vii D

ae
U DUBROVNIKU 25 Notembra 1899. Qu Godina IX.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
    
 
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to:

' prvu subotu sie ta i
avgusta, septembra i oktobra. Broj prije i broj :oslije ovih prazn i a
pravmštru ne

vinu arka više. Cijena je listu una rijeda u (#
sa don. njem

Austro-Ugarsku, i Bosnu Hercegovinu + poštom: nA godina for.

aec& juna, jula,

imađu wvijek po polo
godinu tior. %:50, na po godine tior. 2:35; za

flor. 4:50, i poštarski troškovi.

2:50; sa
edini broj stoji 10 novč.

Rat za narodni jezik.

Spljetsko , Jedinstvo“ tumač mislih i osjeća-
ja svoga urednika A. Stražičića, pozivlje vještake
hrvatskog jezika da otvore razpravu 0 jeziku u
školskim knjigama, a on da će svakomu pa i pro-
tivniku svoga mišljenja ustupiti mjesta. Stvar u
sebi dobra, ali...., što se pod njom krije, to je
sloba. Ima već njekoliko brojeva da on naše škol-
ske knjige napada jezika radi, ali da mu nije do
jezika, koliko ni do lanjskog snijega, to svak ko-
ji misli svojom glavom razumije što on govori 0
svemu i svačemu a najmanje 0 jeziku što je pred-
met. Nu, kad se što raspravlja, kad se što čini,
pita se najmanje troje: ko to čini, zašto, kako,
ako se hoće da se ocijeni pravo bez prevarit se
i dade prava važnost činu. U našem slučaju na
pitanje ko, odgovor je: Autonije Stražičić srbin u
duši i u srcu, koji se prodaje i priprodaje da ni-
je; po zanatu novinar za koricu bijela hljeba. Jeli,
nije li dorastao svojoj umišljenosti A S; može li
mu se doviknuti ne sutor ultra crepidam, to o08-
tavljamo da čitatelj prosudi. Nu dopustimo časom
bez da ičije mnijenje zapostavimo, da je A. S. do-
rastao tomu, koji razlozi njega vode da piše & ne
ispravlja proti jeziku u školskim knjigama ? Ako
je bilo mučno, jali težko odgovoriti komu na pr-
vo pitanje jer ga možda nije poznavao, na drugo
mu odgovor sam dolazi na usta, jer su knjige tis-
kane u srcu hrvatske i jer su ih napisali, odnos-
no preveli Hrvati iz uže Hrvatske. Nu zašto opet
to ? Oa je urednik hrvatske novine, glasila hrvats-
ke narodne stranke, koja teži za srcem Hrvatske,
naime: ,Jedinstva.“ Uprav stoga; poslušajte ga
što govori u br. 88 ov. g. u podlisku: ,4 sada
kažemo: tekst fisike po kojoj uče djaci u Srbiji i
N. Sadu bolji je ne hiljadu nego milijun puta.
Stoga mjesto prevagjati s njemaćkoga i drugih je-
sika i bolje je i korisnije, kad smo w nestašici,
prepisati onag iz dirilice u... . latinicu. Budimo
jednom ljudi, ne gubimo se u lakardije.“ Ovo je
svrha i cili cijele njegove pisanije. — Staro je
poznato načelo: ko hoće svrhu, taj hoće i zgodna
sredstva. Ko drugčije radi, taj ili je lud, ili nez-
nalica, jali ima drugu svrhu koja je sakrita u
postavljenoj svima na očigled. A S. ne može se
reći da je lud, jer tad ne bi bio mogao zauzdati
narodnu stranku Dr. Bulata; ne može se reći ni
da je sasvim neznalica, ostaje dakle da ima pri-
tajni cilj, o čemu smo mi i terdo uvjereni, kojeg
je sam bot ce ili vehotice očitovao. Ko se hoće da
uvjeri 0 našim riječima, nek prouči sredstva koja
on rabi. Tu će naći prezir, grgienje, ruganje. sar-
kazam na književnike iz Zegreba i uplićanje stva-
ri koje ne pripadaju raspravi; dokaza .... traži
ih čitatelj i ne nalazi ih! Žalostno ! Nas dalmatin-
ske Hrvate jedino što nas sada spaja sa Hrvati-
ma preko Velebita, to su školske kojige. Jedini
spoj, sve ostalo izvan srca ra«puknato je, & ima
misiju da presiječe i taj jedini spoi Da oa kao
Srbin u duši zakleti stari neprijatelj Hrvata, ima
prvi i posljednji cilj du prekine svaku svezu dal-
matinskog Hrvata sa Hrvatima preko Velebita, a
da ih spoji & ocima preko Drine, ove da zaljube,
one da zamrze. Tu je njegova zadaća i on je vr-
ši plemenito. te ,ne biliadu nego milijun puta“
koristi srpstvu više kao pritajani Srbin, nego bi
kao očiti Nesretni koje on poteše za n08, & još

 

 

:

 

   

 

Da dubrovački je gimnazij u ono doba stvo-
rio srpstvo u Dubrovniku a pomogao je i u cije-
loj Dalmaciji a sad ćutimo posljedice, to je istina
ali nije istina da sadašnji gimnaziji stvaraju hrva-
te, pravaše, niti su knjige zadojene tim duhom,
niti profesori su prijatelji tih ideja, kao što se
dade izvesti čitajuć izmegju redaka, iz rečenog
članka Ej pameti pusto blago! rekao oi naš se-
ljak. Osam godina smo, nek znade A. S. pohagja-
li gimnazij a nijesmo nikada čuli kojeg smo na-
roda sinovi; nikada mijesmo čuli spomewuuti ime
hrvatsko; učilismo povjest svih naroda i po dva
puta, u nišem i višem gim. povjest svoga naroda
nije se našao jedan profesor da bi nam bar je-
dan jedini put o tom štogod tumačio ; mi smo bi-
li bez naroda i bez povjesti. Ovako su nam pre-
davali i tumačili profesori o hrvatstvu i pravaš-
tvu! Nu to nije ni po jada. Ravnatelj i prvfesor
S. Škarica zalijevao je i tetošio propagandu suto-
nomašku i srpsku. Hrvat J. C. što je na »Placi“
rekao : živjela Hrvatska, bio je iztjeran iz gimna-
zije; njegov sin koji je vikao i kričao u krčmi
Obradovića u sv. Jakobu : živio Aleksandar, živila
Srbija, smrt Hrvatima, Kušaru i Posedelu, nije
niti ukor dobio premda je bio optužen; nas koji
smo hodili na praznike kući, dogjoše Srbi učenici
da nas istuću, megju tima bili su i pjegovi sino-
vi, uhitismo satvor gimnazijski a oni slobodni i
nevini !!!

Nećemo da idemo dalje za sada, samo će
mo spomeauti peckanja, prigodom ispitivanja ; Hr-
vatima: veliki ljudi, ovi dijele svijet; ovi će ra-
širit zemljovid, ne znaju ni govoriti, obukli su ši-
roke gaće, itd. da ne spominjemo trivijalnih izra-
za: ispao je iz gaća itd Ob ovom će izići pose-
bna knjižica, pa će se S. Škarica vidjeti u pot-
punom svijetlu. Još jedan dokaz, kako se je s Hr-
vatima postupalo. Svake godine na početku škol.
god. predavali su se ,Nationali“ kao iskaz ko si
i što si. Megju ostalim pitanjima ima i g mate-
rinski jezik.“ Mi Hrvati izjavili bi smo rvatski.“
drugčije ne bismo htjeli popuniti. Svrhom svake
školske godine izdaje gimnezij Program“, u ko-
jem daje izvješće o gimnaziju, o svemu pa io
jeziku. Nu zar bi izvjestio gimnazij u ,Progra-
mu“, da nam je jezik hrvatski. Ne, već ,srpsko-
hrvacki * O ostalom je znao tačno izvjestit, Njem-
cima, Talijancima, Grcima. Španjolcima. Pitamo
mi sada, kao slobodni ljudi, zašto nama Hrvatima
nije bilo izvješćivano o jeziku, kako izjavismo i
kako je svima bilo druge narodaosti učinjeno ?
Megjutim dok dobijemo odgovor, preporučamo hr-
vatskim zastupnicima, da oni učine svoju. Sad pa
temelju njekih dokaza neka sudi A. S. jesmo li
mi primali od škole hrvatski uzgoj, kao što jo

pesretniji koje ovi posljednji. U b“. 88 ,J.“ ov. g
ima članak pod naslovom ,Naš jezik i školske
knjige.“ Tu je sve drugo a 0 jeziku nije ni ope-
pelio. On je uzeo na nićan hrvatsku učeću mla-
dež na višim školama, koja je kroz ove zadnje
četiri godine svršila gimnazij. Tu joj predbacuje:
,nazidak u redovima naše omladine, mrtvački
glabo u književnosti udarilo se pravcem koji nije
narodni. U njoj pa i u javnom životu. Fali nam
narodnog duha; nazadak na čitavoj liniji. Njeka-
da Dalmacija predvodila kolo Danas? Ne. Ne i-
mamo književnoga lista a književno društvo ,Ma-
tica“ ko da i ne postoji.“

Sad ga pomnjivo slušajte, koji je svemu to-
mu uzrok: Jedan je: ,skupite sve učenike u Dal-
maciji iz VIII. raz. gimnazija, skupite one i 8 u-
niversa od nazad tri i četiri godine, pa ako vam
toliki znadu išta beknuti o književnom radu u
Srba, evo naše glave. Evo glave u oklad, ako se
njeki ikada vigjeli korice divnih djela Lazarevića,
Gjorgjevića, Ruvarca, Radičevića, Njegoša, Popo-
vića, Mijatovića i tolikih drugih. Drugi razlog sve-
mu onomu jest: ,Starčevićanstvo učinilo svoju
Odkud ovo grijanje klerikalizma pravaškoga na
grudima omladine (dakle nije samo srbenda već i
protukatolik), ako ne iz nestačice narodnoga du-
ha, uslijed čera puko je jez praznine u kojoj se
kote zmije protiv pravoslavlja ?“

Evo, ovo su samo njeke klevete i razlozi,
što je istještena iz moždana grbende A. Stražiči-
ća, externe Hrvata i katolika, interne odrtog Sr-
bina i pravoslavna. Zgrustilo nam se je, smrklo
nam se je pod očima, da ovako očito i bezobzir-
no može, da napada mladež hrvatsku i vjeru joj
praotaca, jedno glasilo koje se nazivlje hrvatske
narodne stranke. Dokle ćemo sa bezobraznošću
srpskom doći; zar hr. narod. klub izgubio svaku
sjenu ljubavi koli prama domovini toli prama svo-
joj vjeri?

Kao Hrvati, kao katolici, kao člani mladeži,
koja je svršila gimnazij kroz ove zadnje četiri
godine smatramo se dožnim u ime svega toga, da
najsvečanije prosvjedujemo 1 da upitamo Dr. G.
Bulata, vogju hr. narod. stranke, dokle će ovako
napadati A. S. u ,Jedinstvu“ sve što je Hrvatu
milo i sveto? Dokle?... Dokle?... o

Hrvatska mladež tako ćuti hrvatski, kako
A. S. nije nikad, niti sad, niti će ikad čutiti, jer
je Srbin bio, jest i bit će i po tom je istinu re-
kao prama svomu čućenju i mišljenju. Načelo mu
je što nije srpsko, to nije narodno. Evala mu kao
Srbin, ali ne kao.... uredniku Jedinstva“, da
govori u ime hr. nar. stranke !

Riječ je da svak sudi drugoga po sebi. A.
8. spominje svojih dana u gimnaziji, kad ko nije
htjeo biti Srbin, valjalo je šikat, ja li u se dušu.
O tom znade lijepo na dugo i široko pripovijedat
Dr. Bist Arneri, koji je bio prisutan srpskoj eri
u dubrovačkom gimnaziju, za uč teljevanja Cas-
trapella Blaćanina i Budmanis. Stalno je da A.
8. ne bi bio Srbin, da nije d.šao na dub. gimna-
sij, kad su spomenuti profesori učiteljevali, koje
on na dvoru samijenio po kafanama u prelekcija-
ma. Dok su spomenuti profeuori u školi bajali 0

Srbima i o srpstvu, na dvoru su našli sgodnog amo i što ćemo nahrcnuti.
zamjenika u A 8. Koliko je jedna prelekcija sta- Staro je načelo: ko se protivi naravi, taj
jelo M Harlovića u Birimiševoj kavani na Pila- akrha brzo svoj vrat, tako se dogodilo i A. S., ta-

ma znade on, njegov brat i Rat cijeli.