Br. 43. U DUBROVNIKU 2 Decembra 1899. Godina IX. CRVENA HRVATSKA List izlazi svake subote kroz cijel inu, izuzev 5 i to: 2. ta i i »Crvene Hrvatske“ 3 Subrovniku su s az e su cijelu godinu zev 5 puta i to: prvu su e- e ie E se npravi » , gdje sec& juna, jula, avgusta, septembra i oktobra. Broj prije i bro: oslije ovih iji rijeda u “: pravmštvu lista: na po polovinu arka više. Cijena je listu unap imadu uvije Austro- Ugarsku, i Bosnu čirentelnt 8 2:50; sa M ečstnišeo flor. 4:50, i poštars Pojedini broj stoji 10 novč. troškovi. ri po n riše ije a do u se COredništvu. ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za poša- godinu tior. +:60, na po godine fior. 2:25; za Dubrovnik sa don . anjem u kuću s sa | sto polugodište. : Pi: 2 e 5. na p6 godine fior. MRA POSE, Slavi SE SVANE 2-eutt g SRINJE NARNJE NN u pogodbi i uz razmj e tas Listove RE prima ni uredništvo ni aprava. erni Pred ulazom u Općinu. Dubrovačkijem Hrvatskijem Radnicima! Približa se nova godina a istodobno i zad- nja ovog vijeka. Kako je u tijeku vremena nova i zadnja, tako je isto i za nas u drugom smislu no- va i zadnja: Nova, jer će se prvih dana te godi- ne staviti na upravu grada ljudi one narodnosti, koja je od drevnih starina u Dubrovniku usagje- pa, al koja je bila istrgnuta za sasvim kratko vri- jeme; zadnja, jer prestade neprirodna sila, uništi se neprijateljska moć. Deset smo godina bili u našoj zemlji, ali možemo slobodno da rečemo u tugjini. Da u tu- gjini: jer kao što nam je mnogo toga radi nemar- nosti propalo, mal da nam i Dubrovnik ne ode, već je bio u neprijateljskom žvalu, samo je još falilo da ga proždere. Ali se eto još na vrijeme probudismo i rekosmo neprijatelju: i ako ti je Dubrovnik već u žvalima, još ipak sa svijem na- šijem mlohavstvom nijesi toliko jak, da nam ga otmeš, vrati Dubrovnik onome narodu komu po božijem i ljudskom pravu pripada. A neprijatelj videći veliku hrvatsku masu kako se prenula i kako će taman i svoju zadnju kap krvi dati da Dubrovnik izbavi, pokunjen se ustegue i uvigjaju- ći da je pravo onoga koji ga nase traži, da se ci- jeli narod probudio, nije se niti usudio da se na poprištu licem o lice s nama ogleda: uzmače! Tmina se pred svjetlošću, laž pred istinom sakrila. Dosta smo radi nehaja izgubili, ali smo se ipak na vrijeme prenuli, da Dubrovnik ne pustimo, i izvojevasmo ga. Došli smo napokon do toli išče- kivanog cilja. Sad je samo naša zadaća da kako smo ga čvrsto izvojevali, tako ga i uzdržimo i da se ne zanemarimo, pak da ne dopustimo da nam ga se opet otme, ko što se bilo radi našeg ne- mara nazad 10 godina dogodilo. U radu je spas. Radimo i ne bojmo se jer ,Bog je s nami“. Ove retke posvećujem Vama hrvatski du- brovački radnici, Vama koji ste u zadnje vrijeme pokazali da ste dostojni sinovi Vaših starih, da ste dostojni imena kojim se dičite, imena hrvat- skog. Novac koji Vi Vašim žuljevitim rukama do- bivate, lijepo i u svete svrhe umjedoste upotre- bit: osim što češće pomagate Vašim prilozime na- šu braću u Istri, osim što pomogoste sagraditi Dom nezaboravnom Aoti, osim što za svaku pa i najmanju stvar, gdje se svete hrvatske ideje tiče, Vaš obol na oltar domovine doprinašate, osim sve- ga toga u Dubrovniku uzdržavate jedno društvo sami, koje je po broju članova i po uregjenju me - giu prvim u Dalmaciji. Ovo društvo nosi Vaše i- me a Vama je čast i dika i isti dušman mora da Vam se divi, kojom se pošrtvovnošću Vi sa isto zauzimljete. Kao simbol ovomu društvu postaviste hrvatsku trobojnicu, ispočetka malahnu, al danas već veliku svilenu i zlatom izvezenu. Osim svega toga nema hrvatskog društva u Dubrovniku koje ne pripomaže Vaš trudan stečeni novac. Evala Vam, dubrovački hrvatski radnici, ko hoće da se nauči što je ljubav prama domovini ne u prasni- jem riječima nego u trudnim djelima, u Vas nek se ugleda. Vašoj siromašnoj dječici od zalogaja odbijate, sebi zabave uskraćujete, a s za koju hrvatsku stvar, te sam u tijem prigoda- ma opazio veselje i zadovoljstvo ma Vašem licu za to jer ste Vaš mukom stečeni novac za svetu hrvatsku ideju dali. Radite samo tako naprijed. Ne dopustite da Vas nebaj ili nemar ovlada. Pogledajte onaj ko- mad željeza koji je uvijek u radnji, sjaje se, bli- sta jedva ćeš i prepoznat da je prosto željezo, a onaj drugi zanemaren, bačen, puno je hrgje i gnu- sobe, grusti se čovjeku i pogledat ga. 1 alem-ka- men ako nije u radnji, ako se ne išbrusi nema one vrijednosti, koju tek radom postigne. A što je alem-kamen megju rudama, to je radnik megju narodom. Čuti ćete lijepih i zamaljivih riječi od du- šmana, ali Vi se ne prevarite: jer se ispod onih formalno lijepih riječi faktično mržnja, zavist i zloba krije. — Budite uvijek ponosni jer Vas u Dubroyniku vodi ideja, sveta hrvatska ideja, za nju se Vi borite i žrtvujete, a ne ni za kakvu o- sobnost ili osobni interes. Teška stvar, ali za to časnija i udivijenja vrijednija! Što se više borite i žrtvujete dostojniji bivate hrvatskog imena, ime- na kojim su se ponovili i dičili stari naši hrvat- ski kraljevi Zvonimiri, Krešimiri, Svačići i drugi, imena kojim su se ponosili i za koje su poginuli slavni naši junaci Zrinjski, Frankopani, Jurišići i drugi, imena napokon koje je jedino na svijetu krvavom zaslugom zaslužilo ime ,predgragje kr- šćanstva“, jer je sam hrvatski narod onaj koji je cijelu Eqropu, cijelo kršćanstvo od ,biča božjeg“ u više zgoda spasio. To nam moraju, ako i za- vidno i najžešći dušmani priznati. Kako ste se dosad borili i radili za hrvat- sku ideju, radite tako i unaprijeda. Nemojte sma- laksat veleć: cilj je postignut, Općina je hrvatska, jer tad bi se dogodilo da bi imali Općinu, ali ni- šta drugo: imali bi tijelo bez uda. I ako je Op- ćina nasa, ipak sva društva trebaju Vaše pomoći kao dosad tako i odsad, dapače još više jer sada treba da budu što bujnija, što uregienija. Hrvatski dubrovački radnici, posvetih Vam ove retke; nemojte ih samo pručitat pa za zabo- ravit, sjetite ih se češće. Uvijek kad se tiče naše svete stvari radite svi kao jedan složno. Što se vi- še budete zauximat i žrtvovat, prije ćete neprija- telja sasvim uništiti, a zasluga će biti Vaša. Uz geslo ,Bog i Hrvati“ borite se uvijek za vjeru i za domovinu, pa će tako što prije granu- ti našoj majci ono suace, 0 kojem je naš Dubrov- čanin, hrvatski pjesnik Kazali pjevo : »Liepo suuce premaljstao sjaje »Svim narodim — još jedaomu da je |“ Josip Onysskiewics. Iz starih kojižurina. Za ,Crvenu Hrvatsku“ piše J. Onyszkiewics. NARODNA MREPURJLIKA HAVA ZA NAUČNA BIBLOTEKA, DUGROVINIK ugledati, ona bogme u boljem i jačem sjaju opet iskoči. I u Dubrovniku je bila potamnjela, ali Bo- gu hvala za kratko vrijeme, za samih deset godi- na. Kratko vrijeme opet velim, jer što je deset godina srpstva u Dubrovniku, naprama stoljećima hrvatstva, koje je neoborivo dokazano ! Evo je: sad baš kad su dušmani mislili da su Rubika prešli, zaustavlja ih sv. Vlaho, pres- tavnik istine i Dubrovnik odnarogien barem pri- vidno, povraća Hrvatstvu. Zanesoh se pa odoh u dugo. Evo me na stvar. Tu skoro čitah staru knjigu: ,La sacra le- ga contro la potenza ottomana. Successi delle ar- mi imperiali, polacche, venete e moscovite. Con una deserizione di tutte le citta& e fortezze del- AOL rosa In Napoli 1692-1699.“ Na str. 130-139 nalazi se opis: ,C mpagoa prima dell' anno 1683, fatta da Croati.“ Taj opis ima uv'd, koji od riječi do riječi preveden glasi : "Strah me da nebi sagriješio eam proti me- »bi, kao pouzdanom povjesničaru, kad me bih vi- njernosti i junaštvu plemenitog hrvatskog naroda »(della generosa mazione Croata) posvetio poseb- mo izvješće. Za bolje poznavanje povjesti istak- uvut mi je, da se pod imenom Hrvati razumije- praju svi oni narodi koji su na grauici (koji gra- nniče) Turskoj, a ovi svi imaju jedan gajednički njezik, slovinski (una lingua comune, slava). Po tomu dakle danas ubrajamo u Hrvate, stanovni- ple uže Hrvatske i Slavonije, pak one Štajerske pi Kranjske, kao takogjer Morlake i Dalmatince.“ (Treba zuati da se u ono vrijeme Morlaci nazivahu stanovnici gorakih predjela Dalmacije & Dalmatinci stanovnici otoka i u opće svega pri- morja Dalmacije.) e Eo ovako piše talijanac-povjesničar nazad 200 godina, a kako pišu danas! Zaamenit je ovaj ulomak jer ga piše tugjin i jer po njemu vidimo da su u cijeloj Dalmaciji življeli samo Hrvati (pa koje vjere bili) Zname- nito je na dalje da i ovaj pisac, premda tugjin, potvrgjuje ono već neoborivo dokazano mnijenje da su stari Dalmatinci (i Dubrovčani) pod riječi slovinski“ razumijevsli samo brvatski i ništa drugo. : Maoogijem ostalijem pridružih i ovaj dokaz da naši ,Srbi“ nijesu drugo nego odnarogjeni Hrvati. Ovom zgodom molim ,Dubrovnik* da bi je- dan put odgovorio na neoborive dokaze hrvatstva (ane ga one koji su ako i malo dvolični), sko ne na druge a ono barem na ona tri moja: 1) O srpstvu pjesnika , Lijepe naše domovine“; 2) O srpstvu Antuna Kazrali; 3) Na ovaj članak koji krši srpstvo Dalmacije; sva tri tiskana u ,Crvo- noj Hrvatskoj.“ Ovo ga pogsivljem za prvi put. Crveno“ e člaoke odgovaralo (jer ih se pobit ne ljalo bi dakle štogod izvrnut) mošda bi