List izlazi svake subote kroz cijelu sec& juna, jula, avgusta, septem godinu tior. +:50, na po godine tior. 2:25; za A ustro- 2:50; sa snosemstvo for. 4:50, i Pojedini broj stoji 10 novč. Vira di bordo!..... Vira di bordo!..... viču kapetani koji vo- de srpsku lagju, na ovom srpskom Primorju. Vi- ra!.... jer će inače udariti o tvrde dalmatiuske klisure, pak će bezdna progutati nju. nas, sve o- ne koje vodimo i cijelu srpsku komediju, te se odigrava u našoj domovini. Zadnji ,Dubrovnik“ donosi u tom smislu značajan članak, u kome srpsku dalmatinsku stran- ku nudi Austriji, kao jedinu onu na koju se ista mora osloniti, ako želi imati čvrsta temelja na svome jugu Kad bi Austrija prigrlila naše Srps- tvo, davši mu obrane i potpore proti nenaravno- me Hrvatstvu, a Srpstvo bi je u to ime podupi- ralo u njezinom nastojanju — Drang nach Osten ! Ovo je pravi smisao ,Dubrovnikova“ član- ka. U malo vremena kolika promjena ! Još se nije ni prašina otresla s crevalja na- šijeh Srba, kad su se penjali uz Lovćen na ho- dočašće gospodaru Crne Gore. Još se svak sjeća Baljakove besjedo proti južnoj dalmatiuskoj že- ljeznici, a svima su nam u pameti siloi slavospje- vi Dubrovnika“ što ih je jedan za drugim nizao Cetinju i Petrović-Njegušima ističuć ih našem na- rodu kao neki uzor i neku nadu. A evo najednom zamukli utješljivi glasi. Crna Gora i ne nalazi vi- še mjesta u stupcima srpskoga lista, dapače os- tentativno se ignoruja i sami dogagjaji s onu stra- nu brda. Zatim su popolako omekšali naprama Kal- lajevoj upravi u Bosni i Hercegovini. Prestadoše oni grozomorni članci i dopisi o tlačenju Srba i o silnim nepravdam što im se počinjaju, a zami- jeniše ih ,historijske“ raspravice — koje niko ne čita — to toliko da se list ispuni. Napokon evo zadnjeg koraka: naši Srbi nu- de svoju iskrenu ruku Austriji, neka im ona po- mogne da sataru Hrvate ! Ovaj bizantinski postupak ne samo da osvjet- lava, značaj naših protivnika, nego im ot- kriva njihove vrlo prozirne namjere, podajuć nam potpunu fotografija našega Srpstva. Igra je očita. Crnogorska politika nema za sada izgleda na us- pjeh. Dok se isti ne promijeni, vodićemo austrijs- ku, da se ojačamo, a poslije, knjaže, evo nas o- pet u tvome taboru. Haće li i u koliko će u Beču razumjeti i ocijeniti dobru volju Srba, to su tamo njihovi po- sli. Recept ,Dubrovnika“ svakako je vrlo jedno- stavar. Habsburška monarkija, ako misli sebi do- bra. ima ovdje na jugu stati da protežira i uzga- ja Srbe. To je doduše nekim uspjehom odavna pokušano. Narod je odgovorio šta on misli o toj importirsnoj bilici, & vaši Srbi, kad cijeniše da su dovoljno jaki, šta misle i žele onijem, koje sada u pomoć pozivlju, da ih od narodnog goje- va sačuvaju. Jer, ne valja ni to zabaviti: proti narod- noj volji može se smo do ići; no kad se narod osjeti, da je bio prevaren, onda se dogagja ono što vidjesmo u Dubrovniku: bujica svijesti ustaje i krši sve što joj na put stane. Prepadena Srbadija pobježe u kut, u zabo- rav. A sada iz tog kuta viče u pomoć austrijsku policiju — ovu policiju koja je, po njezinu uvje- ravanju, stvorila Hrvate!l inu, izuzev 5 puta i to: botu mje- pa saten aka: grije eo ljepe | imad iše. C t U : imadu uvijek po polovinu arka v ijena je g o: sraza na 6 Ho i : fior. fior. Ugarsku, i Bosnu poem pr 0. or. — na po godine fior i U DUBROVNIKU 9 Decembra 1899. u kuću & sa | sto Kojaz Nikola u nevoljama koje ga snacjoše mora da se čisto smiješi, kad vidi kako mu die- čica u diplomaciji grdno napreduju. Ili je ovo iz- našašće zasluga njegovog novog ministra pravosu- gja, tog malog Richelieu-a na Balkanu? »orpske“ škole u Hrvatskoj. (Pismo iz Banovine). Bivši odvjetnik predstojnik Kršnjavi bio je učiteljstvu personifikovana ideja svvjega imena — »krši-gojavi“ ! On je pao, kao što se je to prije ili poslije moralo da zbude. Nakon kratkoga in- termezza zasjeo je njegovu stolicu bivši sveučiliš- ni profesor i poznati učenjak Armin Pavić. Pove- selismo se; no i prevarismo se. On doduše nije učiteljstvu ,bič božji“, jer učitelji sada ,mirno ležu i astaju“; no dijeljenjem protekcija ravan je Kršnjavi: Jednoga je svojega rogjaka namjestio već u ovo kratko doba svoje uprave za upravite- lja zem. sljepačkoga zavoda, jednoga na vježbao- nicu uz mušku kr. učiteljsku školu, jednoga na jedno od najboljih mjesta pučkih učitelja u gradu Požegi; zaručnika svoje kćeri, profesora poslao je da študira zvjezdarstvo u tugjini mjesto jednoga drugoga profesora, koji se pripravljao za to mjes- to; a njegov zet očekuje da mu še kao sveučiliš- ni bibliotekar s puta ugne za Hrvatsku toli zas- Južni neumorni tajnik ,Matice Hrvatske“ ; itd. Osobito se protežira t. zv. Srbe. Profetor, upr, njihove gimnazije u Karlovcima, koja spada pod nadzor naše zemaljske vlade, neće ni da pri- pozna hrvatskoga jezika ni hrvatskoga naroda. Da njihova konfesijonalna preparandija u Pakracu mo- gne dobiti povoljnu zgradu. morali su se bolesni- ci u najgore doba godine prenijeti iz bolnice. Sta- ru pako zgradu, bivši dvor baruna Franje Trenka, htjela je pakračka općina da kupi za svoju puč- ku školu; no nastojanjem pok. podbana Stankovi- ća Srbi su za svoju preparandiju od vlade dobili tu zgradu za 20000 for. koja, pošto su zi njezi- no uregjenje potrošili još oko 10.000 for, sada vrijodi da ju brat bratu daje, najmanje 50000 for. U toj zgradi dakle smješten je sada zavod, koji je za banovanja Ivana Mažuranića morao da bude zatvoren radi svojih buntovničkih, veleizdaj- ničkih ne samo protuhrvatskih nego i protudržav- nih i protudinastičkih težaja. Tu se zbilo ovako: God. 1876, baš u oči grčko-ist. Ilinja, a našeg 31 srpnja, uzjašio Stevo Dragičević bedeviju, te se snje derao po pakračkim sokacima: ,danas jašim na konju, a sutra ću na šokcima...“ Importira- no srpstvo uspalilo mozak ,Srbinu“ Dragičeviću, te se prerano izlanuo ob onom, o čem se je ima- lo mudro šutiti. Bosanski bjegunci grč.-ist. vjere pobjegoše i ovamo i onamo i doklatiše se i pod Pakrac, te zaposjedoše mjesto, gdje se sada ob- država vašar, naime: ,srpsku gavrinicu.* Srbi su imali inscenirati u samome mjestu bunu proti Ptokcima“, a Bosanci na dani im znak morali bi udariti. Tadanji upravitelj vlasteliustva Stein be- zodvlažno brzojavio u Zagreb. Vojnički brachium došao odmah. Glavni kolovogje budu pohvatani i posatvorani: preparandija ukinuta. Na željeznič- koj postaji u Barča zaplijenjeno iz Srbije njima namijenjenih 600 pušaka i barut. Hedervary i Kr- šnjavi tu ,školu“ opet dogvoliše; no to ,Srbima“ nije dosta: traže sa nju i sa svoju karlovačku žensku preparaadiju — pravo jivaosti. Kad su , NAROONA REPUBLIKA HRVATSKA NAUČNA BIBLIOTEKA, DUGROVNIK prije više godina to tražili samo za posljednju, jer prve tada nije bilo, odgovorila je vlada, da je, spremna zavod priznati uz slijedeće uvjete: 1). Neka na preparandiju namjeste učitelje usposob- ljenjem ravne učiteljima zemaljskih preparandija; 2). neka se obučava po naučnoj osnovi i knjiga- ma, po kojima se obučava u zemaljskim prepa- randijama; 3). neka preparandiju inspicira i ma- turi predsjeda izaslanik zem. vlade. Oni ni jedno- mu od svih zahtjeva ne udovoljiše sve do danas; no kako javlja ,Srbobran“, vlada je nedavno i- zaslala zem. školsk. nadzornika za preparandije, koji da je pakračku preparandiju pregledao, što će valjda uroditi plodom, što ga oni žude. No pa kakova je to preparandija? Pripravnici su bez po- trebne predoaobrazbe, skupljeni i s mora i & Du- nava; bilo ih je i iz — Šumadije. Naukovna o8- nova nije im ni zašto; jer naukovne osnove naših zem. preparsndija ne bi mogli ni da razumiju, & kamo li da provedu ,profesori“, od kojih je samo upravitelj redovito usposobljeni učitelj viših puč- kih škola! Od ostalih ,profesora“ jedan je svršio srpsku konfesijopalnu preparandiju u Somboru, zatim bio neko vrijeme u Beču, tobože studiraju- ći na pedagogiumu; jer se bez svake kvalifikacije vratio u Hrvatsku, zamolio mješto školsk. nadzor-.- nika, no dobio i primio mjesto privremenoga puč- koga učitelja u Pakracu, jer nije imao ispita za defiuitivno imenovanje. Istem usposobljenjem po- stao je ,preparandijaloim profesorom.“ Poslije se je u Zagrebu istom treći put povukao kod ispita za više pučke škole. Drugi im je profesor tako- gjer tobožnji, jer nekvalifikovani, slušatelj bečko- ga pedagogijuma; treći je nekvalifikovani slušatelj zagrebačkoga sveučilišta. Gospodarstvo im preda- je na srpskoj konfesijonalnoj preparandiji u Kar- lovcu za privremenoga pućkoga učitelja usposob- ljeni ,profesor“, koji je ipak nekim tajinstvenim slučajem postao definitivnim učiteljem opće pučke škole u Pakracu; a u guslanju obučava ,profe- gor“, definitivni učitelj opće pučke škole pakrač- ke, koji je 7a pučkoga učitelja ispitan iz — or guljanja. U praktičnom predavanju vježbaju gospoda preparandi u pakračkoj općoj pučkoj ško- li, jer nemaju svoje vježbaonice niti razdijeljene niti neragdijeljere; a i to 88 vježbaju načinom, koji njima nije ama baš ni od najmanje koristi, dočim je rečenoj pučkoj školi tako ubitačan, da bi vlada morala to namah da zabrani. I iz takova zavoda dakle dobiva hrvatsko u- čiteljstvo kolege, koje će prema protekciji morati da primi za svoje kolege, ma da još'iz Kršnjavi- koji su bes svakoje kvalifikacije, uz sumnjiv pred- život i moralnu vrijednost, iz svih stališa, samo kogod mije mogao da skrasi, — gju njih. To sar u Hrvatskoj zbilja da se Augijske pojate isčiste radikalno, ih hoće evo, još većma da zablate is