izlazi

jula, avgusta, septembra
vinu arka više. Cijena je listu un

:60, na po godine tior. 2:25; sa

Austro-Ugarsku, i Bosnu Hercegovinu poštom : na godinu for.

 

Božić! Lijepa li imena kojim slavenski na-
rodi nazivlju dao porogjenja (susova; jer to i jest
pravi dan Božiji. Čovječji duh nazrijeva u Božiću
nešto čudnovatoga, tajinstvenog, što on ne može
da razumije, ali nešto tako lijepoga, tako veličan-
stvenog, da mu se čini kao da se taj dan ne na-
lazi na ovom svijetu, kao da je negdje, gdje vla-
da blaženstvo i neizmjerna sreća. Ćati kako mu
se srce napunja radošću, veseljem i nekim svetim
mirom. Već i na samu pomisao, da mu se pri-
bliža Božić, potrese ga nešto u grudima, i stane
da razmišlja i da se pripravlja, kako će da taj
dan proslavi ida svom veselju i radosti što većeg
oduška dade.

Svaki naprednji narod ima danas osobiti dio
književnosti, koji se samo time bavi, da u pjes-
ničkim bojama iznaša kako bi se moglo što bolje
proslavit Božić. Ali u svakdanjem životu možemo
se i više nadiviti opažanjem kako ko sprovede taj
dan. Vidimo kako niko, baš niko ne može da os-
tane hladan i nemaran prama toj velikoj sveča-
nosti, već se svak veseli i očekiva je. Osobito kod
siromašnije čeljadi, koja ne može da u dan dva
nasmaže sve što joj treba, vidimo kako i po mje-
sec i više stedi, da kupi bilo odijelo da se nači-
ni, bilo stugod, samo da štv bolje proslavi Božić
u radosti i veselju. A imućniji ljudi čega li sve
ne nakupuju i ne naspremaju! koliko se toga o-
dašilje po svijetu. Pošte sve pune darova i čes-
titaka božičnih. O Božiću rijetku da se zaboravi
ma i najdalja svojta; svak se svakoga sjeća. Pa
ako ne može baš ništa da mu pošalje, & ono će
mu poslat bar čestitku za srećan i vesev Božić!

U ittinu ova sveopća i tako velika želja da
se Božić u miru i veselju provede, sili te da i
nehotice o tom razmišljaš. Ali još ti većma zao-
kuplja miso to, na koji način dolaze ljudi do to-
ga mura i veselja. Pitajte deset, stotinu njih, ka-
ko su proveli Božić, kod većine počet će pripo-
vijedanje: na ponoći ili u jatro rano bio sam na
misi; ako mje tad, & ono ćete čut da je bio po-
slije; al na misi je bio gotovo svak. Ima dapače
ludi, koji u crkvu malo kad idu, ali na Božić do-
gju i neće nikad falit. A da ih pitate, a zašto baš
ta) dan u godini dolaze slušat sv. misu a u dru-
ge svece ne, odgovorit će vam da na Božić sva-
kako moraju, jer inače da ćute kako da im nešto
fali ; da nemaju pravog ni mira ni veseselja, da
ih nešto mući; & na Božić valja svakako miran i
veseo bit! Ali tako valja da bude i ne može bit
drugačije : Božić se slavi u veselju i u miru; ali
to ćemo imat samo slaveći Boga, jer tv je dan
Njegove slave, jer tako je E sam naredio na dao
svoga porogjenja, kada no andjeli navijestiše mir
i veselje svim ljudima, jer da se rodio Spasitelj
gvijeta; a pastire koji su bili blizu špilje poslaše
da Mu se idu poklonit, Pastiri odoše i pokloniše
mu se, a andjeli pjevahu nebom slavu Njegovu.

Uspomenu ovog velikog i vele znamenitog
dogogjaja : Purogjenja Isusova, slavi čitav kr&ćan-
ski, katolički svijet prekosutra u ponedjeljak. No
nas u prvom redu sanima i raduje znati, kako će
taj dan provesti hrvatski narod.

Ako pogledamo širom čitave domovine, vi-

djet ćemo gotovo jeduu jedincatu sliku, a ta će

svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to:
i oktobra. Broj prije i bro je ovih

na rijeda u : pravneštvu lista: na

sa don a

Pretplata i
u s
ne
eje

pm

nam prestavljat borbu, koja ide za tijem, da na-
rod izvojšti svoja prava, ujedinjenje domovine i
svoju slobodu.

Negdje se mora borit jače, a negdje mora
sve svoje sile uložit, jer mu u suprot stoji i po
više neprijatelja; ali ipak, ako i teškom mukom
korak po korak naprijed ide, te iz čvrste vjere u
konačnu pobjedu novijeh i svježijeh sila crpa.
Negdje Bogu hvala, i do velike pobjede dogje,
kojom ne malo ostalu svoju braću sokoli i hrabri,
a sebi pred njom poštivanje i slavu stiče. Megju
takijem mjestima spada Dubrovnik. S toga za si-
gurno držimo da neće niko od hrvatskog naroda
moć proslavit ovogodišnji Božić tako mirao i ve-
selo, kako Dubrovčani. Nakon desetgodišnje teške
borbe sa neprijateljem, koji im se bio prevarom
u kuću uvukao i stao im domaći elemenat gazit i
gonit a tugji uvlač.t, da taj gospoduje, koji im je
prijetio da će sa drugim tugjinom uništit njihovu
Dubrovniku, toj hrvatskoj Atini, hrvatski značaj,
a nametnut mu srbpsko-taiijanaški : uspjelo je o-
ve godine Dubrovčanima toga osvajača i namet-
nika slomit i shrvat. Pobjedom ovom dubrovački
Hrvati zagospodovaše opet svojim domom, a pred
cijelim hrvatskim narodom postigoše slsvu i pri-
znanje.

Dubrovčani znajući dobro što 'to zlišči, po-
nosna i vedra čela, a radosna i vesela duha, od
duge i teške borbe otpočivajući u miru i zado-
voljstvu slave ove godine svoj Božić. Kićena Žu-
pa koja je mnogo do ove pobjede doprinijela syo-
jom razbugjenom hrvatskom sviješću, razlijegat
će se ovoga puta pucanjem i veselim pjevanjem ;
župski će domaćin palit badojak i posipat ga pše-
nicom a polijevat rujnim vinom vesela i radosoa
srca kao što odavna i davoa nije.

Kamo sreće kad bi čitav hrvatski narod na
ovaj način mogao proslavit ovogodišnji Božić. Ali
to je nemoguće, jer mnogi i mnogi njegovi sinovi,
zaokupljeni teškom borbom za narodnu stvar ne-
mogu ni časka da odustanu i otpočinu, i oni će
ga provestit kano vojnik na bojaom polju !

Nu, bilo da pobijedivši jedno, sad otpočiva
i krijepi sile da nastavi borbu za konačnu pobje-
du hrvatstva, ili da sve jednako bez prestanka za
taj cilj vojuje, čitavom hrvatskom narodu najsr-
dačnije čestitamo prekosutrašnji dan, Božić, da ga
što može najbolje i najveselije provede slaveći i
moleći Boga, da mu svojom svemogućom rukom
pomogae, da mu krijepi duh čvrstom vjerom, i da
mu poda novijeh sila, da može hrabrije za svoju
pravednu stvar — za svoju slobodu vojevat!

 

Hrvati i gosp. Stražičić
pred stranijem svijetom.

U historiji parlamentarizma nema jošte pri-
da je koja stranka predala vodatvo svoga
vnog i jedinog organa — i prema tomu samu
_ u ++. Jednog Antonija Stražičića.
tijem da zamjerimo valjda harakteru g.
ća, jer bi se to — s oportunističkog gle-
donekle moglo mimoići i opravdati; ne
da zabavimo novinarskom po-
Antonija, i to donjekle dalo
oprostiti ; ćemo jedino da istakne-

poete, 3 R grijeh. onijeh. pposokaosti,
NAUČNA BIBLIOTEKA, DUBROVNIK

i

i

stilu, biva
jer bi se
već ćemo

tii

'
i

a ZO E iris zahvale i ost. plaća

Kakopisi se pIELLIIVNTO

puleive so upruvt Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su
list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sk pola.

se 10 novč, Sa ON

  
 

koje se svakako moraju zahtijevati od urednika

*tako pretežnog lista, kao što bi moralo bit ,Je-

dinstvo“. Pamfletista ne dava jošte urednika, pa-
ček ga eliminira. G. Autonije je vrlo vješt pam-
fletista, no to je uzrok više da bude vrlo loš, ili
bolje nikakov urednik. Polemika je, dakako, u no-
vinara vrlina. Ali mi imamo vrlo krive pojmove 0
polemici, ako cijenimo da se ona sastoji u laba-
ranju, u psovanju, u podvalivanju i u..., izdaj-
stvu. Ne! urednik organa hrv. međa: stranih
morao bi bit kulturan, stavan, poufan, i ozbiljan
čovjek, a najpače: političar. Svi ovi uvjeti osku-
dijevaju g. Stražičiću. Da je to istina pokazuje
nam vas njegov život. Ali nijednom prilikom ni-
jesu te njegove pogreške tako eklatantne izbile
na površinu, na veliko ruglo — ako ne što dru-
go — vascijele narodne stranke, kako što je u

Stražičićevu članku: ,Kod Gospodara Crne Gore
i Brda.“

Dok je g. Stražičić uregjivao ,Jedinstvo“ za
Dalmaciju, još-još mogao je proći, jer on nije kod
nas jediui urednik 1.czual ca, jedini nepzbiljan, je-
dini nepolitičar, ako i jest jedini nestavan i ne-
povfan. Sve se to dakle moglo podnijeti i oprav-
dati, dok je ,Jedinstvo“ pralo svoje rublje u se-
be doma. Jer ne znamo kojijem pravom bi #e Pra-
vaši mogli tužiti na neuglagjenu polemiku g. An-
tonija, kada njeka ter njeka polemika i s njihove
strane vrlo malo zavstaje — ako zaostaje — za
onom ,Jedinstva“. Na isti način ne bješe mjesta
pravaškijem tužbama na nestavnost, nepoufanost,
neozbiljnost i na oskudicu kulture i poltičkog
dara u g. Stražičića, kad ovaj ne pripada njiho-
voj stranci. Ti su prigovori — da najblaže reče-
mo — bili smiješni i ludi, te nijesu drugo dora-
dili, no učvrstili položaj g Antonija i podigli mu
ugled kod njegovijeh gospodara, a kod naše pu-
blike dali mu ipak njekakvu pretežnost, koju om
nije nikad ni snijevao da će steći. Ali netom g.
Stražičić — ne kao takav, već kao urednik je-
dne stranke koja se hrvatskom nazivlje — stupa
u doticaj sa stranijem svijetom, koji će, pod ko-
jem mu drago našom strankom, shvatiti vas hr-
vatski narod, petom se taj g. Stražičić nameće kao
mediator megju tugjinstvom i hrvatstvom i kamo
takav izlaže nas pred drugijem ruglu-i prijesiru,
trguje našijem imenom i našijem narodom. tuma-
či naše nakane i naše osjećaje i prikazuje se pu-
nomoćaikom Hrvatstva, podupirući se na dvije vi-
dljive štake na narodnu hrvatsku stranku i na
njezin list ,Jedinstvo“ — e, u tome slučaju, ne

samo Pravaši, nego i svi oni koji se Hrvatima na-
zivija i tijem imenom diče, imaju pravo — što
više — dužnost da ustanu na obranu svoga ob-
raza, svoje časti i svoga imens, Prosto da u na-
šijem domaćijem poslima, pri izboru načina i sres-
tava, uzbudemo raznoga mitljenja, ali pred tugji-
nom, u kojem mu drago pitanju, a najpače oh
se Hrvatstva tiče, prestaje strančarenje, prestaje
cjepkanje i razlika. Tu je zajednički interes, tu
je sajedničko ime, tu je zajednička čast. Ruglo i
prijeie koji u takvoj prilici pada na

Be

|
f
i
i
'

 

amis ucit sira