hoće da podmetne) da ne dopuštamo, da se iz Splje-
ta može sudit rad u Dubrovniku i na to nanizu-
je čitav niz bedastih sofisterija.

Nego nije dum Ivo sam. Takogjer ni narod-
njaci po Dalmaciji ne shvaćaju što se ovo u nas
dogodilo, no kako su oprezniji šute, a nJed.“ fa di
necessita virti, ne znajuć kako da se bolje ponaša

Ipak što se tiče postupanja u dubrovačkim
izborima stvar je jasna. Proti koaliciji svih Nehr-
vata, da hrvatska Atena ostane u tugjim šakama,
složili su se svi Hrvati, da je spase. Složiše se i
uspješe. Morali su da ovako postupaju. Naša slo-
ga bijaše jednoglasna i jednodušna, niti jedan pra-
vaš, niti jedan narodnjak ne nagje se, da se to-
me protivi.

Dum Ivo Prodan u ,Croatii“ pripisuje po-
glavito našem Uredniku, da je on ,kriv“, da su
stvari tako ispale. Jest, on se je svim silam zau-
zeo, da osujeti pokušaj srpsko-narodnjačkog, & u-
glavi hrvatski sporazumak, ali nije on sim, van
i drugi, pravaši i narodnjaci, na opće odobrenje.
Ako Prodan ne vjeruje neka upita prijatelja preč.
kanonika Ljepopili, koji je sudjelovao i koji je
takogjer izabran u općinsko vijeće. Neka upita
svijeh i neće nijednoga naći, da će ovo postupa-
nje osuditi, naprotiv svak je zadovoljan sa nači-
nom i uspjehom naše borbe — svak osvem Srba
i Talijanaša!

Pravaša ima u Općinskom Vijeću lijepa ki-
ta, pak ćemo oduševljeno nastaviti rehabilitaciju
hrvatskog Dubrovnika ne samo u općinskim, nego
— ako nam gospoda iz pokrajine namjere ne po-
mute — i u drugim poslima južne Dalmacije. Ta-
ko bi zahtijevala naša situacija. Ko ne vjeruje,
neka dogje ovamo, pak će, ako ima soli u glavi
i ljubavi u srcu, doći do istoga zaključka.

Io tome nemamo ni volje ni prostora, da
dajemo razjašnjenja onim, koji neće da nas razu-
miju. Našli smo da je tako najbolje za hrvatsku |
stvar — i dosta! Gospoda mogu mrmljati, no ka- ,
ko su se Dubrovčani o svojim poslima naučili sa- |
mi odlučivati, tako će i u buduće, a kad vidite,
da izdajemo načelo i hrvatsku ideju udrite nas

|
kamenjem. Je li ovo pošteno? — |
Nego valjda biće kakav drugi pojav, koji je |

|

|

radili i uradio bi dobro.“ — Dok i ćoravi vide ;
da smo ovim htjeli reći, da je jedan položsj u
Spljetu, a drugi u Dubrovniku, Prodan misli (ili

zabrinuo neku gospodu u pravaškoj i neku u na-
rodnjačkoj stranci. Mnogi pravaši nijesu zadovolj-
ni sa ovom Prodanovom politikom, koja neće ono
što drugi hoće, koja hoće ono što drugi neće, ko-
ja ni sama ne zna što hoće i što meće, pak tu
svoju zasukanu nespretnost i golotinju pokriva sa |
Jozom Frankom i sa nekoliko fraza. Njoj niko ni-

\

+

je po ćudi, ni spljetski pravaši, ni dubrovački
pravaši — njoj više vrijedi jedan brzojav kakova
zakutnjakovića, koji se ,izjavlja“ za ,čistu čisto-
ću“, nego li sve ono, što smo u Dubrovniku posti-
gli u toliko godina borbe, mučna i sustavna rada.
Čovjek može neko vrijeme gledati ovu uškopljenu
politiku, nu ona napokon dodije.

A s druge strane pitaju se muogi narodnja-
ci i u duši Hrvati: je li pravo da stranka služi |
hirima, mržnjama i namjerama Bulata, Morpurga
i Stražičića ? Ovo je trojka koja vodi danas na-
rodnu stranku, a od nje Bulat bijaše talijanaš,
Morpurgo ..... što je bio g. Morpurgo?.... &
Stražičić Srbin. Eto pustijeh Hrvati, načela i u- ,
vjerenja ! Je li pravo da se sva zemlja zapali u
vatru, & da prodru Bulatovi hiri na Visu; da se |
naše novine pune sablaznima u Primorju, zato da |
se osjegura mandat jednom narodnjaku? Ne, mi
umorni, siti i zgagjeni ove borbe, u kojoj '
lutke drugih i njihovih skutonoša.

\
\

 

Treće izdanje.

Svak će se bit začudio čitajuć na čelu zad-
nje zaplijene ,Crvene Hrvatske“ treće izdanje. Evo
kako smo do toga došli. U subotu na 1%, po po-
dne bane policajni komesar i najavi pam _zaplije-
nu zadnjeg dijela uvodnog članka Ukas ili Befehl,
odnese ediciju lista, pogje u štampariju, izvadi i
razmetne dotični slog. U nedjelju naredismo dru-
go izdanje i baš se isto tiskalo, kad evo opet po-
licajnog komisara, da je zaplijenjen dio članka
Medo Pucić i Pero Čingrija, te odnese sve štam-
pane primjerke i tako moradosmo izaći sa tre-
ćim izdanjem.

Jednom prigodom pogjosmo do gosp. držav-
nog odvjetnika Novakovića, da ga upitamo kako
se to dogodilo, umolivši ga, ako već plijeni, neka
plijeni u jedan put, a ne da nam ovako čini no-
vu i nepotrebnu štetu.

Gosp. državni odvjetuik reče, da on zato ni-
šta ne zna, i da je on ujedno oba članka zapli-
jenio, a kako poslije obaznasmo, ovaj se nespora-
zum»k nehote, bez ičije namjere, dogodio.

'ONHFNAFI7TAd VŽ

 

i po podne je «bavio presv. i prep. naš biskup
Uccellini. Popodne išla je izletom , Bokeške Plo-
vitbe“ iz Kotora u Ercegnovi naša hrvatska glaz-
ba, koja je do kasna zabavljala svijet biranim ko-
madima. Upalo je svakome u oči, da se ovom pri-
godom u Ercegnovomu nije vidjela ma ni za lijek
pi cigla hrvatska trobojnica. Ovo opažamo po £e-
lji mnogijeh izletnika, nadom da se neće više po-
noviti što slična. U Ercegnovomu čuli smo jednu
lijepu! Čujte ju. Sad je za načelnika u Ercegno-
vomu poznati veliki srbin Gojković. [ na zadnjim
izborima bjehu birani za vijećnike Gojkovićevi
privrženici. Nu Gojković se je više puta zamjerio
osvbito pak prigodom zadnjeg pira na Cetinju,
kojem je htio Gojković prisustvovati, kao načel-
nik Ercegnovoga. Njeka fotografija nije se baš
mogla preporučiti. Uz ovo neznamo baš da li idu
u redu posli Ercegnovske općine. Bilo, što bilo
— a ovo zadnje je glavno — Vukotić do-
ćukao je, da će bit raspuštena Ercegnovska op-
ćina, ako bude ponovno biran za načelnika Goj-
ković. Gojković veliko-Srbin a Vukotić veliko-
Srbin! Ništa za to! Znade Vukotić šta radi. I
zbilja evo što čusmo da se govori, da je naime
skorih dana bio Vuketić u Ercegnovi, pa da je
,u ime srpskoga kluba“ nagovarao vijećaike er-
cegnovske (misleć možda da su oao grbaljski!) da
ne biraju za načelnika Gojkovića. Bilo koga bilo
samo ne njega. Ovo vam radi kronike javljamo a
sad gremo da vidimo hoće li ercegnovski vijećni-
ci poslušati Vukotićev svjet.

Štajerski Gradac, 25 Septembra. *)
Ako iko Don Ivo nema prava da govori o
slozi. Ali čudno! On kamen smutnje u Dalmaciji,
koj je jedini prouzročio raskop stranke prava u
Dalmaciji, usugjuje se sada napadati gradačku o-
mladinu, što je istupila ne za hir nego od prije-
ke nužde iz gradačkog akademičkog drustva ,Hr-
vatske“, da u ime ,sloge“ toga nije smjela ućini-
ti! U 30 broju ,Hrvatske Krune“ udara on bjes-
no na omladinu, koja se okupila u novom društvu
»Sloboda.* Mi ga shvaćamo. Priznajemo da mu je
teško gdje vidi da se ruši i zadnja kula gjaka
čistunaca obraz mu pada, da se zarekao slaveći
gradačku mladež kao uzornu, kao jedinu što stoji
na dostojnoj visini, jer da listom pristaje uz slat-
kog Franka. Vidi gdje mu šajke tonu, pa udario
da zabašuri istinu, da prikrije pred svijetom bla-
mažu ostalih ostataka svojih miljenaca, koji su se
kleli ,pred Bogom i Hrvatskom, da je Frank ne-
vin.“ Iz tog ,uzornog“ društva prisiljena je istu-
piti većina članova. Svak će se čuditi da je veći-
na morala istupiti, nu to nije ništa čudno u druš-
tvu , Hrvatske“, u kojem vladaju tako abnormal-
ne prilike. Tu se nije gledalo na uvjerenje poje-
dinaca, na njihova prava, već je vrijedilo pravilo :
koje jači, taj talači. Šaka i batina ne poznaju
razloga |
Ali našlo se u tom društvu i ljudi uvjere-
nih, da nijesu došli na universu da se samo za-
bavljaju, da vrijeme, novac, sile u ludo troše. Na-
šlo se ljudi uvjerenih da nije zadaća djačkog druš-
tva jedino okupljati se kod čaše piva, te u ,eks-
tazi“ recitirati one obične deklamacije o žarkoj
domovinskoj ljubavi. Našlo se ljudi koji su traži-
li čina a ne riječi, koji znadu da je u našim teš-
kim narodnim prilikama mladeži ozbiljno na opre-
zu stajati i družati se da skoči odvažno na obra-
nu svetih narodnih prava, što nam ih sa sviju
strana otimlju, a ne ljenčariti i bučiti. Našlo se
ljudi koji nijesu davali važnosti praznim riječima
i puštali su radije da čini mješte njih govore dr-
žeć se one: facta loquuntur, Našlo se ljudi koji
su htjeli da se nastoji oko izobrazbe, da se goji
ljubav & ne mržnju, megjusobno počitanje a ne
psovke i pogrde, da se pomaže bratski jedan dru-
oga, a ne da si jamu kopaju. N i su da
vo bude ognjište puno bratske ljubavi, puno
domovinskog zanosa, puno plemenitih ćustava, pu-
no ozbiljna rada, ali poziv je njihov ostao — glas
vapijućeg u pustinji ?
Drugo se nije moglo ni očekivati u društvu,
gdje se nije marilo za društvene zakone; gdje se
zilo na primitivne zehtjeve pristojnostu ; gjde
je nekolicini bilo slobodno pod noge staviti druš-
tveni pravilnik, hotomično kršiti pravovaljane za-
ključke tim se ,viteškim“ činima po-

“

pod e se O svo-
je mnijenje izraziti; gdje se nije smjelo glasovati
za koga se htjelo; gdje bi se — kad se pretre-

aSloboda*, »Hr+
novo društvo, a je-

oštro
našao i
Prom zali kal peke