izlazi jula, avgusta, septembra vinu arka više. Cijena je listu un :60, na po godine tior. 2:25; sa Austro-Ugarsku, i Bosnu Hercegovinu poštom : na godinu for. Božić! Lijepa li imena kojim slavenski na- rodi nazivlju dao porogjenja (susova; jer to i jest pravi dan Božiji. Čovječji duh nazrijeva u Božiću nešto čudnovatoga, tajinstvenog, što on ne može da razumije, ali nešto tako lijepoga, tako veličan- stvenog, da mu se čini kao da se taj dan ne na- lazi na ovom svijetu, kao da je negdje, gdje vla- da blaženstvo i neizmjerna sreća. Ćati kako mu se srce napunja radošću, veseljem i nekim svetim mirom. Već i na samu pomisao, da mu se pri- bliža Božić, potrese ga nešto u grudima, i stane da razmišlja i da se pripravlja, kako će da taj dan proslavi ida svom veselju i radosti što većeg oduška dade. Svaki naprednji narod ima danas osobiti dio književnosti, koji se samo time bavi, da u pjes- ničkim bojama iznaša kako bi se moglo što bolje proslavit Božić. Ali u svakdanjem životu možemo se i više nadiviti opažanjem kako ko sprovede taj dan. Vidimo kako niko, baš niko ne može da os- tane hladan i nemaran prama toj velikoj sveča- nosti, već se svak veseli i očekiva je. Osobito kod siromašnije čeljadi, koja ne može da u dan dva nasmaže sve što joj treba, vidimo kako i po mje- sec i više stedi, da kupi bilo odijelo da se nači- ni, bilo stugod, samo da štv bolje proslavi Božić u radosti i veselju. A imućniji ljudi čega li sve ne nakupuju i ne naspremaju! koliko se toga o- dašilje po svijetu. Pošte sve pune darova i čes- titaka božičnih. O Božiću rijetku da se zaboravi ma i najdalja svojta; svak se svakoga sjeća. Pa ako ne može baš ništa da mu pošalje, & ono će mu poslat bar čestitku za srećan i vesev Božić! U ittinu ova sveopća i tako velika želja da se Božić u miru i veselju provede, sili te da i nehotice o tom razmišljaš. Ali još ti većma zao- kuplja miso to, na koji način dolaze ljudi do to- ga mura i veselja. Pitajte deset, stotinu njih, ka- ko su proveli Božić, kod većine počet će pripo- vijedanje: na ponoći ili u jatro rano bio sam na misi; ako mje tad, & ono ćete čut da je bio po- slije; al na misi je bio gotovo svak. Ima dapače ludi, koji u crkvu malo kad idu, ali na Božić do- gju i neće nikad falit. A da ih pitate, a zašto baš ta) dan u godini dolaze slušat sv. misu a u dru- ge svece ne, odgovorit će vam da na Božić sva- kako moraju, jer inače da ćute kako da im nešto fali ; da nemaju pravog ni mira ni veseselja, da ih nešto mući; & na Božić valja svakako miran i veseo bit! Ali tako valja da bude i ne može bit drugačije : Božić se slavi u veselju i u miru; ali to ćemo imat samo slaveći Boga, jer tv je dan Njegove slave, jer tako je E sam naredio na dao svoga porogjenja, kada no andjeli navijestiše mir i veselje svim ljudima, jer da se rodio Spasitelj gvijeta; a pastire koji su bili blizu špilje poslaše da Mu se idu poklonit, Pastiri odoše i pokloniše mu se, a andjeli pjevahu nebom slavu Njegovu. Uspomenu ovog velikog i vele znamenitog dogogjaja : Purogjenja Isusova, slavi čitav kr&ćan- ski, katolički svijet prekosutra u ponedjeljak. No nas u prvom redu sanima i raduje znati, kako će taj dan provesti hrvatski narod. Ako pogledamo širom čitave domovine, vi- djet ćemo gotovo jeduu jedincatu sliku, a ta će svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to: i oktobra. Broj prije i bro je ovih na rijeda u : pravneštvu lista: na sa don a Pretplata i u s ne eje pm nam prestavljat borbu, koja ide za tijem, da na- rod izvojšti svoja prava, ujedinjenje domovine i svoju slobodu. Negdje se mora borit jače, a negdje mora sve svoje sile uložit, jer mu u suprot stoji i po više neprijatelja; ali ipak, ako i teškom mukom korak po korak naprijed ide, te iz čvrste vjere u konačnu pobjedu novijeh i svježijeh sila crpa. Negdje Bogu hvala, i do velike pobjede dogje, kojom ne malo ostalu svoju braću sokoli i hrabri, a sebi pred njom poštivanje i slavu stiče. Megju takijem mjestima spada Dubrovnik. S toga za si- gurno držimo da neće niko od hrvatskog naroda moć proslavit ovogodišnji Božić tako mirao i ve- selo, kako Dubrovčani. Nakon desetgodišnje teške borbe sa neprijateljem, koji im se bio prevarom u kuću uvukao i stao im domaći elemenat gazit i gonit a tugji uvlač.t, da taj gospoduje, koji im je prijetio da će sa drugim tugjinom uništit njihovu Dubrovniku, toj hrvatskoj Atini, hrvatski značaj, a nametnut mu srbpsko-taiijanaški : uspjelo je o- ve godine Dubrovčanima toga osvajača i namet- nika slomit i shrvat. Pobjedom ovom dubrovački Hrvati zagospodovaše opet svojim domom, a pred cijelim hrvatskim narodom postigoše slsvu i pri- znanje. Dubrovčani znajući dobro što 'to zlišči, po- nosna i vedra čela, a radosna i vesela duha, od duge i teške borbe otpočivajući u miru i zado- voljstvu slave ove godine svoj Božić. Kićena Žu- pa koja je mnogo do ove pobjede doprinijela syo- jom razbugjenom hrvatskom sviješću, razlijegat će se ovoga puta pucanjem i veselim pjevanjem ; župski će domaćin palit badojak i posipat ga pše- nicom a polijevat rujnim vinom vesela i radosoa srca kao što odavna i davoa nije. Kamo sreće kad bi čitav hrvatski narod na ovaj način mogao proslavit ovogodišnji Božić. Ali to je nemoguće, jer mnogi i mnogi njegovi sinovi, zaokupljeni teškom borbom za narodnu stvar ne- mogu ni časka da odustanu i otpočinu, i oni će ga provestit kano vojnik na bojaom polju ! Nu, bilo da pobijedivši jedno, sad otpočiva i krijepi sile da nastavi borbu za konačnu pobje- du hrvatstva, ili da sve jednako bez prestanka za taj cilj vojuje, čitavom hrvatskom narodu najsr- dačnije čestitamo prekosutrašnji dan, Božić, da ga što može najbolje i najveselije provede slaveći i moleći Boga, da mu svojom svemogućom rukom pomogae, da mu krijepi duh čvrstom vjerom, i da mu poda novijeh sila, da može hrabrije za svoju pravednu stvar — za svoju slobodu vojevat! Hrvati i gosp. Stražičić pred stranijem svijetom. U historiji parlamentarizma nema jošte pri- da je koja stranka predala vodatvo svoga vnog i jedinog organa — i prema tomu samu _ u ++. Jednog Antonija Stražičića. tijem da zamjerimo valjda harakteru g. ća, jer bi se to — s oportunističkog gle- donekle moglo mimoići i opravdati; ne da zabavimo novinarskom po- Antonija, i to donjekle dalo oprostiti ; ćemo jedino da istakne- poete, 3 R grijeh. onijeh. pposokaosti, NAUČNA BIBLIOTEKA, DUBROVNIK i i stilu, biva jer bi se već ćemo tii ' i a ZO E iris zahvale i ost. plaća Kakopisi se pIELLIIVNTO puleive so upruvt Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sk pola. se 10 novč, Sa ON koje se svakako moraju zahtijevati od urednika *tako pretežnog lista, kao što bi moralo bit ,Je- dinstvo“. Pamfletista ne dava jošte urednika, pa- ček ga eliminira. G. Autonije je vrlo vješt pam- fletista, no to je uzrok više da bude vrlo loš, ili bolje nikakov urednik. Polemika je, dakako, u no- vinara vrlina. Ali mi imamo vrlo krive pojmove 0 polemici, ako cijenimo da se ona sastoji u laba- ranju, u psovanju, u podvalivanju i u..., izdaj- stvu. Ne! urednik organa hrv. međa: stranih morao bi bit kulturan, stavan, poufan, i ozbiljan čovjek, a najpače: političar. Svi ovi uvjeti osku- dijevaju g. Stražičiću. Da je to istina pokazuje nam vas njegov život. Ali nijednom prilikom ni- jesu te njegove pogreške tako eklatantne izbile na površinu, na veliko ruglo — ako ne što dru- go — vascijele narodne stranke, kako što je u Stražičićevu članku: ,Kod Gospodara Crne Gore i Brda.“ Dok je g. Stražičić uregjivao ,Jedinstvo“ za Dalmaciju, još-još mogao je proći, jer on nije kod nas jediui urednik 1.czual ca, jedini nepzbiljan, je- dini nepolitičar, ako i jest jedini nestavan i ne- povfan. Sve se to dakle moglo podnijeti i oprav- dati, dok je ,Jedinstvo“ pralo svoje rublje u se- be doma. Jer ne znamo kojijem pravom bi #e Pra- vaši mogli tužiti na neuglagjenu polemiku g. An- tonija, kada njeka ter njeka polemika i s njihove strane vrlo malo zavstaje — ako zaostaje — za onom ,Jedinstva“. Na isti način ne bješe mjesta pravaškijem tužbama na nestavnost, nepoufanost, neozbiljnost i na oskudicu kulture i poltičkog dara u g. Stražičića, kad ovaj ne pripada njiho- voj stranci. Ti su prigovori — da najblaže reče- mo — bili smiješni i ludi, te nijesu drugo dora- dili, no učvrstili položaj g Antonija i podigli mu ugled kod njegovijeh gospodara, a kod naše pu- blike dali mu ipak njekakvu pretežnost, koju om nije nikad ni snijevao da će steći. Ali netom g. Stražičić — ne kao takav, već kao urednik je- dne stranke koja se hrvatskom nazivlje — stupa u doticaj sa stranijem svijetom, koji će, pod ko- jem mu drago našom strankom, shvatiti vas hr- vatski narod, petom se taj g. Stražičić nameće kao mediator megju tugjinstvom i hrvatstvom i kamo takav izlaže nas pred drugijem ruglu-i prijesiru, trguje našijem imenom i našijem narodom. tuma- či naše nakane i naše osjećaje i prikazuje se pu- nomoćaikom Hrvatstva, podupirući se na dvije vi- dljive štake na narodnu hrvatsku stranku i na njezin list ,Jedinstvo“ — e, u tome slučaju, ne samo Pravaši, nego i svi oni koji se Hrvatima na- zivija i tijem imenom diče, imaju pravo — što više — dužnost da ustanu na obranu svoga ob- raza, svoje časti i svoga imens, Prosto da u na- šijem domaćijem poslima, pri izboru načina i sres- tava, uzbudemo raznoga mitljenja, ali pred tugji- nom, u kojem mu drago pitanju, a najpače oh se Hrvatstva tiče, prestaje strančarenje, prestaje cjepkanje i razlika. Tu je zajednički interes, tu je sajedničko ime, tu je zajednička čast. Ruglo i prijeie koji u takvoj prilici pada na Be | f i i ' amis ucit sira