tiz

(EE
i

 

inu 3
poštarski troškovi.

godinu, izuzev 5 puta i to:

pognasa, se bra i oktobra. Broj prij
po polovinu arka više. Cijena je listu bosa Chosen No: na
poštom : na godina for. £ a “tor. Pa :

U DUBROVNIKU 18 Novembra 1899.

subotu

i broj ? ovih p

više

Pretplata i oglasi plaćala

None rest lis kad mu protpista mine, smatra se da je predbrojen i sa poša-

     

 

*e ppravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su

Za oglase. priopćeno. zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se

pogodbi i uz razmjerni
=. ra vraćaju. Listove Nik

ne prima ni uredništvo ni uprava

 

Dva društva.

(Dopis.)
»Društvo Sv. Ćirila i Metoda“ i ,Lega Na-
zionale“. Koja razlika! u cilju u radu u svemu!

Prispodoba izmegju ,Društva“ i ,Lege“ je nemo-
guća, to su dvije potpune antiteze. Dočim na pr-

" vi mah svak bi pomislio da su ta dva društva

jednaka, sudeći samo po njihovim programima,
samo što jedno pripada i radi za jedan narod, a
drugo za drugi, ali ipak da su u sućnosti jedno
te isto; cilj obojem jest širit kulturu. Ali ko sta-
ne malo da bolje iz bližega upozna ta društva,
pa ako je dotični, ma koje god narodnosti, mo-

= raće napokon, hoćeš, nećeš, priznat da htjeti

prispodobit društvo Sv. Ćirila i Metoda sa ,Le-
gom“, znači bez ikakva razloga uvrijediti ga i
oklevetat na najnedostojniji način.

»Lega“ kaže da je njezin rad kulturno dje-
lo. Kulturno djelo? u čemu, kako? Najvoljeli bi
smo da nam kažu naši Talijani što shvaćaju pod
riječi ,kulturno“. Nije li možda ono što čine u
Istri, Trstu i Primorju? Tamo gdje njih nema ne-
go tek trećina naprama dvije Hrvata i Slovenaca,
pak unatoč tome sila dotle im dopire, da kad se

_digoe naš zastupnik u saboru te hoće da što ka-
že u svom materinskom jeziku, onda oni stanu
vikat da nema prava, bučit i zviždat i bacat na nj
što im prije ruku dopane. Tamo gdje Hrvat, ho-
će li vani hrvatski govorit, mora se dobro čuvat,
da ga talijanska fukara - kultura, ne napane
pogrdama, a vrlo lako i rukama, samo ako može.

" Ovako rade u zemljama gdje oni zapovijedaju.

Isporedili se sa Istrom Dalmacija isto će se
dobit. Amo tako zvanih talijana nema no šaka u
Zadru, pa imaju pučkih škola, realku i gimnaziju
i k tome još u čitavoj zemlji talijanski uredovni
jezik: Imamo li mi štogod slična tamo u Istri gdje
nas je velika većina? Ali što? — ti toga nema-
mo ni u samoj Dalmaciji! Pak kako su zahvalni,
kako poštuju hrvatsko pučanstvo koje trpi, da im
se daju tolike povlasti?: Talijani mu za uzdarje
darivaju Zadar, drugi Rovinj. U Zadru kako u
svijem drugijem gradovima s ovu stranu Jadran-
skog mora gdje talijani gospoduju hrvatski ne
smiješ govorit, jer će te insultirat, ako ai gdje sa
strane još će te i namlatit, Ovako rade svukud
pa i u Zadru osobito s djecom tamošnje hrvatske
gimnazije i preparandistima, koji ako hoće da se
proseću po Zadru mora se vise njih sakupiti zajedno.
bi rad ,Lege“ bio taj da ovo barbar-

vo prosvjetom ukroti i upitomi, tad
to bilo kulturno djelo. Ali gdje se može
valit da je takva što učinila? Rad Lego
da ovu ,kulturu“ presagjuje u čisto
Tu služe Legi najbolje talijanske
njoj glavna zadaća da sakuplja
otvara škole hrvatskim mjestima,
vao učinila u Šebeniku i u Spljetu.

ž
sisi

S
sh
i

način misle oni, ne potalijančit ove |

* iskreni bili priznali bi oni koji razumiju sve ovo,

da se oni sami u sebi srame tog kulturnog djela
i da im riječi cultura, civilta služe samo da za-
mame prostu i nerazumnu masu i da zagriju me-
skine inteligjence svojih pisarčića, autonomašića,
kojijeh možeš nać gotovo u svakom mjestu ako
i jedao, koji su opet svi jadni hrvatski renegati.
a *
*

Zemlje na koje najviše juriše to talijanaštvo
i koje su gotovo u pogibelji da mu podlegnu je-
su: Istra, Trst i Gorica.

Do koga stupnja je doprlo tamo talijanaško
bjesnilo i nasilje, to je gotovo nevjerojatno. Ali i
u tom očajnom sianju ipak nije klonuo duhom
tamošnji naš narod već se bori i napreže sve svo-
je sile na obranu svoje narodnosti i svog značaja
na koje mu tugjin u njegovoj kući sa svim sre-
stvima napada.

Da se uzmože uspješno borit uvidješe davno
tamošnji rodoljubi da će mu bit jedino srestvo :
zdrava kršćanska naobrazba, koju bi primo u svom
materinskom jeziku u školama i u tu svrhu ute-
meljiše školsko društvo Sv. Ćirila i Metoda.

Ali narod u tim zemljama je puki siromah,
jer sve što ga po pravu ide nalazi se u rukama
njegovih tlačitelja. Škole što se novcem njegova
truda otvaraju na tugjem su jeziku, jer im je i
vlast u tugjim i neprijateljskim rukama. Koje ču-
do onda ako je tome narodu teško uzdržavat svo-
je društvo i ako se, osamljen kako što jest, o-
braća za pomoć na svoju braću Hrvate u drugi-
jem krajevima svoje domovine? A da mu braća
pomognu, trebaju li čekat za to prije kakve pre-
poruke ? 3

S Pila do Ploča.

Pošljednji ,Dubrovnik“ osvagja me, da hoću
davat ,Dubrovčanima ,rog za svijeću“, prikazu-
juć pok. Nikšu pl. Gradi u onakom svijetlu.“ On
piše: ,Svakomu, pa i maloj djeci u Dubrovniku,
pozuatv je da je pok. Nikša pl. Gradi g. 1890
bio presjednik srpsko-autonvmnog odbora za op-
ćinske izbore, i da je u općinskoj upravi prve
srpsko-autonomne općine bio prvi prisjednik.“ —
Ma dakako, dragi ,Dubrovniče“ ! Zar sam ja to
zanijekao ili posumnjao ? Nijesam li dapače povu-
kao odonle i konsekvencije i preporučio ,Domo-
vini“ ako preštampa onaj ćitat — neka opazi, da
je gospar Nikša bio: ,Srbin, advokat i liberalac“ ?
,U kakvom svijetlu“ dakle htio sam prikazat go-
spara Nikšu? — Ni u kakvom, jer niti sam ga
kritikovao niti mu život opisao. Vidim da s To-

 

:
i
š
i
:
:
:

čitaoce i mene gledaš hinter's Licht fiihren! Znam
dobro da se nahodiš u grubom škripcu. Bre! nije
lasno proždrijet da ti jedan učevan, skladan i u-
mjeren čovjek — kako pok. g. Nikša — reče u
brke: da je Srpstvo ,slijepa stranka“ ; da je ,ne-
donošče“ i toliko drugijeh grkijeh komplimenata.
Da je to rekao Hrvat, ne bi Te zaisto glava za-
boljela, a ne bi tada ni za nas imalo onake pre-
težnosti. Ali je to bubnuo Srbin, i to odrti Srbin
kako sim hoćeš. Hinc illae lacrimae! No Ti si i
gore prebrdio jade, pa ćeš i ove ako Bog d&!...
Promisli — valjda bi se kakogod mogao izvadit
Zadrom ili ,Srbskijem Glasom“. — Ma što ludu-
jem? Ta onda je na ,Srpskom Glasu“ bio pok.
Sava, scelerisque purus !

Ne ostaje mi dakle no da te utješin onom
dubrovačkom : A da što ćeš? Napij se!

x

»Mina je!... Mina jel...“

Taj se poklik čuje u ,Gospi od Milosrgja ;“
taj se poklik čuje na ,Kantafiku“... ta iu sa-
mome gradu ,8 Pila do Ploča“ !

I ja sam u pošljednjoj ,Crvenoj“ imao čast
da upozorim svoje čitaoce ma pogibiju te prijeti,
i uskliknuh: ,Mina je!..“ I mina je pukla.

U samu prošlu nedjelju — 16 ur& pošto je
»Cryena“ ugledala svijetlo božje — njeka pozna-

| ta i ugledna osoba pripalila je lagum u našem

milom dragu ,Dubrovniku“.

Gospodo moja, stvar je ozbiljna, počujte !

Znate i vi, kago i ja, da se sad u velike
putovi grade; putqvi su conditio sine qua non za
dobrostanje zemalja i narodi. Promet, obrt, trgo-
vina, kultura, napredak i t. a. Srbi — naši Srbi
imali su do jučera jedan jedini put. On je ravno
vodio iz Zadra, preko sjeverne Dalmacije, u Du-
brovnik, u Kotor, i napokon na Cetinje. Ruku na
prsi, a pogledajte na Boga : to je malo, vrlo ma-
lo za njihovu djelatnost, Valjalo je gradit. Sjever-
ni Srbi — življi, siromašniji i radikali —
djeuuše najprije tu mit0; južni Srbi —
bogatiji i konservativoi — rekoše da je njima
sta status quo ante. Tad će njeverni: ,Mi
ga gradit sami“ — A Južni: ,Slobodno: no mi
ne damo ni pare. — Sjeverni (škripajuć zubima):
»A rivederci!“ — Južni (ironično): ,A Oilippi !“

š

ti

i

'