dok s druge strane riječ ,Slovin* prevagja % ,uomo illirico“, a da Ilir ne znači Srba, nego Hr- vata, to, osim Stullia, sijaset drugih pisaca do- kazuje. *) A sada na riječ »Sclavonia“. Ne drži istini, da je dubrovački statut, kako kaže Dr. Bogišić upotrebljavao riječ Slavoniju u užemu smislu označujući kraljevinu Srbiju. Sva- kako vrijedi zabilježiti, što i on isti nadodaje, da je dubrovački statut tim označivao i one zemlje, koje su nastanjene ,srpskijem“ imenom: ,ou qui sont habitćs par la race ,serbe“. Dakle i po sa- momu Bogišiću riječ ,Slavonija“ ne bijaše uzeta u smislu označenja same kraljevine Srbije. Kada se govori o Slavoniji, onda treba ju uzeti u užem i u diplomatičkomu smisla. Slavoni- je u užemu smislu razumijevala se zemlja izme- gju Dunava, Save i Drave; a u diplomatičkomu smislu obuhvaćaše Dalmaciju, Bosnu, Hrvatsku, Slavoniju i bila je ,eine grosse Landschaft in Europa“, i u njoj obitavaše vrlo hrabar narod (,von einer sehr kriegerischen Nation bewohnt wird.“) »Slavonien in besonderem Verstande ist eine Provintz zwischen der Donau, Sau und Drau, wel- che sich 50 Meilen in die Linge und 12 in die Breite erstrecket, und von einer sehr kriegerischen Nation bewohnut wird. Sie grentzet gegen Siiden an Croatien und Bosnien, gegen Osten an Servien und Ober- Ungarn, gegen Norden — an Nieder- Ungarn, und gegen Westen an Steyermark. Slavonien in weitlauffigen Verstande ist eine grosse Landschaft in Europa, welcbe unter- ieilen Illyrien genennet wird. Sie erstrecket sich vom Golfo di Venezia bis an die Drau und be- greiffet Dalmatien, Bosnien, Croatien und Slavo- nien in ,engerem“ Verstande“. *) Evo kako se je tumačila, evo što je obuhva- ćala i otklen doklen se je sterala Slavonija. Isti D.r Jireček u svojoj raspravi ,Die Be- deutung von Ragusa“ izričito priznaje, da su se imenom ,Sclavonia“ označivale, u užemu smislu zemlje: Hrvatska, Dalmacija, Bosna i Ercegovina. Hotjeti, a nemoći dokazati istinitost prijevo- da D.ra Luja Vojnovića, kada ,paexe di Sclavo- nia“ prevagja sa ,srpskom zemljom“ značilo bi odobriti sjutra, kada bi Rus, Čeh, Poljak na isti način prevodio. Po prijevodu D.ra L. Vojnovića, po shvaćanju ,Sclavoniae“ ljudi oko ,D.“ oni bi ,e0-ipso“ morali imati potpuno pravo: zar Pal- motić nije pjevao: »Na slovinski jezik, koi Od Adrie mora, redom Svukoliku zemlju svoji Do piiscine mrizne ledom ?“ Zar Rus, Čeh, Poljak nijesu Slaveni? Zar njihove zemlje ne razumijevaju se pod slavenskim izrazom? — Bilo bi isto kao na temelju Laziće- vih teorija zaključiti da Srbi nijesu Slaveni — dakle odmah po Srbinu Laziću pada prijevod ,Srbina“ D.ra Luje — jer su Slaveni postali od Srba, a ,0d svih Slavena najstariji su Srbi“ 4), dok ,u prastaroj davnini nije bilo ni djavoljega g ž g E š P i i i Hi i i 1 i š tom, te po tomu ne može se pomisliti, kako %e još opako bestemeljno 1ože tvrditi, da prijevod lavonia“ odgovara prijevodu sa ,Srp- Orlando i dr. ne vjeruju mojim riječim onda neka pogledaju u ,corpus juris“ pod godi- nom 1596. i to VII. člansk kralja Rudolfi članak 32. Nadalje neka pogledaju u ,Historia Salonita- na Thomae Archidiaconi Spalatensis“ i ,privile- gium Ljudevita I od god. 1382., u kojem on pot- vrgjuje privilegija grada Kotora i neka vide na- dalje zakonski članak 119 od 1647. gođine, te molbu na stališe kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, da jedan od njih prisustvuje sklapanju mira sa Turcima god. 1737. — *) Ovi nepobitni povijesnički dokazi pobijaju iz temelja mnenja i Jirečeka i Bogišića. Svakako ne da se nijekati, da se u dubrovačkim statutim ne nalazi izraz ,iinperator Sclavoniae“ odnoseći se na srpske vladaoce, ali to se mora uzeti u ši- rijemu, a podnipošto u užemu smislu, jer ne da se pobiti, da je sličnim izrazim dubrovački se- nat označivao, i pravom, srpske vladaoce kao ca- reve slavenske, tako da i papa Nikola IV piše ca- ru Urošu: ,Viro Magnifico Iilustri Regi Seclavo- rum“ i ,Stefino lllustri Sclavorum“. A je li im inače toli dubrovački senat koli papa Nikola IV. mogao pisati: ili zar su srpske vladavce morali označiti kao careve Kineza? Iz povijesti znademo, da dubrovački senat upotrebljava dva izraza u svojim statutim: ,lo regao di Rassia“ i ,paexe di Sclavonia“. Prvi iz- raz odnosi se na zemlju gdje su Srbi stanovali, dok sa drugim uvijek u užem smislu označivahu : Dalmaciju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, a u širijemu smislu i Srbiju, Crnu Goru, Albaniju i dr., što dokazuju ista upustva republike pokli- sarima na dvor ugarskoga kralja Ljudevita I: ,la mazor parte dela nostra merchadancia fasemo in lo regno di Rassia.“ Tim je dubrovački senat hotio ozoačiti samo kraljevinu Srbiju, jer je sa izrazom ,paexe de Schiavonia“ označivao zemlje u kojim Hrvati obitavahu, kao što dokazasmo či- loga“ srpstva samo jedan nepobitni dokas, gdje se pod izrazom Srbije, kao što pod onim »Scla- vonia“ razumijeva : Dalmacija — a dozvolite mi nadodati, da se i Dubrovnik sa svojom okolicom u Dalmaciji nalazi — i Hrvatska. Hic Rhodus, hic salta! Ad 2.: G. Orlando — slijedeći u izvraćanju dokumenata historije Il. Ruvarca kaže, potkrijep- ljujući svoje riječi jednim Resti-evim citatom : »Ko tako piše i govori (t. j. da pokrovitelj- stvo Ugarske nad Dubrovnikom ne treba razumi- jevsti u onomu smislu kao da je Dubrovnik _je- dva čekao da dogje pod pokroviteljstvo Ugarske i da je u tomu osobito uživao.“) vrijegja stare Dubrovčane, koji su slobodu nada sve cijenili,“ kao i da ,is toga pokroviteljstva Hrvati izvode neko tobošnje državno i historijsko pravo.“ Ovo su ,ipsissima verba“ mudrog Orlanda nalazeća se u ,D.“ br. 40 t. g. Orlandove riječi, tačnije gluposti sudaraju se s onima L.G. kad je glupovao : ,da hrvacki fanatizam dohodi do mon- struozaoga dokazivanja, da je Dubrovnik hrvacki grad, jer je republika bila nekada po zaštitom u- garskih kraljeva“. 7) Da odbijemo Orlandove gluposti poslužiti ćemo se sa istim rijačim ,Srbin“ Meda Puci koji odgovarajući na sebi postavljeni upit: Dubrovniku prestavlja družba s Hrvastskom ?“ piše: ,Povratak pod onu kruna ugarsku pod či» jom je sjenom svaku slobodu toliko vjekova u- živao. Slavne pactiones medju Dubrovnikom i U- ričko pravo kad 2ije skopčano s narodnim, istina je malo vriedi, ali kada je kako ovdje skopča- no s njim, neprocienjivo je blago, koje svak mo- ra da zaljubi i pri srcu drži. S toga svaki Du- brovčanin mora da zaljubi i pri srcu drži družtvo sa Hrvati pod Ugarskom krunom, i mora da zgrabi svaku prigodu, koja bi ga tamo dovela.“ 8) Ovo je jasno. R ječim M. Pucića ne treba komenata, dok nama treba upraviti sljedeće upi- te: doklen ćete, g. Orlando, glupovati? Kada ćeš, »Dubrovniče prestati glupostim puniti svoje stupce? Orlandova glupost još otskače, kada se ču- di, ,što se svuda nahodi samo izrazi ,lo re di Hungaria“ i slični. Zar Hrvatska nije pod zajed- ničkom ogarskom krunom? Zar Česka nije pod zajedničkom austrijskom krunom? Zar tolike voj- vodine i kraljevine u Njemačkoj ne nalaze se pod zajedničkom pruskom krunom? Zar isto ne vigja- mo i sa Švedskom i Norvežkom? Zar Srbija nije se nalazila pod zajedničkom turskom krunom ? Pa što se iz toga može zaključiti? I tako, g. Orlando, sa cijelom Vašom pisani- jom uvjerili ste nas, da bi Vas trebovalo otpre- miti Lombrosu i Krafft-Ebingu prije no se odlu- čite, da se pera latite. Ad. 3. Iz tužbe Republike hrvatsko-ugarsko- mu kralju radi veksacija župana Nikole, razabire- mo: 1. da je on u očima Republike bio: ,lo pi- zor uomo plui arogaute el traditor“ ; 2. da su svi ostali baruni Raše (tutti li altri baroni de Rassa) bili ,falsi et iniqui.“ Dakle posredno tužili su se i na srpske barune, koji su bili, poput današ- njih Srba: ,falsi et iniqui.“ Ovo je historička čiujenica, koju pozsivljemo g. Orlanda, da pobije, te istodobno da sličnu o- voj o Hrvatima isnese. 9) K tomu Orlando u br. 40 ,D.“ pripisuje mi, da sam u br. 33 ,C. H.“ rekao, da su žitelji Tre- bioja i južnoga Huma, kojima je zapovijedao Ni- kola Altomanović Srbi. Dok gosp. Orlanda pozivljem, da mi navede riječi, kojim sam to priznao, puštam razboru či- tatelja da sudi, kojim imenom bi se morala kr- stiti i ta najnovija glupost, I sama činjenica o pokatoličenju seljaka do- lazećih iz Raše u Dubrovnik dokaz je mržnje spram srpskog imena, jer zašto ih je dubrovački senat pokatoličivao ? Iz povijesti zaademo, da je dubro- vački senat toli za župana Nikole, koli poslije u- vijek pokatoličivao seljake iz Raše, pa naravno: jeli i to dobar dokaz o lijepim i prijateljskim odnošajim izmegju Republike i Srba ? Priznavati Dubrovčane Srbim, jer su trgova- li sa Srbijom, bilo bi isto, kao priznati, da su kosmopoliti, pošto, znademo, da su Dubrovčani trgovali sa cijelim svijetom. ' Ako mi Hrvati kažemo, da su Dubrovčani Hrvati to izvodimo: 1. iz svijesti i priznavanja istih Dubrovčana Hrvatim, što i zadnji općinski izbori dokazuju; 2. iz dubrovačke književnosti; 3. iz odnošaja Dubrovnika sa Hrvatskom. A na čemu ljudi oko ,,D.“ temelje svoju tvrdnju, da su Dubrovčani Srbi, kada Dubrovačka svijest i pris- nanje, kada njihova knjiševnost i historija proti njima vojuje? Ako je ,D.“ do srpskog imena neka na o- vo pitanje odgovori. Ad 4. Što se tiče, da je dubrovački senat kazao kralju Sigismundu, da vlasteli srpskoj i vladarima Dubrovnik bijaše jedino utočište, da su u Dubrovnik dolazili kao u svoju kuću i kao da su se megju njima rodili (,per cex& soa come se propriamente fosse nassuto in mezso di nui); što so tiče ljubavi Dušana Silnoga i da su Dubrov- čani davali utočišta njegovu sinu Urošu, to još nije nikakav dokaz o srpstvu Dubrovnika. Slič- nih dokasa obične učtivosti, ljubavi i utočišta na-