ozamream a ska Zvo. i - To je po 10v. a put preštampano, pa baš, ako hoćete i iz = suskijeh čitanaka. 9). Žena buduć- nosti, od J. Belović-Bernadzikovske. — Do slova uštinuto iz književnog lista ,Mostarska Zora“ : svezak mjeseca septembra 10). Čovjek repat, po talijanskom preradio I. kan. Stojanović. — Vigji: Ghislanzoni: Racconti, Biblioteca Amena 11). Ma- rin Kaboga — životopis, skupušen.... okle? Ne znam, da me ubijete. A sada, srpski svijete, evo ti zrcala: ogledaj se pa sudi ,Dubrovnik“ i Dubrovnik! Rešetar. Ovim brojem ,Crvene Hrvatske“ Frano Supilo prestaje biti urednikom Lista, ali os- taje i nadalje njegovim izdavateljem. Uredništvo je povjereno pouzdanoj i po- vjerljivoj osobi, koja će nastaviti rad i na koju se gospoda dopisnici, predbrojnici, čita- telji mogu mirne duše osloniti u svemu što se novine i njih tiče. Suviše neki odlični Hrvati u Dubrovni- ku savjetom i djelom nastojaće oko ,Crvene Hrvatske“, čiji program, pravac i svrha os- taju nepromijenjeni. Glavna svrha — obrana Hrvatstva južnih naših krajeva od mogućih i raznih mu dušmana; program i pravac — hrvatski na temelju načela stranke prava, za- govarajuć uz to sporazum svih Hrvata u Du- brovniku, jer za stvar potrebit. JAVNA MOLBA. Gospodine Uredniče, molim Vas lijepo da budete tako dobri i da uvrstite u Vaš cijenjeni list ovo redaka, koji će možda takogjer baciti ma- lo svijetla na naše knjižarne prilike, respective neprilike. Prije nekog vremena izdah nakladom knjiža- re Pachera i Kisića u Mostaru knjigu. Pošto ono desetak eksemplara, koje primih pored honorara, razdijelih prijateljima, zamolih sa nekoliko pisama moje nakladnike, da mi pošlju još koju knjigu, koja bi mi mogla zatrebati za ljude, koji mi — a i tolikih ima! — ne vjeruju, da bih ju ja ipak mogao sačiniti. Okrom toga, ni ja sam nijesam, to je pečalano, proštio g7 oko m pa bi mi lo vrlo milo, da pročitam i da posjedujem stvar, kojoj sani, ako se dobro sjećam, ipak Nemati tugjih knjiga, — hajde da, to još nekako i ide, ali nemati svog djela, — eh, to bi možda mogli podnijeti samo gg. Pacher i Kisić, da su, kojom srećom ili nesrećom, pisci! Kako je ta knjiga m Zagrebu rasprodana, a spomenuta mi je gg. nakladnici neće da pošlju ni za pare, to sam evo prisiljen obratiti se javno kakvu prijatelju hrvatske knjige ili barem članu za zaštitu hrvatskih životinja, ali mi pošlje za novac ili badave Iverje; ako je to moje djelce slučajno kupio ili dobio na peškeš od veledušnih PODLISTAK. USPOMENE. I Din-don, din-don, din-dou .... tužno se raz- iijemalo zrakom sa staroga zvonika Male Braće, a pod niz Placw redala se duga, nepregledna povorka naroda. Dvije glazbe šutke stupale pred tankim križem crnih fratara, sa kojega tugaljivo lepršala srakom duga crna koprena. Za ovim do- lazili drugi svećenici, pa Neo po vijenci shrvats- kim trobojnicam, pa narod, čitava vojska, a na svačijem licu čitala se bol, odrazivala se tuga, sjeta. Stara hrvatska Atena plakala jednoga od svojih ponajboljih sinova iz vremena. Ve- lebni Kralja- i ć ebni pokornički psalam NEE e sie nakladnika ili od mene. Ako nije drugačije, molim Iverje na zajam | (Da ste ga nama poslali! Op. Ur) Moji mi ženerozni mostarski nakladnici ne samo te ne šalju na tolike molbe moje rodjene knjige, nego mi maprosto i ne odgovaraju. Gg. Pacher i Kisić jamačno se ljute, te se Iverje prodaje i jer su mi za nj platili 35 for, t. j. svotu, koju bi, recimo, veleučeni g. Risto Kisić pošteno i krvavo zaradio, da cijelo Iverje prepi- še, ne izostavivši — razumije se! — po svom običaju ni jedne , točke, zapjate, upitatelnog i u- divitelnog“. Što bi, pitate me, bio ,moral“ tog mog pi- sanja, koje bi moglo uhu kakvog obrazovanog na- kladnika Zapada zvoniti kao Ezopova fabula, u kojoj ima ne samo dva, nego i više magaraca ? Da u nas ima ne samo loših pisaca, nego i — rgja- vih aakladnika. Nadajući se. da ću se ovim putem ipak do- čepati knjige, kojoj sam — 9 tugo moja! — au- torom, a ne — o srećo moja! — nakladnikom, zahvaljujem Vam, Gospodine kredniče, na gosto- ljubivoj ustrpljivosti. Paris (rue Sedaine 73) A. G. Matoš. Naši dopisi. Cerro de Paseo, 26 Oktobra. Na 16 ovog mjeseca preminula je gja. Ma- de Saltarić rodom iz Dubrovnika, jošte u cvijetu mladosti, nakon malo dana bolvanja, žrtva teške bolesti i baš kad u ovom gradu nijesmo imali ni- jednog liječnika!! Sprovod je bio sudjelovan (con- corrido) veće narodnosti, peruanaca, italijana, špa- njula itd. Laka jom bila ova tugja zemlja !! A propos kad od liječnicima govorimo, čudo da se ne uhva nijedan naš liječnik ovamo doć, barem za jedno malo vrijeme, 2 ili 3 godine, ko- je bi bilo suviše da učini sreću, pa se vrati u domovinu. Od svake marodnosti ih je bilo samo ne od naše i u malo vrijeme svikolici učiniše li- jepih novaca i pogjoše van uživat milosnije pod- neblje. Fropikaši, tojest, peruanci koji su se ro- dili u vruću podneblju, nijesu dobri za ovo mje- sto visoko poviše mora 4,500 metara! To je uz- rok da ovdje 30,000 duša mnogo puta nema jed- nog samog liječnika!! .... Svukuda liječnici su štovani i zanat je masan, ali nije nigdje mastniji što u Peril a nadasve u Cerro de Pasco gdje na- plaćuju za izliječit jednoga, ne od sušice, nego od nemoći koje samo traju od 5 do 15 dana 5, 10, 50, do 100 lirah šterlinih! Dakle što mari za C. H. 26/10 99 pretrpit malo vrijeme? Ovo neka je na znanje našim liječnicima, ako sumnjaju neka pita tolike naše ljude što sada nalaze se ta- mo. — Buna slijedi i čekamo svaki čas da nas ustaše zaplijenu (saccheggio). (A bi li zaplijenili i liječnicima? Op. Ur.) X. X. Dubrovnik, 14 Decembra. (Musicalia.) U jednom od zadnjih brojeva »Dubrovnika“ stoji da g. M. mami muzikante ko- ji su u ,srpskoj“ glazbi, da dogju u hrvatsku Na- dalje veli da bi to imao najmanje g M. činiti, jer da je njegov najbliži rod imao velike koristi od Srba.“ izgubi se med granama Mihajlovih čempresa i grob se ponovno zatvori. Još malo vremena, i groblje je bilo pusto. Svud uokolo zavladao tihi, večernji muk, sa- mo što ti kad i kad dopre do uši daleki štropot kočija s gruškoga puta ili tajinstveno šuškanje vi- sokih čempresa. Sve umuklo, utišalo se. Vite gran- čice gustih čempresa tugaljivo se sagibale, kao da žale nad netom zatvorenim grobom. Mrak se već bio spustio zemljom a ja sam svejednako tu bio. Duboka neka sjeta zaokupila mi dušu tu na zadnjim našim počivalištima. Osje- ćao sam, duboko osjećao naš gubitak u tom danu i nikako se nijesam mogao utješiti. Gledao sam u til raku sio pri eo probi g sjetno sam zurio u pocrnjelu u, e pokrila mrtvo ti- jelo — g. Vlaha Dečiahi.. " I prošlo od toga dana nekoliko vremena. Kao i do sad, dolazili i prolazili dani i na dalje. Jedne večeri, lijepe, vedre zimske večeri, sjedio sam za otvorenim prozorom. Činilo mi se, da - noćne O te večeri veselije nešto tit- I bude pri duši, kao da se s kojim uy e prelistavao sam tu knji e e 0. I. Mako ,ČCezarisam i tinstvo. “ Sve laž do laži »Hrvatska Glazba“ niti iko za nju (pa si g. M.) nije nikad mamila koga muzikanta ,srpske* glazbe da bi u hrvatsku došao — ako su veti glazbari iz ,srpske“ u hrvatsku glazbu prešli, to su oni svojevoljno učinili. — U jednu riječ hrvat: skoj glazbi nije potreba da nikoga mami da k njoj dolazi: prvo jer ima preko 30 glazbara, a drugo kad bi hotjela imati glazbara iz ,srpske“ glazbe, ne bi ih trebilo mamiti, jer ih ima (i danas) koji mole i kume da ih se u ,Hrvatsku Glazbu“ pri- mi, ali ih Uprava Hrvatske Glazbe neće da primi. Hrva je Glazba primila iz ,srpske“ sa- mo one koji su joj se svidjeli, biva n. pr. neka dva brata Talijanca, koji sa posve skladni i u- ljudni mladići. ,Srbi“ ih uzeše u glazbu obećavši im radnju, koju im nikad nijesu dali; a oni su tad molili ,Hrvatsku Glazbu“ da bi ih se uzelo u glazbu i dalo radnje. To se i učinilo, jer kako rekoh oni to zaslužuju. Ali hrvatska ih Glazba nije nikad mamila. Sami su došli a Uprava ih je dobre volje primila. Ista glazba je primila još i neke druge, ali samo one koji su uvijek bili Hrvati, pak su radi različitih okolnosti, kojih je sad ne- stalo, bili u ,srpskoj“ glazbi. Istina je naprotiv da sa ,Srbi“ oni koji ma- me glazbare iz hrvatske glazbe sve od kada se je ustanovila, ali naravno uvijek bez uspjeha, jer su naši glazbari za ,Srbe“ veoma tvrda kost ili ka- ko isti Srbin pjeva: »Tvrdi orah voćka čudnovata, »Zube slomi a orah ne zgrize“. Da je istina da ,Srbi“ mame hrvatske glaz- bare evo dokaza: Pred jedno 4 5 mjeseca pisao e g. S. jednom hrvatskom glazbaru pismo, neka dogje u ,srpsku“ glazbu dok mu je na vrijeme, jer da su ,Srbi“ što se tiče općinskih izbora ,in botte di ferro“ (ali su obruči bili na toj bačvi od paučine) i da će mu bit naopako ako tada ne bude u ,srpskoj“ glazbi Iza toga su isti i drugi opet mu više puta pisali. lsti je g. Š. već od prije, pa opet onomadne šiljao Petra i Pavla, da idu nagovarat jednog na- šeg glazbara da dogje u njih, da će mu dati 25 for. na mjesec, pa kad ovi nijesu uspjeli, tad je un sam otišao u njega doma i mamio mu najpri- je ženu pa onda njega ... ali bez uspjeha. Ako koji glazbar poradi kakvog nesporazum- ljenja reče da kod nas neće više igrat, eto ti jata ,Srba“ da ga se mami, na čelu im g. Š. Neka zaniječe g. Š. ako može da je na 7/12 o. g. pisao ovo pismo jednom našem glazbaru. (Evo pisma od riječi do riječi): »Dubrovnik 7/12 1899. »Molim Vas da bi ste danas došli svakako "a mene jer Vam imam važnih stvari za reći. J. 20. & :* Nije li on isti slao opet kod jednog drugog našeg glazbara da ga nagovara i mami? Nije li jednog mladića, našeg glazbara, uzo sobom i na ručak, i činio mu da mu obeća da će doć u njihovu glazbu? Ali se i tu prevario. Nije li zvao u sebe doma našeg glazbara X. Y. i nugjao mu jestit i pit i da će imat 12-15 for. na mjesec, samo neka dogje? Ali mu je i tu bilo zalu u, kao u opće svuknud. tSJSRV-iJIS EEE II. B€:O€8BODŠ On mrak počeo hvatati, odložih knjigu 1 sjedvh do prozora. To meni osobito godi, jer regbi to je naj- prikladnije vrijeme za razmišljanje. Al te večeri pomuti mi ga crna zgoda. Tek ja sjedoh a ma Pi- lam zaori glazba. ,Rado ide“ razlijegalo se vese- lo zrakom. Slavilo se slavlje: izabirao se naime novi otac domovine za zadarskoga sv. Antuna, čije mjesto bio je ispraznio grob u sv. Mihajlu. I mene progioše srsi. Oh, kako teško mi je bilo pri duši ! Pade mi na um Mihajlo, sjetih se pocrnjele ploče ! Quo-usque Domine! izvine mi se očajno iz uzburkanih grudi i neopazice pogledah na zvjez- dano nebo, kao da tražim odgovora. I kao da sam ga dobio! Zvijezde su i nadalje milo titrale a ja sam čitao u njima riječi Vječne Pravde: Ufaj! M NE : ti iii a sam u me mo; preva- rilo, moja se je nada ispunila | Da, mili Dubrovniče moj! Doživio sam ra- dosne i vesele dane, slušao sam divnu himnu na- šu, gledao sam radost tvoju kada si se opet po- vratio k svomu, kada te svijesni tvoji sinovi ote- še neposvanim gostima! Tumina se je iznad tebe digla i ti si vidio u hrvatskoj dugi, da te Hrvats- ka iz groba probudila. Hrvatska tvoja trobojnica opet se slobodno vije i viti će se vazda svoja u svomu. Sretan sam doživio sjajnu pobjed toi TB or i a N o sam 8 osjećam i dijelim s tobom radost tvoju! Slava Ti hrvatska Ateno naša! Živi nam i nadslje vazda ri i budno čuvaj ,hrvatske žale svoje“, o ko- se i nadalje ,more dušmansko o gi