has fizično načelo: što više pritiskaš to većma otskače. Tako se dogodilo i onima koji se briga- ju za odgoj mladeži. Naumiše je umjesiti i zada- ' hnuti, da budu polutanci, njeka abstract bića. | Mladež se naprotiv osovila na svoje noge, vjeruje i da opstoji, vjeruje da ima svoju domovinu i svoj narod, te u slobodnim časovima posvećuje se da sa- / ma sazna štogod o tom. Zar je u tom grijeh? / Dopustimo časom, što ne priznajemo, da zbilja | mladež nije zadojena narodnim duhom, zar bi to bilo s toga, što ne čita ,književni rad u Srba“ a što čita književni rad svojih Hrvatskih književ- nika, kao što hoće A, S.? Valjalo bi najprije zna- ti, da Srbi ništa ne imaju izvorna; zatim u pjih vlada drugčiji duh u književnosti nego kod nas Hrvata; treće jedino tad može, da mladež bude zadojena narodnim duhom, kad čita svoje knji- ževnike, inače bi postala sve drugo negu je; po- ! stala bi ,srpska“, što A S. i želi i zato joj pre- poruča da čita književni rad u Srba, a da se ostavi hrvetskih književnika, koji će je otugjiti srpskom duhu. Kad bi bila istina, da mladež nije i opojena narodnim, jer čita rad svojih književnika, / ne znamo, kako bi mogla biti zadojena tim du- | hom, kad bi čitala: književnike drugih plemena i | naroda. Mi znamo, da, kao što svaki pojedinac i- ma svoju ćud, tako i svako pleme i narod ima ' svoju, biva način mišljenja, ćućenja i izraživanja i sve što se na ovo odnosi. Osim toga t. k. z. Srbi oni imaju utjecaj na sebi kulture istočne, mi Hrvati zapadne; koja je razlika u tomu, to je sva- komu poznato. U školi istina ima što je otugju- je, ali čemu ona po svojoj naravi prkosi, to je školska koja je kozmopolitska. Veli se sa strane starih narodnjaka i prigovara se nama mlagjima, da su nam dali obuku u hrv. jeziku, pa da je la- i ko nama sad zanosit se za sve što je naše. Sta- / ri narodnjaci imali bi znati, da u školi osim je- zika, kojega nazivlju imenom, koje ne opstoji, ni- šta ne ima narodnoga. Možda su škole više bile narodne kad je naukovni jezik bio talijanski ne- go danas, buduć su nastavnici bili većinom opo- jeni hrvatskim duhom (Pulić i dr.), dočim danas : je naukovni jezik hrvatski a nastavnici su dosta puta neprijatelji. Mi smo čuli sa katedre profeso- ra i ravnatelja S. Škaricu, da smo mi kao vare- dnost austro-ungarci. Ovo bi bio pravi uzrok, kad u mladeži ne bi bilo narodnog duha, i tu bi imao A. S. prstom i glasom uprijeti i ć0 napadati a ne | što mladež ćdti hrvatski, što pristaje uz stranku ; prava i što čita hrvatske književnike. Onda bi | smo mu vjerovali da govori iskreno. Nu ovo se od A. S. ne može zahtijevat. Poslije nego je izbrojio sve mane mladeži, kazao im je i uzrok, jer i on zna za onu nihil sine causa suficiente. I on ju je našao. Zaajte ko- ja je? Jer mi mladež ne čitamo ,književni rad u Srba.“ On bi se dapače okladio po živu glavu, da ne znamo ,0 ujem ni buknuti“ a nijesmo ,i- kada vidjeli korice divnih djela Lazarevića, Gjor- gjevića, Ruvarca, Popovića, Mijatovića i tolikih drugih.“ Ovo je prvi uzrok. Ako smo mi toga ra- di u ,nazatku na čitavoj lineji“ to nijesmo mi sami nadamo se, jer onda sva europejska mladež je ,u nazatku na čitavoj lineji“ a jedino je srp- ska u napretku na čitavoj liniji. Mi nijesmo znali da su tako kulturni ti pući da mnatkriljuju same grčke i rimske klasike. Mi se nadamo da odsad unaprijed kod nas i u čitavoj Evropi stari klasi- ci bit će otstranjeni a uvedeni srpski. Mi megju- tim stavljamo na srce A, S. da on ,pretoči na hrvatski“ te klasike kao što su oni preveli našeg Gundulića ,Osmana“ i Šenoe ,Zlatarevo Zlato“ volju, a ušogjujemo se reći, da svi spomenuti »Srpski književnici“ zaostaju za njima. — Treći razlog je ,Pravaštvo je učinilo svoju “ Njemu o0- sim što prepisuje da je uzrokom ,nazadku na či- _ tavoj liniii, on da je uzrok ,klerikalizmu“ i ,mr- žnje protiv pravoslavnih“. Mi ne imamo riječi da žigošemo ovakovo smeteno, bezobzirno pisanje u . glasilu narod. hrv. stranke. Jer est modus in rebus. Mi smo rekli svoju. Imamo svrhu, imamo _ eilj, srestva znemo, te pod geslom ,Bog i Hrva- ti stupamo naprijed držeć se one ,si fractus illa- batur orbis, impavridum ferient ruinae. Ljubimo, ćutimo, nadamo se u oživotvorenje svojih načela. Čitamo. čitat ćemo i podpomagaćemo najprije svo- je hrvatske kojiževnike a druge u toliko, u koli- ko cam budu mogli pomoći, ali naši prvi pa bi- li i gori. Promašio je A. S. cilj, ako je btjeo na nama upotrijebiti načelo: ,ou demettre ou se soumetre.“ Hrvati smo i za Hrvatsku radimo i radićemo, da možemo mirne savjesti zaklopiti zenicu. Tugomil. S Pila na Ploče. Ovoga puta biću ožet. Čeka se dakle s dana na dan istup uredni- ka ,Srpskog Glasa“, dra Aleksandra Mitrovića. Razlog tome, oni koji su pročitali dva pošljednja broja ,Crvene“, biće već pogodili. Ne ću da ras- pravljam radi li g. dr. Mitrović dobro ili ne istu- pajući iz uredništva. Za 'mene je on, od ovoga časa dok se opet me prijavi u kakvom političkom listu, privatan čovjek i prema tome niko nema . prava, da u njegovu osobu dira i da ga kritikuje. — Nastaje drugo pitanje: ko će doći na prazno | mjesto ? Hoće li g. Brkanović? Ovaj je isti gospo- din uregjivao 3-4 broja pomenutog lista, a ustu- pio je tijem mjesto sadašnjem uredniku. Uregjivao je vrlo lijepo. Osobito su zabavni bili uvodni član- ci. Počimali su n. pr. s Kinom, slijedili s Guade- : malom a završivali s Cruom Gorom. Vidite dakle | da taj gospodin nije ko mu drago. Moguće za to da će mu zavidnici i spletkari bacati klipove me- gju noge. U slučaju da ga odbiju, ne bi ostao ne- go dr. Baljak, narođoi zastupnik. G. dr. Baljak je vrlo radin i vazda ima pune ruke posla. Po svoj ' prilici dakle i on će odbit. Ja ne vidim više ni- koga na srpskom horizontu, da bi se ovog posla | mogao uspješno latiti. Istina je da se u njekijem kruzovima šapće, da bi g. Fabris mogao promije- nuti uredničku stolicu i s dubrovačke preći na zadarsku; na to će bit napokon valjda ,glasine“ i ništa drugo. De resto la sarebbe bella ! Vidjećemo. Rešetar. = Pismo iz Dalmacije. Za nas najvažnije pitanje u crkovnom i na- rodnom pogledu to je doista glagoljica i hrvatski jezik u službi Božjoj. Ipak ko da je ono zamrlo, bar u javnost ne dopire ništa. Megjutim neprija- telj nam otimlje kulu za kulom te vjekovne obra- ne protiv bujice tugjinstva. U sustavnoj borbi protiv našeg amaneta odlikuje se spljetski biskup Nakić U početku oglasio joj se je javnim protiv- nikom. I da bolje uspije, stao je dijeliti župe na latinske i glagoljačke. Na ovoj podlozi osniva se najnovija odredba kongregancije koja nas je do- voljno ojadila. Prvim napadajima opre se narod, svećenstvo, novine, općine. Za tv se je malko po- vuka, ali ipak nije prestao potkopati joj temelje. Kad je opazio da je odluka preuzvišenog nadbis- kupa Rajčevića na svome pomolku izazvala bure i oluje, pušta da se štampa dopis, u kojem se zauzimlje za glagoljicu, i kaže, da je to ,uaš mi- li amanet“, da je prirasso srcu našeg puka. Timeo Danaos et dona ferentes. Iz svih dje- la i danas se dade vidjeti očitu namjeru pre« svijetlvga. Njegovo je načelo: ne popuštati po nijedan način, da se glagolja u svim mjestima, koje o» drži da na to ne imadu pravoj & popuštati da se slobodno brani latinski jezik po» glagolskim župa- ma. Ako bi se ko usudio, da prekrši prvu tačku, spravan je protiv njega upotrebiti sve mogućne crkovne kasne, da ga zapamti dok ga teče na svijetu. Sve ono koji vrijegjaju narod svojim lati- njenjem, najviše da na to sjeti prigodom pastir. skog pohodjenja ili kakvom sličnom zgodom. Prama ovomu načelu glavna mu je briga, da istrijebi glagoljicu iz svih gradova, primorskih mjesta. Pri smrti nezaboravnog biskupa Kalogje- ra bijaše u Spljetu lijepi broj glagoljaša. Sad ne- ma ni cigloga. Za prigodom svečanosti trebalo je zvati kojeg svećenika iz okolice da pjeva misu. Ove godine na Čirilovo nije ni to moglo biti. Sta- rešinstvo samostana zabrani pjevanu misu ma te- melju odredbe kongregacije, prekoračivši time svo- ju vlast, na štetu glagoljice. Odredba kongrega- čije u L točki a u drugoj stavci, daje to pravo jedino biskupima Prireditelji svečanosti obratiše se na presvijetloga, a on zabranu potvrdi, prem- da još nije ,sastavio i proglasio popis povlaštenih crkava“, kako to ralaže spomenuta odredba. — Kad je uzslijedio onaj inseting u Spljetskom ka- zalištu koga je svojim postupanjem izazvao, stao je lijevati suze ,jer da će se time najviše šteto- vat povoljnom riješenju našeg toli milog amaneta“ i branit svoje i tugje postupanje. Tom prigodom ustanovljen je odbor u Spljetu, koji bi imao raz- viti potrebitu akciju, da se sačuva narodu njego- vo pravo. Nu do danas ne znamo da je išta u tom smislu uradio. Biskupski list mu poručuje, da u Spljetu nema nikakva crkva prava na gla- goljicu. A ipak tu su jednom bili Beneditinci; tu su razni popovi tekom vjekova u pojedinim cr- kvam glagoljački misili, tu je pokojni biskup pon- tifikalno asistirao glagoljačkoj misi it.d. U ostalom čudno je postupanje ovih naših tobožnjih prijatelja. Oni nas progone i otimlju na- še svetinje. Ako mučimo i mirno trpimo, kažu da smo izgubili pravo na povlasticu, jer ju nijesmo rabili. Ako se protivimo progonstvima, ma bilo i najzakonitijim putem, vele nam da smo buntovni- ci, da se protivimo crkovnoj vlasti, ,kriv je što je živ“. Prireditelji ovogodišnje svečanosti, obra- tiše se na biskupa protiv zabrane starešinstva sa- mostana, a biskupski list zamijera i kleveće ih. Nazad nekoliko godina svećenici čine zakoniti u- tok na Rim proti njegovoj divbi župa, a on ih kori. Ovih dana zabranio je dvojici mladomisnika glagoljat. Jednome iz Kaštela dopustio je na vye- like muke tihu misu, a jednome iz Šolte ni to Dotičnik se je više puta na nj obratio, ali uza- lud. Kad je prvu misu imao reći u Rimu na ol- taru svetih apoštola Ćirila i Metoda brcojavilo se je za dopust tihe mise. Presvijetli nije niti odgo- vorio. — Odgovara li to javnim odredbama kon- gregacije? Točka VII. kaže: ,Biskupska biće duž- host, prije svetog regjenja označiti klerike, koji uda se odrede za latinske ili koji za staroslaven- »8ke crkve, obavijestit se prije 0 volji, i dispozi- pčiji regjenika“. (Episcoparum officium viit aute ordinationem — sacram, desiguare clericos qui latinis vel qui poleoslavicis ecclesiis destinentur, explorata in autecessum promovendonun voluatate et dispositione). Istina je da nadodaje ,osim ako svako ne ustraži potreba crkve“ a te potrebe ni- je. Zaamo da je njekoliko glagoljaških župa praz- nih, dočim su sve latinske pokrivene. Svakako kad je misnik usposobljen u oba jezika pada od sebe ovaj uvjet. Ovako se tamani naša glagoljica. Već je o- sugjeno da je Šolta latinska. Na kojem temelju? Paštrić kaže, da je godine 1688 bio u Grohotama svećenik glagoljaš, u Gornjem Polju dva i jedan klerik, u Dolnjem Polju dva. Milinović donaša službeno izvješće spljetske kurije gdje je rečeno, da je godine 1857 bio glagoljaš u Grohotama i Gornjem Polju. Godine 1861 pozivlju (se hrvatski popi (glagoljaši) na duhovne u Omiš. Tu se spo- minje iz Šolte godine 1792 Mihovil Marčetić iz Gornjeg Polja. Plemićka obitelj Alberti imala je svoga ka- pelana glagoljaša. — Nazad dvadesetak godina bio je pokojni Miličić za viće godina župnikom pa Šolti. I on glagoljaš. Narod se i dandanas služi svojim jezikom u svim crkuvnim službama. To ra- de i svećenici do mise. Presvijetli spljetski ordi- narijat piše prošle godine na 19 rujna pod br, 2890. ,Svakako pak imadu se smatrati, da pra- viluo sada uživaju povlasticu sve one župe u ko- jima se je služila cd davnine sv, misa u stiro- slavenskom jeziku i ako je poraba ovoga jezika bila za koje vrijeme prekinuta, poslje ustanovlje-