tiz (EE i inu 3 poštarski troškovi. godinu, izuzev 5 puta i to: pognasa, se bra i oktobra. Broj prij po polovinu arka više. Cijena je listu bosa Chosen No: na poštom : na godina for. £ a “tor. Pa : U DUBROVNIKU 18 Novembra 1899. subotu i broj ? ovih p više Pretplata i oglasi plaćala None rest lis kad mu protpista mine, smatra se da je predbrojen i sa poša- *e ppravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su Za oglase. priopćeno. zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se pogodbi i uz razmjerni =. ra vraćaju. Listove Nik ne prima ni uredništvo ni uprava Dva društva. (Dopis.) »Društvo Sv. Ćirila i Metoda“ i ,Lega Na- zionale“. Koja razlika! u cilju u radu u svemu! Prispodoba izmegju ,Društva“ i ,Lege“ je nemo- guća, to su dvije potpune antiteze. Dočim na pr- " vi mah svak bi pomislio da su ta dva društva jednaka, sudeći samo po njihovim programima, samo što jedno pripada i radi za jedan narod, a drugo za drugi, ali ipak da su u sućnosti jedno te isto; cilj obojem jest širit kulturu. Ali ko sta- ne malo da bolje iz bližega upozna ta društva, pa ako je dotični, ma koje god narodnosti, mo- = raće napokon, hoćeš, nećeš, priznat da htjeti prispodobit društvo Sv. Ćirila i Metoda sa ,Le- gom“, znači bez ikakva razloga uvrijediti ga i oklevetat na najnedostojniji način. »Lega“ kaže da je njezin rad kulturno dje- lo. Kulturno djelo? u čemu, kako? Najvoljeli bi smo da nam kažu naši Talijani što shvaćaju pod riječi ,kulturno“. Nije li možda ono što čine u Istri, Trstu i Primorju? Tamo gdje njih nema ne- go tek trećina naprama dvije Hrvata i Slovenaca, pak unatoč tome sila dotle im dopire, da kad se _digoe naš zastupnik u saboru te hoće da što ka- že u svom materinskom jeziku, onda oni stanu vikat da nema prava, bučit i zviždat i bacat na nj što im prije ruku dopane. Tamo gdje Hrvat, ho- će li vani hrvatski govorit, mora se dobro čuvat, da ga talijanska fukara - kultura, ne napane pogrdama, a vrlo lako i rukama, samo ako može. " Ovako rade u zemljama gdje oni zapovijedaju. Isporedili se sa Istrom Dalmacija isto će se dobit. Amo tako zvanih talijana nema no šaka u Zadru, pa imaju pučkih škola, realku i gimnaziju i k tome još u čitavoj zemlji talijanski uredovni jezik: Imamo li mi štogod slična tamo u Istri gdje nas je velika većina? Ali što? — ti toga nema- mo ni u samoj Dalmaciji! Pak kako su zahvalni, kako poštuju hrvatsko pučanstvo koje trpi, da im se daju tolike povlasti?: Talijani mu za uzdarje darivaju Zadar, drugi Rovinj. U Zadru kako u svijem drugijem gradovima s ovu stranu Jadran- skog mora gdje talijani gospoduju hrvatski ne smiješ govorit, jer će te insultirat, ako ai gdje sa strane još će te i namlatit, Ovako rade svukud pa i u Zadru osobito s djecom tamošnje hrvatske gimnazije i preparandistima, koji ako hoće da se proseću po Zadru mora se vise njih sakupiti zajedno. bi rad ,Lege“ bio taj da ovo barbar- vo prosvjetom ukroti i upitomi, tad to bilo kulturno djelo. Ali gdje se može valit da je takva što učinila? Rad Lego da ovu ,kulturu“ presagjuje u čisto Tu služe Legi najbolje talijanske njoj glavna zadaća da sakuplja otvara škole hrvatskim mjestima, vao učinila u Šebeniku i u Spljetu. ž sisi S sh i način misle oni, ne potalijančit ove | * iskreni bili priznali bi oni koji razumiju sve ovo, da se oni sami u sebi srame tog kulturnog djela i da im riječi cultura, civilta služe samo da za- mame prostu i nerazumnu masu i da zagriju me- skine inteligjence svojih pisarčića, autonomašića, kojijeh možeš nać gotovo u svakom mjestu ako i jedao, koji su opet svi jadni hrvatski renegati. a * * Zemlje na koje najviše juriše to talijanaštvo i koje su gotovo u pogibelji da mu podlegnu je- su: Istra, Trst i Gorica. Do koga stupnja je doprlo tamo talijanaško bjesnilo i nasilje, to je gotovo nevjerojatno. Ali i u tom očajnom sianju ipak nije klonuo duhom tamošnji naš narod već se bori i napreže sve svo- je sile na obranu svoje narodnosti i svog značaja na koje mu tugjin u njegovoj kući sa svim sre- stvima napada. Da se uzmože uspješno borit uvidješe davno tamošnji rodoljubi da će mu bit jedino srestvo : zdrava kršćanska naobrazba, koju bi primo u svom materinskom jeziku u školama i u tu svrhu ute- meljiše školsko društvo Sv. Ćirila i Metoda. Ali narod u tim zemljama je puki siromah, jer sve što ga po pravu ide nalazi se u rukama njegovih tlačitelja. Škole što se novcem njegova truda otvaraju na tugjem su jeziku, jer im je i vlast u tugjim i neprijateljskim rukama. Koje ču- do onda ako je tome narodu teško uzdržavat svo- je društvo i ako se, osamljen kako što jest, o- braća za pomoć na svoju braću Hrvate u drugi- jem krajevima svoje domovine? A da mu braća pomognu, trebaju li čekat za to prije kakve pre- poruke ? 3 S Pila do Ploča. Pošljednji ,Dubrovnik“ osvagja me, da hoću davat ,Dubrovčanima ,rog za svijeću“, prikazu- juć pok. Nikšu pl. Gradi u onakom svijetlu.“ On piše: ,Svakomu, pa i maloj djeci u Dubrovniku, pozuatv je da je pok. Nikša pl. Gradi g. 1890 bio presjednik srpsko-autonvmnog odbora za op- ćinske izbore, i da je u općinskoj upravi prve srpsko-autonomne općine bio prvi prisjednik.“ — Ma dakako, dragi ,Dubrovniče“ ! Zar sam ja to zanijekao ili posumnjao ? Nijesam li dapače povu- kao odonle i konsekvencije i preporučio ,Domo- vini“ ako preštampa onaj ćitat — neka opazi, da je gospar Nikša bio: ,Srbin, advokat i liberalac“ ? ,U kakvom svijetlu“ dakle htio sam prikazat go- spara Nikšu? — Ni u kakvom, jer niti sam ga kritikovao niti mu život opisao. Vidim da s To- : i š i : : : čitaoce i mene gledaš hinter's Licht fiihren! Znam dobro da se nahodiš u grubom škripcu. Bre! nije lasno proždrijet da ti jedan učevan, skladan i u- mjeren čovjek — kako pok. g. Nikša — reče u brke: da je Srpstvo ,slijepa stranka“ ; da je ,ne- donošče“ i toliko drugijeh grkijeh komplimenata. Da je to rekao Hrvat, ne bi Te zaisto glava za- boljela, a ne bi tada ni za nas imalo onake pre- težnosti. Ali je to bubnuo Srbin, i to odrti Srbin kako sim hoćeš. Hinc illae lacrimae! No Ti si i gore prebrdio jade, pa ćeš i ove ako Bog d&!... Promisli — valjda bi se kakogod mogao izvadit Zadrom ili ,Srbskijem Glasom“. — Ma što ludu- jem? Ta onda je na ,Srpskom Glasu“ bio pok. Sava, scelerisque purus ! Ne ostaje mi dakle no da te utješin onom dubrovačkom : A da što ćeš? Napij se! x »Mina je!... Mina jel...“ Taj se poklik čuje u ,Gospi od Milosrgja ;“ taj se poklik čuje na ,Kantafiku“... ta iu sa- mome gradu ,8 Pila do Ploča“ ! I ja sam u pošljednjoj ,Crvenoj“ imao čast da upozorim svoje čitaoce ma pogibiju te prijeti, i uskliknuh: ,Mina je!..“ I mina je pukla. U samu prošlu nedjelju — 16 ur& pošto je »Cryena“ ugledala svijetlo božje — njeka pozna- | ta i ugledna osoba pripalila je lagum u našem milom dragu ,Dubrovniku“. Gospodo moja, stvar je ozbiljna, počujte ! Znate i vi, kago i ja, da se sad u velike putovi grade; putqvi su conditio sine qua non za dobrostanje zemalja i narodi. Promet, obrt, trgo- vina, kultura, napredak i t. a. Srbi — naši Srbi imali su do jučera jedan jedini put. On je ravno vodio iz Zadra, preko sjeverne Dalmacije, u Du- brovnik, u Kotor, i napokon na Cetinje. Ruku na prsi, a pogledajte na Boga : to je malo, vrlo ma- lo za njihovu djelatnost, Valjalo je gradit. Sjever- ni Srbi — življi, siromašniji i radikali — djeuuše najprije tu mit0; južni Srbi — bogatiji i konservativoi — rekoše da je njima sta status quo ante. Tad će njeverni: ,Mi ga gradit sami“ — A Južni: ,Slobodno: no mi ne damo ni pare. — Sjeverni (škripajuć zubima): »A rivederci!“ — Južni (ironično): ,A Oilippi !“ š ti i '