Mata, Pava, Nika i Mi- ja Vuinića, Pava Arbanasa, Pava Pierovića, Ivana Valjala, Ivana Biskupa, Ivana Sretna, Mija Ma- guda, Luke Bokarice, Antuna Dobrota, M. Kuliša i 3. Bagoje. Pogled po svijetu. Kriza u Austriji. — Nkća toliko prega- njanja sa lijevicoi i desnicom, Thua je evo mo- rao da ostupi. Posljednji udarac zadao mu je ne- Kriza je u potpunom tijeku, Car je pozvao kneza Lichtensteina, ali ovaj nije mogao ništa u- činiti, zatim se opet pojavio na posornicu baru Clumacky. Situacija je vanredno zamršena. Ako se sastavi ministarstvo ljevice, se jezične naredbe za Češku i Moravsku, & onda će se Česi bila grofa Thuna, osvem da se neće kovim radikalnijim mjerama u pogledu foderalizma.